#22926 Re: Cijene stanova All about
Posted: 07/05/2026 14:48
Tako je, no smije li neko postaviti pitanje sto se to radi preko drzavnog zemljista i sto je fakultet napravio parking na drzavnom zemljsitu? Joj jesmo izmisljena nacija.
Prva stvar koju bih istakao jeste kvalitet izvođenja radova.
Materijali koji se ugrađuju zaista mogu biti dobri (unutrašnja i vanjska stolarija, keramika, parket itd.) ali je problem često u samoj ugradnji. Tibra ima veliki broj kooperanata koji rade po unaprijed dogovorenoj cijeni, pa je očekivano da im je prioritet da posao završe što brže. To se nažalost često odrazi na kvalitet izvedbe.
Kupac ima pravo na reklamacije u garantnom roku od dvije godine, ali iz mog iskustva, rješavanje tih reklamacija vrlo često dovede do novog nezadovoljstva: popravi se jedna stvar, a usput se ošteti ili pokvari nešto drugo.
Jedan primjer je stolarija. Nakon završetka radova, okviri znaju ostati isprljani raznim materijalima. Kada se to prijavi, dođe čistačica koja umjesto da riješi problem, često napravi još veću štetu korištenjem neodgovarajućih sredstava. Rezultat je stolarija koja ostane trajno umazana. Realno rješenje bi bila potpuna zamjena, ali osoba koja rješava stambeno pitanje najčešće nema ni vremena ni živaca čekati još mjesecima novu ugradnju, uz rizik od dodatnih oštećenja.
Drugi primjer je loše postavljen parket, iako je sam parket izuzetno kvalitetan. Da bi se problem sanirao kako treba, potrebno je podići veći dio parketa dok se ne dođe do spornog mjesta. U praksi se ljudi često odluče na brže i lošije rješenje, poput bušenja parketa i ubrizgavanja ljepila, jer jednostavno ne žele mjesecima čekati ozbiljniju sanaciju.
Ova dva primjera se mozda čine smiješnim, ali to su stvari koje vlasnik stana kasnije mora svakodnevno gledati, i živjeti sa njima ako se problem ne riješi na pravi način. To definitivno ne želis nakon što iskeširaš (ili se uvališ u kredit) 300-400 hiljada za manji stan. S druge strane, ljudi koji rješavaju stambeno pitanje često nemaju luksuz da čekaju mjesecima, jer u međuvremenu plaćaju kiriju za drugi stan novcem koji bi možda radije uložili u novi stan. Postoji tu još mnogo stvari na koje su se komšije žalile.
Drugi veliki problem su poslovni prostori koji nisu adekvatno prilagođeni djelatnostima koje se u njima obavljaju. Primjer za to je La Linea Doner u Aveniji, gdje ventilacija nije riješena na odgovarajući način, nego improvizovano, zbog čega stanari na toj strani objekta imaju problem s ulaskom mirisa u stanove. To direktno i dugoročno narušava kvalitet života, a konkretno rješenje "ne postoji".
Također, ne smijemo zaboraviti pucnjave i okršaje vlasnika poslovnih prostora
. Čak sam čuo da je bilo slučajeva gdje su vlasnici stanova i poslovnih rušili nosive zidove da bi dobili na kvadraturi.Treća stvar je sigurnost. S obzirom na to da se poslovni prostori često izdaju kladionicama i sličnim djelatnostima, treba računati na to da će kroz objekat, haustore i garaže prolaziti veliki broj nepoznatih i sumnjivih osoba. Nakon useljenja, obijanje ostava i krađe po haustorima vrlo brzo postaju svakodnevnica.
O zvučnoj izolaciji ne treba trošiti previše riječi, kao ni o higijeni/održavanju zajedničkih prostorija. Ako ste nekada ušli u Aveniju, odmah bi primjetili neadekvatno očišćene haustore, kao i oštećene/izgrebane liftove. Reklo bi se da je zgrada useljena prije 15 godina, a ne 2 godine. Tu komšije ne zanima stanje izvan njihovog stana. Vjerujem da Sarajku čeka isti slučaj.
Tibra do sada, koliko je meni poznato, uglavnom nije imala većih problema sa završetkom i useljenjem u objekte. Zgrade su često završavali i prije roka. Zbog toga se kupovina u izgradnji pokazala kao dobra i relativno sigurna investicija.
U Aveniji sam kupio stan u kojem sam planirao živjeti, a stari rentati, ali na kraju sam ipak ostao u starom stanu.
