Nešto malo sam razmišljao o kraju svijeta i njegovoj "iznenadnosti", ali nikako da to razmišljanje kompletiram i dođem do nekog zaključka, pa ću ovako, pisanjem, to probati. Iako se možda čini tangencijalno povezano za temu, ipak smatram da ima dovoljno važnosti da se razmotri, s obzirom na određene stvari (o kojima, možda, drugi put direktnije).
Neki nasumično odabrani ajeti:
Zar ovi čekaju da im Smak svijeta iznenada dođe, a oni bezbrižni?
Zar oni čekaju da im Smak svijeta iznenada dođe, a već su predznaci njegovi tu? A šta će im koristiti opomena kad im on dođe?
Jeste li sigurni da vas Onaj koji nebesima vlada neće u zemlju utjerati, kad se ona počne iznenada tresti?
Zar mogu biti sigurni da ih nevolja, kao Allahova kazna, neće stići ili da ih Čas suđeni neće iznenaditi, a da oni to neće ni primijetiti?
Pitaju te o Smaku svijeta kada će se zbiti. Reci: ”To zna jedino Gospodar moj, On će ga u njegovo vrijeme otkriti, a težak će biti nebesima i Zemlji, sasvim neočekivano će vam doći.” Pitaju te kao da ti o njemu nešto znaš. Reci: ”To samo Allah zna, ali većina ljudi ne zna.”
Pitaju te o Času,7:187 kad će dolazak njegov? Reci: “Znanje njegovo je jedino kod Gospodara mog; otkriće ga u vrijeme njegovo samo On. Biće težak na nebesima i Zemlji. Doći će vam jedino iznenada.” Pitaju tebe kao da si ti upoznat o njemu. Reci: “Znanje njegovo je jedino kod Allaha”, međutim većina ljudi ne zna.
U Kur'anu se kaže da će taj određeni trenutak, pretpostavljam ispravno nazvan Smak svijeta, doći "iznenada". Isto tako se u nekim ajetima kaže kako, zapravo, ljudi neće ni primijetiti dolazak kraja (bit će bezbrižni).
To je ono što mene interesuje. U kom smislu će smak svijeta biti iznenadan? U smislu objektivne "iznenadnosti" i neočekivanosti, odnosno naglih nepredviđenih dešavanja, koje mogu ali i ne moraju da se odvijaju "samo" po već poznatim zakonima fizike? Ili je u pitanju "subjektivna iznenadnost", u smislu da će možda već godinama, decenijama, milenijumima ili drugo se univerzum kretati ka svom kraju, da će sve, zapravo, upućivati na to da se kraj bliži, ali da će ljudi zbog svoje ignorancije biti na ta dešavanja posve nemarni, bezbrižni?
Postoji više primjera koji se mogu koristiti da se ovo malo bolje predstavi. Npr., kada se desi zemljotres, obično je to *za čovjeka*, koji je na prostoru gdje zemljotres se dešava, nešto iznenadno, premda, zapravo, zemljotresi imaju tačno određene razloge i uzroke dešavanja i - objektivno gledano - nije ništa neobično da se desi (čak i globalno gledano). Pa opet, kako isti nisu svakodnevnica za većinu ljudi, većina ih biva iznenađena tim dešavanjem - iznenađena ne u smislu da se dešava nešto nemoguće, ili čak neobično, već da se dešava nešto samo neuobičajeno.
Drugi primjer su uragani. Danas barem, možemo praktično pratiti formiranje samog uragana, njegovo kretanje i dolazak na određeno područje, možemo odrediti njegovu približnu destruktivnu snagu, u smislu brzine vjetrova koji isti čine. Pa opet, taj isti uragan kada zahvati određeno područje nosi sa sobom destrukciju koja plaši ljude tog područja. Ali da li su ljudi u tom slučaju "iznenađeni" ičim? Sada kada gledam ovaj primjer, moram priznati da sam izgubio nit koja me je vodila u njegovom predstavljanju, tako da... nek ostane tekst, ali ništa dalje ne mogu o ovome reći.
