Jimmy McNulty wrote:
Evo kako se odigralo:
Došao i sjeo za šank, poslije 15 min ona dolazi i sjeda isto za šank 3-4 stolice od mene. Skontam njen pogled na meni 2-3 puta i da se igra s kosom. Odlučim prići, predstavim se, kažem imao sam želju još prošli put da priđem ali nisam pa me je pekla savjest i bilo mi je krivo što nisam pa sam obećao čim idući put bude prilika da hoću. Malo je zbunila moja iskrenot ali rekla je da joj je drago što sam se odvažio, zatim sam pitao da li čeka nekoga jer ako ne čeka mogli smo sjesti zajedno proćaskati nekih 15 min dok ne dođe moje drugarica. Vidim da se premišlja, rekoh ne možeš me odbit za rođendan ba. I prihvatila je, malo smo se osnovno upoznali, pričali i bacio sam par šala. Mislio sam da ide super. Poslije 15-ak minuta naleti ta drugarica i zamoli me da odem sa njom do njenog faksa pa negdje da idemo i ja tako krenem. Na kraju sam rekao da mi je bilo zadovoljstvo upoznati je, da bih želio da je upoznam još više i da mi da svoj broj jer nemam fejsbuk. Ona odgovori da nikome ne daje broj koga tek upozna i da joj je žao i kaže da ako se kad vratim da je obavezno dodam. Uljudno se pozdravimo i ja svojim poslom! Na FB se ne vraćam zbog Monike Beluči, a ne zbog nje. I tako je prošlo!


kažu da muškarci najviše od svega lažu o ženama, tačnije o svojim iskustvima sa njima (svih vrsta); kada bismo bili iskreni, vjerujem da bismo većina priznali da su prilasci ovakvog tipa dosta rijetki; veze i upoznavanja počinju uglavnom preko treće osobe, ili smo se već "znali"; Jimmy, od te priče će nešto biti ili neće (kakva mudrost

), hoću reći da je sve moguće i da je vrijeme pred tobom, uživaj; uopće kazano, treba reći da prilasci nepoznatoj osobi, zaista nisu jednostavna stvar; priznat ću da ni sam nisam bio jedan od tih kojima je to bila stvar rutine; ali, znalo se povremeno/ rijetko desiti i takvo što

jednom, sad već davno, idem tako ulicom, nas nekoliko, kad drugom stranom, ide dvije cure (u nastavku priče zvat ćemo ih osoba a i slatkiš

); hladno stanem, pređem cestu, nabacim rezervni osmjeh, zaustavim ih (nikad ih prije vidio nisam),...u sljedećih par minuta, obavimo upoznavanje, osobu a zamolim da se uputi putem kojim su krenule, a slatkiš ostane sa mnom i uljepša mi ostatak dana,...i onaj poslije, i naredni,...

(kasnije mi priznade da nije imala pojma šta ih je snašlo, da su bile iznenađene,...dakle nije šarm bio presudan

)