Forum Klix.ba

JBT wrote:Nijedan covjek nije kompetentan da sam svoju licnost analizira u svrhu pronalazenja uzroka potencijalnog problema koji jedinku izbacuje iz prirodnog balansa i harmonije sa okolinom i samim sobom, jer nema covjeka koji nije subjektivan, (a ko nije subjektivan onda je ozbiljno bolestan). Zbog toga je posjeta psihologu, u slucaju kada dolazi do opterecenja osobe na psiholoskom nivou, nuzna kao i posjeta bilo kojem drugom terapeutu ili lijecniku.
Uz to treba napomenuti, da osoba koja "ima problema sa samim sobom" ima problema sa okolinom, dakle, u familiji, na radnom mjestu i u ostalim medjuljudskim odnosima. Ako je takav nacin odnosa prema okolini zastupljen kod vishe usko povezanih clanova drustva, onda je to luda kuca.
To mozemo prenijeti i na nivo drzave.

Itekako!

"Giga" preporucuje Eriha Froma (sjajan izbor!), a njegova knjiga "Zdravo drustvo" je stvarno milina za citanje, bas vezano uz ovaj "drzavni nivo"...

Negdje na pocetku:

"... Mnogi bolesnici jedne dusevne bolnice su ubijedjeni da su svi ostali ludi osim njih. Mnogi teski neuroticari vjeruju da su njihove opsesije ili histericni izljevi normalne reakcije na donekle anbnormalne okolnosti. A sta je sa nama?
Ispitajmo cinjenice na uobicajeni psihijatrijski nacin. Mi smo, u zapadnom svijetu, za posljednjih sto godina stvorili vece materijalno bogatstvo nego ma koje drugo drustvo u istoriji ljudskog roda. Ali smo uspjeli i da poubijamo milione naseg stanovnista u jednom mehanizmu koji nazivamo "rat". Pored manjih ratova, imali smo i vece, kao sto su oni iz 1870, 1914. i 1939. godine. Za vrijeme tih ratova svaki ucesnik je cvrsto vjerovao da se bori radi samoodbrane, zbog svoje casti, ili da ga bog podrzava. Narodi protiv kojih se borimo cesto nam iz dana u dan izgledaju kao surova, iracionalna cudovista, koja moramo pobijediti da bismo spasli svijet od zla..."

selena84 wrote: iskreno, bila sam kod psihologa i to sto mi je tad bio problem u zivotu, rijesila sam tim odlazkom
ali ovdje u sarajevu ne bih isla ni kod koga, toliko ima tih psihologa, ali nijedan kako treba, bukvalno mozes otici samo po te vec spomenute bobe
kafa-sokic-razgovor to nema kod nas bosnja

Ima toga kod nas, samo treba naci...

Najbolji psiholog-terapeut je jedna gospodja iz Zenice. Ako kome zatreba...

koja je to? daj joj ime i adresu, bice ti zahvalna zena sto je reklamiras

prvo nemojte molim vas nasih fazona joj ide doktoru za glavu....
nas mentalitet me pravo nervira... sve mi znamo...

mislim da ovdje na zapadu ta vrsta "servisa" je potrebna...
i kod nas je ali mi smo svi "macho" muskarcine
da li se na zapadu koristi za svaki banalni problem? moguce je.....

ovdje je teze naci dobrog prijatelja kojem se mozes izjadati i traziti savijet koji je bez interesa... psiholozi pruzaju tu mogucnost...
ljudi prilaze problemu bez predmisljenja (osim daj navrati jos da zaradim na tebi )... u nekim slucajevima su potrebni da suparnici nadju zajednicki jezik itd... u drugim da roditelji rijese probleme sa djecom....

ako nemate love za pravog psihologa ja sam spreman da rijesim vase bolove... ako treba imam i referencu....

black wrote:..i knjiga "psihologija ljudske licnosti"...zaboravio sam pisca davno sam citao..

Da nije mozda... Prof. dr Nikola Rot.

