Forum Klix.ba

He, he! Radi ovakve suplje smo ga i popusili. Umijesto da se radi na jacanju bosnjackog korpusa sad se diskutuje ko je Bosnjak a ko nije. Ko puno nas je.

slazem se

Tisina wrote:sandzak ne moze biti bosna jer je u srbiji i tamo ne mogu biti bosanci vec srbijanci. sta im fali da budu srbijanci? isto kao sto su ljudi iz RS-a bosanci. nemam ja nista protiv da neko iz Sandzaka dodje ovdje kao ni iz bilo koje druge drzave, znaci bilo koji srbijanac jednako tako moze doci..ali ne moze biti bosanac, jer to nije

sa ovim se slazem....

Shoba wrote:

Tisina wrote:sandzak ne moze biti bosna jer je u srbiji i tamo ne mogu biti bosanci vec srbijanci. sta im fali da budu srbijanci? isto kao sto su ljudi iz RS-a bosanci. nemam ja nista protiv da neko iz Sandzaka dodje ovdje kao ni iz bilo koje druge drzave, znaci bilo koji srbijanac jednako tako moze doci..ali ne moze biti bosanac, jer to nije

sa ovim se slazem....

Ja mislim da Srbi u RS u nemogu da iscekaju taj dan kad ce se izjasniti kao Bosancoi.Drugo ne bi vam falilo malo istoriske poduke, prije takvih analiza, plus koja lekcija na temu naroda i nacije.

Satriani wrote:

Shoba wrote:

Tisina wrote:sandzak ne moze biti bosna jer je u srbiji i tamo ne mogu biti bosanci vec srbijanci. sta im fali da budu srbijanci? isto kao sto su ljudi iz RS-a bosanci. nemam ja nista protiv da neko iz Sandzaka dodje ovdje kao ni iz bilo koje druge drzave, znaci bilo koji srbijanac jednako tako moze doci..ali ne moze biti bosanac, jer to nije

sa ovim se slazem....

Ja mislim da Srbi u RS u nemogu da iscekaju taj dan kad ce se izjasniti kao Bosancoi.Drugo ne bi vam falilo malo istoriske poduke, prije takvih analiza, plus koja lekcija na temu naroda i nacije.

To vi mislite... i ja bih volio da smo svi bosanci i hercegovci...

Bosanski srbi i hrvati koji... hm.. koji se nazivaju Srbi Hrvati... imaju svoje rezervne drzave, smatraju glavnim gradom Z i B... zasto onda i ljudi iz Sandzaka ne bi imali rezervnu drzavu? Ako zele nek se zjasnjavaju kao Bosnjaci i neka govore Bosanskim jezikom...

pa nisu oni bosnjaci. oni su svi rođene sarajlije:)

znate li vi da u sandzaku nema groblja. rađaju se tamo umiru u sarajevu.
ko ih jebe sto se nisu borili da ostanu u bosni kad su ih turci dali srbima.

djaba ti to kad se ljudi drze jedni drugih. A ne kao mi zabijamo nozeve jedni drugima u ledja. to kako oni jedni druge dizu i pomazu... cijenim!

Shoba wrote:

Tisina wrote:sandzak ne moze biti bosna jer je u srbiji i tamo ne mogu biti bosanci vec srbijanci. sta im fali da budu srbijanci? isto kao sto su ljudi iz RS-a bosanci. nemam ja nista protiv da neko iz Sandzaka dodje ovdje kao ni iz bilo koje druge drzave, znaci bilo koji srbijanac jednako tako moze doci..ali ne moze biti bosanac, jer to nije

sa ovim se slazem....

...i ja se slazem, samo se ne slazu ljudi iz RS-a, a i ne samo oni, da budu Bosanci.

Aaaa, stanite malo Sto mislite ako je neko iz Sandzaka, da se mora automatski izjasnjavati kao Srbin? A sta je sa dijelom Sandzaka koji se nalazi u Crnoj Gori? (Sad ide ona: "Majko nasa Crno Goro, majko, majko nasa Crna Goro" )

Pooll wrote:

Satriani wrote:

Shoba wrote: sa ovim se slazem....

Ja mislim da Srbi u RS u nemogu da iscekaju taj dan kad ce se izjasniti kao Bosancoi.Drugo ne bi vam falilo malo istoriske poduke, prije takvih analiza, plus koja lekcija na temu naroda i nacije.

To vi mislite... i ja bih volio da smo svi bosanci i hercegovci...

