Napadi Turkofila na Andrića i njihov doprinos razbijanju svoje države

[Indigont]

[BarbaDue]

Nabijem i tebe i Andrića!
Kakve veze imam ja, koji i pored što je nobelovac za pomenutog mislim da je karina, sa razbijanjem svoje države!

Btw, da iskoristim priliku, isto tako za Nemanju K. i pored toga što misle da je neprikosnoveni režiser mislim da je neandertalac i grmalj.

[Indigont]

Kako se dobro zna naslov Andrićeve doktorske disertacije je “Die Entwicklung des geisitigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der türkischen Herrschaft” (Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine). Veoma je interesantan podatak da je taj Andićev “historiografski” uradak preveden na srpski jezik i tek prvi put objavljen u Beogradu 1982. godine u časopisu “Sveske Zadužbine Ive Andrića“.Ta vrlo rijetko spominjana i prosto prešućivana doktorska disertacija jednog nobelovca, bolje rečeno jedno vrijeme namjerno zaboravljani antimuslimanski i antiislamski tekst, ustvari predstavlja zacrtani put (načrtanije) ili temeljnu odrednicu na kojoj će se Ivo Andrić u svom književnom stvaralašću konzekventno nalaziti do kraja svoga života. Prema Andrićevim "naučno utemeljenim” tvrdnjama iznesenim u spomenutoj doktorskoj disertaciji Islam je bio glavna kočnica razvoja duhovnog života Bosne, te da je širenje Islama u Bosni uslijedilo samo kao posljedica širenja turske vladavine, tačnije silom ili usljed oportunizma. Andrić u doktorskoj disertaciji nedvosmisleno tvrdi da se je “Islam u Bosni razvijao u drugim klimatskim i društvenim uslovima nego kršćanstvo, pa je Islam ostao bez sposobnosti prilagođavanja, te je izopačio duhovni život Bosne i učinio ga izuzetnom pojavom” (pogledati stranicu 20 doktorske disertacije). On u svojoj doktorskoj disertaciji ne skriva žaljenje što je Bosna zahvaljujući islamu, islamizaciji i većinskom muslimanskom stanovništvu postala snažni bedem prema agresivnom kršćanskom Zapadu i germansko-mađarskom nadiranju i njegovu širenju na Istok.

Andrić u svojoj disertaciji pokušava naučno dokazati da su bosanski Muslimani lukav, lijen i veoma poročan svijet koji se svim silama odupire bilo kakvom civilizacijskom i kulturnom napretku. Njegova doktorska disertacija napisana je majstorskim, ali neko bi rekao jednim ulagivačkim stilom, valjda zbog toga što se austrijskoj komisiji za odbranu doktorske disertacije na Univerzitetu u Grazu, autor morao nekako “podvuči pod kožu” prezentirajući im svoje “veleumne” naučne dokaze o "zlu” koje se zove islam. Međutim, u tom cijelom djelu autor disertacije nadoknađuje očigledan nedostatak naučnih argumenata jedino bujnošću svoje mašte koje mu ni tada nije nedostajalo, a kojoj je dao puni zamah u svojim kasnijim romanima i drugim djelima. Nadalje, potpuno simplificirano i neanaučno tvrdi da je tursko osvajanje Bosne “najezda jednog osvajačkog naroda, tuđeg po veri, duhu i rasi”, a islamizaciju totalno amaterski pojednostavljuje kazavši “Onaj deo naroda koji se nalazio na višem stupnju i bio imućniji prihvatio je veru napadača da bi saćuvao svoj posed”. Kasnije u istoj disertaciji Andrić sam sebi skače u usta kazavši da on “ne može tačno i u pojedinostima utvrditi na koji se način proces islamizacije u Bosni odvijao”, te da “su se Osmanlije u početku svim snagama trudile da se prilagode autohtonim kulturnim prilikama i da asimilaciju prepuste vremenu, te da se islamizacija razvijala lagano i postepeno”, što nikako ne može zajedno stajati sa “najezdom jednog osvajačkog naroda, tuđeg po veri, duhu i rasi.

