Nastavak o slučaju u Benu Kurejza i pitanje vjerodostojnosti predaje o tome u knjizi „Zapečaćeni dženetski napitak“
Ovo što se nalazi pred vama samo su neke od činjenica, koje nam ukazuju na to da je predaja u vezi sa pohodom Poslanika a.s. na pleme Benu Kurejza, a što je spomenuto u knjizi „Zapečaćeni dženetski napitak“, potpuno netačna.
Prva stvar, u ovoj predaji se spominje kako je pleme Evs došlo kod Poslanika a.s. da se zauzme za Beni Kurejza, u smislu traženja od Poslanika a.s. da bude milostiviji prema njima. Međutim, insan nikada ne smije smetnuti sa uma da su ashabi imali onu kulturu i poštivanje prema Poslaniku a.s. koju većina nas danas nema, tako da oni nikada ne bi intervenisali u nečem za šta znaju da Poslanik a.s. prima od Allaha, sprovodeći Njegov zakon i pravdu. Pa kako bi, s tim u vidu, ashabi i pomisli da su oni milostiviji od samog Resulullaha a.s.
U tim predajama, također, se navodi da je Poslanik a.s. čitavo pleme Beni Kurejza vodio do Medine i zatočio ih u kući Bint-El Haris. Čovjek koji ima imalo pameti neka malo razmisli da li bi stvarno Poslanik a.s. mogao da učini jedan takav korak , da čitavo pleme koje je brojalo oko 5.000 ljudi, žena i djece i koji su živjeli udaljeni od Medine šest sati hoda vodi i zatoči u kući. (Kako je moguće smjestiti toliki broj ljudi u jedan prostor s obzirom na činjenicu da je najveća građevina u Medini bila Poslanikova a.s.džamija, a nijedna kuća nije bila veća nego li današnje kuće? Pa neka mi neko objasni kako smjestiti toliki broj ljudi u jedan tako mali prostor kao što je bila kuća Bint-El Haris). Također, još jedna mala opaska: u plemenu je bio veliki broj starih ljudi, žena i djece, što znači da umjesto šest sati hoda trebalo bi im najmanje deset i više sati, pa razmislite zašto bi Milost svim svijetovima a.s. želio maltretirati ove ljude, šta je bio cilj? Iako ima predaja da je Poslanik a.s.odvojio žene i djecu u kuću Usame Ibn Zeida r.a., međutim i ovo ne mijenja činjenicu da je ova predaja netačna.
Pažljivo čitajući navedenu knjigu, zapazićete da se prenosi kako je Poslanik a.s.naredio da se iskopaju jame u centru Medine, odnosno na medinskoj pijaci, da bi se bacila njihova ubijena tijela u tu “masovnu grobnicu“. Pa koje li logike?-pitam se. Zašto da se uništi centar ekonomije (pošto je pijaca bila glavni ekonomski centar Medine). Čak, i da sve to ostavimo po strani, zar bi Poslanik a.s. izložio stanovništvo Medine bolestima i zarazi ?
Sljedeća stvar koja je vezana za ovu predaju, a koja mi je bila posebno čudna, jeste da je Poslanik a.s. navodno naredio da se svi dječaci pregledaju, u smislu utvrđivanja njihove punoljetnosti, pa su tako pregledani njihovi intimni dijelovi, kako bi se utvrdilo da li su se pojavile malje na tim dijelovima tijela, kao znak njihove punoljetnosti. I tako, sve na koje su naišli da su punoljetni Poslanik a.s. je naredio da ih ubiju bez suđenja, bez ispitivanja da li su učestvovali u borbi ili ne.
Ovaj autor i njegovi simpatizeri sigurno pišu i govore o nekom koga mi ne poznajemo, a ne o našem voljenom Resulullahu a.s.. Nije to Njegov a.s. put, to što se prenosi u ovoj predaji aludira više na četnicki način provjere u toku rata u Bosni (pregledanje intimnih djelova tijela da se vidi koje osunećen a ko ne, kao znak pripadnosti Islamu). Pa kako bi Poslanik a.s. dopustio gledanje avreta bez obzira o kome se radi.
Samo se pitam zašto niko od vehabija nije prenio ovaj hadis u verziji od Hamid Ibn Zindživina, u kojoj je on tvrdio da broj ubijenih jevreja nije bio viši od 40 ratnika.
Ibn Ishak je neprihvatljiv kao prenosilac hadisa i sve njegove predaje oko ovog događaja su daif-slabe. Imam Malik je, čak, govorio o njemu da je on dedžal nad dedžalima, uz opasku da je Imam Malik živio u njegovom vremenu i u istom mjestu gdje i Ibn Ishak.
Imam Ahmed je govorio o njemu:- Ibn Ishak je došao u Bagdad i nikako nije vodio brigu od koga prenosi hadise.
Hišam Ibn Urva je rekao:- Ibn Ishak je lažac i njegova tvrdnja da je prenosio hadise od moje žene-Fatime Bint El Munzir je laž, i, tako mi Allaha, nikada nju niti je vidio niti sreo. Ibn Nedim govorio je također kako je Ibn Ishak bio nepovjerljiv i neprihvacen prenosilac hadisa.
El Zehebi i El Darakutni proglasili su ga slabim prenosiocem i rekli su da je poznat po slabim i neobičnim predajama.
Najsadržajnije je ono što je govorio El Hatib el Bagdadi o Ibn Ishaku, kada je potvrdio da on prenosi židovske predaje od židovskih prenosilaca.
Ibn Ishak je spomenuo da je u pohodu na Beni Kurejza broj poginulih izmedju 600 i 900, a jedno malo zapažanje vezano za ovaj podatak je da je zaista čudno da navodi broj izmedju 600 i 900 poginulih. Pa zar nije velika razlika u utvrdjivanju broja poginulih, u odnosu na druge predaje, gdje je broj poginulih oko 40.
Ibn Ishak je u svojim predajama o drugim bitkama uvijek navodio uz broj poginulih i njihova imena, međutim u ovom dogadjaju nije naveo nikakva imena,pa zar se to ne kosi sa njegovom praksom, kada prenosi sve ostale hadise u kojima se spominju ratni pohodi Poslanika a.s.
Ibn Ishak je u svojoj predaji spomenuo imena šehida poginulih na strani muslimana, i ovdje je zaista čudna jedna stvar. Posto u istoj predaji on navodi da su se jevreji plemena Benu Kurejza predali, pa se pitam otkud šehidi kada nije bilo borbe ni otpora od strane židova.
nastavak:
http://www.ha-mim.net/Duhovnost-detail/ ... i-napitak/
inače sam iskaz uveliko podsjeća na srebrenicu 
čak i odbrana ko da je prepisana iz blagojevića