Bosanski srbi i hrvati koji... hm.. koji se nazivaju Srbi Hrvati... imaju svoje rezervne drzave, smatraju glavnim gradom Z i B... zasto onda i ljudi iz Sandzaka ne bi imali rezervnu drzavu? Ako zele nek se zjasnjavaju kao Bosnjaci i neka govore Bosanskim jezikom...

pa sta hoces da kazes sada sa tim? da su oni sa takvim misljenjem u pravu? pa kao hajm'o sad i mi tako razmisljati..ja recimo volim i hrvatsku i srbiju i ne vidim sta fali ljudima iz sandzaka da budu srbijanci ili crnogorci? a koje su vjeroispovjesti to je skroz individualna stvar... rezervna drzava? sta ce sandzaku rezervna drzava i to jos mi da budemo rezervna drzava? pa super nek se izjasnjavaju, mogu li ja biti makedonka ? bas bi volila

Mislim da bi se ova tema mogla fino zakljuciti sa nadom da cemo svi uskoro..za koju deceniju i po..postati dio EU i da cemo na Srbiju ili Sandzak gledati kao na Svicarske kantone ili Svedsku

Ako Bog da Inshalah

Zar mislite da Hrvati iz Hrtvatske priznaju Hrvate iz Bih kao svoje sudrzavljane?
Isto je tako i sa Sandzaklijama kod nas.
Kao ljudi, meni ne smetaju, ali mi smeta to sto ce vecina novopridoslih Sandjaklija prije dobiti i stan i posao, nego vecina ljudi koji su se ovdje rodili

Tisina wrote:

Pooll wrote:

Satriani wrote: Ja mislim da Srbi u RS u nemogu da iscekaju taj dan kad ce se izjasniti kao Bosancoi.Drugo ne bi vam falilo malo istoriske poduke, prije takvih analiza, plus koja lekcija na temu naroda i nacije.

To vi mislite... i ja bih volio da smo svi bosanci i hercegovci...

Bosanski srbi i hrvati koji... hm.. koji se nazivaju Srbi Hrvati... imaju svoje rezervne drzave, smatraju glavnim gradom Z i B... zasto onda i ljudi iz Sandzaka ne bi imali rezervnu drzavu? Ako zele nek se zjasnjavaju kao Bosnjaci i neka govore Bosanskim jezikom...

pa sta hoces da kazes sada sa tim? da su oni sa takvim misljenjem u pravu? pa kao hajm'o sad i mi tako razmisljati..ja recimo volim i hrvatsku i srbiju i ne vidim sta fali ljudima iz sandzaka da budu srbijanci ili crnogorci? a koje su vjeroispovjesti to je skroz individualna stvar... rezervna drzava? sta ce sandzaku rezervna drzava i to jos mi da budemo rezervna drzava? pa super nek se izjasnjavaju, mogu li ja biti makedonka ? bas bi volila

ne kazem da su u pravui ali ako svi mogu... nek vala mogu i sandzklije...

makedonka? jel to nesto na moj racun

e jes ti logika ako se svi drogiraju hajmo i mi ili ako svi puse hajmo i mi ako tako budemo razmisljali odosmo tamo gdje vec polagano i idemo

no mk stoo jel to imas mk krvi? meni se pravo svidja ta zemlja a sad sam otkrila i sto si mi ti tako simpatican

Znam mnogo sandžaklija. Njima je najdraži hobi kritikovati Bosnu i bosance (posebno bosanke), a svi lete da se presele u Sarajevo.
Kad gledam njihov mentalitet i običaje, ako ikako onda mi se čine više kao bosanci prije 100 godina (tj. zaostali) nego bosanci danas. Naravno čast izuzetcima, mada je njih malo.
Što se mene tiče, sagradit zid oko njih i nek žive u svom 13. vijeku...

Da to je nasa teritorija i ima da nam se vrati?Isto tako nek nam vrate pola dalmacije i to je bilo nase,samo su nam ukrali.Da spomenem i teritoriju izmedzu kragujevca i nisa,i to nam se mora vratiti(stoku mogu zadrzati mi hocemo sam svoje teritorije).

yaran wrote:Da to je nasa teritorija i ima da nam se vrati?Isto tako nek nam vrate pola dalmacije i to je bilo nase,samo su nam ukrali.Da spomenem i teritoriju izmedzu kragujevca i nisa,i to nam se mora vratiti(stoku mogu zadrzati mi hocemo sam svoje teritorije).

Za tebe izgleda vrijedi ona:
Historija je uciteljica zivota, ali su ucenici ponavljaci.

supersonic wrote:pa nisu oni bosnjaci. oni su svi rođene sarajlije:)

znate li vi da u sandzaku nema groblja. rađaju se tamo umiru u sarajevu.
ko ih jebe sto se nisu borili da ostanu u bosni kad su ih turci dali srbima.

