#26 Re: Vjerovati naspram znati
Posted: 01/08/2014 15:41
Boga u originalnoj formi ne moze da pojmi niko na planeti, mi samo verujemo da On postoji i da je onakav kakav je Sebe opisao.
Pogrešno, zapravo je sama relgija nastala popunjavanjem neznanja višim silama.nasa wrote:Malo krecete od pretpostavke, bar iz onog sto je napisano, da ono sto ne znamo i sto ce se nekad u buducnosti otkriti ce biti znanje koje iskljucuje Boga, ja mislim da ce biti vjerovatno kao i do sada odnosno da necemo moci reci sa sigurnoscu
da li iza svega ipak stoji Tvorac ili ne.
Vjernici ne popunjavaju ono sto ne znaju vjerom vec ono sto znaju tumace kroz mogucnost postojanja Boga.
Jelde, nisi pročitala što gospodin Lem napisa? To uopće nije moje shvatanje, nego općeprihvaćeni stav o nastanku religija. Vjerovanje jeste očekivanje nečega što ne znamo. Prvo trebaš naučit značenje riječi "vjera" u vlastitom jeziku, pa ne bi izvaljivala ovo što pišeš. Ti ne znaš postoji li Alah, meleki, šejtani, kada i kader, itd., nego vjeruješ da postoje. O tome ne postoji znanje jer nije empirijski provjerljivo. Sve što ne znamo, pokušavamo doseći vjerom, to je jedan od mehanizama koji upravjaju našim umom. Gdje prestaje znanje, počinje vjera.nasa wrote:pa to je tvoje tumacenje i shvatanje vjere, mislim da je to sasvim jasno i nema potreba da ti to obrazlazem, a niti ima potrebe da se oko toga ubjedjujem
tesko ce ti to neko objasniti. To ti je kao kad ti shvatis neki zakon, neku opstu istinu i odjednom ti se kockice sloze i sve ostalo sto procitas i vidis oko sebe ti se pocne uklapati. Ali, ne mozes nekom drugom to tek tako objasniti. On mora sam doci do te, hajmo reci, spoznaje ili nece ni doci.broj dva wrote:Dobar dan. Imam jedno pitanje primarno za vjernike,mada su i kolege ateisti dobrodosli sa svojim misljenjem.
Nemam namjeru da trolam, vrjedjam, omalovazavam jednostavno interesuje me kako vi gledate na ovo:
Jedan aspekt religije koji tesko shvatam je ubjedjenost u ispravnost vlastite religije.
Zar se u vjeri ne radi upravo o vjerovanju ? Osoba koja je izjasnjava kao vjernik bi po nekoj logici trebala vjerovati u svoju teologiju (ovdje "vjerovat" koristim u nekom statistickom smislu, kao vjerujem da Liverpul nece uzet premijer ligu) bez potpune sigurnosti ? I po mom shvtanju monoteisticke teologije, Bog ako zeli moze izvoditi neupitna cuda svaki dan da nas ubjedi u svoje postojanje, da znamo bez tracka sumnje. Ali Bog to ne zeli, zeli da vjerujemo (uprkos slabim dokazima), zeli da vjerujemo uprkos tome sto se ne pojavljuje i ne radi cuda. Ali vjernici ne vjeruju, oni znaju da je njihova religija jedina istinita, da je njihova teoligija jedina ispravna. Mene zanima odakle taj osjecaj znanja, ta sigurnost u nepogrjesivost svoje vjere?
Kako to da se prezbiterijanci ne zapitaju da li je moguce da su jehovini svjedoci u pravu, da se katolici ne zapitaju da li je moguce da su zidovi u pravu..?
Mozda sam malo sturo i nespretno formulisao pitanje ali ne zamjerite, nadam se da shvatate sta zelim reci.
