Forum Klix.ba

koji nisu imali sansu. Poznajete li ikog takvog u svojoj blizoj okolini?


malo ih poznajem koji se vec nisu nasli u... ma svakakvim govnima...

Nista nije konacno dok u nama postoji trazenje: kraj trazenja je i nas kraj.
Apsolutne srece nema - ona je u trazenju. (Mesa Selimovic)

Mudrost se sastoji iz toga, da zivot uzmes takvim kakav jeste i 'samo' ponekad sanjas o tome kakav je bio i kakav bi mogao biti. (Pearl Buck)

Kriviti druge zbog nasih nevolja, znak je neznanja;
kriviti sebe, pocetak shvacanja;
ne kriviti ni sebe ni druge - znak je mudrosti. (Epicurus)

Daj i neku made in Fair Life

... stare rane iz mladosti sto su ostale...


T.Z.

novalic wrote:... stare rane iz mladosti sto su ostale...

T.Z.

POZDRAV !

novalic wrote:... stare rane iz mladosti sto su ostale...


T.Z.

ej kafano..........muko!!!!!

...ej zivote, moja tugo....

horns&drums wrote:Daj i neku made in Fair Life

Ja sam to prevazisao uspjesno i sada sa obe noge cvrsto stojim na zemlji, ali na drugom kontinentu. Nije bilo lako, ali moze se Horns, mozda vise voljom nego razumom. Ali sigurno da je neodvojivo jedno od drugog. Moras posjedovati obe karakteristike. Novi zivotni problemi koji se postavljaju pred covjeka prisiljavaju ga da ih rjesava, a za to vrijeme proslost je negdje zabacena i nemas vremena o njoj da razmisljas. Sto god vise imas novih problema sa kojima se moras suocavati, a namjaravas ih rjesiti u svoju korist, sve vise se odmices od problema koji su prosli preko tvojih ledja, doduse nerijeseni, ali su iza tebe. Svakom tom malom pobjedom snazis svoj ego i svakim danom sve vise vjerujes da si toliko mocan da unaprijed znas da i slijedeci problem ce biti uspjesno rjesen. Ponekad je i noga u guzicu korak naprijed ako se dobro razmisli. Problemi su mi postali izazovi. To mi je postao stil zivljenja. To ranije nisam poznavao.

Ako zelis u Rim Horns svejedno je kojim putem. Trebas znati da svi putevi vode u Rim ako si zaista naumio tamo da stignes - stici ces ako imas volju, a ako imas i razum stici ces ranije i uz manje truda.

Vrijeme, razum i jaka volja ... i sve ce biti u redu.

Vjeruj mi, poslije velike borbe sa sobom i okolinom izasao sam kao pobjednik vs PTSP-a. Danas iz najtezeg vremena mog zivota pamtim samo one stvari kojima se mogu iskreno smijati.

Sretno !

PS__Nije problem ako si posrnuo i pao. Problem nastaje ako se dovoljno brzo ne podignes.

Danas iz najtezeg vremena mog zivota pamtim samo one stvari kojima se mogu iskreno smijati.


ja opet osjecam nekakvu tugu, sjetu, ali to nikako nije teskoca...


i cesto znam reci, Boze, mozes li me kako zaobici slijedeci puta....

novalic wrote:... i cesto znam reci, Boze, mozes li me kako zaobici slijedeci puta....

Ja nemam dileme u vezi toga. Ako nece on mene, ja nastojim zaobici njega - i uspijeva mi. Kod mene je potrosio sve kredite i ne moze vise da me zajebava.

Pokusaj i ti.

Joj, ma svi ste toliko optimisticni da cu preci u pesimiste , salim se.

Naravno sve to stoji, prevazilazenje problema pamcenje samo dobrog, sve nam to govori da smo jos uvijek normalni.

No kako ce se jedna silovana djevojcica nositi s tim da nikada nece postati casna sestra, a nije njenom voljom.

Okrenuti ce se drugim stvarima?

Po nasim i vasim pricama-hoce no nicemu se nece poptuno predati kao sto bi se predala tome, a svemu je kriv neki manijak koji je sreo u pogresno vrijeme.

I raditi ce kao prodavacica u trafici znajuci da nikada nece biti sretna.

Onda se svima nama otvara novo pitanje, a to je koliko smo u biti iskreni prema sebi i koliko zivimo prave, a koliko lazne zivote.Odnosno, uspjevamo li pobjeci od proslosti sto se opet vraca na prvi post.

