Forum Klix.ba

vodolija_33 wrote:

anais_nin wrote: moje misljenje je malo drugacije...ja mislim da svi naravno u sebi imamo potenacijala za tu ljubav...ali da li zbog drustva u kojem odrastamo, drustvenih normi, zahtjeva koji su nam nametnuti tokom godina, itd mislim da jako malo ljudi postigne do statnje umjerene, zdrave ljubavi prema sebi tako prirodno bez nekog truda...

nonstop smo bombardovani nekim imidzima perfekcije i savrsenstva...porodica i okolina nam namecu svoje zahtjeve i ocekivanja od nas...nekad je tesko u svemu tome pronaci sebe, biti zadovoljan sobom, svojim uspjehom, izgledom itd itd...vrlo cesto zbog posla, porodice, prijatelja, ljubavi, zapostavljamo sebe, svoje potrebe, svoje zelje...i onda je nekako logicno da covjek pocne osjecati nezadovoljstvo samim sobom, jer jednostavno nije savrsen...

mislim da treba truda da se covjek prvo pronadje tu ljubav u sebi, a onda jos dodatnog truda i paznje da bi se ta ljubav njegovala...

Kao što sam već navela, ja ipak mislim da svako normalno biće u sebi ima normalnu dozu ljubavi prema samome sebi, bez obzira u kakvom okruženju živio. Svi se mi nalazimo, manje više u situacijama koje si ti navela ali mislim da to nije razlog da "ne volimo sami sebe" zbog toga.

Eh sad, zavisi šta ti podrazumijevaš pod tim. Da zanemariš očekivanja ljudi sa kojima živiš (bilo da se radi o porodici, prijateljima ili radnim kolegama... lupam) i da samo radiš ono šta tebi odgovara u određenom momentu ili nešto drugo? Ako je u pitanju ovo prvo, onda se tu radi o čistom egoizmu jer se u toj situaciji radi samo i isključivo o zadovoljenju spostvenih potreba i želja a nikako o ljubavi prema samome sebi. Na kraju se opet postavlja pitanje da li bi čovjek bio zadovoljan i takvim stanjem. Ja ne bih bila jer mi nekako bezveze da u svakoj situaciji samo ja budem "zadovoljna". Pretpostavljam da ima i takvih ljudi kojima takav način života odgovara ali mislim da ti ljudi imaju problem a skupa s njima i ljudi s kojima oni žive, rade, druže se i tako dalje... Za mene je to poremećaj isto kao i nedostatak ljubavi prema samome sebi.

Svakom normalnom čovjeku je jasno da niko nije savršen i posmatranje sebe savršenim ili mržnja prema sebi zbog svoje nesavršenoti mi je poremećeno.

svaka cast vodolija_33

ja koliko narcisa ima ovdje.
Znate li da ovdje seljaci, uopste, u proljece ne izvode krave na polja sa narcisima.Mlijeko je veoma gorko.

Maji gorak ti je ukus ljepote.....

Maja,o nikakvoj ljepoti nisam govorio.Ovo o seljacima i kravama je ziva istina.Poenta za narcisoidne, da drugima to nije slatko nego gorko.

zašto ovo stoji kao sticky

RASHOMON wrote:zašto ovo stoji kao sticky

ocito je neko ocekivo PUNO vise paznje na ovu temu.

vodolija_33 wrote: Kao što sam već navela, ja ipak mislim da svako normalno biće u sebi ima normalnu dozu ljubavi prema samome sebi, bez obzira u kakvom okruženju živio. Svi se mi nalazimo, manje više u situacijama koje si ti navela ali mislim da to nije razlog da "ne volimo sami sebe" zbog toga.