Jordan26 wrote:kod nas ulogu psihologa-terapeuta ispunjavaju najbolji prijatelji...ispricas se brate....istreses sve sto ti je na dusi...pa ako imas pravog prijatelja...on/ona te malo oraspolozi...podijeli s tobom svoje iskustvo..ili te cisto saaslusa...i sve to dzabe

Nije dovoljno...

ding-dong wrote:koja je to? daj joj ime i adresu, bice ti zahvalna zena sto je reklamiras

Vjeruj da njoj nije potrebna reklama. Tesko je do nje i doci...

Ma tesko je to objasniti ko nije probao. Al' fakat postoje ljudi koji lijece rijecima...

Koji gadjaju sustinu...

S obzirom da dansanji nacin zivota, a poseno na zapadu, nosi sa sobom veliku kolicinu stresa rekla bih da je odlazak psihologu vise potreba no modni trend.
Tesko da bilo koji prijatelj, ma koliko taj bio zaista iskren prijatelj moze pomoci nekome ko pati od nedostataka volje, usamljenosti, potistenosti, nedostatka samopuzdanja, nesanice, raznoraznih strahova, gubitka voljene osobe, psihicke napetosti, anksioznosti itd.
U svakom slucaju treba treba otkloniti uzrok, koji lezi u nesvjesnom dijelu licnosti, a rezultat je potiskivanja i zbog toga je najbolje se obratiti stucnim licima koja su obucena za to.

Sto se tice samog psihologa psiholozi su vise za puko savetovanje (tipa "losa mi je koncentracija" ili "lenj sam")
Iskustvo ljudi koji su imali odredjene "poteskoce" govori da psihijatri imaju dubok, prodiruci pristup, da pogadjaju u centar za razliku od psihologa, psihijatar ne pregovara sa problemom pacijenta nego ga lijeci.

alphonse kauders wrote: E, sad se pitam, da li svi oni stvarno sebe toliko ufuraju da im treba pomoć ili ti tempo života na Zapadu jednostavno nametne i tu potrebu da se nekome ispovjedaš i skineš teret s duše.
S druge strane, mislim da tu ima i malo pomodnog razmišljanja da se radi svakog problemčića trči kod psihologa, tj. da taj psiholog postane dio doktorskog personala koji ti se petlja u život i čime se možeš hvaliti u društvu ("moj zubar, moj plastični hirurg, moj psiholog, moj učitelj joge.."). Ne znam, osjećao bi se tako prevarenim da mi neko za slušanje uzme pare i onda sve svali na probleme u djetinjstvu, vadi fraze iz osnova psihoanalize i okrivljuje za sve moje starce što sam 'vaki kak'i sam...

uh ovo ce cini mi se da bude jedan dzinovski post....gdje me nadje

e ovako....Zapad....da, da ima dosta ljudi kojima je to pomodno...medjutim za vecinu (pretpostavljam i za te tvoje jarane) tempo zivota je tako bjesan da im fali ono sto vecina nas ovdje u BiH moze sebi skuckati, a ono svaki, svaki drugi dan, kafa sa nekim bliskom od prijatelja....sve se svodi na telefon, e-mail, i eventualno vidjenje, druzenje vikendom....i normala da onda neki svakodnevni tereti postaju covjeku tezi i postanu mu nesnosni, i onda samo trazi nacin da ih se rijesi....po meni opet bolje psiholog, nego puknut po savovima tamo gdje ne treba...

po mom misljenju kod nas je suprotan problem...kod nas premalo ljudi trazi strucnu pomoc cak i onda kad im stvarno stvarno treba....posebno sada u poslijeratnim godinama, u periodu neimastine, opste krize, ljudi hodaju okolo sa zajebanim ali RIJESIVIM problemima, ali je stigma odlaska kod psihologa ili psihijatra prevelika da bi zatrazili pomoc...s druge strane, necu ni da pocinjem o nekim nasim psiholozima i psihijatrima....najezim se od njihove nesposobnosti da spoznaju znacenje rijeci "povjerljivost informacija" i "povjerenje klijenta".....