Izreceno je dosta gluposti pa bilo bilo predugacko odgovarati na sve njih. Ali eto izdvojih ovu od "supersonica"
A da lli ce mo reci isto i za ljude iz Doboja, Zvornika iitd? Hocemo li reci , da su htjeli biti u Bosni borili bi se i bili bi u njoj? Ili sta misli sutra novi sukog , a koljaci uzmu sarajevo i recimo ostane samo slobodna Bihacka regija. Oni to proglase Srbijom a ti bi da to opet bude Bosna. Ocekujes da te i ovi iz Bihaca podrze ali "jok".. Samo ti kazu: "pa da ste htjeli biti u Bosni borili bi se".. (misli)

Sandzak je jedan od trenutno okupiranih dijelova RBIH isto kao sto su to Trebinje, Gacko , Banja Luka itd...Nacin na koji neki od vas razmisljaju ce dovesti do toga da ce mo za par decenija govoriti da su i Banja Luka i sva ostala mjesta koja se trenutno nalaze u tzv. "republici krvskoj(a koju smo mi legitimisali i sad cekamo da je neki stranac ukine sto je bijedno da bijednije ne moze biti) biti nebosanski teritoriji.

Sve se ide prema tome!

Sandzak je i prema moralnim , historijskim, ljudskim i svim drugim faktorima sastavni dio bosanskoga bica.To sto su neki kratke pameti ili ne vide i ne zele da vide dalje od svoje avlije je njihov problem. Ovo me podsjeti na jedan dogadaj tokom agresije. Ne sjecam se kojim povodom ali smo bili u Visokom... '93.. i da ne bi sad duljio, nastalo je neko komesanje radi nekoh dripca koji je rece sljedece: "necu nigdje da idem da se borim, menij e dovoljno da mi je slobodno od moje kuce do posla i vise mi ne treba".. eh upravo me na to podjecaju pisanja pojedinih ovdje.

No pisanja ovdje i netrebaju toliko da zabrinjavaju jer ko sto se kaze : "od koga je i dosta je".I poghotovo pisanja onih koji ne mogu da shvate ni osnovne pojmove.

A uvezi same zastave , pa naravno da ce staviti ljiljane. Bar znaju sta hoce!

postoji OnO nJesto sto se zove medjunarodno priznate granice drzave.

po opijenosti mitologijom i bajkama se neki ovdje mogu komotno porediti sa karadzicevim srbima. po toj istoj logici zahtjevam da se pola hrvatske obale pripoji bosni jerbo je to nekad bilo nase...

bosna je bosna i to se zna sta je od save do mora od une do drine, sve ostalo je inostranstvo

Tisina wrote:sandzak ne moze biti bosna jer je u srbiji i tamo ne mogu biti bosanci vec srbijanci. sta im fali da budu srbijanci? isto kao sto su ljudi iz RS-a bosanci. nemam ja nista protiv da neko iz Sandzaka dodje ovdje kao ni iz bilo koje druge drzave, znaci bilo koji srbijanac jednako tako moze doci..ali ne moze biti bosanac, jer to nije

Razlika je izmedju Bosnjak i Bosanac.
Naravno da su Sandzaklije Bosnjaci.

yaran wrote:Da to je nasa teritorija i ima da nam se vrati?Isto tako nek nam vrate pola dalmacije i to je bilo nase,samo su nam ukrali.Da spomenem i teritoriju izmedzu kragujevca i nisa,i to nam se mora vratiti(stoku mogu zadrzati mi hocemo sam svoje teritorije).

Pa da znas da je ta teritorija u "Srbiji" nasilnicki oduzeta i bez ikakve naknade. Bas kao sto se desavalo prije par godina. i kao sto se desavalo tokom drugog svjetskog rata.
Velikosprska politika je politika na dug period. Stvaranje velike srbije se ne ostvaruje preko noci. To i oni znaju i zato idu dio po dio.

Prva etapa je bila istjerati muslimane iz Srbije, sto su i uradili(Uzice , Nis , Beograd itd.. )Ti ljudi su protjerani, imovina im je opljackani i vise im nikada nije dopusten povratak. Taj dio je trajno izgubljen za BIH. Isto se desava i sa Sandzakom, brojni pokolji, protjerivanja, i zastrasivanja su dovela do toga da su Bosnjaci sada u veicini u u samo tri opstine....

Tokom drugog svjetskog ista politika ubij,zakolji, otmi i protjeraj. Na taj nacin su zaposjeli ogromne posjede Bosnjaka u BIH. Mozda je najbolji primjer prostor istocno od Foce, na granici sa Srbijom. Celebici(tu najvise traze Karadzica). Tu su do 1941 zivjeli Bosnjaci(100%) i onda se desio stravican pokolj i na njihova imanja su se doselili ti isti koljaci sa Durmitora itd....

50 Godina poslije desilo se opet isto i sada su liniju pomakli do Sarajeva. Dakle svako par decenija nas potiskuju sve vise... Mislim ne mora se vise taj prostor zvati ni "republika krvska" ali.....oni su postigli svoje. Tamo Bosnjaka vise nema! I to je cinjenica.

