RNG_25 wrote:U Kur’anu stoji:
A stvorio sam ljude i džinne jedino da Me obožavaju. (51:56, Mustafa Mlivo)
Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju (51:56, Besim Korkut)
And I did not create the jinn and mankind except to worship Me. (51:56, Sahih International)
I created the jinn and humankind only that they might worship Me. (51:56, Pickthall)
I have only created Jinns and men, that they may serve Me. (51:56, Yusuf Ali)
And I have not created the jinn and the men except that they should serve Me. (51:56, Shakir)
And in no way did I create the jinn and humankind except to worship Me. (51:56, Dr. Ghali)
U Kur’anu, također stoji:
Reče: “Zar obožavate ono što klešete, (37:95) A Allah je stvorio vas i ono što pravite?” (37:96) (Mustafa Mlivo)
”Kako se možete klanjati onima koje sami klešete?” – upita – (37:95) ”kad Allah stvara i vas i ono što napravite?” (37:96) (Besim Korkut)
He said, "Do you worship that which you [yourselves] carve, (37:95) While Allah created you and that which you do?" (37:96) (Sahih International)
He said: "Worship you that which you (yourselves) carve? (37:95) "While Allah has created you and what you make!" (37:96) (Muhsin Khan)
He said: Worship ye that which ye yourselves do carve (37:95) When Allah hath created you and what ye make? (37:96) (Pickthall)
He said: "Worship ye that which ye have (yourselves) carved? (37:95) "But Allah has created you and your handwork (37:96)(Yusuf Ali)
Said he: What! do you worship what you hew out? (37:95) And Allah has created you and what you make. (37:96) (Shakir)
He said, "Do you worship what you hew, (37:95) And Allah created you and whatever you do? (37:96) (Dr. Ghali)
Prema... Islamskom učenju, Allah je taj koji je definisao svrhu čovjekovog stvaranja (51:56), a isto tako je i odredio šta će svaki čovjek da čini (37:96).
Ajet 37:96, kako tvrde određeni (prominentni) mislioci, a sa kojima se ja slažem, se odnosi na čovjekova djela. Jer, kada se pogleda taj ajet, te onaj koji mu neposredno prethodi (37:95), uvidjet će se da je nemoguće tvrditi kako je Allah ustvrdio da on stvara kipove (koje ljudi isklešu) jer to prosto ne može biti tačno - isklesane kipove, jasno, klešu i prave ljudi, a ne stvara Allah. Allah je “samo” stvorio ljude i kamenje - tj. materiju - koju ljudi potom oblikuju. Također, ne može se ustvrditi da čovjek pravi kamenje, tj. materiju, jer su ona bila tu i prije čovjeka i materija je stvorena prije čovjeka. Slijedi logičan zaključak da je (makar jedno) značenje ovog ajeta (37:96) taj da čovjek pravi/kleše šta već pravi (npr. kipove), a da Allah stvara čovjeka i njegov rad - ali ne i proizvode rada (bar ne u doslovnom smislu). Inače, ovaj stav je ujedno i stav Gazalija, kojeg je otprilike ovako i iznio u jednom svom djelu, uz eksplicitnu tvrdnju koju citiram:
Mi smo čvrsto uvjereni da su djela robova - ljudskih bića - Allahovo, Azze ve Dželle, stvaranje, a njihova zarada pripada njima, bilo da se radi o dobru ili zlu, lijepom ili ružnom.
Toliko o Gazaliju.
Vezano uz temu, navest ću neke (navodno vjerodostojne) hadise, ili dio istih ukoliko su duži (ali onaj suštinski bitan dio), iz Buharijeve zbirke, koji su od potencijalne koristi za pitanja koja namjeravam ubrzo da postavim, a ti hadisi govore o odredbi, određenju, sudbini, izboru i sličnim prevashodno filozofskim (i vjerskim) pitanjima. Boldirat ću dijelove koji su od interesa za temu.
Svako od vas, zaista, bude sastavljen u utrobi svoje majke četrdeset dana; nakon toga bude zakvačkom isto toliko, a zatim - grudvom mesa isto toliko. Ona Allah pošalje meleka kojemu bude naređeno četvero: kakvu će opskrbu imati, kada će umrijeti i hoće li biti sretan ili nesretan. (6594. Buharijev sahih)
“Neki je čovjek upitao: ‘Allahov Poslaniče, zna li se ko će biti stanovnici Dženneta, a ko stanovnici Džehennema?’ ‘Zna’, odgovorio je on. ‘Pa čemu onda svijet radi?’, upitao je ovaj. ‘Svako radi ono za što je stvoren, ili ono što mu je olakšano’” (6596. Buharijev sahih).
