Baby Blue wrote:Aman, sta se moralista, eticara i filozofa ovdje skupilo
Da niste haman podforum profulili?
Nego, gledam nesto ovu temu, ne dade mi se javljati, nisam je htjela vise upropastavati, al sad kad ste vec us..li i sefa i stanicu, vise nije ni vazno. Prelistah je jos jednom, onako da se podsjetim cemu je bila namijenjena. Bila mi je draga ova tema, draga iz vise razloga. Otvorena je s najboljim namjerama, i imala je jedan lijep tok, bez rasprave, naduravanja, bez ubijedjivanja. Nasli svoj kutak da razmjenjujemo poneki citat, poput onih tema poezije, u miru, tisini, bez rasprave bez suvisnih rijeci. Kome se svidi nek cita, kome se ne svidja - hvala lijepa, dovidjenja. Nije li to bas ono sto zelite od vjernika?
I onda dodjose nekakvi samozvani moralisti, eticari, puna im usta nekakvog morala, al nikako da ga pokazu, jer upadose, i bez pardona pocese rusiti nesto sto je neko s ljubavlju i najboljom namjerom gradio. Gradili bi oni nekakve mostove, al im rusenje malo bolje ide
. Puna usta otrcane price o toleranciji, jer danas je to valjda tako popularno. Al dzaba prica, kad u tri recenice u kojima pokazete kako mislite da ste pokupili svu pamet svijeta, vidi se sva povrsnost i otrcanost upotrebe tog termina. Lijepo vi pricate o toleranciji, a niste ni svjesni da u te vase tri recenice u punom sjaju pokazete svu snagu pro-Hitlerovskog razmisljanja. Jer, tolerancija za vas ne znaci prihvatanje svijeta takvog kakav jeste, vasa tolerancija je moguca i postojana jedino kada bi vam neko dao mogucnost da vi krojite ovaj svijet po svojim i iskljucivo svojim uzusima i mjerilima, a u tom vasem "tolerantnom" svijetu nema mjesta za vjeru niti vjernike, oni bi trebali nestati, jer je to jedini garant postojanja vaseg "tolerantnog" svijeta. Bas po Hitlerovom receptu
E pa dragi moji, tolerancija je nesto sasvim drugo, ali kako to objasniti nekome ko nema dovoljno osnovne kulture kad udje nekom u kucu da se prilagodi atmosferi, a ne da rusi, nekome ciji ego je toliko velik i samouvjeren u ispravnost svog i samo i iskljucivo svog poimanja svijeta da gusi svaki prostor, svaku poru u koju bi nesto drugacije moglo uci, nekome cije srce se bolesno smije i raduje jer ce mozda nekog i nasekirati na ovaj nacin (jasta cete
), nekome ko svijet svrstava u grupacije i svoje generalizacije nahranjene silnim predrasudama razbacuje kao klikere. Al, eto, to je ono sto ste pokazali, to je taj vas moral i vasa tolerancija, to je vase poimanje lijepog svijeta, a humanost i filantropija naprosto frcaju iz svake vase rijeci.
Nego hvala vama na svim uvredama koje ste ovdje prosuli, hvala vam sto saznah vise o sebi i o ljudima koje licno poznajem nego sto sam i sanjati mogla, hvala vam sto mi ukazaste na vasu specijalnu moc da vidite sta je u cijem srcu i mozgu. Nego, nemojte se uvrijediti, posebno onaj shiller i cartman, al evo da vam jedna zla, neobrazovana vjernica skrene paznju na jednu gresku koja vam se stalno ponavlja, a vidim da vam space radi odlicno:
ne bi se pise odvojeno. Nemojte se sta naljutiti, ne sitnicarim, i nije ovo nikakvo moralisanje, ni pravo ni krivo, shvatite cisto kao profesionalnu deformaciju
Hvala vam sto u jednu ovako lijepu temu unesoste gomilu negativne energije, al hajd ako ce vam biti lakse da ovdje istresete svoje frustracije, samo bujrum nastavite, ne smeta nama, sve za opste dobro
Samo zapamtite da sve sto pisete govori zapravo o vama samima, nikako o onim drugima, i bez obzira koliko vi nekom zeljeli sebe predstaviti ovakvim ili onakvim, djela govore vise od rijeci
Bas nekih tuznih ljudi na ovom svijetu ima...
od jucer zelim prosriti razgovor o dobrim djelima muslimana i nemsulimana
Još jedna stvar koju treba razjasniti prije nego uđemo u glavni dio rasprave jeste da se diskusija o dobročinstvima nemuslimana može voditi na dva načina. Ustvari, mogu se napraviti dvije rasprave: jedna se odnosi na pitanje da li je neka druga vjera pored islama prihvatljiva ili se prihvaća isključivo islam. Drugim riječima, da li je dovoljno da čovjek pripada jednoj od nebeskih religija – nije bitno da li je čovjek musliman, kršćanin, židov pa čak i zoroastrijanac, ili je pak u svakom vremenu istinski vrijedna samo jedna vjera?
