@zhixin
Tako i moja sestra razmisljase...Bas prije nepuni mjesec, dodjem kod nje (inace zivi na moru, mali gradic), jos oni u nekakvom belaju, mislim porodicno, samo se svadjaju. Mali im 18 godina ima i ne jebe zivu silu. Radi, samo radi (u svojoj sobi, neki k na internetu), i to je ok, ali brate mili jel ti mrsko 20 minuta izvesti psa napolje. Isto k'o i sestra, ona fb, u 7 dana jednom sam je vidio da je izvela psa van. I muz joj, hajd on je nekako najveca rega, on ga ponekad izvede. Psa hrane iskljucivo briketima, ali kad ja dodjem (jednom u godini dana) cuko kad me vidiiiiii, ma skace, lize ruku, ma ej sreca ko u filmovima sa hepi endom. Dodje meni pa se zali na nekog ko ga je vec vodio van

dok ovaj stoji na vratima i gleda - nijemo - sve to. Sve mi isprica (mozda ce se ciniti malo ludo, ali tako je to). I onda sta cu, vodim ga ja vani. Kad grmi, dodje prvo meni (boji se grmljavine pravo).
Stan se ocisti, ne prodje pola sata vec je sve prljavo. Bar sam ja taj dojam dobio. Velik je to pas i nije za u kucu. Nije toliko do obaveza, nije da oni ne vole to...vec jednostavno pored svih problema koje imaju u svom zivotu dodje jos i to, ne mogu nikud otici, kuda ce sa psom (bar po njihovoj prici). Znaci neko konstantno mora biti tu.
Zengi mi je nekako najvise od vas sviju u pravu. Prirodnjak covjek. A vi, slomiste se vi sa briketima, sa cesljanjem, sa puderima i prahovima, pa veterinaru, pa zubaru, a pas k'o pas, njemu je draze sto ces ga pustiti na livadu da trci i da se igra sa drugim psom nego sve to sto ti skakuces toliko oko njega. I onda jos to sa kastracijom, tj. sterilizacijom jel...
