Šveđanin wrote:Radosni puno razmišljaš o stvarima koje ne možeš promjeniti, ne valja to. Obično ta faza buntovnika prođe do 30ih...
Ne zajebam se kad ovo govorim. Ne valja puno razmišljati. Najsrećnije osobe koje znam iz moje okoline su prosjek osobe, koje obično nemaju toliko široke poglede.
bez obzira što si daleko, i što manje/više te se ne dotiče, moram da ti odgovorim...
da ti je zastava na avataru američka, zamišljao bih te sa 130 kila, zobaš u dvosjedu, zalivaš pivom i gledaš kečere.
imaš odgovor na sve, a ne dobacuješ fizički ni mentalno dalje od vlastitog dvorišta...
a kako nisi, i kako znam neke tvoje ranije postove, čitam i opet ne mogu da vjerujem da si ovo ti napisao...
zar smo svi operisani od osjećaja solidarnosti, empatije, ideje...
...čitaj perioda kad dolaze žena, djeca i krediti. Manji je broj onih koji tu karakternu crtu zadrže za čitav život. Faza je najaktuelnija od 16 do sredine 20ih godina kada osoba završava fakultet i počinje kontati šta je život.
Što više razmišljaš može ti biti samo gore. Najbolje bi bilo da nađeš sebi kakvo sitno zadovoljstvo.. fudbal, rekreacija sa tom ženom, igranje igrica, učenje nekog jezika, pecanje, skupljanje sličica, čitanje lakih knjiga, obrađivanje bašte, štagod.. vjerujem da ima nešto što ti je pristupačno. Ovo nije ironija već najbolji savjet.
a da ti malo pročitaš moje ranije upise na ovoj temi?
ne vidi se baš sve iz te štokholm perspektive...ima i u bih ljudi koji žive jako, jako dobro i kvalitetno. i ispunjeno.
i ne bi se mjenjali.
ali nisu sebični i egoistični, i razmišljaju i o svojim pokolenjima, šta im se ostavlja...
izgleda da smo različite kategorije, ne očekujem i ne zamjeram što ne razumiješ.
radosni, stari poguzija i hedonist, optužen za revolucionarstvo und buntovništvo...
