Šandor wrote:BiH na principima ZAVNOBiH-a nije moguća.
Kako objasniti činjenicu da su se naši očevi i djedovi nekoć davno borili rame uz rame za slobodu svih nas? Vrlo jednostavno, bili smo napadnuti od vanjskog neprijatelja (čitaj -> svi smo najebali). Uz neizmjernu podršku glavnih svjetskih igrača utihnuo je i unutrašnji neprijatelj.
Novo ujedinjenje moguće je samo ako se ponovi nedjeljno jutro (06.04.1941

).
Koliko god ovo za neke zvuči balijski ili generalno nacionalistički....nevolja ujedinjuje ljude.
Nisam znao ovo za Živanovića Ahmede.

Slazem se sa ovim, i ovo nije bilo prvi put da su narodi bosne bili ujedinjeni...
Bilo je to i prije pod zastavom Zmaja od Bosne, gdje su muslimani koji su bili protiv turske vladavine i kriscanski kmetovi, zajedno jurisali na Sultanovu vojsku u borbi za nezavisnu Bosnu...
Ima jedan odlomak iz jedne knjige:
Nekon mnogobrojnih pobjeda Huseina Kapetana Gradascevica, sultan je na kraju morao poslati vekliku vojsku na Zmaja, da bi ga upotpunosti eliminisao.
...Kada je čuo za Karamehmed-pašinu(Sultanov vodja) surovost prema braniteljima Gradaščević je odlučio da mu pođe u susret. Do bitke je došlo kod Viteza, ispred Sarajeva.
- Za Bosnu i slobodu svetu! - prolomio se glas Zmaja od Bosne, pod kojim je tada poginulo osam konja. Karamehmed-paša se, vidjevši svoje gubitke i neustrašivost Gradaščevićevih ratnika, počeo pripremati za povlačenje. Postavio je odrede za odstupnicu kada se sa juga prolomio tekbir
Ali-pase Rizvanbegovića i Smail-age Čengića: (domacih izdajnika, koji su za fotelju prodali svoju cast i naciju)
- Za vjeru i krunu presvijetlu!
Njihove vojske su napale bosanske branioce sa leđa služeći sultanu, bosankom katilu.
Lako ćemo sa Turcima, ali kako ćemo sa svojima - pitao je Fidahića vezir Gradaščević privijajući mu rane, na putu prema svom Čardaku u Gradačcu.
Šta ćemo sad, plemeniti veziru? - pitala je Sajma Huseina, nesuđenog bosanskog vezira, stavljajući mu mehleme na rane, na Čardaku u Gradačcu.
- Spaliti Čardak i zatrpati kanal Sajmo, Bosna ne zna živjeti bez tuđeg gospodara - rekao je Husein spremajući se da potpali Čardak.
I eto tako, od tog vremena, Bosna je bila blizu nezavisnosti, ujedinjena izmedju muslimana i krscana boreci se za svoju nezavisnost, taj san unistili su domaci izdajnici Ali-pasa Rizvanbegović i Smail-aga Čengić...(hercegovacke age)
I sve od tada bosna trazi svoj identitet. Najujedinjenija je kad je pod tudjom rukom, a kad je sama svoja, onda se iznutra neprijatelj javlja...