govorimo o nivou principa, a ne o praksi. upravo ti i šampiJon insistirate na tome, a ne na praksama otuđenim od suštine. princip vjerskog morala, kao što si više puta ponovila, jeste da je moralno ono što bog naredi (štaviše: što god da on naredi). princip nevjerske/ateističke/sekularne moralnosti jeste da sama naredba, recimo suverena ili roditelja ili nekog desetog, ne može kao takva, u principu, biti osnov moralnosti.nasa wrote:ja, nista..
Harac je napisao
njemu sam odgovarala, a nisam davala definicija ateista ...kaze ateista mora racionalno opravdati, ne mora, mozeovo je ključna stvar čitave rasprave. vjerski moral se temelji na onome što se u filozofiji religije zove "divine command theory" - šta god da bog naredi (ropstvo, pedofiliju, genocide, mizoginiju, ili bilo šta drugo što mu može pasti na um) postaje moralno samim činom njegove naredbe. ateisti upravo to odbacuju. svako djelovanje se mora racionalno opravdati.
prihvatiti bilo kakav stav bez bilo kakvog objasnjenja vodeci se recimo oprtunizmom, egoizmom...a da ne pricamo da mu to racionalno vristi na sve strane
ono što ateisti tu kritikuju prepoznao je još platon prije dvije i po hiljade godina, kada je u dijalogu eutifron istakao da ovakav religijski koncept rezultira u neprihvatljivoj proizvoljnosti morala (jedan bog je rekao da je moralno oženiti 4 žene, a mogao je stati i na broju 3, 7, 12 ili bilo kojem drugom; jedan bog zabranio svinjetinu, drugi teletinu, treći škampe, četvrti etc.). da je ovakav koncept morala neodrživ pokazuju i sami vjernici kada, poput ateista, pokušavaju racionalno opravdati moral. ni njima nije dovoljno da je bog nešto naredio, jer to djeluje proizvoljno, već onda pokušavaju to objasniti, opravdati, učiniti smislenim i sl. ukratko, bog ne samo da nije potreban za moral, već samo postojanje morala kao standarda nezavisnog od boga istog dovodi u sumnju