Eh sada kada smo dosli uza zid i kada se vis enemoze unazad treba dobro razmisliti. Sta dalje. Zatvarati oci ili pogledati relanost onakvu kakva je..

A slijedi i jedan interesantan tekst

zzzzz wrote:

Tisina wrote:sandzak ne moze biti bosna jer je u srbiji i tamo ne mogu biti bosanci vec srbijanci. sta im fali da budu srbijanci? isto kao sto su ljudi iz RS-a bosanci. nemam ja nista protiv da neko iz Sandzaka dodje ovdje kao ni iz bilo koje druge drzave, znaci bilo koji srbijanac jednako tako moze doci..ali ne moze biti bosanac, jer to nije

Razlika je izmedju Bosnjak i Bosanac.
Naravno da su Sandzaklije Bosnjaci.

a ZASTO je NARAVNO da su Sandzaklije Bosnjaci?

argumenti

Muslimansko stanovništvo na prostoru Beogradskog pašaluka, u kojem je bilo veoma malo etnickih Turaka, koje su nazivali "Turkušama" ("tursko celjade"), "Gangrcima" ili "Mandžukama", je pocetkom XIX stoljeca cinilo vecinsko stanovništvo, narocito u Beogradu, Šapcu i Užicu. U jedanaest nahija ovoga pašaluka oni su predstavljali 58 odsto stanovništva. [1] Semanticki sadržaj izraza "Bošnjacin" bio je artikuliran momentom religioznosti a ne momentom etnicke identifikacije. [2] Jezgro muslimanskog stanovništva formiralo se kroz dugotrajan i složen proces islamiziranja lokalnog slavenskog življa raznorodne etnicke pripadnosti, doseljavanjem s istoka, trajnim nastanjivanjem i asimilacijom grupa i pojedinaca neslavenskog porijekla, te zadržavanjem relativno malobrojnih turskih enklava. [3] Muslimani su bili u veoma nezavidnoj materijalnoj situaciji zbog svega što su pretrpjeli od kraja XVIII stoljeca, a pogotovo u doba Karadordeve pobune. [4] U tom vremenu morali su cetiri puta napuštati svoje domove. [5] Proces iseljavanja je nastavljen i u vremenu vlade Miloša Obrenovica. Svako raseljavanje lišavalo ih je svega što su do tada stekli, dovodeci ih do prosjackog štapa i potištenosti. [6]

U Beogradu su predstavljali cetiri petine u odnosu na drugo stanovništvo, u Užicu su cinili 96,7 odsto populacije, a 65 odsto u Pomoravlju. Po nekim srpskim izvorima, u Sokolu i osam okolnih sela bilo je 1.600 muslimana, od kojih je 300 nosilo oružje; u Užicu je ova naseobina brojala 1.500-2.000 pušaka; u šabackom gradu bilo je oko 1.000 muslimana od cega oko 200 pod oružjem. [7] Isti izvori su procjenjivali da se uoci krize 1862. godine, u kneževini Srbiji nalazilo "oko 12.500 Turaka, od cega je skoro 3.000 bilo vojnika". Tokom te godine bivalo je sve manje varošana a sve više nizama. [8] Knez Mihailo Obrenovic je od svog dolaska na vlast 1860. zapoceo jaku agitaciju protiv Turske Osmanske države. [9]

Muslimansko stanovništvo je bukvalno nestalo iz kneževine Srbije do 1867. godine, a iz jugoistocne Srbije zakljucno sa 1882. godinom. Bile su poduzimane razne organizirane akcije da se muslimani isele. [10] Iseljavanja su, takoder, bila motivirana brojnim politickim, psihološkim, ekonomskim i vjerskim razlozima. [11]