Druga stvar koju treba da razjasnimo, nakon što prihvatimo da je prava vjera uvijek jedna, jeste pitanje da li je nagrada za dobra djela uvjetovana pravovjerstvom ili ne.
Ono o čemu ćemo u ovom dijelu knjige raspravljati jeste ovo drugo pitanje.
O prvom pitanju ćemo ukratko reći da je prava vjera u svakom vremenu samo jedna i da su svi obavezni da je slijede.
Nije valjana ideja koja se u novije vrijeme pojavila među nekim zagovornicima intelektualizma, po kojoj su sve nebeske religije, u pogledu kredibiliteta, u svim vremenima jednake.
Istina je da nema protivnosti i nesuglasja među Božijim poslanicima. Svi oni pozivaju jednom cilju i Jednom Bogu. Oni nisu došli da među ljudima naprave razlike. Ali to ne znači da u svakom vremenu ima nekoliko istinskih religija i da, prema tome, čovjek može u svakom vremenu slijediti bilo koju od njih; naprotiv, značenje toga je da čovjek treba da prizna sve Božije poslanike i da ima na umu da su prethodni nagovještavali dolazak narednih, pogotovo dolazak poslednjeg i najplemenitijeg među njima, te da su ovi naredni potvrđivali prethodne. Dakle imperativ vjerovanja u sve vjerovjesnike jeste da se u svakom vremenu povinujemo vjerozakonu onog poslanika koji predstavlja to vrijeme, što nadalje znači da u savremenom dobu budemo pokorni zapovijedima koje su nam od Boga došle preko posljednjeg poslanika. Ovo predstavlja nezaobilaznu implikaciju islama tj. predanosti Bogu i prihvatanja poslanica koje su donosili Njegovi poslanici.
Mnogi su danas pristali uz pomenutu ideju [religijski pluralizam] i misle da je dovoljno to da čovjek štuje Boga i da pripada jednoj od nebeskih religija tj. da izvršava zapovijedi te religije, a forma ispovijedanja iste nije bitna. Oni kažu da je Mesih Božiji poslanik, baš kao i Muhammed, pa prema tome, ako budu jednom sedmično išli u crkvu ispravno su postupili, kao što će ispravno postupiti i ako, po zapovijedima Muhammedove religije, svakodnevno pet puta budu obavljali molitvu. Ovi kažu da je najbitnije da čovjek ima vjere u Boga i da se drži nekog od Njegovih programa.
Džordž Džordak, autor knjige “El-Imam 'Ali” i poznati kršćanski pisac iz Libana Halil Džubran te njima slični, predstavljaju nosioce pomenute ideje.[5]
Ovi vjeruju da čovjek nije obavezan da ispovijeda neku posebnu religiju, već je dovoljno da bude vjernik. Stoga, određujući se kao kršćani, u isto vrijeme drže da su prijatelji hazreti Alija i čak vjeruju da je on sam imao ovu njihovu ideju. Džordž Džordak kaže: “Ali ibn Ebi Talib je iznad toga da narodu nametne obavezno prihvatanje jedne posebne vjere.”[6]
Mi ovu ideju, međutim, smatramo pogrešnom. Tačno je da u vjeri nema prisile: ”Lā ikrāhe fid-din.“[7], međutim to ne znači da je Božija vjera u svakom vremenu mnoštvena i da možemo birati kako hoćemo. To nije tako, u svakom je vremenu samo jedna vjera ispravna a ne više njih; svako vrijeme je imalo svoga poslanika koji je donosio vjerozakon a narod je bio obavezan da ga slijedi i da svoje zakone i propise, što u obredoslovlju što u drugim oblastima, uskladi s njegovim učenjima, sve dok nije došao red na posljednjeg Božijeg poslanika. Ako neko u ovom vremenu hoće da traži put do Boga, treba to činiti u propisima Njegove vjere. U časnom Kur'anu je, s tim u vezi, rečeno:
We men jabtagi gajrel islami dinā fe len juqbale minhu we huwe fil ākhireti minel khāsiriin.[8]
A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama neće mu biti primljena i on će na Onom svijetu nastradati.
Ako bi se prigovorilo da se pod islamom ne milsi isključivo na našu vjeru već općenito na predanost Bogu, odgovor bi glasio da je islam zapravo predanost i da je vjera islama vjera predanosti. Međutim, suština predanosti je u svakom vremenu imala svoj oblik, a u našem vremenu je to vrlo cijenjena vjera čiji vjesnik je posljednji među Božijim vjerovjesnicima i sigurno da se riječ islam odnosi na ovu vjeru i ni na koju drugu.
Drugim riječima, imprerativ predanosti Bogu jeste prihvatanje Njegovih zapovjedi.
Jasno je da se uvijek treba držati posljednjih Božijih zapovjedi, a posljednje Božije zapovjedi jesu upravo one koje je ljudima prenio posljednji Njegov poslanik. 
sto je tvoje misljenje iz teksta koji je postavljen na islamskom portalu,hvala
Sjećaš li se ti nekog od nas?
[/quote]
