Bevzil wrote:Pozdrav, prvo ću reći svoje motive za ovu temu... Naime, Hrvat sam, živim u Čitluku, studiram u Mostaru i po svemu sam normalan čovjek... Međutim, zadnjih dana od strane brojnih Sarajlija na ovom forumu toliko se ocrnjivala ta Zapadna Hercegovina (u koju su ubrajali i Čitluk koji je u HNŽ-u, ali nema veze) da jednostavno želim razjasniti neke stvari...
Prva, termin 'ustaše', tako često korišten... Ustašama se u Hercegovini sami nazivaju samo pojedini balavci od 14 godina koji misle da će tako ispasti veće face, a da pojma nemaju ni što taj termin predstavlja... Kasnije to prerastu i nikom ništa... Ima i starijih budala, ali to su većinom lokalni probisvjeti, koji su nezaposleni i beskorisni pa uzrok svog jada prebacuju bilo kome samo ne sebi... E to su 'ustaše'... Međutim, ovih dana shvaćam kako smo, po Sarajlijama, svi takvi, uz obavezno: 'čast izuzecima, kojih je jako malo'... Pa ljudi, jeste li vi ikad bili u Z. Hercegovini? Prosječan čovjek tu razmišlja samo o svakodnevnim problemima i o tome kako će spojiti kraj s krajem, kao i u Sarajevu, Mostaru, Zenici, na cijelom svijetu... Uvjeravam vas da nitko, ali nitko ne razbija glavu 'balijama, ustašama, četnicima' dok mediji ne pokrenu hajku...
Dalje, hrvatske zastave... Iz vaših napisa stječe se dojam da svaka kuća ima jednu, a ništa nije dalje od istine... Hrvatska zastava se koristi samo za vrijeme vjenčanja, što je prastari običaj i nema nikakve veze s 'nepriznavanjem BiH' i sličnim glupostima... Naravno, zastava bude i kad su sportska natjecanja, no to je također objašnjivo činjenicom da barem trećina svih hrvatskih reprezentativaca vuče korijenje iz BiH... Ja osobno navijam i za Hrvatsku i za BiH, s tim da u, recimo, košarkaškoj reprezentaciji Hrvatske imam dvojicu sugrađana, u BiH nijednog... Zašto je tomu tako, nek se upitaju rukovodeći tih reprezentacija...
Zatim, tvrdi se kako mi smatramo ovaj dio 'Hrvatskom'... Još jedna glupost koju šire pubertetlije i maloumnici, no koja odgovara predodžbi koju prosječan Sarajlija ovih dana ima o nama...
Dalje, komentari izvlačeni sa 'Široki Brijeg.com' i sličnih stranica, u kojima par budala podržava ubojstvo... Uvjeravam vas da nitko od tih kretena nema preko 14 i da pojma nemaju što pišu...
Upale su mi u oči i riječi moderatorice ladyblue, koja tvrdi kako nema predrasuda, 'ali kako smo svi mi dolje učeni mrziti 'balije''... To nije istina i moderatorica pokazuje svoje nepoznavanje prilika ovdje... Nitko tako ne odgaja djecu... Ja sam odgojen u ratu pa opet nisam tako odgajan, kamo li da sad netko tako odgaja svoju... Uvijek se nađe pokoja budala, no nema mjesta na svijetu bez budala... Glavna briga hercegovačkih roditelja jest u koji vrtić upisati dijete, poslati ga u školu, omogućiti mu pristojan život, kao i bilo gdje drugdje...
Cijepljen sam od nacionalizma, imam prijatelja i Hrvata i Bošnjaka, imao bih vjerojatno i Srba da ih igdje u blizini ima... Većina ljudi koje poznajem također nisu nacionalisti... Nađe se par usijanih glava koje glorificiraju rat, no takvi bi u slučaju izbijanja istog prvi pobjegli u Njemačku...
Što se tiče ratnih profitera, ima ih nekolicina, ali ljudi ih ne vole... Zašto bi ih i voljeli, bogatili su se dok su drugi morali u rat... Ali po napisima ovdje, u Širokom su profiteri omiljeni i u većini... To je još jedna glupost... Njih nitko ne voli, nitko im se ni ne zamjera jer u većini slučajeva vode neki biznis pa obitelji ovise o njima, ali tako je svugdje... A takvi su ljudi u pravilu najškrtiji gazde...