Treći primjer, koji mi pada na pamet i na koji se mogu bolje osloniti u odnosu na drugi, jesu poplave i klizišta. Nakon obilnih padavina, koje nije nemoguće ugrubo predvidjeti, te koje same po sebi nisu nešto iznenađujuće ukoliko je to objašnjeno sa fizikalnog, ili lakše rečeno meteorološkog aspekta (npr. kretnje vazdušnih struja koje nose vlažan zrak), a imajući u vidu da sva ta voda mora negdje da ode - pojava poplava i klizišta ne bi trebala biti nešto neobično. I nije neobično. Ali, zbog inferiornosti naše tehnologije, ili - usudio bih se reći - primarno zbog naše ignorantnosti, dolazi do toga da se jave poplave i klizišta, koje pričine znatnu štetu, kojom se onda većina čudi. I sve to se dešava, sa naše strane gledano, "iznenada". "Iznenada" se javilo klizište. "Iznenada" (a zapravo za kojih sat vremena) se rijeka izlila iz korita i poplavila čitav grad. Prema tome, je li se išta desilo iznenada, ili se to nama čini zbog 1) neuobičajenosti pojave, 2) opsega destrukcije koja nužno plaši čovjeka i koja čini da čovjek smatra kako je sve to iznenadno, nenormalno.
Dakle, šta je to "iznenada"? Kao što sam rekao na početku, malo sam o ovome razmišljao, primjeri koje sam naveo već vidim imaju znatnih "rupa" u svojoj konstrukciji (ili ti ga rečeno, dosta je laički sve ovo iznešeno), ali se ne mogu oteti dojmu da "iznenadnost" smaka svijeta ne mora uopšte biti objektivno neočekivan ili neobičan događaj. Možda je posrijedi samo rezultat procesa koji su realni, objektivni, nužni i neizbježni. Ali, da li zbog nepotpunog razumjevanja tih procesa, ili zbog ignorancije od strane ljudi, rezultat tih procesa će biti iznenadan, za ljude.
Druga stvar koja me intrigira jeste, da li će smak svijeta biti "iznenadan" svima, svim ljudima, ili "samo" većini? Kolika god da ta većina bila.
Još jedna stvar. Koliko čovjek zapravo shvata funkcionisanje famoznih "prirodnih zakona"? Čak i danas, u nedostatku boljeg razumjevanja i termina, koriste se termini poput "tamne materije" ili "tamne energije". Tvrditi da smo shvatili sve što se shvatiti može o funkcionisanju svemira je najblaže rečeno smjelo, imajući u vidu kako mogućnost greške u silnim ekstrapolacijama (uključujući i one o "predviđanju" budućnosti) se nikada ne mogu isključtiti.
Na kraju, sa određenog aspekta posmatrano, čitav ovaj post može da ide u prilog tvrdnji da smak svijeta će se desiti isključivo prema "prirodnim zakonima". Vidim prostor za validnost tvrdnje da će kraj doći "za koju milijardu kada sve zvijezde nestanu", dođe do možebitne kontrakcije svemira i td., jer će čovjek možda i tada biti iznenađen svime, bez obzira što objektivno sve se dešava kako i treba i nema mjesta čuđenju.
Ali, isto tako, samo ću da naglasim kako to nije moj stav, kako ga ne podržavam zbog određenih razloga, kako i stav objektivne iznenadnosti smaka svijeta je također validan sa više aspekata ("prirodni zakoni" to omogućavaju; Allah će se pobrinuti za to sa ili bez kršenja "prirodnih zakona" i td.).
I na kraju, ovaj put zaista, sve se ovo može bolje napisati, dati bolji i opsežniji primjeri, ići dublje i manje laički u analize, ali... svejedno se ima o ovome daleko više reći nego što može u jedan post stati. A volja za pisanjem je također ograničen resurs. Ipak, mislim da je su moja 2 osnovna pitanja jasna:
1) ima li validnosti u tvrdnji da "iznenadnost" smaka svijeta (uključujući tu i razne "kozmičke fenomene") će biti iznenada "samo" zbog nedovoljno razvijene tehnologije (da to upratimo) i/ili ignorantnosti i bezbrižnosti čovjeka, a ne zbog objektivne neuobičajenosti takvog događaja (kraj nečega nužno je neuobičajen, po svojoj prirodi i logički, jer se dešava jednom poslije čega toga više nema)?
2) da li je moguće da smak svijeta, zajedno sa njegovim "kozmičkim fenomenima", bude nešto prosto unutar poznatih fizikalnih zakona, ili će biti kršenja tih zakona, ili zapravo nije uopšte ni pitanje "prirodnih zakona", jer Allah ne tvrdi da su "prirodni zakoni" oni koji su nepromjenjivi (za ovo vidjeti zadnje 2 rečenice posta)?
///
Ne napisah ja ovaj put odgovor apsidejziju na tvrdnju da "Allah sve čini samo po 'prirodnim zakonima'". Mislio sam to inkorporirati u ovaj post, ali... neki drugi put, možda.