Bafakkar wrote:Dodjite-k-meni, prvo lijep ti pozdrav i zaista se nadam da ces na ovom podforumu imati finu diskusiju kako sa muslimanima tako i sa ateistima. Aposlutno mi se ne svidja sto su muslimani odmah vrlo agresivni prema krscanstvu i krscanskoj dogmi.
Prvo moram reci da mislim da muslimani i krscani imaju mnogo toga zajednickog i da se izvorno radi o jednoj vjeri. Medjutim kako si ti rekao Isus je tacka spora.
Ja razumijem argument 3 bica koja su jedno, ali ne isto i da 3 manifestacije ne znaci da postoje 3 razlicite osobe.
Ja imam slijedece razmisljanje:
1. Zasto postoje samo 3 manifestacije (ili 3 bica), zasto ne mnogo vise. Da li moguce da postoje ili su postojala druga bica osim ljudi, koji bi trebali imati svoju manifestaciju Boga, svog Isusa? Jer ako je Isus Bog, on je oduvijek. Medjutim sam Isus ima dosta toga covjecijeg, pa je malo nejasno kakvo je stanje Isusa prije stvaranja ljudi.
2. Prije Isusovog dolaska na zemlju, kako su ljudi zivjeli? Da li su bili odsjeceni/uskraceni za Isusovo otkrovjenje ljudima? Koji je bio njihov dodir sa Bogom, kroz sta?
3. Kako krscani gledaju na Islam? Ako sam dobro upoznat, za poslanika Muhammeda (a.s.) se smatra je obuzet demonima. Ako je to tako cemu onda promocija istih ideja u Kur'anu i Bibliji?
Eto ovo je za pocetak, pa zavisi gdje nas diskusija odvede
Inace jako mi je drago sto je neko poput tebe dosao na ovaj forum.
Hvala na lijepim željama i pozdravima, također želim sve najbolje.
O mogućem broju manifestacija sam već odgovorio @Drvosječi-iz-Dejčića, pa bih te molio da čitaš pošto bih uštedio vrijeme i prostor izbjegavajući ponavljanje. Priroda Isusa tijekom njegovog zemaljskog života bila je dvojaka, ljudska i božanska. Ljudska je čovječna, sazdana od mesa i krvi i prolazna, božanska je prisutna od samog početka svijeta i postojat će uvijeke. Isus u zemaljskom smislu bio je utjelovljenje božanske osobe Sina.
Ljudi prije Isusa s Bogom su komunicirali kroz svoje poznate načine i tradicije. Hebreji su obožavali isključivo jednog Boga, Jahvu, koji dijeli odlike s Bogom Ocem i koji je u mnogome sasvim nalik islamskoj koncepciji Boga. U toj vjerskoj tradiciji, kao i u mnogim drugim, postojale su i postoje klice Istine, međutim i mnogo toga ljudskog, grešnog i Bogu mrskog. Stari Hebreji su se držali praznovjerno pisanog Zakona (Tore ili Tevrata) koji, iako nosi neke istine o Božjoj svemoći i univerzalnosti božjeg nauka, donosi mnoštvo okrutnih, osvetničkih i praznovjernih propisa o ishrani, kazni, zločinu, bludu, ratu, miru i sl. Kristov nauk Ljubavi kao ultimativnog Božjeg Zakona, kojem svi drugi propisi trebaju da teže nadilazi takve koncepcije i to je ono što treba da čini osnovu etike kršćanstva. Šansu za Spasenje imaju svi, živjeli oni prije, u doba ili poslije Isusa, i također, bez obzira na vjeru, kršćani i nekršćani.
Ja osobno ne vjerujem da je Muhamed bio obuzet demonima, to su neka stara, praznovjerna srednjovjekovna učenja koja danas malo ko propagira osim nekih zabludjelih literalista. Vjerujem da i islam sadrži neke klice Istine, kao i judaizam, ali da slijepost slijeđenja islamskog zakona (kao i onog hebrejskog) odvodi ljude u stranputicu, grijeh i u konačnici, pakao. Šansu za spasenje imaju svi, pa i muslimani, ali muslimanima je danas potreban Isus kao što je onda bio Hebrejima (i danas jest). Zakon Ljubavi je iznad ljubavi zakona, Ljubav je božanski princip, dok je strogost, mržnja, osvetoljubivost i ograničenost ljudski izum, što su nažalost mnogi, pa i kršćani, kroz historiju, pripisivali Bogu.