Pitam vas, kad smo onda svi postali 'ustaše', otkud ta silna mržnja i predrasude?
Da ti odveć ne filozofiram.....Moje lično iskustvo sa običnim, finim svijetom iz tog dijela naše zemlje, a pogotovo iz Čitluka je zaista lijepo. Imam prijatelje u tvom gradu, prijateljstvo je predratno, a u ratu se, sticajem određenih okolnosti, to prijateljstvo još i učvrstilo.Često sam sa jednim čitlučkim prijateljem, koji je rat proveo u Sarajevu, razgovarao o svemu, vrlo otvoreno....Iz tih razgovora bilo je jasno da nema potrebe za generaliziranjem, u bilo kom pravcu i bilo koga , u bilo kom dijelu naše domovine...Pa tako i Hercegovaca i Čitlučana među njima. Ima među Čitlučanima simpatizera NDH, to je jasno. Sretao sam ih i ja. Ima i onih koji su partizanskog obiteljskog backgrounda, ( mada se danas odveć ne eksponiraju i uglavnom ne izlaze na izbore)tu su i potomci domobrana...dakle, svega....Ne bih o omjerima, jer bi se mogli izvući pogrešni zaključci zbog povijesnog konteksta, zbog linije manjeg otpora, mnogo faktora koji su uticali na opredjeljivanje ljudi tog kraja u posljednjem svjetskom ratu, a što se kasnije odrazilo i na specifičnu poziciju ovog kraja u periodu Titove Jugoslavije, te određenih ekspesija zapadnih Hercegovaca nakon pada komunizma u našoj zemlji....I ja se slažem s tobom da se pretjeruje u procjenjivanju i ocjenjivanju ljudi tvoga užeg zavičaja.Zaista je tačno da taj svijet ne sjedi baš povazdan ispijajući kafe i razmišljajući o priključenju Hrvatskoj.No isto tako je tačno da vam, u jednom momentu, ta ideja nije bila nimalo mrska i niste imali ništa protiv nje.Mnogi su i kativno učestvovali u pokušaju njene realizacije. Danas, vjerujem, procenat onih koji bi se rado vidjeli u Hrvatkoj i nije baš toliki koliko se u egocentričnom Sarajevu misli.
I na kraju, sjetih se jednog posjeta Čitluku, prije dvije-tri godine.Sjedili pod odrinom, jeli neki sjajni sir i ovčiji pršut, vinopije pili vino, ja uživao u soku od zove, domaćin nam bio jedan sjajan starina. Ostao mi je u sjećanju , po rečenici, u kojoj , iako zatvorenik onoga sistema ( bio je u zatvoru godinu dana, zbog određenih javnih ekspresija, negdje 1946 ), skoro pa plačući govori o Titi

I sjećam se njegovog govora, u lingvističkom smislu: Jedan lijepi, nenategnuti govor, pun i Hercegovine i Bosne, jedan lijepi stil,pomalo arhaičan i njegovo simpatično pojašnjavanje i prijevod brojnih turcizama koje koristi

"Prevodio" mi je i termine avija, ibrik, kapija, odaja, uz obrazloženje da mlađi svijet danas ne koristi "lipi" govor naših starih....Ja ga pustio....I uživao u njegovim, te "prijevodima" njegove supruge, sjajne starice, koja me zatrpala bocama soka od zove, smokvama, sirom iz mijeha, da ponesem "gore", "u Sarajvo",uz obrazloženje da je sve taze i vrhunske kvalitete, "jerbo se u Šeher ne mere svašta slati" :)Plakali su kad smo krenuli.....
Ako je sve navedeno zvučalo patetično, briga me. Neka je. Ja govorim iz iskustva. Uz punu spoznaju da jedna ili pet posjeta nekom kraju ne mogu omogućiti da čovjek ni približno upozna stvarna razmišljanja ljudi, neke stvari, lijepe stvari, iz samo jedne posjete, mogu učiniti mngogo toga dobrog u ljudskoj glavi.
P.s. Od Čitlučana, katolika, naučio sam i pjesmicu: " Kad ramazan postane, svako dobro nastane, šejtani se zatvore, a meleki otvore.... "