[Indigont]

Kad vidim sad sve ovo i vratim film unazad u doba osnovne škole, ne sjećam se kojeg Andrićevog djela, sjećam se samo jedne stvari, a ako se nje sjećam kao dijete koje je bilo izolovano od bilo kakvog nacionalizma i religijskih ideja, sjećam se jedino u ovom obliku: likove iz Andrićevog djela (te likove na koje su sad osjetljivi oni koji blate Andrića) nisam doživljavao kao muslimane, nego kao osvajače iz neke tamo udaljene zemlje na istoku kojima je jedini cilj bio na silu porobljavanje ovih prostora. Sad, danas oni koji su bili žrtve suosjećaju sa počiniocem i identifikuju se u najprisnijem obliku.

[Tesla10]

Ovaj izrazito islamistički dio Bošnjaka poredi Andrića sa Hitlerom. u razbijanju BIH? Ja samo ne kontam kako ovi turbo-Bošnjaci islamisti ne shvataju da sa ovakvim ludostima i sataniziranjem svega hrvatskog i srpskog daju municiju separatistima Postoje značajni postotci u sva tri naroda koji su šovinistički nastrojeni i izvještavaju samo o onome najgorem iz drugih naroda, ali Bošnjaci tu najviše skaču sebi u stomak jer oni ne žele da se BIH raspadne, a doprinose tome (mislim na ove zatucane Saffovce i slične islamiste). Ali Andrić je i dan danas sto koraka ispred njih pa kaže: “Dugotrajno robovanje i rdjava uprava mogu toliko zbuniti i unakaziti shvatanje jednog naroda da zdrav razum i prav sud njemu otančaju i oslabe, da se potpuno izvitopere. Takav poremećen narod ne može više da razlikuje ne samo dobro od zla, nego i svoju sopstvenu korist od očigledne štete.” Znači razumijem ja da ti Turkofili ne razlikuju više dobro od zla, ali oni ne razlikuju ni sopstvenu korist od očigledne štete. Oni uništavaju svoju BIH. Oni pljuju po čovjeku koji je donirao nagradu od Nobela za biblioteke BIH.

Sve bi bilo super i tačno da vam par stvari nije promaklo (a možda ste to i namjerno uradili).

Andrić kao prvo ne spada ni u hrvatsku a ni u srpsku književnost.

On je bosanski pisac (kada kažem "bosanski" ovdje i mislim na pisce Bošnjaka) i to njegova književna djela kroz svoje naslove ali i sadržaje potvrđuju.

To što je zloupotrebljen od strane susjednih država je nešto sasvim drugo.

Najbolji primjer jedne takve zloupotrebljenosti je njegov slavni roman "Na Drini ćuprija". Jer svako tko poznaje i malo bosansku historiju zna da u Bosni ponositoj nije bilo ni Srba ni Hrvata sve do 19. stoljeća.

Zašto je pristao da ih stavi tamo gdje im nije mjesto (Srbe) ne znam, ali vjerujem da je to uradio pod prisilom i zbog straha za vlastiti život.

Što se tiče ovih ljudi koji Andrića porede sa Hitlerom za njih nemam riječi. U svakoj državi vi imate blata među ljudima pa tako i kod nas.

Ali zapamtite jedno.

Bošnjaci su garant opstanka i sigurnosti ove nam države.

Ova država može i bez Srba i bez Hrvata, ali ne može bez Bošnjaka. Jer Bošnjaci jedini nose ime Bosne, i sve dok njih ima ima i Bosne. Ako njih nestane i Bosne će nestati.

[spreca]

Andric bi bio dobar pisac naucne fantastike....zna svasta izmisliti

[miop]

Ivo Andric sa Hitlerom

[Dr. Kuca]

Samo sloga srbina spasava, rece srbin i ubi svog brata.

[ma_zdra'o]

Taj se okret'o kako vjetar puše.

[Kejn]

Ivo Andrić nije bio Historičar tako da uopšte nije mogao onako u detalje opisivati šta se sve dešavalo u Osmanskom periodu a još važnije nije se čak ni rodio u Osmanskom carstvu već 30 godina nakon što je Austro Ugarska okupirala Bosnu. Sa druge strane Andrić je upravo guran od strane srpske mašinerije jer su njegova dijela bila mentalna priprema za stigmatizaciju Bošnjaka u Bosni kao sredstvo hegemonije nad njima. To smo na kraju vidjeli u Srebrenici kada Mladić spominje osvetu nad Turcima.

