Forum Klix.ba

Indigont wrote:Ovaj izrazito islamistički dio Bošnjaka poredi Andrića sa Hitlerom. u razbijanju BIH? Ja samo ne kontam kako ovi turbo-Bošnjaci islamisti ne shvataju da sa ovakvim ludostima i sataniziranjem svega hrvatskog i srpskog daju municiju separatistima Postoje značajni postotci u sva tri naroda koji su šovinistički nastrojeni i izvještavaju samo o onome najgorem iz drugih naroda, ali Bošnjaci tu najviše skaču sebi u stomak jer oni ne žele da se BIH raspadne, a doprinose tome (mislim na ove zatucane Saffovce i slične islamiste). Ali Andrić je i dan danas sto koraka ispred njih pa kaže: “Dugotrajno robovanje i rdjava uprava mogu toliko zbuniti i unakaziti shvatanje jednog naroda da zdrav razum i prav sud njemu otančaju i oslabe, da se potpuno izvitopere. Takav poremećen narod ne može više da razlikuje ne samo dobro od zla, nego i svoju sopstvenu korist od očigledne štete.” Znači razumijem ja da ti Turkofili ne razlikuju više dobro od zla, ali oni ne razlikuju ni sopstvenu korist od očigledne štete. Oni uništavaju svoju BIH. Oni pljuju po čovjeku koji je donirao nagradu od Nobela za biblioteke BIH.

Indigont wrote:Kad vidim sad sve ovo i vratim film unazad u doba osnovne škole, ne sjećam se kojeg Andrićevog djela, sjećam se samo jedne stvari, a ako se nje sjećam kao dijete koje je bilo izolovano od bilo kakvog nacionalizma i religijskih ideja, sjećam se jedino u ovom obliku: likove iz Andrićevog djela (te likove na koje su sad osjetljivi oni koji blate Andrića) nisam doživljavao kao muslimane, nego kao osvajače iz neke tamo udaljene zemlje na istoku kojima je jedini cilj bio na silu porobljavanje ovih prostora. Sad, danas oni koji su bili žrtve suosjećaju sa počiniocem i identifikuju se u najprisnijem obliku.

Moralno pokroviteljstvo Ive Andrića nad izvršiteljima dva genocida nad bosanskim Muslimanima



Nadan Filipović

Mislim da treba naglasiti da su Ivi Andriću "širom otvorili vrata“ renomirani izdavači poput Belfonda, Suhrkampa, Random Housa, Harpera Collinsa ili Carl Haser Verlag-a. Pri tom je roman "Na Drini ćuprija“ najčešće objavljivano Andrićevo delo, a odmah iza ovog naslova slijede "Prokleta avlija“ i "Travnička hronika“. Trenutno ne posjedujem pouzdane i provjerene podatake o objavljenim izdanjima Ive Andrića prije agresije na Bosnu i Hercegovinu, ali znam da je 1995. i 1996. izdavanje Andrićevih radova doseglo vrhunac, sa ukupno trideset osam štampanih izdanja, dok je 1999. godine Ivo Andrić ponovo prisutan u čak devetnaest izdanja. Uglavnom, stotine miliona čitalaca širom svijeta stekli su svoje mišljenje o bosanskim muslimanima, Bosni i uopšte o islamu iz djela Ive Andrića. Možemo samo zamisliti kakav su to "lijep“, odnosno „lep“ utisak stekli.

Ivo Andrić je namjerno “zaboravio pažljivo pročitati ili uopšte i pročitati” kapitalno djelo njemačkog orijentaliste gospođe Dr Sigrid Hunke, pod naslovom “Allahs Sonne über dem Abendland, Unser arabisches Erbe“, (Allahovo sunce iznad Zapada. Naše arapsko nasljeđe), Deutsche Verlags - Anstalt, Stuttgart, 1960. godine. Gospođa Dr Hunke u spomenutom djelu na pravi naučno utemeljeni način pokazuje i dokazuje koliko je ustvari dubok i svestran pozitivni uticaj islama i muslimana na razvoj nauke i kulture Zapadnoga svijeta. Tog izuzetnog uticaja islama i muslimana na kulturu Zapada Ivo Andrić uopšte ne želi biti svjestan. Bilo bi malo vjerovatno da Ivo Andrić nije pročitao ovo kapitalno naučno djelo, a i ako ga je pročitao on iz njega nije ama baš ništa prihvatio, te je dosljedno do kraja života istrajao na svom antiislamskom, antimuslimanskom, a u suštini antibosanskom putu.