ovo zadnje ti je totalni ful, psihoanaliza je odavvvvvvvvvvvvvvvno prevazidjena, vecina terapeuta sada koristi kognitivno-bihejvioralnu terapiju, koja je nesto sasvim drugacije od ovog o cemu ti pises....

alphonse kauders wrote:

bisera wrote:Kod nas je sramota ici kod doktora za glavu pa makar to bio i postartni sindrom. Ako ides kod psihijatra onda si "sifra" i gotovo

Ja i ne pricam o psihijatru, vec o psihologu.. Razlika je velika.

i nije bas...razlika je u "bobama"

pa zar ovaj forum nije virtualna kolektivna terapija ?
a administrator je vođa grupe

sanjica wrote: Sto se tice samog psihologa psiholozi su vise za puko savetovanje (tipa "losa mi je koncentracija" ili "lenj sam")
Iskustvo ljudi koji su imali odredjene "poteskoce" govori da psihijatri imaju dubok, prodiruci pristup, da pogadjaju u centar za razliku od psihologa, psihijatar ne pregovara sa problemom pacijenta nego ga lijeci.

mozda u BiH.... Na zapadu je trenutno glavna razlika izmedju klinickog psihologa i psihijatra samo to sto psihijatar moze prepivisati lijekove, a psiholog ne moze...sto se pristupa, znanja, terapija, uvida u opste zdravlje itd tice, manje vise, slicno im je obrazovanje i podloga....

Jordan26 wrote:kod nas ulogu psihologa-terapeuta ispunjavaju najbolji prijatelji...ispricas se brate....istreses sve sto ti je na dusi...pa ako imas pravog prijatelja...on/ona te malo oraspolozi...podijeli s tobom svoje iskustvo..ili te cisto saaslusa...i sve to dzabe

otprilike tako nekako... mada mislim da ovo nije dovoljno...
sigurno ce postojati barem jedna stvar koju prijetelju neces moci da kazes... s druge strane prijatelj ti mozda ne moze pomoci dovoljno dobro... iskreno razmisljala sam i to ne jednom da bi mi jedan dobar psiholog dobro dosao... ja ne vidim ama bas nista lose o tome i briga me sta ce neko misliti, ne zivimo za mahalu pobogu... stvar je u tome sto ne znam dal` kod nas postoje dobri psiholozi...

Imam krizu identiteta ..........jel' to modni trend ili tek potreba ?

potreba... nazalost

xygirl wrote: stvar je u tome sto ne znam dal` kod nas postoje dobri psiholozi...

postoje....ima cak i par jako dobrih psihijatara...ako ti treba preporuka samo se javni na pepe

anais_nin wrote:

xygirl wrote: stvar je u tome sto ne znam dal` kod nas postoje dobri psiholozi...

postoje....ima cak i par jako dobrih psihijatara...ako ti treba preporuka samo se javni na pepe

Ani, znala sam da ces mi ti pomoci oko ovoga

al` neka evo sad se ispricah sa prijeteljicom

anais_nin wrote:

xygirl wrote: stvar je u tome sto ne znam dal` kod nas postoje dobri psiholozi...

postoje....ima cak i par jako dobrih psihijatara...ako ti treba preporuka samo se javni na pepe

javicu ti se ja a ti mi napravi dobar epepe kod njih:D

a ša mislite bil ovi naši psihići po mahali pravili šegu u vezi sa vašom "situacijom" naravno mislim na ove "besplatne" državne :D:D

postoje....ima cak i par jako dobrih psihijatara...ako ti treba preporuka samo se javni na pepe

Oks pretpostavljam da će moći podnijeti moje nebuloze

JBT wrote:Svakoj osobi, koja je prosla kroz ovaj posljednji nam rat, je potreban jedan doooobar psiholoski tretman. Onaj ko je poslije svega onoga ostao normalan, taj nije normalan.
Sve su to nijanse, ali nijanse zbog kojih je drustvo ovakvo kakvo jeste, a nije onakvo kakvo bi mi zeljeli da bude.