Interesantna činjenica je da Mak Dizdar npr. njegov savremenik, nije dobivao ni 5 % podsticaja od zvaničnog Beograda. Mak je također opisivao svoju Bosnu al ne na način nekog Tamnog Vilajeta, već je nastojao afirmisati, podvući kontinuitet Bošanjaka kombinirajući njegovo srijednjevijekovno nasljeđe sa Islamskim misticizmom. Naravno u Beogradu ali i Zagrebu to je znak za alarm jer Bosna tako prestaje biti Srpsko-hrvatska prčija a bosanski muslimani ostatak ostataka Tamnog vilajeta. Mak je svim bosancima dao ime, lice, boju i jezik afirmisao ih je, i pokušao je sve predstaviti kao zaseban identiet. Kao nešto originalno Bosansko.

A za ovog đikana koji kaže da su Bošnjaci primitivni i zaostali zbog Islama samo da te podsjetim da su Srpska i Hrvatska civlizacijska dostignuća i Jasenovac i Srebrenica između ostalog... Čisto da ne zaboravi.

[dust in the wind]

teško nama kada mislimo da smo dovoljno pametni i kompetentni da pljujemo po Nobelovcu... a lična nam dostignuća mizerna. jedino ako se potovi na forumu ne računaju u autorska djela

[Nurudin]

Kad vidim sad sve ovo i vratim film unazad u doba osnovne škole, ne sjećam se kojeg Andrićevog djela, sjećam se samo jedne stvari, a ako se nje sjećam kao dijete koje je bilo izolovano od bilo kakvog nacionalizma i religijskih ideja, sjećam se jedino u ovom obliku: likove iz Andrićevog djela (te likove na koje su sad osjetljivi oni koji blate Andrića) nisam doživljavao kao muslimane, nego kao osvajače iz neke tamo udaljene zemlje na istoku kojima je jedini cilj bio na silu porobljavanje ovih prostora. Sad, danas oni koji su bili žrtve suosjećaju sa počiniocem i identifikuju se u najprisnijem obliku.

Upravo zato na Andrićevim djelima treba pisati debelim masnim slovima ono što sam već rekao - fikcija i
nema veze sa stvarnim činjenicama.
Davno sam o tome raspravljao na ovom istom forumu gdje su mi objašnjavali da se to podrazumjeva i da nema potrebe
jer niko ne uči istoriju iz književnih djela. Međutim, to nije tačno i ti si moj najbolji argument.
Karadžić je "Ćupriju" imao prevedenu na svjetske jezike i redovno je dijelio strancima na sastancima tokom rata.
Valjda da oni vide s kim on ima posla.

[dulekrele]

Moralno pokroviteljstvo Ive Andrića nad izvršiteljima dva genocida nad bosanskim Muslimanima



Nadan Filipović

Mislim da treba naglasiti da su Ivi Andriću "širom otvorili vrata“ renomirani izdavači poput Belfonda, Suhrkampa, Random Housa, Harpera Collinsa ili Carl Haser Verlag-a. Pri tom je roman "Na Drini ćuprija“ najčešće objavljivano Andrićevo delo, a odmah iza ovog naslova slijede "Prokleta avlija“ i "Travnička hronika“. Trenutno ne posjedujem pouzdane i provjerene podatake o objavljenim izdanjima Ive Andrića prije agresije na Bosnu i Hercegovinu, ali znam da je 1995. i 1996. izdavanje Andrićevih radova doseglo vrhunac, sa ukupno trideset osam štampanih izdanja, dok je 1999. godine Ivo Andrić ponovo prisutan u čak devetnaest izdanja. Uglavnom, stotine miliona čitalaca širom svijeta stekli su svoje mišljenje o bosanskim muslimanima, Bosni i uopšte o islamu iz djela Ive Andrića. Možemo samo zamisliti kakav su to "lijep“, odnosno „lep“ utisak stekli.