Ne budi smjesan, kakve veze to ima s onim sto sam napisala prvenstveno, da vjernici VJERUJU da Bog postoji tumaceci ono sto znaju kroz mogucnost postojanja Boga.hrastov žižak wrote:Jelde, nisi pročitala što gospodin Lem napisa? To uopće nije moje shvatanje, nego općeprihvaćeni stav o nastanku religija. Vjerovanje jeste očekivanje nečega što ne znamo. Prvo trebaš naučit značenje riječi "vjera" u vlastitom jeziku, pa ne bi izvaljivala ovo što pišeš. Ti ne znaš postoji li Alah, meleki, šejtani, kada i kader, itd., nego vjeruješ da postoje. O tome ne postoji znanje jer nije empirijski provjerljivo. Sve što ne znamo, pokušavamo doseći vjerom, to je jedan od mehanizama koji upravjaju našim umom. Gdje prestaje znanje, počinje vjera.nasa wrote:pa to je tvoje tumacenje i shvatanje vjere, mislim da je to sasvim jasno i nema potreba da ti to obrazlazem, a niti ima potrebe da se oko toga ubjedjujem
Znanje prestaje kod Velikog Praska, šta je bilo ili šta nije bilo prije, e to je vjera.hrastov žižak wrote:Jelde, nisi pročitala što gospodin Lem napisa? To uopće nije moje shvatanje, nego općeprihvaćeni stav o nastanku religija. Vjerovanje jeste očekivanje nečega što ne znamo. Prvo trebaš naučit značenje riječi "vjera" u vlastitom jeziku, pa ne bi izvaljivala ovo što pišeš. Ti ne znaš postoji li Alah, meleki, šejtani, kada i kader, itd., nego vjeruješ da postoje. O tome ne postoji znanje jer nije empirijski provjerljivo. Sve što ne znamo, pokušavamo doseći vjerom, to je jedan od mehanizama koji upravjaju našim umom. Gdje prestaje znanje, počinje vjera.nasa wrote:pa to je tvoje tumacenje i shvatanje vjere, mislim da je to sasvim jasno i nema potreba da ti to obrazlazem, a niti ima potrebe da se oko toga ubjedjujem
Vjernici vjeruju na osnovu onoga što je moguće, a ne na osnovu činjenica. Dobro. To se slažem u potpunosti.nasa wrote:I da, da ne bude zabune, naravno da Bog ostaje u domenu vjere- shvatajuci njeno znacenjei da mi ne mozemo ponuditi neosporne, apsolutne dokaze jer to nije ucinio ni Bog ili
religije i jesu koncipirane na taj nacin da bi iznenadjenje za vjernike bilo jednako kao i za ateiste kad bi se pojavili dokazi koji su takvi da ne ostavljaju mjesta sumnji da Bog postoji.
Ali sve ovo ne znaci da vjernici vjeruju iskljucivo na temelju onog sto se ne zna vec upravo tumaceci ono sto znaju kroz mogucnost postojanja Boga jednako kao i ono sto ne znaju.
Sva osnovna religijska pitanja i koncepti su zasnovani na vjerovanju u nešto što ne znamo (etimologija i eshatologija). Nastanak i nestanak su osnovna pitanja kojima se bave i primordijalni mitovi koji su povezani s religijom. Boldirano jednostavno nije osnova vjere, nego neznanje.nasa wrote:Ne budi smjesan, kakve veze to ima s onim sto sam napisala prvenstveno, da vjernici VJERUJU da Bog postoji tumaceci ono sto znaju kroz mogucnost postojanja Boga.hrastov žižak wrote:Jelde, nisi pročitala što gospodin Lem napisa? To uopće nije moje shvatanje, nego općeprihvaćeni stav o nastanku religija. Vjerovanje jeste očekivanje nečega što ne znamo. Prvo trebaš naučit značenje riječi "vjera" u vlastitom jeziku, pa ne bi izvaljivala ovo što pišeš. Ti ne znaš postoji li Alah, meleki, šejtani, kada i kader, itd., nego vjeruješ da postoje. O tome ne postoji znanje jer nije empirijski provjerljivo. Sve što ne znamo, pokušavamo doseći vjerom, to je jedan od mehanizama koji upravjaju našim umom. Gdje prestaje znanje, počinje vjera.nasa wrote:pa to je tvoje tumacenje i shvatanje vjere, mislim da je to sasvim jasno i nema potreba da ti to obrazlazem, a niti ima potrebe da se oko toga ubjedjujem
Ne mogu da vjerujem da moram ovo objasnjavati ali eto....