Taj vrsni majstor rečenice i kitnjaste fraze ustvari je bio pisac najcrnjeg mraka, pisac koji je uveliko produbio već postojeću bezrazložnu srpsku mržnju prema bosanskim i svim muslimanima i islamu, a sve to nonšalantno predstavljajući vječnim balkanskim antagonizmom primitivaca iznad kojih se on, kao vrhunski umjetnik i intelektualac visoko uzdigao.

Još je u svom "Pismu iz 1920“ napisao "Bosna je tamni vilajet“, te "Bosna je zemlja mržnje“, a te njegove definicije kasnije su zdušno zloupotrebili i drugi srpski nacionalisti, a posebno Vojislav Lubarda u svom "Gordom Posrtanju“.

Koliko je Ivo Andrić bio moćan i zaštićen može se vidjeti iz činjenice da niko u tadašnjoj Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji, a pogotovo u Bosni i Hercegovini nije reagirao na njegovu olako izrečenu floskulu prema kojoj je „Bosna zemlja mržnje“. Svi su šutjeli, a on je nastavio pisati otrov i sijati sjeme mržnje prema Bosni i njenim muslimanima. Kroz slobodu pisanja tog velikosrpskog šoviniste može se procijeniti mračno stanje kulture i duha koje je vladalo u tadašnjoj komunističkoj Jugoslaviji. Jadno je bilo to "bratstvo i jedinstvo“ i svakodnevno papagajski proklamirana jednakost svih naroda i narodnosti, kada je takvom velikosrpskom mračnjaku dato "zeleno svjetlo“ da može pljuvati po bosanskim muslimanima i otvoreno širiti mržnju protiv njih kao nekih nižih bića, a da pri tome niko nije smio otvoreno kazati ni jedne kritične riječi.

Ja lično uveliko dijelim mišljenje Nihad Kreševljakovića koji u svom ogledu "Ivo Andrić - markiz de Sad naše književnosti" kaže: "Ono što sam do sada u Bosni pročitao, doživio i čuo biće sasvim dovoljno da Andrića, koji je kao pisac možda veliki, nazovem malim čovjekom, otrovnim zrnom, kao bićem koje nije imalo ni trunke ljubavi prema rodnoj grudi".

Akademik Muhamed Filipović se davne 1967. godine usudio izjaviti da je Ivo Andrić više nanio štete muslimanima u Bosni nego sve vojske koje su Bosnom prolazile. Za Filipovića Andrić nije samo antimuslimanski pisac, premda jeste i to, već je i subverzivno antibosanski, što je kudikamo konkretnija i opipljivija krivica, ravna gotovo izdaji domovine, a za račun tuđih, našem "bosanskom duhu", stranih interesa. (Život, mart, 1967)

Ivo Žanić je rekao: “ Andrićev roman Na Drini ćuprija, iako radnja nije dovedena do 1941. godine, bio je zapravo pripovjedačko-sugestivna anticipacija četničkog genocida nad Bošnjacima iz Drugog svjetskog rata“, a moglo bi se dodati i anticipacija i ovog zadnjeg (da li zadnjeg?) četničkog genocida nad Bošnjacima.(Muhsin Rizvić, 1996, 223)

Prema Enveru Kazazu nije slučajno da se je neki nama anonimni vojnik (četnik) vojske takozvane republike srpske pred stranim novinarima u Višegradu 1992. godine mahao knjigom "Na Drini ćuprija“ i na nju se pozivao kao na argument za pravdanje čina "svoje borbe“ i temeljni uslov svog ideološkog opredjeljenja, znači uništenja Bošnjaka (Egzistencijalnost /Povijesnost Bosne – Interpretacija u zamci ideologije, Zbornika radova skupa "Andrić i Bošnjaci“, BZK Preporod, Tuzla, 2000.)