Ivo Andrić je namjerno “zaboravio pažljivo pročitati ili uopšte i pročitati” kapitalno djelo njemačkog orijentaliste gospođe Dr Sigrid Hunke, pod naslovom “Allahs Sonne über dem Abendland, Unser arabisches Erbe“, (Allahovo sunce iznad Zapada. Naše arapsko nasljeđe), Deutsche Verlags - Anstalt, Stuttgart, 1960. godine. Gospođa Dr Hunke u spomenutom djelu na pravi naučno utemeljeni način pokazuje i dokazuje koliko je ustvari dubok i svestran pozitivni uticaj islama i muslimana na razvoj nauke i kulture Zapadnoga svijeta. Tog izuzetnog uticaja islama i muslimana na kulturu Zapada Ivo Andrić uopšte ne želi biti svjestan. Bilo bi malo vjerovatno da Ivo Andrić nije pročitao ovo kapitalno naučno djelo, a i ako ga je pročitao on iz njega nije ama baš ništa prihvatio, te je dosljedno do kraja života istrajao na svom antiislamskom, antimuslimanskom, a u suštini antibosanskom putu.

Taj vrsni majstor rečenice i kitnjaste fraze ustvari je bio pisac najcrnjeg mraka, pisac koji je uveliko produbio već postojeću bezrazložnu srpsku mržnju prema bosanskim i svim muslimanima i islamu, a sve to nonšalantno predstavljajući vječnim balkanskim antagonizmom primitivaca iznad kojih se on, kao vrhunski umjetnik i intelektualac visoko uzdigao.

Još je u svom "Pismu iz 1920“ napisao "Bosna je tamni vilajet“, te "Bosna je zemlja mržnje“, a te njegove definicije kasnije su zdušno zloupotrebili i drugi srpski nacionalisti, a posebno Vojislav Lubarda u svom "Gordom Posrtanju“.

Koliko je Ivo Andrić bio moćan i zaštićen može se vidjeti iz činjenice da niko u tadašnjoj Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji, a pogotovo u Bosni i Hercegovini nije reagirao na njegovu olako izrečenu floskulu prema kojoj je „Bosna zemlja mržnje“. Svi su šutjeli, a on je nastavio pisati otrov i sijati sjeme mržnje prema Bosni i njenim muslimanima. Kroz slobodu pisanja tog velikosrpskog šoviniste može se procijeniti mračno stanje kulture i duha koje je vladalo u tadašnjoj komunističkoj Jugoslaviji. Jadno je bilo to "bratstvo i jedinstvo“ i svakodnevno papagajski proklamirana jednakost svih naroda i narodnosti, kada je takvom velikosrpskom mračnjaku dato "zeleno svjetlo“ da može pljuvati po bosanskim muslimanima i otvoreno širiti mržnju protiv njih kao nekih nižih bića, a da pri tome niko nije smio otvoreno kazati ni jedne kritične riječi.

Ja lično uveliko dijelim mišljenje Nihad Kreševljakovića koji u svom ogledu "Ivo Andrić - markiz de Sad naše književnosti" kaže: "Ono što sam do sada u Bosni pročitao, doživio i čuo biće sasvim dovoljno da Andrića, koji je kao pisac možda veliki, nazovem malim čovjekom, otrovnim zrnom, kao bićem koje nije imalo ni trunke ljubavi prema rodnoj grudi".

Akademik Muhamed Filipović se davne 1967. godine usudio izjaviti da je Ivo Andrić više nanio štete muslimanima u Bosni nego sve vojske koje su Bosnom prolazile. Za Filipovića Andrić nije samo antimuslimanski pisac, premda jeste i to, već je i subverzivno antibosanski, što je kudikamo konkretnija i opipljivija krivica, ravna gotovo izdaji domovine, a za račun tuđih, našem "bosanskom duhu", stranih interesa. (Život, mart, 1967)

Ivo Žanić je rekao: “ Andrićev roman Na Drini ćuprija, iako radnja nije dovedena do 1941. godine, bio je zapravo pripovjedačko-sugestivna anticipacija četničkog genocida nad Bošnjacima iz Drugog svjetskog rata“, a moglo bi se dodati i anticipacija i ovog zadnjeg (da li zadnjeg?) četničkog genocida nad Bošnjacima.(Muhsin Rizvić, 1996, 223)