Prvo, ti kao ateista imas teoriju nastanka religija u kojoj logicno se iskljucuje bilo kakva mogucnost da je bilo ko od ljudi imao kontakte indirektno ili direktno s Bogom ali su to izmislili iz ovih ili onih razloga te dalje tumacis da su ljudi generalno prihvatili njihove tvrdnje jer nisu imali objasnjenja za neke pojave oko sebe.Je li ti ovo ZNAS ili je to jedno od mogucih objasnjenja?
I to nije nikakav stav nauke prema religijama vec eventualno citiranog jer nauka se uopce I ne bavi pitanjem dokazivanja ili osporavanje Boga!
Religije zahtjevaju tumačenje onog što znamo kroz istu? Dobro, zahtjevaju, (koga briga šta one zahtjevaju?) ali nisu zbog toga nastale, nego zbog neznanja naših predaka, njihovog osnovanog straha od prirodnih sila za koje nisu imali načina da ih objasne. Tako kaže antropolgija. Dogma ne ovdje ne zanimaDok ti uopce nisi shvati ni ono sto si sam citirao jer covjek pise o vjeri,a ne o pojavi religija koje su dalekjo slozenije i zahtjevaju, kao sto ti napisah vec, ne samo popunjavanje onog cemu ne znamo odgovor s Bogom vec i tumacenje onog sto znamo kroz istu.
Odnosno sve sto znamo da jeste mozemo opravdati takodje i postojanjem boga i dati mu dodatni smisao (nadnaravni, bozanski), samo sto si ti to ljepse napisala.nasa wrote:I da, da ne bude zabune, naravno da Bog ostaje u domenu vjere- shvatajuci njeno znacenjei da mi ne mozemo ponuditi neosporne, apsolutne dokaze jer to nije ucinio ni Bog ili
religije i jesu koncipirane na taj nacin da bi iznenadjenje za vjernike bilo jednako kao i za ateiste kad bi se pojavili dokazi koji su takvi da ne ostavljaju mjesta sumnji da Bog postoji.
Ali sve ovo ne znaci da vjernici vjeruju iskljucivo na temelju onog sto se ne zna vec upravo tumaceci ono sto znaju kroz mogucnost postojanja Boga jednako kao i ono sto ne znaju.
Antropologija se ne bavi pojavom odredjenih religija vec vjerom opcenito ne praveci razliku da li je ista vjera u Boga, vjera u letece tanjire, vjera u sudbinu itd.hrastov žižak wrote:Spominjem religiju kao najstariji sistem vjerovanja koji je i danas aktuelan. Kroz nju se vjerovanje ispoljavao kao kolektivno ponašanje.Religije zahtjevaju tumačenje onog što znamo kroz istu? Dobro, zahtjevaju, (koga briga šta one zahtjevaju?) ali nisu zbog toga nastale, nego zbog neznanja naših predaka, njihovog osnovanog straha od prirodnih sila za koje nisu imali načina da ih objasne. Tako kaže antropolgija. Dogma ne ovdje ne zanimaDok ti uopce nisi shvati ni ono sto si sam citirao jer covjek pise o vjeri,a ne o pojavi religija koje su dalekjo slozenije i zahtjevaju, kao sto ti napisah vec, ne samo popunjavanje onog cemu ne znamo odgovor s Bogom vec i tumacenje onog sto znamo kroz istu.
ne precizirajuci da pri tome ne mislis na postojece religije vec generalno na sve oblike vjerovanja ...Pogrešno, zapravo je sama relgija nastala popunjavanjem neznanja višim silama.