Možda bi se moglo reči, ako je mržnja najgora bolest duše onda je taj prvoborac hristoslavizma i jedan od ključnih favorita velikosrpske beogradske čaršije i idejni pokrovitelj velikosrpske antibosanske i antimuslimanske ideje bio zaista hronični i teški bolesnik. On je za svoje sponzore, velikosrpske antibosanske i antimuslimanske nacionaliste, odradio zaista veliki posao, pa bi mu oni trebali zbog njegovih zasluga za svesrpsku ideju podići spomenik na Avali, veći od onog njihovog "neznanog junaka“.

Mnogim koji ovaj tekst čitaju biće jasno da ovo što je ovde napisano predstavlja samo mali dio primjera psihopatološke mržnje nobelovca Ive Andrića prema svemu što je bosansko, bošnjačko i muslimansko. Trebalo bi mnogo, zaista mnogo prostora i vremena da se sačini kompletan "dossier“ ovog sivog čovjeka koji je svoj nesumnjivi i ogromni talenat i potencijal kao zaista izvanserijski veliki pisac iskoristio da sije i posije strašni korov mržnje prema Bosni i bosanskim muslimanima, a po njemu Turcima. To sjeme koje je on posijao pokazalo je svoju pogubnost i u ovom zasada zadnjem po redu genocidu koji su Srbi proveli nad bosanskim muslimanima. Nad svim tim klanjima, masovnim ubistvima, hiljadama silovanih djjevojčica, djevojaka i žena, koncentracionim logorima, jamama, srušenim džamijama, poharanim haremima, spaljenim i opljačkanim gradovima i selima, nad Srbijom i takozvanom republikom srpskom utemeljenoj na genocidu, izgleda da "večno“ lebdi zloduh nobelovca koji naš narod nije klao kamom, već perom.

Indigont wrote:Kako se dobro zna naslov Andrićeve doktorske disertacije je “Die Entwicklung des geisitigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der türkischen Herrschaft” (Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine). Veoma je interesantan podatak da je taj Andićev “historiografski” uradak preveden na srpski jezik i tek prvi put objavljen u Beogradu 1982. godine u časopisu “Sveske Zadužbine Ive Andrića“.Ta vrlo rijetko spominjana i prosto prešućivana doktorska disertacija jednog nobelovca, bolje rečeno jedno vrijeme namjerno zaboravljani antimuslimanski i antiislamski tekst, ustvari predstavlja zacrtani put (načrtanije) ili temeljnu odrednicu na kojoj će se Ivo Andrić u svom književnom stvaralašću konzekventno nalaziti do kraja svoga života. Prema Andrićevim "naučno utemeljenim” tvrdnjama iznesenim u spomenutoj doktorskoj disertaciji Islam je bio glavna kočnica razvoja duhovnog života Bosne, te da je širenje Islama u Bosni uslijedilo samo kao posljedica širenja turske vladavine, tačnije silom ili usljed oportunizma. Andrić u doktorskoj disertaciji nedvosmisleno tvrdi da se je “Islam u Bosni razvijao u drugim klimatskim i društvenim uslovima nego kršćanstvo, pa je Islam ostao bez sposobnosti prilagođavanja, te je izopačio duhovni život Bosne i učinio ga izuzetnom pojavom” (pogledati stranicu 20 doktorske disertacije). On u svojoj doktorskoj disertaciji ne skriva žaljenje što je Bosna zahvaljujući islamu, islamizaciji i većinskom muslimanskom stanovništvu postala snažni bedem prema agresivnom kršćanskom Zapadu i germansko-mađarskom nadiranju i njegovu širenju na Istok.

