Forum Klix.ba

Hakiz wrote: ↑23/05/2023 23:31 U ovom kontekstu nije čak važno ni ko je autor. Ako je vlasnik prava na javno izvođenje i umnožavanje audio zapisa izdavačka kuća nekog muzičara (autora nekog djela), ne pita se autor, muzičar, pita se izdavačka kuća smije li se to djelo izvoditi ili ne. Izdavačka kuća ima copyright.

Nekada je autor djela i vlasnik copyrighta, ali u većini slučajeva nije. Copyright uglavnom ima izdavač, ne autor.

Nekada prava ima neka fondacija, država, neka institucija, ali većinom izdavač se pita.

Nevezano za ovu temu, zanima me kako se to reguliše oko autorskih prava.
Npr. kada neka grupa ili izvođač plagira (pokrade/pođoni) neku drugu grupu ? ukrade neke dijelove originalne pjesme, ali ih navede i prodaje kao svoj proizvod - milion takvih primjera ima... a drugi primjer- kada neki izvođač obradi neku tuđu pjesmu (u nekom svom fazonu/ruhu) i navede pravog autora ?
Kako se to reguliše zakonski to mi je uvijek bila misterija.

U idealnom svijetu, prave se ugovori oko korištenja djelova tuđe pjesme prije snimanja. Tu se ugovaraju detalji, koliko nota, koliko sekundi, minuta ili stihova ćeš koristiti, koliko sve to košta, itd. The Verve je imao ugovor koji je prekršio i time otvorio put da budu suđeni. Ako nema ugovora, onda je pokretanje sudskog postupka jedini način, jer sve ovo dogovarati nakon snimanja je teško. Obično se sve završi nagodbom izvan suda. Led Zeppelin su par puta tako morali rješiti sudske sporove u kojima su bili tuženi. Jedino su proces oko Stairway to Heaven dobili.

Ako obrađuješ čitavu pjesmu, ne moraš, tehnički govoreći, ni tražiti odobrenje. Poslovna strana se tu lako obavi preko neutralne organizacije koja se time bavi. S tim da onaj koji pjesmu obrađuje može biti neprijatno iznenađen ako autor pjesme ima etičke ili moralne primjedbe na korištenje svoje pjesme. Onda može doći do suda.

Mada, pristojno je obavijestiti kada namjeravaš obraditi nečiju pjesmu. Weird Al Yankovic uvijek traži dopuštenje od autora pjesme.

Osmi Socrates wrote: ↑24/05/2023 01:40 U idealnom svijetu, prave se ugovori oko korištenja djelova tuđe pjesme prije snimanja. Tu se ugovaraju detalji, koliko nota, koliko sekundi, minuta ili stihova ćeš koristiti, koliko sve to košta, itd. The Verve je imao ugovor koji je prekršio i time otvorio put da budu suđeni. Ako nema ugovora, onda je pokretanje sudskog postupka jedini način, jer sve ovo dogovarati nakon snimanja je teško. Obično se sve završi nagodbom prije suda. Led Zeppelin su par puta tako morali rješiti sudske sporove u kojima su bili tuženi. Jedino su proces oko Stairway to Heaven dobili.

Ako obrađuješ čitavu pjesmu, ne moraš, tehnički govoreći, ni tražiti odobrenje. Poslovna strana se tu lako obavi preko neutralne organizacije koja se time bavi.

Come as you are od Nirvane (pjesma na kojoj su uzeli milione) je zapravo plagijat pjesme Eighties od Killing Joke. Poznat slučaj, pisalo se o tome.
Kurt davno odapeo i koga da ovi tuže, da naplate krađu a pare od te hit pjesme i dan danas kaplju njegovoj ženi i ostatku grupe.

Zato sam pitao Hakiza u postu iznad kako se to reguliše.

Nije The Verve nista prekrsio, vec je lik koji je imao prava na pjesmu stonsa vidio priliku za tuzbu.
cak sta vise cim je umro lik koji je imao copyright na tu pjesmu Stonsea- Jagger i Richards su osporili presudu.

Sporni dio nije cak ni originalno od Stonsea. Oni su to preradili od nekog soul banda, a i ti su uzeli to iz neke tradicionalne pjesme.
Drugim rijecima, uradili su isto sto je Ashcroft uradio, s tom razlikom sto je ovaj drugi imao dozvolu da sempuje za taj orkestrirani dio.