U Beogradu su pocetkom šezdesetih godina bili veoma zategnuti odnosi izmedu muslimana i hrišcana. Srpska masa je, u trenucima borbenog raspoloženja i oslabljene kontrole, muslimanima po caršiji skidala calme i obarala cepenke, a oni pak, kako su ih Srbi nazivali, "batal-age" odvracali ih prijetnjom da ce se osvetiti i "najesti šumadijskih kokošaka". [12] Uzajamni srpsko-muslimanski sukobi kulminirali su 1862. godine kada je došlo do sukoba u Beogradu te je turska artiljerija iz tvrdave bombardirala ovaj grad. [13] U toku sukoba jedan broj muslimana u gradu sakrio se po kucama i džamijama odakle je pružao otpor srpskim napadacima. Kosta N. Hristic o tome zapisuje: "Puškaranje širilo se svuda gde su Bošnjaci stanovali. Naši ljudi u pojedinim gomilicama napadali su na turske kuce, a Bošnjaci su otud pucali i branili se. Oni su bili jako zastrašeni i niko se nije smeo pojaviti. Nisu smeli ni prenociti u svom stanu. Krišom prelazili su i provlacili se iz kuce u kucu i odbegavali u grad. Citava jedna gomila jurila je i bežala dorcolskom ulicom u grad, napadana uz put od strane naših ljudi, kojom su prilikom izginuli neki s obe strane. Naši ljudi upadali su u kuce turske i pljackali, a Bošnjaci bežeci u grad, pljackali su neke bakalnice naših ljudi. No mnogi Bošnjaci koji su dalje od grada stanovali, nisu mogli u grad bežati. Oni su ostali skriveni u stanovima, braneci se iz svoga skloništa". [14] Nakon slamanja ove odbrane Srbi su jedan broj muslimana poslali u beogradsku tvrdavu. [15] Srpska vlada je ovaj sukob iskoristila za radikalno sredivanje svih spornih pitanja sa Portom, a posebice za iseljavanje muslimana iz Srbije, ukljucujuci u to i Beograd . [16]

U Kanlidži, istanbulskom predgradu, održana je u septembru 1862. godine medunarodna konferencija povodom rješavanja nastalih srpsko-turskih sporova. Uoci ove konferencije francuska i ruska vlada su nacinile sporazum o zajednickom istupanju u korist srpskih interesa. [17] Knez Mihailo je pisao svom predstavniku na ovoj konferenciji Jovanu Risticu neka instistira da se "gradovi u Srbiji poruše", dodajuci: "Mrtvi uzao, koji izmedu nas i Turaka postoji, nece se odrešiti, dokle se sa sabljom ne posece". [18] Konferencija je zakljucena protokolom od 12 clanova, po kome se Soko i Užice ruše, izuzimajuci gradove, "Bošnjaci izlaze iz Srbije od svuda, pa i iz varoši Beograda". [19] Turska je jedino zadržala garnizone u cetiri grada: Beogradu, Smederevu, Fetislamu (Kladovo) i Šapcu. Muslimani, shodno odlukama medunarodne konferencije 1862. god. definitivno napuštaju prostore nekadašnjeg Beogradskog pašaluka. [20] Po prvom i šestom clanu zakljucaka konferencije odluceno je da se muslimani imaju iseliti "što je moguce brže". Odštetu za njihova pokretna i nepokretna imanja u Beogradu, u iznosu od devet miliona groša, trebala je Porti isplatiti srpska vlada "u ime sviju naknada koje je imala da traži po protokolu Kanlicke konferencije". [21]

Beograd je pocetkom sedme decnije XIX stoljeca imao 730 muslimanskih, tri romska i 536 nemuslimanskih domova i 519 nemuslimanskih ducana. Ukupno je imao 2.328 zgrada, kuca, od kojih 1.486 "nesrpskih" i 842 srpske. [22] Iz beogradske varoši je 1862. prešlo u tvrdavu više od 600 muslimana. Mnogi Srbi su došli veoma lahko do imanja u "okolini beogradskoj". [23] Sudeci prema procjeni izvršenih dobara, u Beogradu je bilo malo imucnijih muslimanskih porodica i pojedinaca. Vecina ih je bila srednjeg imovnog stanja, cija je imovina vredela od 10.000 do 40.000 groša. Narocito su bile oronule nekadašnje begovske kuce. Bojazan beogradskog muhafiza "da se ondašnji Bošnjaci ne pokažu upornim naredbama Portinim" nije imala osnova, kao ni tanana nada stanovnika da ce "daur sve da popusti, malo-pomalo, te ce ici opet po starom citapu". Nakon pojedinacnog uslijedilo je masovno iseljavanje kada je Rašid-paši stigao ferman s odlukama Kanlicke konferencije.

U Beograd je vec 13. septembra 1862. god. stigao jedan parni remorker sa dva šlepa, unajmljen za 595 carskih dukata. Pošto su prethodno u Zemunu rasprodali preostalu stoku, 17. septembra je tim prvim vecim transportom otišlo dosta muslimana za Lom Palanku, odakle su pješice trebali otici u Niš i okolna naselja. Remorker se ponovo vratio i 24. septembra je otišla grupa od 550 lica u Vidin ; dva šlepa su otišla 2. oktobra, jedan sa 600 lica ponovo u Lom Palanku, a drugi sa 300 lica do Brckog. Posljednji transport je 9. oktobra otišao u Vidin . [24] Rašid-paša, voda borbenih beogradskih muslimana i ljuti neprijatelj Miloša Obrenovica, je najprije otišao u Bosnu i službovao u Sarajevu i Mostaru, zatim je bio okružni nacelnik po Tesaliji i 1882. je umro u Istanbulu.

