Laplace wrote: ↑30/05/2022 08:26
donnie_darko wrote: ↑30/05/2022 00:10
Kakvi kreteni voze po sarajevu Boze sacuvaj.......
seat neki iz 2003., golf 2, opel isto 2005/2006. godiste trkaju se od otoke do marijin dvora.
Saobracaj tece normalno, svi voze 60, oni ulijecu ljudima, pa i meni ispred auta i trkaju se od crvenog do crvenog...
Policije naravno, ni na vidiku... a bukvalno im gasaju pred ps...
Fuj gdje zivimo! Fuj.
I ne samo u Sarajevu.
Neki dan pored Binga Breza projuri neki golf na ograničenju 40 najmanje 90. Jedva je održavao auto na cesti ali ne usporava.
Jutros na desetak kilometara bar deset pregaženih životinja na cesti. Sve to su mogla biti nečija djeca jer je to u gusto naseljenom mjestu na ograničenju 40 do 50. Ja se uvijek zamislim šta bi se desilo da mi na ograničenju 40 istrči dijete na cestu i zato kroz naseljena mjesta nikad ne vozim više od 10 preko ograničenja, a i tad dobro pazim kako vozim. I pri brzini 10 preko ograničenja me ljudi pretiču kao da vozim 30 ispod. A onda se čudimo kad nam ljudi ginu.
Nemanapretka dok se ne uvede sistem kao u normalnim zemljama: što više kamera i nemilosrdno kažnjavanje svih redom: vozača, pješaka, biciklista, bajkera, romobilista i pri najmanjim prekršajima.
Inače,nigdje vani nisam vidio toliko pregaženih životinja na tako kratkim relacijama kao kod nas. Ovo mu je kao neka specifičnost BiH: gazi sve što se pojavi na cestu, od ptica i ježeva do ljudi, bez pardona.
To sam i ja primjetio. Ne znam da sam igdje vani vidio bilo kakav roadkill.
Moguće je da je to zbog činjenice da se to vani očisti odmah i po propisima. Kod nas obično ostane makar dan-dva da ga još razlijepe točkovima. A mislim da u Njemačkoj imaš obavezu ako udariš životinju da je skloniš sa puta i da obavijestiš nadležne službe. Vjerovatno je to svugdje tako.
Ja imam običaj na lokalnim putevima ako naletim na još nerazgaženo truplo, da stanem i da ga sklonim. To je na magistralama već nemoguće zbog brzine.
I gle čuda, prošle godine sam tako jednom mačoru spasio život. Vozim se vidim bus ispred mene nešto obilazi, i ugledam udarenu mačku na cesti.
Stanem, izađem, on leži ide mu krv na usta, i jako ubrzano diše, i jbg ne mogah ga ostaviti tek tako.
Odvedem ga kolegi koji je vet, on ga malo smiri, da mu nešto protiv bolova, ali zbog različite veličine zjenica skontamo da je imao možda potres mozga, i sutra ujutro gas za Sarajevo. Moram pohvaliti ekipu na VF Sa koji su se jako potrudili, čak su ga i vakcinisali, i snimili detaljno. Uglavnom imao je šanse da se oporavi nekih 50:50.
Vratimo se nas dvojica kući, seoski lola, kako smo ga prozvali, u garažu, i zadržao se par dana, jeo, došao sebi i samo otišao. I na moju sreću nakon možda dva mjeseca ga ugledam (bio je prepoznatljiv jer je izmeđuostalog imao samo pola repa) kako nešto lovi u nečijoj avliji, kraj istog onog puta gdje je eto mogao skroz stradati, valjda se sad čuva, malo više.
Lijep osjećaj, kako god.