Pun pogodak!

Interesantno je koliko je diskusije pokrenuto oko toga da li nekome treba tretman, ili sta ce drugi kazati.

Amerika je ponegdje prevazisla mjeru, a to je vjerovatno Kalifornija. I tacno je i to da po neki usamljeni (uglavnom starije osobe), placaju da bi imali "drustvo."

S druge strane, sta se dogadja s onima koji nikada nisu imali iskustvo sa psiholoskim tretmanom?

Ja sam duboko u ovim vodama ali ne oko potrebe za psihijatrom, nego da bolje shvatim sta je to sto u istom drustvu pravi jednu jednu osobu sveticom, a drugu hladnokrvnog ubicu. Sta je razlog da je neko religiozno zaludjen a da je drugi, well... digger. Sta razdvaja dvije osobe koje su slicne inteligencije, uzgoja, skolske spreme i iz istog komsiluka da jedan postane uspijesan a drugi da cijeli zivot zivotari.

JBT pomenu "nijanse" sto na kraju i stoji. Naime, nijanse u stvari nisu odgovor, ali ako neko dobije dobre savijete oko vlastitih mana ili vrlina (kako da ih upotrijebi tj. eliminise), ocito je da ce imati "prednost" nad drugim koji ne znaju nista o ovome. To ce ga napraviti boljim, uspijesnijim, prijatnijim kao partnera, i slicno.

Ujedno, ovo nije samo primjenjivo na pojedince, nego i na citave grupe ljudi ili naciju (kroz religiju, himnu, zastavu, ucenje, skolski sistem, itd., itd.)

Jako je vazno shvatiti kako mi dolazimo do zakljucaka u procesu misljenja, a tu su raja u BH amateri. Jer to bi nas naucilo da shvatimo sa kakvim licnim (vlastitim) vrijednostima raspolazemo i baratamo, i sto nas formira da smo JBT, Fair_Life, Pitt, digger...

A samim tim bi znali metode i puteve kako da drustvo u kome zivimo napravimo boljim.

@digger

Ima li toga sto pricas u "Life Strategies" (Phillip C. McGraw) i "Get Anyone to do Anything" (David Liebermann)?

Razlika u poimanju tretmana kod psihologa ili psihijatra kod nas i u "razvijenom" zapadnom svijetu je po meni gotovo jednaka ulozi veterinara kod nas i u tom vec navedenom razvijenom Zapadu.

Kod nas se veterinar najvise bavi stokom... a na Zapadu akvarijumskim ribicama i ostalim kucnim ljubimcima.

Razlika... drasticna.

Jordan26 wrote:kod nas ulogu psihologa-terapeuta ispunjavaju najbolji prijatelji...ispricas se brate....istreses sve sto ti je na dusi...pa ako imas pravog prijatelja...on/ona te malo oraspolozi...podijeli s tobom svoje iskustvo..ili te cisto saaslusa...i sve to dzabe

... i za par godina kad se pocupas za vratove sa njim/njom citava mahala zna da imas problema sa sexom i ostale intimne detalje.
zapad je to odavno prihvatio - profesionalno!

kub lajkan wrote:@digger
Ima li toga sto pricas u "Life Strategies" (Phillip C. McGraw) i "Get Anyone to do Anything" (David Liebermann)?

Ima..
Ali za mene, najvazniji je pristup. Citiva ideja oko "Dr Phil" je koncept davanja savjeta drugom. U mojim trazenjima i interesu, ideja je kako da ja shvatim sta i kako ja treba da ucinim.

Ma da oba autora pruzaju dosta materijala oko ovoga, bojim se da je pojedincu tesko da pravilno slijedi njihove ideje. N.pr. ako ja nekome ukazem na odredjeni propust ili problem, taj ce ga shvatiti ali ga nece moci slijediti u nekoj drugoj situaciji.

Meni je vise vazno da generalno shvatim sta me bodri ili sputava, i da isto podsvijesno upotrijebim.