“’Nema nijednog od vas da mu nije već određeno mjesto u Vatri ili u Džennetu!’ ‘Pa hoćemo li se osloniti na to?’, upitali su neki. ‘Radite, svakome je nešto olakšano - ‘onome koji udjeljuje i ne griješi...”, odgovorio je on” (7552. Buharijev sahih)
Ima ih još dosta, ali za sada mislim da je dovoljno i ovoliko. Suština ovih hadisa jeste u tome što se tvrdi kako je “kraj” svakoga određen, ali za temu najvažnije jesu tvrdnje da “
svako radi ono za šta je stvoren”.
Dakle, razlog otvaranja teme jeste što sam uočio stanovitu kontradikciju u značenju (ili potencijalnom značenju, odnosno značenjima) u uvodu citiranih ajeta (51:56 i 37:96). Naime, Allah tvrdi da je svrha stvaranja čovjeka samo da Ga se obožava (51:56), ali tvrdi i kako je stvorio svačija djela (37:96). Tome, čisto radi osnaživanja poente koju ću ubrzo da iznesem, treba pridodati i stavove određenih Islamskih učenjaka i mislioca o tome da su djela stvorena (baš kao i ljudi), te hadise u kojima se eksplicitno tvrde stvari tipa da je svakom od nas određeno ovo ili ono - od čega je najvažnije to da nam je određen i “kraj” (vatra ili Džennet) - da svako od nas radi ono “za šta je stvoren” i td.
Radi obrazlaganja značenja koja smatram spornim, kada se navedena značenja navedenih ajeta uzmu u obzir u isto vrijeme, pretpostavit ću sljedeće, a to ne mora biti tačno, a to je da su:
1) navedeni prevodi ajeta zadovoljavajući, tj. dostatni da se ajeti razumiju i shvate kao i u izvornom obliku,
2) navedena značenja moguća, validna - s obzirom na riječi, s obzirom na pojmove, upotrijebljene u ajetima,
3) da je Allah sveznajući, u smislu i da zna "budućnost", baš kao i "prošlost".
Pod (dodatnom) pretpostavkom da je Kur’an kojeg imamo danas autentičan i da je to Allahov govor, zapisan... Na osnovu svega rečenog... kako Allah može tvrditi da je *
jedina* svrha stvaranja čovjeka taj da Ga se obožava, a u isto vrijeme tvrditi da je stvorio kako djela koja predstavljaju nepokornost (te time i odsustvo obožavanja), tako i ljude kojima će dati da ta djela učine? Kako može biti tačno to da postoji neki čovjek, kojeg je Allah stvorio *
zato da bi činio djela nepokornosti*, djela koja je sam Allah također stvorio i - bez mogućnosti izbora i opiranja čovjeka - dao tom čovjeku da ih čini, direktno ga time osuđujući na propast, a u isto vrijeme tvrditi da je stvorio čovjeka “samo da Ga se obožava”?
Ukoliko su djela stvorena, a vidjeti gore možete šta o njima kaže npr. Gazali (ali ne samo on), te ukoliko su neka od tih djela obožavanje, a neka nisu, te ukoliko ona djela koja nisu svejedno će biti učinjena, te ukoliko će biti učinjena od strane određenog čovjeka, te ukoliko taj čovjek ih *mora* učiniti jer je “za to stvoren”, te ukoliko Allah definiše (“odabire”) čovjeka koji će ta djela činiti ili bar "unaprijed" zna ko će biti taj ko će ta djela učiniti, te ukoliko nema mogućnosti da čovjek to ikako izbjegne (a nema, ako pogledamo ne samo hadise, već i pitanje Allahovog "sveznanja" i određenja) - kako Allah onda može tvrditi da je stvorio čovjeka “samo” da ga se obožava?
Gledajući određena "moguća" značenja ajeta, ne može biti tačno da je stvorio ljude samo da Ga obožavaju, jer je stvorio i njihova djela. A ako je stvorio i njihova djela, među kojima i djela nepokornosti, koja neko će morati učiniti, a taj neko to izbjeći neće moći, onda u samom startu taj neko *
nije stvoren samo da bi Allaha obožavao, već je stvoren da bi Allahu nepokoran bio*, što za rezultat ima šta ima... ne nužno propast, jasno, ali neko će biti upropašten zbog - ili možda trebam reći radi - toga.
Dakle, ako su djela stvorena, onda su stvorena i djela nepokornosti. Ta djela će neko morati učiniti. Allah zna, navodno, ko će to biti. Također, Allah (navodno, ako se gledaju hadisi) je odredio “kraj” svakoga. Ali i bez ulaženja u hadise, ova dva ajeta - 51:56 i 37:96 - stoje u kontradikciji. Prvi tvrdi da je Allah stvorio čovjeka samo da Ga se obožava. Drugi tvrdi da su djela stvorena. A stvorio ih je Allah, pa samim time - neki ljudi *
nikada neće niti moći, uopće, ispuniti tu svrhu da ‘samo Allaha obožavaju’*, čime, zapravo, navedeno značenje prvog ajeta postaje nevažeće (dakle, ovo "nevažeće" ne treba shvatiti kao da tvrdim da je ajet izmišljen ili sl., već samo da ovakvo njegovo značenje je u koliziji sa onim drugim; ili je značenje onog drugog nevažeće).