Prema Enveru Kazazu nije slučajno da se je neki nama anonimni vojnik (četnik) vojske takozvane republike srpske pred stranim novinarima u Višegradu 1992. godine mahao knjigom "Na Drini ćuprija“ i na nju se pozivao kao na argument za pravdanje čina "svoje borbe“ i temeljni uslov svog ideološkog opredjeljenja, znači uništenja Bošnjaka (Egzistencijalnost /Povijesnost Bosne – Interpretacija u zamci ideologije, Zbornika radova skupa "Andrić i Bošnjaci“, BZK Preporod, Tuzla, 2000.)

Možda bi se moglo reči, ako je mržnja najgora bolest duše onda je taj prvoborac hristoslavizma i jedan od ključnih favorita velikosrpske beogradske čaršije i idejni pokrovitelj velikosrpske antibosanske i antimuslimanske ideje bio zaista hronični i teški bolesnik. On je za svoje sponzore, velikosrpske antibosanske i antimuslimanske nacionaliste, odradio zaista veliki posao, pa bi mu oni trebali zbog njegovih zasluga za svesrpsku ideju podići spomenik na Avali, veći od onog njihovog "neznanog junaka“.

Mnogim koji ovaj tekst čitaju biće jasno da ovo što je ovde napisano predstavlja samo mali dio primjera psihopatološke mržnje nobelovca Ive Andrića prema svemu što je bosansko, bošnjačko i muslimansko. Trebalo bi mnogo, zaista mnogo prostora i vremena da se sačini kompletan "dossier“ ovog sivog čovjeka koji je svoj nesumnjivi i ogromni talenat i potencijal kao zaista izvanserijski veliki pisac iskoristio da sije i posije strašni korov mržnje prema Bosni i bosanskim muslimanima, a po njemu Turcima. To sjeme koje je on posijao pokazalo je svoju pogubnost i u ovom zasada zadnjem po redu genocidu koji su Srbi proveli nad bosanskim muslimanima. Nad svim tim klanjima, masovnim ubistvima, hiljadama silovanih djjevojčica, djevojaka i žena, koncentracionim logorima, jamama, srušenim džamijama, poharanim haremima, spaljenim i opljačkanim gradovima i selima, nad Srbijom i takozvanom republikom srpskom utemeljenoj na genocidu, izgleda da "večno“ lebdi zloduh nobelovca koji naš narod nije klao kamom, već perom.

[Truba]

da upoznao je hitlera kao vjerovatno i sve tadašnje diplomate

opisivao je rukovanje s njim ali sam zaboravio

ne kritikujemo mi nobelovca čovjek stvarno fino piše 10/10

međutim kao i većina umjetnika veoma su ćaknuti i uvrnuti... dakle kao laik i običan čovjek često mogu dati objektivniju ocjenu nekih stvari nego umjetnici (uvrnuti ljudi)

nisam pročitao njegov čitav opus tako da ne mogu suditi 100% o njegovom djelu ali ne vidim nikakve logike da se na drini ćuprija završi 1914 ili koje već.... bilo je tu jednako važnih događanja od klanja do zahvaćanja vode za poglavnika ... što o tome nije pisao

bio je diplomata znao je mnogo više stvari...

zašto gospođica nije židovka

koliko se sjećam radio je akademske radnje na temu turske pa je vjerojatno znao bolje nego mi sad... a i slušao je živa izvješća iz tog vremena...

prema mom mišljenju perfektno je opisao poplavu u jednoj priči o ženi na ulazu i izlazu u život
također je dobro opisao nutarnje razloge za razvod
jelena žena koje nema mi je malo previše bilo pa sam neutralan

[klavirdžija]

Balije Andriću nikada neće moći oprostiti što je opisao i njih i Bosnu upravo onakvom kakva jeste, ne dodvoravajući se njihovim vijekovima naslaganim kompleksima i licemjerju.

Iako je opisao i ono dobro u Bosni, ovo drugo mu jednostavno u svoj svojoj balavosti nisu u stanju "oprostiti".