Vidosava Nikolic navodi da je pred iseljavanje iz Srbije muslimansko gradsko stanovništvo u Beogradu ocigledno predstavljalo jednu osiromašenu gomilu stanovnika. Sjaj turskih beogradskih aga i begova ostao je tek kao blijeda uspomena u "Alajbegovim" i "Ali Salih spahijinim" oronulim i vlažnim zgradama i baštama. Na nekada znamenitu i bogatu beogradsku caršiju, sa poznatim zanatskim i trgovackim ducanima, samo su podsjecali stari "coškovi" i sokaci oko Vidin-kapije, na Dorcolu i Šancu sa svojim iskrivljenim "nastrešnicama" i ducanima. [25] Zauvijek, osim onih u Beogradu, odlaze i muslimani iz Šapca, Smedereva, Užica. Iz Šapca je oko 568 muslimanskih domacinstava iseljeno u Bosnu. Iz Smedereva su muslimani otišli, kako navode strani izvještaci, pošto su se prijateljski rastali sa Srbima "provevši uz cibuk posljednje sate po njihovim ducanima". Iz ovog grada je 500 lica iz 150 kuca austrijskim parobrodom 4. novembra otišlo u Vidin . [26]

Nekoliko porodica kovaca protjeranih iz Ivanjice molilo je kneza da ih ostavi jer su drugdje "majstori nepoznati", te nece imati mušterija, prilažuci svjedocenja deset ivanjskih opštinara o svojoj lojalnosti. Ipak su i oni protjerani u Bosnu. "Ko bi zamislio kako je bilo i moglo biti hrišcanima i Srbima XIV, XV i XVI veka - pisao je Stojan Novakovic, - može videti kako je opet bilo muslimanima i Bošnjacima kad je hrišcanska sloboda pocela povracati se u zemlje nekad potlacene". Jedan broj muslimana koji se iselio iz Beograda osnovao je u blizini Istanbula selo istog imena. Iz Srbije se 1862. iselilo, po nekim podacima, oko 8.000 "Turaka", dok je preostalih nekoliko desetina hiljada sacekalo da 1867. krene na seobu iz Beograda i Srbije nakon predaje gradova Srbima. [27]
Užice je u prvoj polovini XIX stoljeca bilo prava, i, pored Beograda, najveca "turska" varoš u Srbiji - " mali Carigrad" na \etinji. [28] U Karadordevim napadima grad je dosta stradao, a stanovništvo se iselilo u Bosnu. [29] Joakim Vujic je u svom "Putešestviju" zapisao da je 1826. Užice imalo "1.200 turskih kuca, 20 džamija i 80 srpskih domova". [30] Engleskog putopisca Andreja Arcibalda Patona je 1834. užicki muselim obavijestio da grad ima "3.500 turskih i 600 srpskih kuca". [31] Muslimansko stanovništvo iz okolnih sela se 1834. god. iselilo u Bosnu. Oni su potraživali prihode sa svojih ranijih imanja, ali ih nikada nisu ostvarili. Napuštena imanja su srpski seljaci prisvajali "bez odobrenja starješina", dok su kuce paljene. [32] Vladimir Karic je pisao da je u Užicu 1844. bilo 3.697 "Turaka" i samo 707 Srba. [33]

Zbog okruženja i neprestanih srpskih pritisaka grad je polovinom XIX vijeka bio izložen nemirima i propadanju. Kada su culi za bombardiranje Beograda, Srbi su u Užicu pokušali da zauzmu gradsku tvrdavu. [34] U stalnim sukobima i incidentima izmedu pravoslavaca i muslimana docekane su i odluke konferencije u Kanlidži. Cetiri dana po završetku ove konferencije u Užicu je 25. augusta izbio veliki požar. Požar su izazvali Srbi - "verni ljudi", da bi optužili muslimane kao navodne podmetace i podstrekivace stalnih sukoba. Ova akcija je izvedena po nalogu okružnog nacelnika Pavla \elmaša, odnosno srpske vlade. Požar je svojim razmjerama iznenadio i podmetace, ali je poslužio kao izgovor da se muslimani što prije isele iz Užica, shodno zakljuccima konferencije u Kanlidži. [35]

Ilija Garašanin, srpski predstavnik i Ali-beg, s turske strane, ubrzo su potpisali poseban ugovor da se "užicki grad bez odlaganja raskopa, a delije isele u Bosnu". Vec 18. septembra 1862. god. Užicani su upoznati sa "voljom sultana" i neminovnim odlaskom u Bosnu: "U prvi mah mucno su culi zapovesti, a za koju nigde ni sanjali nisu da ce je doživeti, ali naposletku pokoriše se". Užicke hodže su se bunile, ali veceg odjeka nije bilo. Fatalna odluka je bila donijeta u dalekom Istanbulu, mimo njihove volje. [36]