Eh sad, zavisi šta ti podrazumijevaš pod tim. Da zanemariš očekivanja ljudi sa kojima živiš (bilo da se radi o porodici, prijateljima ili radnim kolegama... lupam) i da samo radiš ono šta tebi odgovara u određenom momentu ili nešto drugo? Ako je u pitanju ovo prvo, onda se tu radi o čistom egoizmu jer se u toj situaciji radi samo i isključivo o zadovoljenju spostvenih potreba i želja a nikako o ljubavi prema samome sebi. Na kraju se opet postavlja pitanje da li bi čovjek bio zadovoljan i takvim stanjem. Ja ne bih bila jer mi nekako bezveze da u svakoj situaciji samo ja budem "zadovoljna". Pretpostavljam da ima i takvih ljudi kojima takav način života odgovara ali mislim da ti ljudi imaju problem a skupa s njima i ljudi s kojima oni žive, rade, druže se i tako dalje... Za mene je to poremećaj isto kao i nedostatak ljubavi prema samome sebi.

Svakom normalnom čovjeku je jasno da niko nije savršen i posmatranje sebe savršenim ili mržnja prema sebi zbog svoje nesavršenoti mi je poremećeno.

vodolijice, postujem tvoje misljenje...mada odnese ti moju izjavu u totalni ekstrem...kao sto rekoh ne smatram da je zdravo biti u fazonu "ja volim SAMO sebe"...ali takodje ne mislim ni da su ocekivanja i potrebe okoline UVIJEK trebaju zadovoljavat...naravno da svakodnevno ima momenata kada potrebe voljenih ljudi stavljamo ispred svojih...i to smatram normalnim...ali pronalazak balansa izmedju zadovoljavanja tudjih potreba i ocekivanja i svojih smatram zdravom dozom ljubavi prema samom sebi...

pa na ovom forumu stalno citamo eto samo za primjer o raskidima ljubavni veza zbog neodobravanja partnera (vrlo cesto zbog glupavih stvari tipa nacionalnost) od strane njegove ili njene familije...ja te ljude ne smatram poremecenim...samo mi je jasno da nemaju dovoljno snage, vjere u same sebe i ljubavi prema samim sebi da bi se suprotstavili cak i najblizima zbog svog zivota i svoje srece...samo jedan od mnogih primjera oko nas...

Odlicno zemske. Ocito je da je forumska vecina zaljubljena u svoj lik (narcisoidna).

Posto sam vizuelan tip, ostravljam vam da uzivate u vlastitim moralno-etickim kvalitetima, a formiram ziri kako bi se ustanovilo da li imate razlog da budete narcisoidne. Molim da mi hitno posaljete slike u vise poza. Moze i s ledja.

Prva nagrada je deset-minutni sastanak sa Pitt. Vise vam i ne treba obzirom da on uspije sve da kaze u 22 rijeci ili manje.

Druga je kafa sa Zadigom koji ce vam pruziti korisne poglede o tome kako se udati i zivjeti dugotrajno u braku.

Utjesna nagrada je vece u prijatnom razgovoru sa "reaktorom."

Nivo naseg samopuzdanja direktno je proporcionalan kvalitetu naseg zivota. Sto vise volite sebe i drugi ce vise voljeti vas. Ja mislim da je cak i najveca ocjena samopouzdanja, to koliko zapravo volimo samog sebe. Sto vise volimo sami sebe, postavljacemo neke vece ciljeve, bicemo odredjeniji, imacemo veci uticaj na ljude, volicemo druge a i drugi ce voljeti nas. Eto, to je neko moje skromno misljenje na ovu temu...

Ja volim sebe ali volim i Bechu

Druge ne primjecujem ni u prolazu, samog sebe pozdravljam u ogledalu

Oci volim zeleno,
usta zarko crveno...


uvjek sam izgledao,
kao sto sam zelio...

Prema jednima volim samo sebe, prava sam egoisticna muska svinja koja samo uzima, a nista ne dajem, po drugima sam dobar k'o kruh, dajem i vise nego sto netko zasluzuje.

U praxi sam, kako se ono kaze, ni tamo ni 'vamo.