[Nurudin]

Kako se dobro zna naslov Andrićeve doktorske disertacije je “Die Entwicklung des geisitigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der türkischen Herrschaft” (Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine). Veoma je interesantan podatak da je taj Andićev “historiografski” uradak preveden na srpski jezik i tek prvi put objavljen u Beogradu 1982. godine u časopisu “Sveske Zadužbine Ive Andrića“.Ta vrlo rijetko spominjana i prosto prešućivana doktorska disertacija jednog nobelovca, bolje rečeno jedno vrijeme namjerno zaboravljani antimuslimanski i antiislamski tekst, ustvari predstavlja zacrtani put (načrtanije) ili temeljnu odrednicu na kojoj će se Ivo Andrić u svom književnom stvaralašću konzekventno nalaziti do kraja svoga života. Prema Andrićevim "naučno utemeljenim” tvrdnjama iznesenim u spomenutoj doktorskoj disertaciji Islam je bio glavna kočnica razvoja duhovnog života Bosne, te da je širenje Islama u Bosni uslijedilo samo kao posljedica širenja turske vladavine, tačnije silom ili usljed oportunizma. Andrić u doktorskoj disertaciji nedvosmisleno tvrdi da se je “Islam u Bosni razvijao u drugim klimatskim i društvenim uslovima nego kršćanstvo, pa je Islam ostao bez sposobnosti prilagođavanja, te je izopačio duhovni život Bosne i učinio ga izuzetnom pojavom” (pogledati stranicu 20 doktorske disertacije). On u svojoj doktorskoj disertaciji ne skriva žaljenje što je Bosna zahvaljujući islamu, islamizaciji i većinskom muslimanskom stanovništvu postala snažni bedem prema agresivnom kršćanskom Zapadu i germansko-mađarskom nadiranju i njegovu širenju na Istok.

Andrić u svojoj disertaciji pokušava naučno dokazati da su bosanski Muslimani lukav, lijen i veoma poročan svijet koji se svim silama odupire bilo kakvom civilizacijskom i kulturnom napretku. Njegova doktorska disertacija napisana je majstorskim, ali neko bi rekao jednim ulagivačkim stilom, valjda zbog toga što se austrijskoj komisiji za odbranu doktorske disertacije na Univerzitetu u Grazu, autor morao nekako “podvuči pod kožu” prezentirajući im svoje “veleumne” naučne dokaze o "zlu” koje se zove islam. Međutim, u tom cijelom djelu autor disertacije nadoknađuje očigledan nedostatak naučnih argumenata jedino bujnošću svoje mašte koje mu ni tada nije nedostajalo, a kojoj je dao puni zamah u svojim kasnijim romanima i drugim djelima. Nadalje, potpuno simplificirano i neanaučno tvrdi da je tursko osvajanje Bosne “najezda jednog osvajačkog naroda, tuđeg po veri, duhu i rasi”, a islamizaciju totalno amaterski pojednostavljuje kazavši “Onaj deo naroda koji se nalazio na višem stupnju i bio imućniji prihvatio je veru napadača da bi saćuvao svoj posed”. Kasnije u istoj disertaciji Andrić sam sebi skače u usta kazavši da on “ne može tačno i u pojedinostima utvrditi na koji se način proces islamizacije u Bosni odvijao”, te da “su se Osmanlije u početku svim snagama trudile da se prilagode autohtonim kulturnim prilikama i da asimilaciju prepuste vremenu, te da se islamizacija razvijala lagano i postepeno”, što nikako ne može zajedno stajati sa “najezdom jednog osvajačkog naroda, tuđeg po veri, duhu i rasi.”

Ovo iako je napisano u osuđivačkom tonu prema Andriću je jebena istina. Islam je kancer. Deal with it. Islam je uteg svakom narodu pa i Bošnjacima.

Nešto ti ove kancerogene poruke ne idu uz avata. Ponavaljaj ovo "istorija se ne uči iz književnosti, književnost je fikcija". Ja inače jako volim Andrića, paše mi njegov stil pisanja. Tako sam uspio čak pronaći jednu kratku
njegovu pričicu u kojoj, za divno čudo, mi nismo negativci .

