Putuj, Evropo
Prije nekih petnaestak godina geografska mapa Evropske unije po bizarnosti je podsjećala na goru i radikalniju varijantu mape današnje Federacije BiH. Posavski kanton, istini za volju, nije teritorijalno povezan sa ostatkom Federacije, no od Tuzlanskog kantona dijeli ga tek desetak-dvadesetak kilometara zračne linije. Nasuprot tome, prije petnaestak godina najbliži susjedi Grčke u Evropskoj uniji bili su Italija i Njemačka, a između ovih zemalja i Grčke zjapio je ogroman bezdan koji bismo okvirno mogli opisati riječima - od Vardara pa do Triglava. Po skorašnjem svjedočenju Kire Gligorova, ondašnja je SFRJ - da je bilo pameti - mogla postati trinaesta članica Evropske unije i ovog bi bezdana nestalo. Desilo se, međutim, ono što se desilo i ogromna bijela rupa na mapi smanjivala se sporije. Najprije se na mapi Unije pojavila Austrija, nekoliko godina kasnije pridružuju se i Mađarska te Slovenija. Već je također izvjesno da će se, za nešto više od godinu dana, Grčka prvi put teritorijalno spojiti sa ostatkom Unije - i to preko Bugarske i Rumunjske.
Jedna od najčuvenijih fraza o Oktobarskoj revoluciji jest deset dana koji su potresli svijet. Prvih deset dana oktobra 2005. godine mogli bismo nazvati - deset dana koji su potresli Balkan. Turska i Hrvatska započele su pregovore za punopravno članstvo u Evropskoj uniji, a već je dogovoreno da desetog oktobra u Beogradu započnu pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju između Evropske unije i Srbije i Crne Gore. Balkanska rupa na evropskom zemljovidu sve je, dakle, manja i - kako bi se birokratskim jezikom kazalo - ima tendenciju daljnjeg smanjivanja.
U cijeloj ovoj priči Bosne i Hercegovine nema. Onaj beogradski vic od prije pola godine koji kaže da u Evropi postoje samo tri države: Evropska unija, kandidati za ulazak u Uniju i Bosna i Hercegovina, iz carstva humora prelazi polako u carstvo realnosti. A kako je krenulo, drugi član ove trijade uskoro bi mogao i trebao nestati. Tada bi na evropskom kontinentu (a i na dijelu azijskog) postojale samo Unija i Bosna i Hercegovina (i tad vjerovatno bez statusa kandidata). Mapa bi na prvi pogled bila potpuno jednolična: Evropska unija protezala bi se od zapadnih obala Islanda pa sve do turske granice sa Irakom, duboko u Aziji. Malo ko bi na tom ogromnom prostoru i primijetio sitnu bijelu tačkicu - od Une do Drine, od Save do mora.
Veliki evropski vizionari uvijek su u Evropskoj uniji vidjeli neku vrstu pandana Sjedinjenim Američkim Državama. Red je da u toj analogiji mjesto nađu i evropski Indijanci, a to - kako sada stvari stoje - mogu biti jedino Bosanci. Nije to zapravo ni odveć nova misao. Semezdin Mehmedinović je prije petnaestak godina u tekstu Musa, stari frik ovako pisao: "O Bosancima, međutim, Musa misli da im prijeti istrebljenje, pozivajući se na iskustvo sjevernoameričkih Indijanaca. Bosanci alkohol ne zovu njegovim pravim imenom, već ga zovu žestina, baš kao što su siroti crvenokošci - nešto što ima svoje autentično ime - zvali ´vatrenom vodicom´. I ta im je vodica došla glave." Baš kao Indijanci, i Bosanci će živjeti u svom rezervatu, da ne kažem enklavi. Riječ enklava ovdje ipak ima krvavije konotacije. U svom malom rezervatu, u posvemašnjoj bijedi i izolaciji, život će im snošljivijim činiti tek dvije stvari: vatrena voda, odnosno žestina, i ono što su Marx i Engels zvati opijum za narod. Na svakoj granici ovog rezervata čekat će ih neprelazni zidovi. Bit će to život u konzervi, život u getu.
Odavno je u ekološkom kontekstu postalo pomodno citirati onu rečenicu jednog indijanskog poglavice koja veli da našu planetu nismo naslijedili od svojih predaka, nego smo je pozajmili od svojih potomaka. Suvremeni bosankohercegovački vlastodršci nemaju ama baš nimalo sluha ni senzibiliteta spram vlastite domovine, vjerovatno zato što su svojim potomcima već osigurali materijalno blagostanje u nekom sretnijem zavičaju. Što se tiče ove zemlje, oni će ionako radije varirati jednu francusku izreku - Poslije nas, potop! A njihovim podanicima, sirotinji iz rezervata, sirotinji bez rezervne domovine, ostaju one dvije Balaševićeve: Putuj, Evropo i Krivi smo mi. (Dani)
Mislim, da je ovo jedina nazalost tocna vizija za BIH....MOJ SAVJET BJEZITEEEE VANI DOK JOS NISU POSTAVLJENI KINEZKI ZIDOVI....NEMA IZLAZA
