Da rezimiramo:
Tacka broj jedan: po hiljaditi put tema na forumu je "Muslimani, Bosnjaci i ostala musli-kulturalna braco, ne vjerujte
svim Srbima i 'Vlasima' uopste jer su
svi isti i treba ih se oprezno 'cuvati' (ako niste shvatili suptilnu poruku treba ih istjerati iz dijelova b&h iz kojih jos nisu istjerani)"
Tacka broj dva: kad neko pokaze i dokaze da danas u Federaciji najvece i najrealnije prijetnje i odmazde nisu upucene Muslimanima vec Srbima (vidjeti donji clanak), ta osoba je odmah odbacena kao neko ko je 'zaboravio' Srebrenicu (ne znam nikog ko je u tome uspio i da je htio) i koji, po toj suludoj logici, sprema ili u najmanju ruku podrzava novi genocid, naravno, nad Muslimanima.
Tacka broj tri: ono sto je stvarno zaboravljeno je da su srpski nacionalisti koristili istu suludu logiku da pripreme teren krajem osamdesetih i stvore svoju genocidnu para-drzavu tokom devedestih godina (po poznatoj logici "evo dolazi nova NDH, sad ce opet Jasenovac i Handzar divizija, moramo se cuvati braco Srbi,
nikome ne vjerovati")
Ima li iko razuman u ovoj totalno sjebanoj drzavi?!?
Piše: Zija DIZDAREVIĆ
16/05/06
Rat u miru
Rečenice iz Oslobođenja od 7. maja: "Marš u Srbiju", "Sve smo Srbe vješali na vrbe", "Mama, ja bih se rado igrao sa djecom iz Dobrinje 3, ali me stalno tjeraju i tuku i psuju mi srpsku majku..." - ostale su bez medijskog odjeka, bez javnog komentara roditelja, prosvjetara, stranaka, političara, organa vlasti, nevladinih organizacija... Maltretiranje mladih Srba iz Dobrinje 4 od bošnjačkih vršnjaka dobilo je potvrdu i putem televizijskih svjedočenja. Sarajevo i Bošnjaci pokazuju zaprepašćujuću moralnu tupost spram ovih i sličnih izliva mržnje. Mladi bošnjački šoveni iz Dobrinje priključili su se vršnjacima čije vaspitanje objašnjava slogan koji rado uzvikuju: "Nož, žica, Srebrenica" i onima što razvaljuju partizanske spomenike na mostarskom groblju slaveći simbole nacifašizma i ustaštva. Umjesto poratne denacifikacije politike i društva, dobili smo nacifikaciju mladih na sve tri strane, odgajanje novih etno-ratnika na najmračnijim ideološkim motivima. Nacionalizam, kao stanje svijesti i sastavnica društvenog ponašanja, teško truje bh. mladež. To je istodobno glavno mjerilo učinka rata, ali i poratne politike, vlasti i međunarodne mirovne misije u BiH.
Ogromnu odgovornost za ovakvo stanje imaju i vrhovi religijskih institucija u BiH. Reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić nije osudio ponašanja u Dobrinji, kao ni niz drugih slučajeva bošnjačko-muslimanskog kleronacionalizma. Ali je reis zato ušao u pravu političko-medijsku tuču sa nadbiskupom vrhbosanskim kardinalom Vinkom Puljićem, optužujući ga da po svijetu širi strah od ovdašnjih muslimana poistvojećujući ih sa teroristima. Kardinal to niječe, ali se neprijatno doimaju njegove tvrdnje pri boravku u SAD gdje je nastojao dokazati da su u BiH ravnopravni (dominatni) Srbi i pravoslavci, Bošnjaci i muslimani, a samo obespravljeni (podređeni) Hrvati katolici. Istina, takvo što ćete čuti i od muslimanskih vjerskih vođa za svoju stranu i od pravoslavnih sveštenika, na čelu sa mitropolitom dabrobosanskim Nikolajem, kada je riječ o položaju Srba.
Teokratizacija društva i klerikalizacija politike, na tezama o podređenosti (ali i supremaciji) svoje vjere, razarajuće djeluju na poratnu BiH.
Reis i nadbiskup našli su na suprotnim strana i u političkom trileru povodom (ne)usvajanja ustavnih amandmana. Kardinal Puljić je potegao u SAD da ukaže na razloge protivljenju ovakvim ustavnim promjenama. U Vašingtonu je uspio doprijeti samo do nivoa zamjenice pomoćnika državnog sekretara koja mu je ukazala na duboko razočarenje SAD zbog neusvajanja ustavnih promjena, uz zahtjev da ih naknadno podrži. Potom je u SAD otišao i predsjedavajući Predsjedništva BiH Sulejman Tihić koji se nije sreo s predsjednikom Džordžem Bušom, ali jeste sa potpredsjednikom Dikom Čejnijem i državnim sekretarom Kondolizom Rajs. Tihić se vratio sa američkim stavom da se ne čekaju oktobarski izbori za nastavak priče o ustavnim promjenama, već da se posao, ipak, pokuša obaviti do kraja maja.
Odgovor na ovo pitanje očekuje se, prije svih, od čelnika SNSD i premijera RS Milorada Dodika. On je već sad ključna figura bh. političke scene, a biće još mnogo snažniji nakon oktobarskog glasanja kao vođa najjače stranke u RS i BiH. U kom smjeru se kreću Dodikova nastojanja svjedoči i njegova spoljnopolitička aktivnost. U Dodikovim Laktašima boravio je, kao privatno, predsjednik Srbije Boris Tadić. Potom je Dodik bio domaćin predsjedniku SDP Srbije Nebojši Čoviću koji je izjavio da o reformi policije trebaju odlučivati sami građani i rukovodstvo RS, te da se ?ne može na Kosovu primjenjivati jedan, a u BiH drugi standard?. To je shvaćeno kao novo prizivanje referenduma za otcjepljenje RS. Tome u prilog ide i odlazak Dodika u posjetu premijeru Crne Gore Milu Đukanoviću kojem je pružio podršku u namjeri odvajanja od Srbije. RS je sve više Dodikova država.
Navedene ilustracije stanja u nas govore da Bosnom i Hercegovinom još vladaju ratni politički motivi i posljedice njihovog učinka. (Pred)dejtonsko doba žilavo se opire briselskom vremenu. BiH je nužna snažna podrška međunarodnih autoriteta da se učine odlučujući potezi na stabilizaciji evroatlanskog kursa i popuštanju unutarnjih tenzija.