Evakuacija muslimana je otpocela u grupama. Srpski predstavnici su zatražili pomoc od rabadžija i kiridžija za iseljavanje muslimana, kažnjavajuci one koji nisu pošli, i pored poziva, u akciju "za izganjanje muslimana". Iz požeškog sreza u ovoj akciji je ucestvovalo 484 osobe, od kojih 348 sa konjima i 136 sa kolima. Lokalni Srbi su doveli stotine konja da bi transport mogao da krene. Savremenik Miladin Radovic je to opisivao: "Nije dugo bilo dodoše naše rabadžije iz beogradskog, valjevskog i kragujevackog okruga, njih oko 700-800, te muslimani potovariše pokretnost, pa uz pratnju naše vojske odoše u nedodin". [37] Prva grupa od 400 osoba iseljena je 19. septembra. Druga grupa je brojala 600 osoba. Treci transport je otišao 28. septembra 1862. godine. Posljednji oproštaj od Užica napravile su muslimanke - "mlade bule" koje su se okupile u tužno kolo, ispred Bešlagica hana i sjetno zapjevale:

"Oj Užice, mali Carigrade,

Dok bijaše, dobar li bijaše". [38] Po zapisima Miladina Radovica rastanak je bio tužan i težak: "sve je otišlo placuci", dodajuci "uz pratnju naših vojnika odoše u nedodin". [39] Muslimani iz Užica su mahom otišli ka Bosni, kao i drugim dijelovima osmanske države, prema Albaniji i Makedoniji. [40] Kada su krenuli put Bosne, celo kolone je bilo na Kadinjaci, a "rep u varoši". Srpska ih je vojska pratila pjevajuci. Kad se opet staneš seliti- govorio je jedan "era" dojucerašnjim komšijama - "nemoj drugoga tražiti, no poruci meni da dodem da te opet selim"- na šta mu je muhadžir nevoljno odmahnuo: "Vala, Vlaše, kako ste poceli, muceno cemo se i u Šamu zadržati". [41]
Dio stanovništva iz Užica preselio se u i Priboj. [42] Jedan od potomaka muhadžira opisivao je put od Užica u Bosnu: "Prešli smo drugog dana drinsku cupriju kod Višegrada i domogli se bosanskih planina. I dok je stotine drugih familija zaostajalo putem, u varošima i kasabama nedaleko od Drine nadajuci se valjda da ce se jednoga dana moci vratiti u dragi zavicaj, naši su stari išli na zapad sve dalje i dalje, putovali su više od tri hefte, putem se odmarajuci i po nekoliko dana. Htjeli su valjda uvjeriti sami sebe - da o nekom povratku u stari zavicaj ne bi trebalo ni pomišljati". [43] Preseljavanje muslimana iz Užica Srbe je stajalo 30.588 groša. Užice je tada napustilo 2.917 odraslih osoba i 917 djece. Iza njih je u gradu na \etinji ostalo 550 kuca. [44] Šta je sve ostalo iza njih, moglo se uociti i iz opisa imanja spahije Ibrahima Hadžiahmetovica koji je samo u Užicu imao konak u kojem je boravio njegov harem i dvije kafane sa miljkovima (placevima), pet bašti, dva vocnjaka, dva caira i njivu vodenicu, jedan vodenicki zakup i sedam placeva. Baštu je imao i u okolini, u Bugaru i na Zabucju. U Vilovini je imao dva vocnjaka, zemlju i još jedan vodenicki zakup. Imao je sedam caira u šest sela, i još šest vocnjaka u još šest drugih sela, ne racunajuci posjede u Požegi, Pljeskovu i okolini u sokolskom kraju. [45] Ilija Garašanin je 1. oktobra 1862. god izvještavao da je Užice "vec ocišceno od Turaka".

Najveci broj muhadžira iz Užica i Sokola naselio se u krajevima istocne i sjeveroistocne Bosne. [46] Sultan je iseljenike, za vrijeme od 14 godina, oslobodio od zaduženja prema državi i od slanja u vojsku. Za one koji su se iselili u Bosanski ejalet osnovano je šest kasaba: Kozluk, Brezovo Polje, Šamac, Orašje, Orahovo, Kostajnica. [47] Lokalne vlasti su pravile planove da neke muhadžire nasele na konfisciranim imanjima Husein-kapetana Gradašcevica. Ruske diplomate iz Sarajeva su izvještavale svoje pretpostavljene da ce se muhadžiri teško privici na obradu zemlje jer oni nisu bili zemljoradnici, vec mahom gradsko stanovništvo. [48] U krajeve Zvornickog sandžaka 1862. god. je prešlo oko 533 porodice sa 1.243 osoba. U Tuzlu je došlo 12 porodica, u Bijeljinu 23, u Brezovo polje 89, u Bosanski Šamac (Gornju Aziziju) 235, u Gracanicu 14, u Srebrenicu 22, u Donju Aziziju (Orašje) 132, i u Vlasenicu tri domacinstva. [49] Zajedno s Užicanima, u Bosnu je stiglo i desetine porodica Cigana iz ovog grada. [50] Iako je bilo u pocetku planova da se u Sarajevu naseli oko 100 užickih porodica, od toga se odustalo, pa se naselilo svega njih šest. [51] Iz Beograda se naselilo u Brckom 15 porodica sa 36 muških clanova, u Orašju 134 porodice, a u gradacackom srezu 25 porodica. Doseljenici iz Beograda su se bavili trgovinom i zanatima, iz Sokola zemljoradnjom i stocarstvom, a iz Šapca zanatstvom, ribarstvom i skeledžijskim poslovima. [52] Po istraživanjima dr. Muhameda Hadžijahica 1862. god. preseljeno je i "nešto" pravih Turaka iz Beograda i Šapca u Orašje i neka druga bosanska naselja. [53]