Nevažeće, jer ne može biti tačno da je stvorio ljude da Ga obožavaju, a On će učiniti da Ga neki ljudi ne obožavaju, pri čemu je sve to On znao i "prije" nego je čovjeka stvorio.
Dodatno, kao što se može i pretpostaviti, problem je i Allahovo navodno sveznanje. Ako je Allah sveznajući, u smislu da zna i “naš kraj”, odnosno “budućnost”, onda je morao znati i ko će ga obožavati, a ko neće, neovisno od toga je li ili nije stvorio djela, te neovisno od toga da li je “primorao” nekoga da čini ova ili ona djela. A, ako je to znao, a svejedno se odlučio na stvaranje toga nekoga ko će u vatru, onda je On svjesno i namjerno stvorio nekoga ko neće moći uspjeti ispuniti svrhu koju mu je On (Allah) propisao, čime je u startu stvoreni u nezavidnom položaju.
A da i ne ulazim u same hadise koji tvrde da “svako radi ono za šta je stvoren”, jer onda bi (opet) ispalo da ima i ljudi koji nisu stvoreni da obožavaju Allaha, već radi nečeg drugog.
Na kraju, jedan od eventualnih odgovora bi mogao biti dosta plitki “Allah je prvo stvorio sve ljude, sa svrhom da Ga obožavaju, pa potom djela istih”, na šta ja mogu reći da je Allah svakako to sve znao (valjda), pa i djela koja će stvoriti prije nego ih je stvorio. Dodatno, i bez toga, još gore bi bilo da je tek onda stvorio djela kada je već sve ljude stvorio (njihove duše), jer je time doslovno unaprijed osudio svakog ko će mu biti nepokoran, tako što mu je odredio djela koja će činiti. Slijedi da, bez obzira što je inicijalno ih stvorio da Ga obožavaju, nekima je “naknadno” dao drugu svrhu, koja svejedno poništava ovu prvu - jer je On taj koji svime upravlja. Čime, zapravo, to znači da se Allah na neki način "predomislio" po pitanju svrhe stvaranja čovjeka. A može li se "predomisliti" Allah? Predomisliti se znači ne znati budućnost, znači ne znati sve.
Jedan od odgovora bi mogao biti i da je onaj drugi ajet, o stvorenosti djela, drugačijeg značenja, odnosno da je značenje kako se taj ajet odnosi na djela (da su djela stvorena) nevažeća. Što je možda i ispravan stav. Naravno, to ne rješava druge "probleme" koji uzrokuju dolazak do istog zaključka (o kontradikcijama): Allahovo "sveznanje", Allahova odredba i određenje, mnogi hadisi koji govore o "svrsi čovjeka" i njegovoj sudbini i "kraju" i td.
Još ću samo da kažem kako ja ne tvrdim da je i jedan od ajeta sporan per se, ne tvrdim da su izmišljeni, već samo da je značenje jednog ajeta u odnosu na značenje drugog ajeta - netačno. Dakle, jednostavno netačno. A sad, značenje tog drugog ajeta je možda nešto sasvim drugo, čime bi bar taj "konflikt" između ovih ajeta bio razriješen. Ali, to je druga priča...
Ovaj post je već sada velik, moguće da sam neke "očite" stvari promašio, možda - zapravo - nema nikakvih problema niti kontradikcija. Naravno, čak i ja, sada, vidim razne mogućnosti tumačenja značenja, ali za sada samo izlažem "problem", a interpretacije i odgovori možda će doći kasnije.
Toliko od mene, za sada. Interesuju me vaša mišljenja, prevashodno o odnosu navedenih (meni) spornih ajeta. Jesu li pojedinačna značenja navedenih ajeta, koja sam obrazložio u početku, ispravna? Jesu li, makar, moguća s obzirom na tekst ajeta? Da li moji zaključci i tvrdnje imaju osnove? I ako imaju, šta mislite o svemu ovome? Bilo bi korisno, valjda, da se argumentovano odgovori na pitanja...
) boj se vatre boj se kazne..jedni kazu mozes, drugi kazu nemozes, sije kazu moze slikarstvo, sunije kazu nemoze, ovaj kaze ubijaj, onaj kaze niposto ne ubijaj stici ce te kazna.. i td.. Ko ce se u svemu ovome snaci ? na stotine podjela, varijacija sekti i individualnih varijacija u jednoteistom okviru.
