Ahmmed wrote:Kristijana wrote:Meni je u ovom tekstu najgori ovaj portir, cuj Otisla da pisa, i takvi rade u kontaktu s ljudima
Taj i takav portir je pravo lice danasnjeg Sarajeva i drustva u cjelini.
Sto se pozdrava tice, ''dobar dan'' je zvanicni pozdrav za ljude koji sluzbeno komuniciraju i usluzno osoblje ( tete u pekari takodje ). ''Zdravo'' je za ljude koji se bolje poznaju, bas kao i vjerski pozdravi. Meni ne smeta kad musliman koji zna da je onaj kojeg pozdravlja takodje musliman merhaba i selam alejkumise istog, ali mi jako smeta kada isto kaze meni, ne znajuci ni ko sam ni sta sam. Kad mi neko kaze Selam to je cisto obiljezavanje muslimanskog teritorija ( da ne kazem zapishavanje i preseravanje ) sto me duboko vrijedja kao jednu od sake jada preostalih ostalih u gradu pa nerijetko odbrusim Dobar dan i namrgodim se. Naravno, selam mi sam po sebi ne smeta kad ga medju se koriste muslimani ali mi smeta ta nekultura dotepenaca i novopecenih muslimana kojima je sve u SA obojeno vjerski pa tako i Srbi, Hrvati, Jevreji i Ostali.
Kad neko automatski pretpostavlja da su svi u SA muslimani ( Da ne ulazim sad u pricu da sam ja veci musliman od pola tih sto selame na sva usta - a rade sve sto muslimani ne bi trebali - psuju, kradu, lazu, varaju zene, tracaju, piju alkohol itd.). Da se ko ne bi uvrijedio sto ovo pisem, da napomenem da isto mislim i za katolike i pravoslavce gdje je takodje more laznjaka.
''Jesi se naspavala?'' je ulazenje u privatni prostor osobe i to je obicna balkanska nekultura, vjerovatno ima toga od Triglava do Djevdjelije. I s njima na finjaka: ''Nisam. Lose spavam evo vec deset dana. Komsije se glasno seksaju, cesma curi, hemeroid zulja, a kako ste vi?''
Smoris ga pricom pa ce drugi put dobro paziti na ophodjenje. Klin se klinom izbija. Ako te ovo pita neko s kim imas pricu, ispijas kave, druzis se tad je pitanje na mjestu. Pogresno je kad ga koriste likovi koji ti ni ime ne znaju.
Grijese i ovi sto misle da se Sarajlije dice svojom sarajevstinom, i odmah se spominju roditelji koji nisu iz Sarajeva. Ruku na srce, Sarajevo je bljesnulo osamdesetih i tad smo se ponosili. A danas doslo vrijeme da i kad kazes da si iz SA niko ti ne vjeruje
pa je jalov posao, uostalom Sarajlije se medjusobno prepoznaju po akcentu i kad mi neki Sandzo ili ko god nesto pocne srat o Sarajlijama ja samo
Ama, samo pokušavam reći, da svako vrijeme ima svoje adete, da proces prilagođavanja nekad ide brže, nekad sporije....Ja o nekima od ovih čiji su očevi došli u Sarajevo u drugoj polovini 20 stoljeća pišem sa određenom dozom skepse, ne zato jer su "došle", nego jer su njihova djeca danas postala mjera
sarajevštine i onoga šta se smije a šta ne u Sarajevu. Dakle, želim da kažem da je Sarajevo postojalo i prije pedesetih ili šezdesetih prošlog stoljeća, ne umanjujući značaj, šta više, onih koji su u Sarajevo doseljavali upravo u tim godinama. Jedan dio moje obitelji, upravo je tada doselio u ovaj grad. I uvijek sam isticao one divne ljude, predratne gradonačelnike Sarajeva, koji uglavnom nisu bili iz Sarajeva, nisi bili ni rođeni u njemu,a uradili su sjajne stvari za Sarajevo. I kad je bilo najteže, 1992, SVI,BEZ IZUZETKA, ostali su ovdje.
Doseljavanje jeste prirodna stvar. Posebno kad je o glavnom gradu riječ. Doduše, razlozi za to nisu uvijek isti, pa je zato i važno govoriti o uzrocima i posljedicama određenih pojava. No, i prije rata pričalo se o onima koji "mirišu" na bijeli luk u sarajevskim tramvajima, prije rata je kružio fol o uzviku "Skenderija" na Socijalnom, pa se pola tramvaja ispraznilo....Pa, o babama i nanama, koje su izdavale glasne komande poništačima karata u sredstvima javnog prijevoza, ono ko biva: Ubaci kartu u poništač i drekne " Do Skenderije"
Kad govorimo o današnjim stanovnicima sarajeva, tačno je da ima svega, tačno je da nedostaje želje za , jednostavno, tehničkim prilagođavanjem načinu života u većem gradu. Ali, tačno je i da sam upoznao neke odlične ljude iz Banje Luke, Foče, Srebrenice, Konjica, Bihaća, Cazina,Trebinja,Žepča, Višegrada, koji su ili silom prilika ili svojim ličnim izborom, danas stanovnici Sarajeva.Među njima ima i domaćica, i penzionera, i sjajnih liječnika, ekonomista,mašin-bravara, pravnika,teologa,molera, novinara,zidara....Koji žive svoj život, rade, trude se djecu izvesti na selamet ( nadam se da nekome ovaj izraz ne smeta
), Upoznao sam i odlične mlade ljude, koji su nakon sticanja sjajnog obrazovanja u inozemstvu,sticanja određenog radnog i životnog iskustva, odlučili nastaviti u Sarajevu....A donijeli su nam neke lijepe običaje, navike iz sredina u kojima su odrastali, uglavnom na Zapadu....
Ne mislim da, kad je o ovoj temi riječ, treba zauzimati busije....Pa , il si na strani gospođe Nade ili si protiv nje....Dozvolimo da ima i onih, koji se dijelom slažu sa njenim pisanjem, ali su u njemu pronašli i određene problematične stavove.
Ja znam i one, a riječ je o mojim prijateljima, kojima nazivam selam, a danas rade u državnim institucijama, koji su me zamolili da, kad ih nazovem na mobitel a u radnom vremenu, ne nazivam selam. I to poštujem, i to mi je ok.
No, ovakve teme, uvijek odu u sasma drugom pravcu, pa ,preko (ne)pranja guze, čemu se obavezno daje ideološki prizvuk,stignemo do pitanja: " Zbog čega bi se i u mahali, kone pozdravljale sa sabahajrula il Alahimanet..., kad mogu, brate, lijepo, na "južnoslovenskom"?? I to postaje pravilo svake ovakve ili sličlne teme...već sam , nekoliko postova iznad, pomenuo da se obično dođe do imena, ezana, namaza.....Eto, to je meni "problem", a nikako dobar dan ili dobra večer! 
Pa, makar i mevludske bile 