Autorska prava su, kao i svaka druga privatna imovina, prenosiva. Ako je autor mrtav, neko ih posjeduje, osim ako pjesma nije izričitom voljom onoga koji posjeduje autorska prava "poklonjena" to the public domain.

Tako da uvijek postoji mogućnost tužbe. Sve do 75 godina nakon autorove smrti.

The Verve je prekršio ugovor koji su imali, i to čak i nije bilo sporno na sudu.

Sejo kaze zivim u Zg, a u Sa sam na staroj adresi. Jadno. Bez Neletevog izvodjenja te pjesme bi bile za B-stranu Michinih albuma.

Brisbane wrote: ↑24/05/2023 05:43 Sejo laze zovim u Zg, a u Sa sam na staroj adresi. Jadno. Bez Neletevog izvodjenja te pjesme bi bile za B-stranu Michinih albuma.

A sta Sule laze? Covjek zivi na tockovima haman ko profesionalni vozac. Porodica mu u Zagrebu, on veoma cesto u Sarajevu za nacin zivota. Cips prijavljen. Dodje, obidje. Ne znam sta neko ocekuje kako da zivi. Ili je problem sto je u Zagrebu?

Mozda pjesme bez Neleta ne bi vrijedile nista. Moguce. Ali, neka Nele ako nema prava na njih ih se mani i ostavi na miru te nevrijedne pjesme.

Sejo je umjetnik, a takvi su teško na jednom mjestu , hoću reći, odabrao je Zg kao pogodniji po mnogim njegovim životnim i radnim osnovama , ali je vrlo vrlo često u Sa , a još ćešće je "na točkovima" , valja nastupati...

Edit posta iznad. Smjesno je da nesto umjetnik pravno usporava. Neletove exekucija je sto prosjecnim pjesmama dao taj uplifting. Pa, da nije slucajno Sula i sola napisao za npr. Pisonja i Zuga koji je pola kvaliteta pjesme ? Jad i cemer.

Brisbane wrote: ↑24/05/2023 08:19 Edit posta iznad. Smjesno je da nesto umjetnik pravno usporava. Neletove exekucija je sto prosjecnim pjesmama dao taj uplifting. Pa, da nije slucajno Sula i sola napisao za npr. Pisonja i Zuga koji je pola kvaliteta pjesme ? Jad i cemer.

Misliš "osporava"? A, što je smiješno? Autorska prava su upravo izmišljena da uređuju odnose finansijske između umjetnika. Imaš tu opciju, ili ganjati cara da te finansira ko Mocarta.

Kažem, ako su neke pjesme prosječne, neka ih se onaj ko nema pravo na njih ne svojata. Ili, ako misli da će od njih napraviti vrhunska djela - pita vlasnika prava na njima smije li, i naravno - plati za to.

Ma Sejo je čovjek prije svega, a Nele, šupak, što je prema njegovim riječima najveća uvreda za nekoga. E on je dočekao to, da bude šupak.

I Seji ne zamjera raja što živi u Zagrebu jer mu Sarajevo ne pruža poslovne mogućnosti kao Zagreb, ali isto tako nije se odrekao grada i još je tu, i prijavljen i često. Mnogi ne znaju, ali i Žera je pravo često ovdje, tako da ima tu svega. Samo Nele, šupak, čeka taj tenk da se vrati...

Sejo je bio kost i koža na snimcima ratnih nadrealista,dok je ovaj bio sa kokardom. Otac mu je bio u SDS i sve je znao šta se sprema...

LSD wrote: ↑24/05/2023 01:11 Nevezano za ovu temu, zanima me kako se to reguliše oko autorskih prava.
Npr. kada neka grupa ili izvođač plagira (pokrade/pođoni) neku drugu grupu ? ukrade neke dijelove originalne pjesme, ali ih navede i prodaje kao svoj proizvod - milion takvih primjera ima... a drugi primjer- kada neki izvođač obradi neku tuđu pjesmu (u nekom svom fazonu/ruhu) i navede pravog autora ?
Kako se to reguliše zakonski to mi je uvijek bila misterija.

