The Realist wrote:Evo, sada mi dođe gost, dijete/tinedjžer (15 godina), i morao je platiti 26KM, jer u tramvaju nije poništio kartu. Dijete nije znalo da to treba (istina, jer mu osoba koja ga je ispratila, nije objasnila proceduru), čak je svo vrijeme stajao kod vozača, kako bi mu ovaj rekao gdje treba izaći. Ko vidi ovog malog, zna da nije kriminalac, niti slično, pa zar nikada, ali nikada ne mogu samo objasniti u čemu je problem i pustiti ga, a ne samo prijetiti policijom, kao i inače....
PS
Samo da kažem da je dijete Nijemac i da ne zna dvije riječi našeg jezika. Hebemu, pa vozač mu je mogao reći da poništi, jer je kod njega kupio i još čekao da mu ovaj kaže da treba izaći.
Nedavno sam čekao tramvaj kod Banke, zapravo dosta dugo čekao da vozač tramvaja kojeg je uporno držao na stanici, konačno otvori prednja vrata. Vidio sam dvojicu revizora kako stoje kod vozača, i ništa više, i pomislio sam da je kvar razlog.
Ali, kad je vozač otvorio vrata, iz njega su izašla 4 revizora - tri muška i jedna žena, koja je u ruci držala papire i olovku, a za njima srednjovječna žena, očito "porijekla iz predgrađa" i za njom njena ćerka od oko 12-13 godina. Žena sve vrijeme govori: "Nisam bona znala, nisam Alaha mi", jadno dijete preplašeno iza nje stoji, ne zna šta će, a žena revizorka, izgleda užasnijeg i od samog đavola, uporno joj govori: "Šta ja znam, što nisi poništila kartu, plati...itd". Ova ponovo:"Daj mi bona ličnu, moram maloj nešto...i pokazuje na dijete"...
Tad ja shvatim da su joj uzeli ličnu kartu, i da joj namjeravaju pisati neku prijavu, jer žena nema para očito, a nije "poništila" tramvajsku kartu.
Bijesan na takvo siledžijsko ponašanje obratim se revizorki: "Ko ti je dao pravo da joj uzimaš ličnu kartu"? -"Ha"? odgovara meni revizorka, a ona dvojica bližih revizora se sad okreću prema meni i zaokružuju me. "Vrati ženi ličnu kartu, vrati je odmah, nemaš joj pravo ti uzimati ličnu kartu" - "Vidiš ti šta je ovo, vidiš ti ovo", i unosi mi u lice akreditaciju. Ja je samo odgurnem rukom, i izvadim mobitel. "Odmah vrati ženi ličnu kartu, ili zovem policiju", i stvarni biram brojeve. Čim sam to izgovorio, revizorka joj je vratila ličnu kartu, međutim, ja sam morao otići, tako da ne znam šta je bilo s "kaznom" koju su joj namjeravali napisati.
Ovakvo ponašanje revizora može se okarakterisati i kao prekršajno, a i kao krivično djelo. Prije sam ovdje pisao i naveo odredbe iz zakona kojim GRAS nema pravo na kažnjavanje putnika zbog "neponištene" karte u njihovom vozilima, a posebno GRAS-ovi revizori nemaju pravo naplaćivati novčane kazne zbog toga.
Krajnje je vrijeme da se problemom GRAS-a pozabave nadležne pravosudne i izvršne institucije u vlasti u Kantonu Sarajevo. Šteta koju GRAS i njihovi revizori - siledžije nanose gradu je nemjerljiva