Krug vjeciti...


p.s. obecavam cvrsto da cu sutra otvoriti neku veseliju temu, punu sexa, traceva i smijeha

Fair Life wrote:

horns&drums wrote:Daj i neku made in Fair Life

Ja sam to prevazisao uspjesno i sada sa obe noge cvrsto stojim na zemlji, ali na drugom kontinentu. Nije bilo lako, ali moze se Horns, mozda vise voljom nego razumom. Ali sigurno da je neodvojivo jedno od drugog. Moras posjedovati obe karakteristike. Novi zivotni problemi koji se postavljaju pred covjeka prisiljavaju ga da ih rjesava, a za to vrijeme proslost je negdje zabacena i nemas vremena o njoj da razmisljas. Sto god vise imas novih problema sa kojima se moras suocavati, a namjaravas ih rjesiti u svoju korist, sve vise se odmices od problema koji su prosli preko tvojih ledja, doduse nerijeseni, ali su iza tebe. Svakom tom malom pobjedom snazis svoj ego i svakim danom sve vise vjerujes da si toliko mocan da unaprijed znas da i slijedeci problem ce biti uspjesno rjesen. Ponekad je i noga u guzicu korak naprijed ako se dobro razmisli. Problemi su mi postali izazovi. To mi je postao stil zivljenja. To ranije nisam poznavao.

Ako zelis u Rim Horns svejedno je kojim putem. Trebas znati da svi putevi vode u Rim ako si zaista naumio tamo da stignes - stici ces ako imas volju, a ako imas i razum stici ces ranije i uz manje truda.

Vrijeme, razum i jaka volja ... i sve ce biti u redu.

Vjeruj mi, poslije velike borbe sa sobom i okolinom izasao sam kao pobjednik vs PTSP-a. Danas iz najtezeg vremena mog zivota pamtim samo one stvari kojima se mogu iskreno smijati.

Sretno !

PS__Nije problem ako si posrnuo i pao. Problem nastaje ako se dovoljno brzo ne podignes.

Novi zivotni problemi koji se postavljaju pred covjeka prisiljavaju ga da ih rjesava, a za to vrijeme proslost je negdje zabacena i nemas vremena o njoj da razmisljas. Sto god vise imas novih problema sa kojima se moras suocavati, a namjaravas ih rjesiti u svoju korist, sve vise se odmices od problema koji su prosli preko tvojih ledja, doduse nerijeseni, ali su iza tebe. Svakom tom malom pobjedom snazis svoj ego i svakim danom sve vise vjerujes da si toliko mocan da unaprijed znas da i slijedeci problem ce biti uspjesno rjesen. Ponekad je i noga u guzicu korak naprijed ako se dobro razmisli.



E to je rec borba , pozdrav fairu

horns&drums wrote:Kako se vratiti nekadasnjem zivotu?

Kako nastaviti kada u srcu pocinjes shvacati da...povratka nema
Da neke stvari vrijeme ne popravi.Da ima rana koje su preduboke.Koje ne zacijele.Nikada...(iz jednog filma)

Kako se nosite s avetima proslosti. Kaznjava li vas sudbina ili Bog za sve negativno i zlo sto ste radili.

Mene da. Ne smijem vam pricati kakav sam bio jer ne mogu dobiti valjane odgovore. No jedno je sigurno, za sve dobro sto sam uradio nisam nagradjen onako kako bi trebalo biti odn. nema proporcije izmedju kazne i nagrade. Realne proporcije.

Ne smijem se vise ni okretati, jer kad se okrenem, brrr

Kao sto rece jedna moja bliska prijateljica

"Kad pogledam unatrag, cini mi se da mi preostaje jos samo umrijeti.Ugasli zanosi, ocvale srece..."

Lose sam danas, lose...

Ako već vjeruješ u sudbinu, ne mislim da se trebaš miriti sa njom, ali prihvati da ono što je bilo ne možeš promjeniti i da svako jutro imaš milion novih šansi da uradiš nešto za čim nećeš žaliti sutra i što će te učiniti ljepšom i boljom osobom.

Boli kad ne možeš da uradiš niša povodom stvari koje se dešavaju, ili koje su se desile. Ipak zašto se okretati? Protraćeno je vrijeme proteklo u žaljenju, kajanju i emocijama(stanjima) sličnih tonova. To je slično smrti. Drmni se malo jer ti si super lik. Čeka te puno toga lijepog i ne zvuči kao da si pred smrt jer nisi i sasvim je nepotrebna daljina u tvom glasu i pogledu.

Puno pusa



Pusti neka voda nosi u zaborav
Obale su prazne kao pustinja
I samo ljudi što pogledom prate šta nosi matica
Oči su nam prazne kao pustinja
I ugriz na usni što kaže
Tu je nekad bio okean

Daleki gradovi na vodi
Kao brodovi na vodi
Ti znaš, ti znaš
Voda nosi sve

Pusti neka voda nosi u zaborav
Pusti neka voda nosi u zaborav

Ma kakvi Angel, cijeli zivot se borim protiv fraze "bilo je sudjeno" i "tako je moralo biti"

Milane, Milane, jabuko sa grane

horns&drums wrote:

Onda se svima nama otvara novo pitanje, a to je koliko smo u biti iskreni prema sebi i koliko zivimo prave, a koliko lazne zivote.Odnosno, uspjevamo li pobjeci od proslosti sto se opet vraca na prvi post.