Ako samo napravi svoju verziju bez da pita vlasnika prava i ovaj to skonta - odu na sud i isplate u bubrezima. Isto vazi i ako napravis pjesmu il iskoristis dijelove druge pjesme a navedes negdje originalnog autora. To sto si ga naveo ne znaci nista. Moras prije koristenja te pjesme/dijelova pjesme kontaktirati vlasnika prava i dobiti pravo da to uradis (od vlasnika prava ne od autora, mada to moze biti ista osoba).
Pravo da napravis svoju verziju koristeci postojecu mozes dobiti za dz, ili platiti koliko vlasnik prava trazi, to je vec stvar dogovora. Izuzetak je parodija gdje to ne moras uraditi, mada se vlasnik prava u tom slucaju (ako nije jasno da li je parodija il samo druga verzija iste pjesme) moze opet potegnut do suda, al generalno se to ne dogadja sa parodijama.

Ukratko, ako ista uradis sa tudjim djelom a da nisi prije toga dobio pravo vlasnika prava tog djela da radis nesto, i onda to prodajes, na kraju prodas bubrege i platis koliko sud kaze jer si pokrao originalnog vlasnika prava.

Tek price Nele je ne bitan za ovaj grad . Nele je ostavio itekakav pecat na Sa scenu 80tih. Raja ga je volila. To ce ostati historijska cinjenica.

"nebitan" se pise spojeno, i to da je u 80tim bio faca jeste cinjenica koja se ne moze promijeniti. Isto tako treba skontati da je proslo 30 godina od toga, i da je on u tih 30 godina kenjao po svemu tome.

Brisbane wrote: ↑24/05/2023 09:17 Tek price Nele je ne bitan za ovaj grad . Nele je ostavio itekakav pecat na Sa scenu 80tih. Raja ga je volila. To ce ostati historijska cinjenica.

Tako je.

Koliko te je raja volila je veoma bitno kada dođe rasprava o tome ko ima kakva prava na pjesmi.
Druže sudija, ja se vozao džabane taksijem u gradu. Pjesma je moja.

meni nije jasno da ste iznenađeni Sulinim stavom u pogledu agresije.

ko da ste prespavali ratne nadrealiste. na kraju krajeva, neko je spomenuo Fildžan viška...

Proljece devedeset druge
vreli celik raznese
sve komsiluke i sve derneke
kaze se, sve do sada je laz i obmana
zavjera ustasko-dzihadska
i upali foluska

Piaty wrote: ↑23/05/2023 23:49 Sting buba 5 milja dolara dnevno od Paf Dedija vrc 25 godina jer je Paf Dedi upotrijebio jedan mali dio Stingove pjesme za svoju pjesmu. To je ona : everi mov aj mejk, everi bref aj tejk.... .... aj l bi mising ju"...

uglavnom 5 milja svakog dana

Ovo je zajebancija i nije tacno. Znas li ti koliko je 5000 dnevno za 25 godina? - 45 miliona (ofrlje). Nema te pjesme koja toliko vrijedi, nit sudije koli bi toliku nagodbu dao. Diddy voli pretjerivati (kao i vecina repera) i bacati cifre da to izgleda mocnije publici. I sam je kasnije rekao da to nije tacno. A inace je bacio taj broj nakon sto je Sting rekao da je to 2000 (sto takodjer nije potvrdjeno, i vjerovatno je stvarni iznos % zarade od pjesme).

Qler wrote: ↑24/05/2023 08:25 Ma Sejo je čovjek prije svega, a Nele, šupak, što je prema njegovim riječima najveća uvreda za nekoga. E on je dočekao to, da bude šupak.

I Seji ne zamjera raja što živi u Zagrebu jer mu Sarajevo ne pruža poslovne mogućnosti kao Zagreb, ali isto tako nije se odrekao grada i još je tu, i prijavljen i često. Mnogi ne znaju, ali i Žera je pravo često ovdje, tako da ima tu svega. Samo Nele, šupak, čeka taj tenk da se vrati...

Apsolutno nije bitno za ovu raspravu, ali sam uvijek mislio da je Zera Hrvat, kad on Bosnjak i to rodio se u Mostaru

Chmoljo wrote: ↑24/05/2023 09:23 meni nije jasno da ste iznenađeni Sulinim stavom u pogledu agresije.

ko da ste prespavali ratne nadrealiste. na kraju krajeva, neko je spomenuo Fildžan viška...

