Šta je ugodno a šta neugodno opet nema veze sa time šta je dobro. Nema nužne veze. Možda bih čak ovdje trebao reći da, u suštini stvari, me ne zanima šta je kao "pozitivno" za društvo, ako kao cijena te "pozitivnosti" treba da bude propast nekog čovjeka (primjerice homoseksualca koji umisli da je ono što čini dobro i nastavi u tome). Ovaj svijet je nužno nesavršen, nikada se neće odstraniti neugodnosti i slično; drugi par rukava je što su neke neugodnosti nužan proizvod realnosti kao takve, ako je heteroseksualnost normalna onda svaka devijacija od toga nužno će da povlači za sobom neku neugodnost; kratka napomena da i heteroseksualnost kao takva nije bez "neugodnosti", od menstrualnih ciklusa žena do porođaja, moja glavna poenta ovdje je da ugodnost nema veze sa pozitivnošću.broj dva wrote:Ali moje mišljenje je da je taj proces normalizacije pozitivan za društvo, na više načina. Očigledno umanjuje neugodnosti LGBT osobama,
Jedno je tolerisati nešto, a sasvim drugo je normalizirati to isto. Čak mnogo šta od sve ove priče ne bi ovdje ni bilo da su se LGBTitd zadržali "među 4 zida" kako su neki (pogrešno) priželjkivali; u ovom slučaju riječ je nekoj vrsti tolerancije. Ovo što se sada čini je klasični pokušaj da se "definiše" kako su 1+1=3, iako to nikada nije bilo niti može biti. Naravno, za mene dodatni problem predstavlja i činjenica da je ovaj život samo kratki dio od sveukupnog života, a život "poslije" smrti za nepokajanog "geja" je nešto što nikako ne može opravdati svu navodnu"pozitivnost" koju "tolerancija i normalizacija" bi da postignu.koje ipak čine određen i ne zanemarljiv dio populacije, što je samo po sebi pozitivno, već i podstiče ostatak društva na šire okvire tolerancije što je takođe (najčešće) dobro a kod nas na balkanu i neophodno.
Ili ukratko: Bog > sve ostalo, uključujući "ugodnosti".