Upoznam nekoga i osjetim li trunku egoizma ili prepotencije odgovaram jos zescim egoizmom i prepotencijom. "Neprijatelja ces najbolje poraziti njegovim oruzjem" - Lao Tse, Umijece ratovanja. A meni je, htio ili ne, cijeli zivot neka borba i takmicenje. A volio bih da je drukcije...jako...

Odlutah malo.

Upoznam neku dobricu, dao bih joj (mu) sve. Bukvalno, bez da trazim nesto nazad. Takav sam u poslu, takav sam u ljubavi, takav sam u zivotu.
Nezdravo jako. Do sada me spasava to modificiranje (dvolicnost je prejak izraz) prema okolini. Da, htio ili ne, okolina ima utiecaja. Ne mozes joj pobjeci.

Sada, pitanje je kako se postaviti hijerarhiju kada je situacija mutna, kada se ne nazire karakter necega ili nekoga. Tu valjda dolazi na red odgoj. Kod mene. Dakle ova druga solucija, otvorenost sa malom dozom opreza. Da se kasnije, ako krene po zlu, moze popraviti

Jos sam mlad da bih sagledao zivot iz te perspektive, jesam li u zivotu vise bio koncentriran na sebe ili na druge. No kada jednom dodje vrijeme, baciti cu crno na bijelo pa cu svesti racune. Sada me jos malo i strah to raditi .

Do tada, nadam se da cemo se druziti pa cu ti reci sve iz prve ruke, tj. pokazati iz prve ruke.

Zadovoljna Anais? :D

horns&drums wrote: Zadovoljna Anais? :D

ja sam svoje misljenje vezano za tu prvu recenicu vec formirala i u mojoj knjizi znas u koju kategoriju spadas i povrh svega mi jos sejtana kupi spominjuci Umijece ratovanja

p.s. anais je vise nego zadovoljna

p.p.s a sta dolazi poslije zlata?

Dolaze muke sa porezom na dodatnu vrijednost

horns&drums wrote:Dolaze muke sa porezom na dodatnu vrijednost

ma sve ce to narod pozlatiti

prvo sam počeo da vodim ljubav sam sa sobom pa je valjda i logicno
da prva ljubav zaborava nema

lav u horoskopu, jedinac u majke...
otvoren za sve poroke iz ljubavi prema zivotu

volim ja i druge ljude, volim i pileću supu
i rezance u njoj, volim i slatko od šljiva...ali sebe najvise

hz071 wrote:Druge ne primjecujem ni u prolazu, samog sebe pozdravljam u ogledalu

i ja

horns&drums wrote: "Neprijatelja ces najbolje poraziti njegovim oruzjem" - Lao Tse, Umijece ratovanja.

Sun Tzu

Hehehe, Jashimi nakithou :D

horns&drums wrote:Upoznam neku dobricu, dao bih joj (mu) sve. Bukvalno, bez da trazim nesto nazad. Takav sam u poslu, takav sam u ljubavi, takav sam u zivotu.
Nezdravo jako.

Buduci da smo tu slicni, ja opet mislim da si sreckovic. Ne moras "hold back" (sprecavati se?) niti razmisljati kako bi neki prethodni postupak mogao da se odrazi na novo.

A kada te on/ona ostavi ili "nasuce" (ljubav, prijateljstvo), nemas ni trunke sumnje da nije bilo zbog tebe.

digger wrote: A kada te on/ona ostavi ili "nasuce" (ljubav, prijateljstvo), nemas ni trunke sumnje da nije bilo zbog tebe.

bravo....vecina ljudi ne shvata da je puno lakse biti "za*eban" i emocionalno nepristupacan, nego nositi srce na dlanu, sto je puno teze samim tim jer rizikujes da ti ga svako malo neka nesmotrena osoba smrska...

Meni se sad pjeva ona od Hanke Paldum :D

horns&drums wrote:Meni se sad pjeva ona od Hanke Paldum :D

koja koja?

Evo ti srce na dlanuuuuuuuuuuu ( i jos ponesto ako moze )