Proljece devedeset druge
vreli celik raznese
sve komsiluke i sve derneke
kaze se, sve do sada je laz i obmana
zavjera ustasko-dzihadska
i upali foluska

Hajvan wrote: ↑24/05/2023 02:02 Nije The Verve nista prekrsio, vec je lik koji je imao prava na pjesmu stonsa vidio priliku za tuzbu.
cak sta vise cim je umro lik koji je imao copyright na tu pjesmu Stonsea- Jagger i Richards su osporili presudu.

Sporni dio nije cak ni originalno od Stonsea. Oni su to preradili od nekog soul banda, a i ti su uzeli to iz neke tradicionalne pjesme.
Drugim rijecima, uradili su isto sto je Ashcroft uradio, s tom razlikom sto je ovaj drugi imao dozvolu da sempuje za taj orkestrirani dio.

Brisbane wrote: ↑24/05/2023 09:17 Tek price Nele je ne bitan za ovaj grad . Nele je ostavio itekakav pecat na Sa scenu 80tih. Raja ga je volila. To ce ostati historijska cinjenica.

Po cemu je bitan. Jel uzeo pusku pa branio ovaj isti grad o kojem sere non stop. De popusti sa tom yugonostalgicarskom pricom koja vise ne zanima nikoga i koja je deplasirana. Nele nikoga vise ne zanima. To sto zivi u prestolnici zla mi je isto ne bitno. Bitno je samo sta izlazi iz njegovih poganih usta. A izlazile su i izlaze i dalje samo fekalije. S vremena na vrijeme se pojavi kakav njegov ekces i bude predmet negativnih komentara. Inace nebitan lik danas. Da je bio legenda to stoji ali sve je to bilo prije 40 godina i koga briga to danas.

LSD wrote: ↑24/05/2023 01:11

Hakiz wrote: ↑23/05/2023 23:31 U ovom kontekstu nije čak važno ni ko je autor. Ako je vlasnik prava na javno izvođenje i umnožavanje audio zapisa izdavačka kuća nekog muzičara (autora nekog djela), ne pita se autor, muzičar, pita se izdavačka kuća smije li se to djelo izvoditi ili ne. Izdavačka kuća ima copyright.

Nekada je autor djela i vlasnik copyrighta, ali u većini slučajeva nije. Copyright uglavnom ima izdavač, ne autor.

Nekada prava ima neka fondacija, država, neka institucija, ali većinom izdavač se pita.

Nevezano za ovu temu, zanima me kako se to reguliše oko autorskih prava.
Npr. kada neka grupa ili izvođač plagira (pokrade/pođoni) neku drugu grupu ? ukrade neke dijelove originalne pjesme, ali ih navede i prodaje kao svoj proizvod - milion takvih primjera ima... a drugi primjer- kada neki izvođač obradi neku tuđu pjesmu (u nekom svom fazonu/ruhu) i navede pravog autora ?
Kako se to reguliše zakonski to mi je uvijek bila misterija.

https://cir.unsa.ba/wp-content/uploads/ ... ma-BiH.pdf

Inače je tih 70 godina previše. Kada je prije nekih 200 godina u Engleskoj nastao koncept copyrighta (prava na objavljivanje i distribuciju), zakon je propisivao da to pravo traje 14 godina nakon prvog objavljivanja nekog djela. To bi bio i danas ispravan pristup. Ovih 70 godina je nastalo pod lobiranjem i korupcijom izdavača koji su htjeli što duže zarađivati na nekom djelu.

Treba razlikovati autorsko pravo i pravo na distribuciju (copyrigt). Pojednostavljeno, ovako je to nastalo:

Prvo da napomenem da je pravo na kopiranje izdavanje i distribuciju (copyright) nastao u oblasti izdavanja literature. Naprosto zbog toga što u trenutku nastajanja koncepta prava na copyright nisu postojali nosači zvuka. Muzika se nije mogla snimati (pa onda štampati, kopirati i prodavati i slušati na uređajima), muzika se mogla samo javno izvoditi. Nije postojala tehnologija za snimanje, niti za nosače zvuka. Dok je štampanje knjiga postojalo već nekoliko stotina godina, još otprije Gutenberga. A ručno kopiranje (prepisivane) knjiga i duže. To je razlog nastanka koncepta o kojem govorim prvo u oblasti literature.

Autor je autor, recimo neke knjige, nekog muzičkog djela. On ima sva svoja prava. Kako nema smisla praviti takva djela a da ih javnost, publika, nema priliku konzumirati, autoru je potrebno da plati štampanje knjige, snimanje muzike, da se onda te knjige i ti audio zapisi šalju po svijetu u knjižare, prodavnice nosača zvuka, u slučaju koncerata treba platiti sale, ozvučenje, rasvjetu, prevoz i muzičara i opreme, hotele itd.