Andrić u svojoj disertaciji pokušava naučno dokazati da su bosanski Muslimani lukav, lijen i veoma poročan svijet koji se svim silama odupire bilo kakvom civilizacijskom i kulturnom napretku. Njegova doktorska disertacija napisana je majstorskim, ali neko bi rekao jednim ulagivačkim stilom, valjda zbog toga što se austrijskoj komisiji za odbranu doktorske disertacije na Univerzitetu u Grazu, autor morao nekako “podvuči pod kožu” prezentirajući im svoje “veleumne” naučne dokaze o "zlu” koje se zove islam. Međutim, u tom cijelom djelu autor disertacije nadoknađuje očigledan nedostatak naučnih argumenata jedino bujnošću svoje mašte koje mu ni tada nije nedostajalo, a kojoj je dao puni zamah u svojim kasnijim romanima i drugim djelima. Nadalje, potpuno simplificirano i neanaučno tvrdi da je tursko osvajanje Bosne “najezda jednog osvajačkog naroda, tuđeg po veri, duhu i rasi”, a islamizaciju totalno amaterski pojednostavljuje kazavši “Onaj deo naroda koji se nalazio na višem stupnju i bio imućniji prihvatio je veru napadača da bi saćuvao svoj posed”. Kasnije u istoj disertaciji Andrić sam sebi skače u usta kazavši da on “ne može tačno i u pojedinostima utvrditi na koji se način proces islamizacije u Bosni odvijao”, te da “su se Osmanlije u početku svim snagama trudile da se prilagode autohtonim kulturnim prilikama i da asimilaciju prepuste vremenu, te da se islamizacija razvijala lagano i postepeno”, što nikako ne može zajedno stajati sa “najezdom jednog osvajačkog naroda, tuđeg po veri, duhu i rasi.”

Ovo iako je napisano u osuđivačkom tonu prema Andriću je jebena istina. Islam je kancer. Deal with it. Islam je uteg svakom narodu pa i Bošnjacima.

Indigont wrote:Ovaj izrazito islamistički dio Bošnjaka poredi Andrića sa Hitlerom. Ja samo ne kontam kako ovi turbo-Bošnjaci islamisti ne shvataju da sa ovakvim ludostima i sataniziranjem svega hrvatskog i srpskog daju municiju separatistima u razbijanju BIH? Postoje značajni postotci u sva tri naroda koji su šovinistički nastrojeni i izvještavaju samo o onome najgorem iz drugih naroda, ali Bošnjaci tu najviše skaču sebi u stomak jer oni ne žele da se BIH raspadne, a doprinose tome (mislim na ove zatucane Saffovce i slične islamiste). Ali Andrić je i dan danas sto koraka ispred njih pa kaže: “Dugotrajno robovanje i rdjava uprava mogu toliko zbuniti i unakaziti shvatanje jednog naroda da zdrav razum i prav sud njemu otančaju i oslabe, da se potpuno izvitopere. Takav poremećen narod ne može više da razlikuje ne samo dobro od zla, nego i svoju sopstvenu korist od očigledne štete.” Znači razumijem ja da ti Turkofili ne razlikuju više dobro od zla, ali oni ne razlikuju ni sopstvenu korist od očigledne štete. Oni uništavaju svoju BIH. Oni pljuju po čovjeku koji je donirao nagradu od Nobela za biblioteke BIH.

klavirdžija wrote:Balije Andriću nikada neće moći oprostiti što je opisao i njih i Bosnu upravo onakvom kakva jeste, ne dodvoravajući se njihovim vijekovima naslaganim kompleksima i licemjerju.

Iako je opisao i ono dobro u Bosni, ovo drugo mu jednostavno u svoj svojoj balavosti nisu u stanju "oprostiti".

dustaban wrote:Udaranje po Andricu je razbijanje ogledala!

klavirdžija wrote:Balije Andriću nikada neće moći oprostiti što je opisao i njih i Bosnu upravo onakvom kakva jeste, ne dodvoravajući se njihovim vijekovima naslaganim kompleksima i licemjerju.

Iako je opisao i ono dobro u Bosni, ovo drugo mu jednostavno u svoj svojoj balavosti nisu u stanju "oprostiti".

BarbaDue wrote:Nabijem i tebe i Andrića!
Kakve veze imam ja, koji i pored što je nobelovac za pomenutog mislim da je karina, sa razbijanjem svoje države!

Btw, da iskoristim priliku, isto tako za Nemanju K. i pored toga što misle da je neprikosnoveni režiser mislim da je neandertalac i grmalj.