U Sarajevu se desilo da je ćerka nekog Marka Barbareza odlučila da se poturči i da pođe za Turčina. Plač i kletva roditelja i sva nastojanja sarajevskih fratara nisu ništa pomagali. Uoči samog dana kad je djevojka trebala da izađe pred kadiju i izjavi svoju slobodnu volju da se poturči, fratari, u dogovoru sa roditeljima, malo na prevaru, malo na silu, strpaju je u kola i, da bi zametnuli trag , otpreme u Kreševo. Dva čovjeka i jedna starica više su djevojku donijeli nego doveli, po noći, u kreševski manastir. Gvardijan nije htio da je vidi. Nekoliko fratara uzalud su nastojavali da je odvrate od onog što je naumila. Ni prijetnje nisu pomagale.
U jednoj prizemnoj sobici debelih zidova, u kojoj se inače drže stare knjige, sedla i manastirski alat,
djevojka je stajala u ćošku.
Skršetnih ruku i uporno oborenih očiju, sa crvenim pjegama na licu od uzbuđenja, nepokolebljivo je slušala uvjeravanja, savjete, obećanja i prijetnje fratara, koji su se smjenjivali ili je nagovarali po dvojica-trojica u isto vrijeme.
Fra Petar Jaranović, promukao od ljutine i bijesa pred tolikim uporstvom, viče :
-Zovite fra-Marka da bije kučku dok dušu čuje u njoj!
Malo zatim upao je u sobicu fra Marko noseći u ruci suh štap drenovac. Kad ugleda djevojku, on i nehotice zastade iznenađen. Slušajući juče ono što su fratri govorili o toj poturčenici , i još maloprije kad su ga zvali da je i on na svoj način posavjetuje, on je zamišljao da je to neka stasita, krupna i bijesna žena.
Pred njim je stajala vitka i sitna djevojčica, ponizno skršetnih ruku, ali visoko uzdignute glave. Na licu joj se isticali očni kapci, uporno oboreni, potamnjeli od nesna malko koso i nepravilno srezani, kao dva velika i nejednaka lista. Bilo bi mu lakše da je krupna i drska, kao što je on zamišljao.
Fra Petar je još jednom počeo da je nagovara da se okani Turčina i da ne sramoti vjeru i roditelje. Ona se nije micala.
--U oči me gledaj , nesrećo pogana!--
grmio je po koji put već fra Petar, misleći da je tako lakše zbuni i skruši. A ona je svaki put dizala očne kapke i svojim svijetlim mladim pogledom gledala netremice i smjelo dobričini fra Petru u oči.
-Hoćeš za Turčina, je li? - vikao je fra Petar zbunjen njenim pogledom, i ne očekujući odgovora na svoje pitanje.
---Samo za njega!-- odgovarala je djevojka nevjerovatno mirno i sabrano za svoje godine i za položaj u kom je, kao da drugi neko iz nje govori.
-Šta? Šta?! I da se turčiš?
-I da se turčim.
Fra Petar nije mogao sebi da dođe, hukao je i jedva izgovarao riječi:
--Udri , fra Marko, udri, posvetila ti se!
Djevojka se slabo branila; otprilike tako kao da se radi o nekoj igri koju ne voli. njezin sitan struk iščeznu u fra Markovim ogromnim šakama. Položi je preko lijevog koljena kao neposlušno dijete. Na prve štapove je trzala nogama i zabacivala glavu, ali onda se ukruti i ostade tako primajući udarce bez glasa i pokreta.
Da je vrištala i otimala se, bogzna dokle bi je fra Marko batinao.
Ovako, pred ovim čudom, ruka mu sama zastade i pogled neodlučno krenu po sobi kao da traži objašnjenja. Djevojka mu je ležala na rukama kruta kao riba. I tada tek fra Marko dođe sebi, i osjeti ono na što nije pomišljao: pod lijevom rukom dojku, malenu i napupilu, i pod prstima desne ruke djevojački trbuh, još nezaobljen, gladak i tvrd.
Užasnut, baci od sebe ženu i istrča iz sobe, zaboravljajući svoj drenov štap i ne gledajući fratre. A djevojka se diže polako i opet ode u svoj kut. Tu je stajala mirno kao i do maloprije, samo su joj podrhtavali oboreni očni kapci iza kojih je je moralo biti mnogo suza, ali na licu joj nigdje traga plača, ni kajanja, ni straha.
Zbog te sarajevske djevojke fratari su imali veliku muku. Već sutradan došao je onaj njen Turčin iz Sarajeva, i s kadijom i zaptijama izveo djevojku iz manastira.
Pitali su je na mešćemi, pred kadijom i pred gvardijanom, da li se turči po slobodnoj volji.
--S drage volje--odgovorila je mirno.
Kad su je pitali hoće li ovog Turčina za muža, položila je samo ćutke svoju malu ruku na njegovu mišicu i gledala pravo fratra i kadiju kao da čeka drugo pitanje , jer ne razumije kako mogu da je pitaju tu najjasniju i najveću stvar na svijetu.
(Ivo Andrić , pripovjetka "kod kazana")