Krug vjeciti...

Kljucno pitanje. Ne znam precizan odgovor, ali znam da je porazavajuci.

Ima jedna knjiga, Majka Noc od Kurta Vonneguta koja govori upravo o tome.

... ljudi jeste dobro? ... ... mislim ono zdravi, o sebi pri sebi? ... ... nego horni da ovo opetnije jedan od fazona kad na kraju price bude kao "... kaze lijeva noga desnoj..."? ...

Zox wrote:Kljucno pitanje. Ne znam precizan odgovor, ali znam da je porazavajuci.

hehehe kolega mi je optimista, cudo jedno

horns&drums wrote:Milane, Milane, jabuko sa grane

Moj Milane ja'uko sa grane !

Ne seko, ne ocekuje nitko da bude nagradjen ali svako ocekuje da ako mu se zlo vraca da mu se vraca i dobro. A ovog drugog manjka kod konkretnih slucajeva s kojima se sretnem.O tome ti pricam

hmm.. kad bolje razmislim nista nemam da napisem... ne volim pesimizam u bilo kojem obliku... ovo nije tema za mene

horns&drums wrote:Ma kakvi Angel, cijeli zivot se borim protiv fraze "bilo je sudjeno" i "tako je moralo biti"

Milane, Milane, jabuko sa grane

Prošlost je morala biti kakva je bila. Ne vidim s čim se tu imaš boriti Don Kihot! Ne možeš vratiti vrijeme unatrag.

horns&drums wrote:Joj, ma svi ste toliko optimisticni da cu preci u pesimiste , salim se.

Naravno sve to stoji, prevazilazenje problema pamcenje samo dobrog, sve nam to govori da smo jos uvijek normalni.

No kako ce se jedna silovana djevojcica nositi s tim da nikada nece postati casna sestra, a nije njenom voljom.

Okrenuti ce se drugim stvarima?

Po nasim i vasim pricama-hoce no nicemu se nece poptuno predati kao sto bi se predala tome, a svemu je kriv neki manijak koji je sreo u pogresno vrijeme.

I raditi ce kao prodavacica u trafici znajuci da nikada nece biti sretna.

Onda se svima nama otvara novo pitanje, a to je koliko smo u biti iskreni prema sebi i koliko zivimo prave, a koliko lazne zivote.Odnosno, uspjevamo li pobjeci od proslosti sto se opet vraca na prvi post.

Krug vjeciti...


p.s. obecavam cvrsto da cu sutra otvoriti neku veseliju temu, punu sexa, traceva i smijeha

zanimljivo horns

horns&drums wrote:Joj, ma svi ste toliko optimisticni da cu preci u pesimiste , salim se.

Naravno sve to stoji, prevazilazenje problema pamcenje samo dobrog, sve nam to govori da smo jos uvijek normalni.

No kako ce se jedna silovana djevojcica nositi s tim da nikada nece postati casna sestra, a nije njenom voljom.

Okrenuti ce se drugim stvarima?

Po nasim i vasim pricama-hoce no nicemu se nece poptuno predati kao sto bi se predala tome, a svemu je kriv neki manijak koji je sreo u pogresno vrijeme.

I raditi ce kao prodavacica u trafici znajuci da nikada nece biti sretna.

Onda se svima nama otvara novo pitanje, a to je koliko smo u biti iskreni prema sebi i koliko zivimo prave, a koliko lazne zivote.Odnosno, uspjevamo li pobjeci od proslosti sto se opet vraca na prvi post.

Krug vjeciti...


p.s. obecavam cvrsto da cu sutra otvoriti neku veseliju temu, punu sexa, traceva i smijeha

A da svi izvršimo kolektivno samoubistvo zbog nepravde na svijetu?!
Dobra ti je tema... na nju se može truniti do sutra.

Činjenica je da ne možemo promijeniti svijet i ukinuti nepravdu. Zvuči kao kliše... ali ako se predaš... ako popustiš pod težinom prošlosti, onda puštaš "manijaka" da pobijedi i ovlada tvojim životom.

Šta sada da radim. Ranjena sam u ratu... razvalilo mi je lijevu ruku, ali nisam ogorčena... jebiga, shit happens. Još uvijek imam jednu dobru i grabiću njome koliko mogu.
Za sebe bi mogla reći da sam pesimista koji se ne predaje

leeloo wrote:.

Šta sada da radim. Ranjena sam u ratu... razvalilo mi je lijevu ruku, ali nisam ogorčena... jebiga, shit happens. Još uvijek imam jednu dobru i grabiću njome koliko mogu.Za sebe bi mogla reći da sam pesimista koji se ne predaje

Svaka čast sestro!!!!!!!