klif wrote:Postavljeno pitanje mi se cini interesantnim prije svega ako se posmatra iz ugla BH konstitutivnih naroda.
Da li bi, po Vasem sudu, Bosnjak koji bi konvertirao u pravoslavlje ili u katolicanstvo automatski postao Srbin odnosno Hrvat? Odnosno obratno, da li bi Srbin ili Hrvat koji zivi u BiH momentom prelaska na Islam postao Bosnjak?
Medjutim, nekako mi se cini logicnim da ukoliko, recimo, Bosnjak ili Hrvat prihvati ucenje ruske ili grcke pravoslavne crkve, te konvertira, automatski ne postaje Rus ili Grk. Kako bi se narodnoslovno tretirao takav slucaj?
Isto tako mi se cini interesantnim pitanje, da li bi doslo do „promjena“ u narodnosti nekog od pripadnika BH konstitutivnih naroda momentom njegovog konvertiranja u neku cetvrtu religiju? Tj. da li bi se recimo Hrvat iz BiH koji prihvati ucenje Bude i postane njegov sljedbenik i dalje smatrao Hrvatom? Ista stvar je i sa pripadnicima druga dva konstitutivna naroda.
Klif, imam prijatelja Hrvata iz Hrvatske, koji je prije 14 godina primio islam. Razgovarao sam s njim o njegovom poimanju i doživljaju svoga hrvatstva nakon što je postao musliman i vjeruj mi, zanimljivo je to.....
On je u posljednjoj deceniji, iako mu je maternji jezik hrvatski, prilično promijenio svoj govor, obogatio ga riječima iz bosanskog, koristi turcizme u mjeri u kojoj ih korsiti i najveći broj nas, primijetio sam i promjene u akcentuaciji, nakon prelaska na islam, počeo je više da se zanima za povijest Bosne, za bosansku književnost, pogotovo autora Bošnjaka....I dalje će reći da je po nacionalnosti Hrvat, no jednom mi je rekao da, zapravo, u povijesti,kulturi, književnosti,političkom životu svoga naroda nije mogao pronaći mnogo objektivnog, a pogotovo afirmativnog o islamu, muslimanima, susjednoj BiH, o jednoj cijeloj kulturi koja se naziva islamskom....Zapravo, rekao mi je da su jedino Krleža i aktuelni predsjednik Mesić, zaslužni što se još uvijek osjeća, makar dijelom, Hrvatom. Naravno, njemu nije sporna činjenica njegovog hrvatskog porijekla, nije sporna činjenica da su njegovi roditelji Hrvati, no, njegov lični osjećaj hrvatstva blijedi , i on se , po sopstvenom priznanju,posebno u posljednjih nekoliko godina, sve više i više počinje identificirati sa bošnjaštvom, osjeća veću bliskost sa bosanskim jezikom, književnosti, kulturom, navija za bosanske predstavnike na filmskim festivalima,bez obzira što na njima učestvuju i hrvatski predstavnici,slična stvar je i u sportu.....
Dakle, on, zapravo, jeste primjer, kako nakon promjene vjere, na našim prostorima, dolazi do određenih, makar djelomičnih promjena u nacionalnoj identifikaciji.....
Sličnu sam priču čuo i od djevojke, koja je prije dvije godine primila islam, a Beograđanka je.
S druge strane, znam za mladića iz Novog Sada, također konvertita na islam, koji se i dalje , nacionalno, osjeća Srbinom, čak ima i određene, za mene problematične , stavove o porijeklu današnjih Bošnjaka
Ne sporeći im pravo na određenje, podržavajući ih u tome, afirmirajući njihova prava u sredini u kojoj on živi, dakle u NS, on,ipak, smatra da je najveći dio Bošnjaka srpskog porijekla, i smatra ih, najboljim dijelom srpskog naroda, jer su primili islam