[stakasa]

Ovaj izrazito islamistički dio Bošnjaka poredi Andrića sa Hitlerom. Ja samo ne kontam kako ovi turbo-Bošnjaci islamisti ne shvataju da sa ovakvim ludostima i sataniziranjem svega hrvatskog i srpskog daju municiju separatistima u razbijanju BIH? Postoje značajni postotci u sva tri naroda koji su šovinistički nastrojeni i izvještavaju samo o onome najgorem iz drugih naroda, ali Bošnjaci tu najviše skaču sebi u stomak jer oni ne žele da se BIH raspadne, a doprinose tome (mislim na ove zatucane Saffovce i slične islamiste). Ali Andrić je i dan danas sto koraka ispred njih pa kaže: “Dugotrajno robovanje i rdjava uprava mogu toliko zbuniti i unakaziti shvatanje jednog naroda da zdrav razum i prav sud njemu otančaju i oslabe, da se potpuno izvitopere. Takav poremećen narod ne može više da razlikuje ne samo dobro od zla, nego i svoju sopstvenu korist od očigledne štete.” Znači razumijem ja da ti Turkofili ne razlikuju više dobro od zla, ali oni ne razlikuju ni sopstvenu korist od očigledne štete. Oni uništavaju svoju BIH. Oni pljuju po čovjeku koji je donirao nagradu od Nobela za biblioteke BIH.

E ako im ovo ne bude kap koja ce preliti casu onda ne znam...

[Truba]

Balije Andriću nikada neće moći oprostiti što je opisao i njih i Bosnu upravo onakvom kakva jeste, ne dodvoravajući se njihovim vijekovima naslaganim kompleksima i licemjerju.

Iako je opisao i ono dobro u Bosni, ovo drugo mu jednostavno u svoj svojoj balavosti nisu u stanju "oprostiti".

mislim da je meša mnogo bolji

kako je opisao nas sarajlije to niko nije

[dustaban]

Udaranje po Andricu je razbijanje ogledala!

[klavirdžija]

Udaranje po Andricu je razbijanje ogledala!

[Dr. Kuca]

Smrdo i prelivoda.

[Indigont]

i neki nacisti su koristili Ničea kao opravdanje, pa je Niče legenda. Ne može on odgovarati za tuđa djela

[aratet]

Andric je svoje odradio, donio je Bosni Nobelovu nagradu, velikan.
Totalni anonimusi i neootomani ga uzimaju u usta.

[zenit dozic]

Balije Andriću nikada neće moći oprostiti što je opisao i njih i Bosnu upravo onakvom kakva jeste, ne dodvoravajući se njihovim vijekovima naslaganim kompleksima i licemjerju.

Iako je opisao i ono dobro u Bosni, ovo drugo mu jednostavno u svoj svojoj balavosti nisu u stanju "oprostiti".

Jebiga furaju se na đikane koji nece da oproste 500 ljeta taslacenja njiovi zenki

[aratet]

Nabijem i tebe i Andrića!
Kakve veze imam ja, koji i pored što je nobelovac za pomenutog mislim da je karina, sa razbijanjem svoje države!

Btw, da iskoristim priliku, isto tako za Nemanju K. i pored toga što misle da je neprikosnoveni režiser mislim da je neandertalac i grmalj.

Sta god mislio o njemu, Kusturica je jedan od najvecih rezisera BiH i ovih prostora svih vremena, to niko ne moze osporiti.