Nakon odlaska muslimana iz Užica bila je, shodno srpsko-turskom sporazumu, formirana posebna komisija za rješavanje imovinskih sporova izmedu Muslimana i Srba, za prodaju muslimanskih imanja i likvidaciju njihovih dugova. Vec po odlasku muslimana otpocela je pljacka njihove imovine. U jednom aktu užickog nacelstva stoji: "kuce i ostale turske ograde, što su ovde posle požara i iseljavanja Turaka zaostale, povreduju naši ljudi, više manje otkidajuci i odnoseci patose, tavane, vrata itd". [54]

Iseljene Muslimane zastupao je Salih-efendija koji je nastojao da prodaje "komad po komad" njihove imovine, želeci da time postigne vecu cijenu. Od toga nije bilo ništa. Izbora nije bilo mnogo. Srpski predstavnici su izvještavali kako su Bošnjaci tražili 95.000 dukata da bi, ubrzo, zahtjev sveli na samo 13.000 dukata. Najveci broj posjeda otkupila je užicka opcina novcem dobijenim u zajam od Uprave fondova, kupujuci glavna muslimanska imanja, narocito ona u centru grada, kao jednu cjelinu. [55] U izvještaju okružnog nacelstva o toku prodaje 5. oktobra 1865. stoji: "Bošnjaci su prodali juce i danas našim ljudima još svojih placeva. Svi placevi kupljeni su tako jeftino, da bi se odmah za njih, ako ne još jedanput onoliko koliko je dato, a ono sigurno polovinu od toga dobiti moglo". [56] Imucniji gradani su koristili svoj položaj i utjecaj da uzmu za sebe najbolje placeve. Kupovina imanja okoncana je 1867. godine. Ubrzo je porušeno i preostalih sedam džamija u Užicu. Kamen sa Šehove džamije, najljepše džamije u ovom gradu, 1876. je iskorišten, izmedu ostalog, za zidanje kafanskih klozeta. U narodu je ostalo vjerovanje da ce onaj koji je to srušio biti proklet. [57]

Slicnu sudbinu doživjeli su i muslimani iz grada-tvrdave Soko, u blizini Krupnja u jugozapadnoj Srbiji. Sokoljani su se dugo bunili, ne vjerujuci da su tek tako, jednom odlukom iz Istambula, bili osudeni da odu. Na svojim protestnim skupovima su, u nevjerici i ocajanju, porucivali: "Mi hocemo da nam sultan dode u Soko pa da nam kaže pošto nas je dao Vlasima", dodajuci da oni ne priznaju cara koji ih šalje u "surgun". [58] Pošli su tek onda kada je srpska vojska krenula na njih. Vec 20. oktobra 1862. god. srpska štampa je pisala kako "seljenje Srba ide svom kraju. Ženskinja i sva celjad prebaceni su u Bosnu", kao i da preostale familije pojedinacno odlaze. Seoba u istocnu Bosnu je zahvatila i muslimane iz azbukovackih sela: Gracanice, Aluge, Zakucana, Male, Donjeg Postenja, Peci, Laza, Kozla i Bucje. [59] Stanovništvo koje je 1862. napuštalo Zvornik i Soko nije dalo da se vrijeda: "Ako vam je, biva, car dao da nas sa naših ognjišta krecete, nije dao da nas u obraz dirate; a obraz je poštenom covjeku preci od samog života" - govorio je stari Husein-beg Kavadarevic, srpskom kapetanu Mici koji je nadgledao njihovo iseljavanje u Bosnu. I sam ih je ovaj srpski oficir žalio, bar na rijecima, da su se oni tu izrodili "i oni i njihovi dedovi i njihovi cukundedovi, nije lasno bolan, ostaviti svoju kucu, svoj zavicaj i svoje ognjište". [60]