Scopio wrote:Po meni osobno jedino logično i konstruktivno riješenje jest Federaciju svesti na 3 kantona, 1 u kojem bi bili Bosnjaci vecina (USK,TK,ZDK,GK i KS), drugi u kojem bi Hrvati činili većinu (ZHK,HBK i PK) te ova dva mješovita stopiti u jedan (KSB i HNK) i on bi bio zalog budućnosti, tj. cjelovitosti BiH
Mene više interesiraju bi li uopće došlo do tolikih ušteda na administraciji, jer bojim se da bi primjera radi ukinuli kantonalne institucije u Bihaću i sve stavili u Sarajevo, da zbog geografske udaljenosti opet bi morali osnovati kantonalne ispostave u ta podrčja.
Znači i dalje bi faktički ostala ista administracija samo bi se sad drugačije službe zvale.
Jedinu uštedu vidim u tome što nebi bilo vise kantonalnih skupstina.
Prvo treba svariti šta Hrvati hoće, odnosno u čemu se ogleda njihova ranvopravnost. Na osnovu njihove dosadašnje politike se vidi da su im bitne finansije, dakle pare, tj. da ih se ekonomski ne ošteti(ne poklopi) i da učestvuju u donošenju odluka gdje god predstavljaju neki faktor. Ja bih akcenat stavio na ovo prvo.
Moje je mišljenje da nema svrhe od 10 kantona praviti 3-4 i dozvoliti Čoviću da spoji HNK, Zapadno-hercegovački i kanton 10 jer će na taj način praktično dobiti zasebnu teritorijalnu jedinicu a ne treba ostaviti na cjedilu ni Hrvate u Posavini i srednjoj Bosni, čak i ako bi Čović htio da ih žrtvuje. Ovo ne bi doprinjelo nekoj stvarnoj ravnopravnosti Hrvata u FBiH osim što bi ovi iz Hercegovine dobili ono što traže cijelo vrijeme. Osim toga nepotrebne administracije bi bilo i dalje previše. Za Bošnjake se suštinski ništa ne bi promijenilo. U federalnonm budžetu bi bilo par stotina miliona više i to je to. Na ovu varijantu bošnjački političari ne bi nipošto smjeli pristati.
Bolje bi bilo ukinuti kantone i sve nadležnosti kantona prebaciti na općine, odnosno možda neke vratiti na FBiH koje su prikladnije za nivo FBiH kao što je ona prva nadležnost
uspostavljanje i nadziranje policijskih snaga koje će imati jedinstvene federalne uniforme sa kantonalnim oznakama.
Dakle, sve nadležnosti koje su imali kantoni tad bi imale i općine i time je ravnopravnost Hrvata zagarantovana kao što je bila i sa kantonima. Osim toga, mogle bi se napraviti regije na ekonomskoj osnovi koje bi bi imale regionalne sudove, privredne komore, bolnice i sl. i još neke institucije kulturnog i obrazovnog karaktera, nešto slično kao što su bile regije prije rata. Dakle, tim regijama bi se moglo dati, uslovno rečeno, malo više autonomije u vidu nekih institucija regionalnog karaktera, odnosno moglo bi se još uraditi decentralizacije u korist ovih regija. Tako bi smo imali Bihaćku, Tuzlansku, Zeničku, Sarajevsku i Mostarsku regiju i recimo za srednju Bosnu Jajačku (Travničku/Bugojansku u zavnosti od dogovora).
Na ovaj način bi recimo Mostarska regija gdje su Hrvati većina bila ekonomski, kulturni, obrazovni centar Hrvata, što je sasvim OK sve dok se od ove regije ne bi pokušavao napraviti neki treći entitet a Mostar pretvoriti u stolni hrvatski grad.
Ovakavom rekonstrukcijom bi se uštedile ogromne pare koje bi se uložile u razvoj ekonomije a ravnopravnost Hrvata ne bi bila ništa manja nego što je bila sa kantonima, čak bi možda bila i veća.