Antropologija se ne bavi pojavom odredjenih religija vec vjerom opcenito ne praveci razliku da li je ista vjera u Boga, vjera u letece tanjire, vjera u sudbinu itd.
Slazem se naravno glede dokaza jer zaista svi oni koji, osim na licnom nivou, tvrde da posjeduju neosporne dokaze Boga u kontekstu sopstvene religije-mislim na monoteisticke religije, ne shvataju ni sopstvenu religiju.To je nemoguce, ono sto mi znamo o Bogu iz monoteistickih religija jeste da cemo istog upoznati sasvim jasno i bez dvojbe tek na Sudnjem danu, do tada pitanje Boga ostaje pitanje izbora pojedinca.Leo_alfa wrote:Odnosno sve sto znamo da jeste mozemo opravdati takodje i postojanjem boga i dati mu dodatni smisao (nadnaravni, bozanski), samo sto si ti to ljepse napisala.nasa wrote:I da, da ne bude zabune, naravno da Bog ostaje u domenu vjere- shvatajuci njeno znacenjei da mi ne mozemo ponuditi neosporne, apsolutne dokaze jer to nije ucinio ni Bog ili
religije i jesu koncipirane na taj nacin da bi iznenadjenje za vjernike bilo jednako kao i za ateiste kad bi se pojavili dokazi koji su takvi da ne ostavljaju mjesta sumnji da Bog postoji.
Ali sve ovo ne znaci da vjernici vjeruju iskljucivo na temelju onog sto se ne zna vec upravo tumaceci ono sto znaju kroz mogucnost postojanja Boga jednako kao i ono sto ne znaju.
Samim tim se dokazi o postojanju/nepostojanju boga ne mogu nikada desiti. Taman da otkrijemo sve tajne opet to znanje ne bi govorilo u korist niti protiv ideje o postojanju boga.
Dokaz bi jedino mogao biti samo bozije ocitovanje nama svima.
Pored toga sto nemamo dokaze, ali da to izostavimo, ja ne vidim ni jedan opravdan razlog zasto bih vjerovao u postojanje boga. Sve funkcionise i bez boga, zasto ga "traziti"? Od kud ideja o bozanskom bicu?
Kao vjerniku mislim da bi mi neka zivotna pitanja bila odgovorena odmah (npr. smisao zivota) sto je iskreno mnogo lakse nego sam doci do odgovora, a i jako lijepo i privlacno djeluju (npr ideje o raju). Medjutim da li je to uopste opravdano? Kakvi su razlozi za takvo vjerovanje, mozda ljudska zelja da uljepsa realnost, da ublazi strahove, da se osjeca zasticeniji, da svojim nadanjima moze dati malo vise energije?
Drugaciji stav (ateizam) je po tome mnogo suroviji, ovaj zivot je sve sto imam, nista poslije toga nema i zbog toga je neizmjerno dragocijen.
mozda se nisam najbolje izrazila mislila sam na nastanak, historijat odredjenih religijahrastov žižak wrote:Antropologija se ne bavi pojavom odredjenih religija vec vjerom opcenito ne praveci razliku da li je ista vjera u Boga, vjera u letece tanjire, vjera u sudbinu itd.
broj dva wrote:-----------
Dokazi koje spominjes - ne znam koji je kriterij da nesto bude "dokaz",pitanje je filozofsko/naucne prirode. Dokaz jedne matematicke teoreme ili fizicke teorije i dokaz u teoloskom smislu nisu ista stvar. Moj pogjed na dokaze je prost - niko ne sumnja u teoriju gravitacije, a ako sumnjas baci ciglu u vis i vidi sta se desi. Nevjerovanje u tu vrstu dokaza obicno povlaci sa sobom neku dijagnozu. Dok teoloski dokazi (recimo 5 dokaza St. Thomasa Aquinasa) ne spadaju u tu kategoriju. Ne znam koji su to dokazi u Islamu ali posto i dalje ima 6 milijardi nemuslimana predpostavljam da ti dokazi ipak nisu neupitni i apsolutni.