Treba platiti marketing, promociju i djela i autora itd.

Kako autori, naročito ako su mladi i početnici, nemaju novac za te stvari, obrate se onome ko taj novac ima. Dakle, izdavaču. Izdavač kaže, OK, platiću za sve to šta ti treba, ali napravićemo ugovor po kojem ti na mene prenosiš sljedeća prava: I prava se navedu.

U tom trenutku, izdavač, ne autor, postaje vlasnik tih prava, ili samostalni vlasnik ili suvlasnik sa autorom, zavisi kakav je ugovor.

I od tada izdavač postaje onaj koji se pita, autor zarađuje neki procenat ako se njegovo djelo prodaje ili javno izvodi, ako se prodaje nekom drugom pravo na korištenje dijelova tog djela, itd, to su ti čuveni tantijemi, ali izdavač je taj koji se pita.

Pa je tako nastao sistem po kojem je, na primjer, CD koštao 12 dolara standardno, a autori su od tog CD-a dobijali između 0,5 i 5 dolara, zavisi koliko su bili moćni, da li su sami plaćali neke troškove (na primjer studio u kojem je snimljen album nije plaćao izdavač nego su autori imali svoj studio ili su oni plaćali iznajmljivanje studija) itd, to jeste zavisno od toga kakav su ugovor potpisali sa izdavačem.

Izdavač, naravno, u prvom ugovoru se potrudi da autora dovede u skoro robovski položaj prema sebi, ti jeste od prvog ugovora autor skoro pa zavisi od milostinje izdavača. Pa se tako izdavač potrudi da odredi ne samo koliko procenata od prihoda nekog djela pripada autoru, nego i koliko dugo taj ugovor traje, da autor, na primjer, mora svake godine napraviti novo djelo na koje će ta izdavač imati prava itd. Ti uslovi zavise od moći autora i izdavača, ko je jači, ko od koga više zavisi, taj bolje prođe.

Pa se tako desilo, u slučaju Princea, da je taj čovjek izgubio pravo da nastupa pod imenom Prince, morao se početi nazivati "Umjetnik ranije poznat kao Prince". Njegov izdavač je imao pravo i na njegovo (umjetničko) ime. Do tog nivoa ugovori određuju prava.

Autor koji ne želi da potpiše takav ugovor uvijek može sam pokušati platiti štampanje knjige, snimanje i štampanje albuma, tražiti prodavnice koje će ih prodavati, plaćati kamione koji će te knjige i albume transportovati do ti prodavnica, plaćati plakate, radio, TV i ostale reklame itd. Ako je toliko lukrativan, ne treba mu izdavač. 99% autora nema novac za te stvari.

Zato izdavač postaje najvažniji, ne autor.

A izdavač će pokušati na svaki način povećati zaradu. Nije autor, nema emotivini, mistični odnos sa djelom, izdavaču je prodati knjigu, album kao prodati kašiku ili cipelu. Pa će početi prodavati dozvole ne samo za izvođenje itd, nego i dozvole za korištenje dijelova djela, modifikaciju itd. Mislim, kada je katolička crkva mogla prodavati oproste grijehova za novac (Onda se Martin Luter naljutio i osnovao protestantizam), zašto izdavači knjiga, muzike itd ne bi prodavali dušu nekog djela. A time i autora

Youtube (i neke druge platforme) je donekle promijenio koncept, ali ne previše. Youtube postaje "izdavač". Autor koji ne sluša Youtube, neka sam napravi svoju web stranicu na koju će postavljati svoja djela, i neka plaća marketing da ljudi saznaju za tu stranicu. Ali ,ako je muzičar, prije ili poslije će trebati na turneju, ljudi žele živa čovjeka vidjeti i slušati. Opet trebaju pare.

I tako...

Svako ko je zivio 80tih u Sa je znao i volio Neleta jer je nosio Sarajevski sarm po cijeloj YU. Iskreno, za Sulu je malo ko cuo. Nele je imao tu vrijednost i zato mu treba dati kredit. Sula sto radi je smjesno. Nema vise skoro nikakve veze sa Sa. Pa, Djuro danas ima vise veze nego on.