Mogul ja biti bezobrazna?
'to bi racionalno, logicno i inteligentno bice se zamaralo s ovim imaginarnim kuglicama? Nema nikakvog logicnog razloga

Ajm dzouking.
Sta hocu reci, covjecanstvo opcenito se itekako kosi sa logikom. Usudicu se reci i sa definicijama inteligencije.
Npr, ako uzmemo da je inteligencija sposobnost snalazenja u novim nepoznatim situacijama na osnovu predhodnih iskustava, da li ta iskustva moraju biti licno prozivljena il su dovoljna kao primjer koji vidimo jal procitamo?
- Ako mora biti licno iskustvo, to bi znacilo da nemaju svi istu priliku da budu inteligentni (imace nove, nepoznate situacije al se nece imati na osnovu cega "snalaziti" s obzirom da im manjka iskustva), sto bi znacilo da imaju neku vrstu neiskoristene i nedokazane inteligencije jal potencijala.
Ipak, uzecemo da svi imaju kakve takve nove situacije, iako su neke teze a neke lakse ("iskusniji" bi, ako cemo prema nekoj logici jel, iz proslosti imali brojcano vise "situacija" koje nazivaju iskustvom pa je valjda neka morala biti i teza, dok ovi drugi imaju manje iskustava, samim tim i manje "tezih situacija"). Ovi "iskusniji" ce tako npr., poprilicno lake izazove tog "neiskusnog" covjeka shvatiti kao neku salu i lako ih rijesiti, dok ce ovim drugima svi izazovi predstavljati izazov u pravom smislu rijeci. Ako obojica svoje situacije rijesavaju uspjesno, obojica su nesto ko pofino inteligentni. Dakle, ista visoka inteligencija bi bila poprilicno diskutabilna jer bi oba primjera mogli biti "visko inteligentni", dok bi u medjusobnom omjeru snaga jedan bio glup drugi pametan. A obojica pravo inteligentni u svom svijetu.
- Ako medjutim uzmemo da ne mora biti licno iskustvo, vec da na osnovu primjera drugih covjek u licnim, novim situacijama djeluje na primjeru njih, onda generalno covjecanstvo ne moze biti inteligentno, jer ako mu je historija primjer tog predhodnog iskustva, nekako je na poprilicno ironican i neinteligentan nacin vazdan ponavlja. Iznova pada na istim greskama.
Helem, ako izostavimo ovo "na osnovu iskustva", jer se u mnogim definicijama ni ne spominje, preostaje nam sposbnost snalazenja u novim situacijama. Sad se moremo zapitati kakvog snalazenja? U kojem smislu snalazenje? Jel to znaci da lik koji se odluci da pljacka i da zaobidje normalnu proceduru rad/plata/pare/uzivanje, jednostavno odluci otici do pare/uzivanje, ustvari drama inteligentan? Dobio je na laksi nacin ono sto drugi dobivaju na tezi, u nekim ekstremnijim slucajevima, prosjecan covjek za zivota to ni ne bi mogao steci. Jel on onda pravo inteligentan?
Dosadno mi i jes pretezno suplja, poenta medjutim je-logikom se kao i svim drugim more manipulisati. Covjek opcenito nije iskljucivo logicno bice, nit je logika iskljucivo istinita, najbolji primjer ovog su "neistiniti iskazi", gdje se manipulise pitanjem koje je usustini samo sebi odgovor a ponudjeni odgovori sa da ili ne ce imati isto znacenje. Da li se inteligencijom moze manipulisati? Jer logikom se valjda ustanovljava da li je "rijesnje" koje dobijemo "snalazenjem u novim situacijama" valjano. Ako nam je rijesenje manipulativno, nijel i inteligencija upitna?
Jedan psiholog poprilicno apstraktano veli da je inteligencija ono sto se mjeri testovima za inteligenciju.
I meni se cini da je tako. Pitam se jedino zasto se toliko forsira inteligencija a ne znanje? Na taj nacin bi i jedan i drugi covjek iz prvog primjera imali podjednake sanse za sve situacije, lakse, teze, kakve god. Ne bi se oslanjali ni na kakve imaginarne, sudbinom odredjene "sposobnosti".
Valjda je primamljivije posjedovati inteligenciju nego znanje, jer se ovo drugo teze stice, dok prvo mozes steci i dok te svakodnevno prave budalom. Doduse, mozda bi korisnije od oboje bilo da se usavrse ove manipulativne sposobnosti. Onda aj ges mores tvrditi sta hos.
Helem, smatram zivot isuvise dragocjenim da bi se zivio iskljucivo logicno i da bi se bilo iskljucivo inteligentno bice, jer to cesto znaci da bi trebali zrtvovati mnoge prelijepe osobine onog sto se zove biti covjek. Ljudskost. Ako inteligencija znaci da u svakakvim situacijama treba teziti ka tome da se bude superiorniji i nadmocniji od drugog covjeka, da se "snadjemo", svjesno biram da budem neinteligentna. Biram to da bih dobila (ne mogu reci zadrzala, jer nisam sigurna da ih posjedujem uopce) osobine koje covjeka cine covjekom. Poniziti sebe i kad si superiorniji i nadmocniji nad drugim, te drugom svjesno pripisati te cari superiornosti kojima se toliko tezi, znaci ustvari pokusati sebe izdignuti u ljudskosti. Ovim porazima dobiva se neprocjenjiv dobitak-humanost. Dobiva se ono sto nasu vrstu i razlikuje od drugih vrsta, npr od hajvana. Nedavno sam vidjela cuku koji uredno stoji na semaforu i ceka da se auta zaustave pa onda preko ulice. Da li ovo znaci da on ima "sposobnost snalazenje" jal inteligenciju il jednostavno instinkt?
Haj znaj.