A i da jesu neupitni i apsolutni izgubili bi smisao, onda ne bi trebali vjerovati, onda bi znali.
Dalje, za nedesavanje cuda i vecu kaznu za nevjerovanje u kontekstu nevjerovanja nakon izvodjenja cuda - zar nije kazna pakla/dzehenema poprilicno apsolutna, kako se moze umnogostruciti vjecita patnja ?
recimo da Kuran govori o stvari kojima je nemoguce znati bez moderne tehnologije koju mi imamo danas, teleskopi, mikroskopi, pojacala, racunari itdDokazi koje spominjes - ne znam koji je kriterij da nesto bude "dokaz",pitanje je filozofsko/naucne prirode.
Ne znam koji su to dokazi u Islamu ali posto i dalje ima 6 milijardi nemuslimana predpostavljam da ti dokazi ipak nisu neupitni i apsolutni.
ako zasluzis vjecnu kazu u vatri od 100 stepeni, ali ti se poveca na 200 stepeni, ili vise, zar to nije umnogostrucenje kazne.Dalje, za nedesavanje cuda i vecu kaznu za nevjerovanje u kontekstu nevjerovanja nakon izvodjenja cuda - zar nije kazna pakla/dzehenema poprilicno apsolutna, kako se moze umnogostruciti vjecita patnja ?
avetinja wrote:Da bi bio vjernik nije dovoljno samo vjerovati nego i prakticirati vjeru. Kada se malo zamisliš ima toliko ne logičnih vjerskih priča i teorija. Kaže : " Allah dž.š. nije rodio, niti je rođen, niko mu ravan nije ". Sa ovim niti je rođen može se postaviti pitanje pa kako onda postoji ? Priča da je Muhammeda a.s. spasio pauk isplevši svoju mrežu ne drži baš vodu. Koliki je to bio pauk kada je u tako kratkom periodu mogao isplesti toliku mrežu ? Historijska teorija o nastanku čovjeka kosi se sa vjerskom, jer bi po tome poslanik trebao izgledati kao pećinski čovjek. Iako ima toliko tema koje su meni ne jasne ipak sam vjernik.
stvorenja imaju pocetak a stvoritelj Bog nema pocetka, jer da ima pocetak onda bi se pitao ko je stvorio Boga, pa poslije bi se pitao a ko je stvorio stvaraoca Boga itd itd isli bi u nedogled. Znaci to je karakteristika BOga da nema pocetka, a to sto sve ostalo ima pocetka pa mi odmah BOga stvaljamo u istu kosnicu sa stvorenjima, pa po automatizmo mislimo da i BOg ima pocetak. Da Bog ima pocetak nebi bio Bog jer bi to ukazivalo da je i njega neko stvorio.Kada se malo zamisliš ima toliko ne logičnih vjerskih priča i teorija. Kaže : " Allah dž.š. nije rodio, niti je rođen, niko mu ravan nije ". Sa ovim niti je rođen može se postaviti pitanje pa kako onda postoji ?
nije to bas vjerodostojno da je pauk ispleo mrezu, ali otom potom, sve i da jeste, to absolutno nije nikakvo cudo.Priča da je Muhammeda a.s. spasio pauk isplevši svoju mrežu ne drži baš vodu.
to je teorija a ne fakat da je pracovjek izgledao poput majmuna i lovili ko nekakvi divljaci itd itd kao sto mozete vidjeti u crtani slikama o evoluciji. nemoj da mijesas teorije sa naucnim faktima i historijskim cinjenicama.Historijska teorija o nastanku čovjeka kosi se sa vjerskom, jer bi po tome poslanik trebao izgledati kao pećinski čovjek.