nasa wrote:A gledajuci da je tema o ateistima sto vi sami ne definiste koji su to kriterije da bi neki cin bio okarakterisan kao dobro djelo ili da date primjere iz vlastitog zivota gdje i kako cinite dobra djela i sl. nego sto gubite vrijeme na kritiku kako i zasto to drugi cine....
Npr. probudi se @505 kafica,caj ili ...posao, malo prosete i gleda trudna zena kopa po smecu, romska djeca s kojim se po nekom nepisanom pravilu ne igraju neromska djeca, starac koja na plocniku prodaje par krpica koje je ko zna kako skupio, starica koja vuce 10 kg po tramvaju po vrucini, snijegu...ima toga mora, sve sarajevska realnost ...sta cinite i kako i zasto .....
kad me vec spominjes. za mene uopste nije upitna humanost, bilo kojeg covjeka. bez obzira, vjernik ili ne, svi (noramlni) ljudi imaju urodjen osjecaj za dobro i lose. svaki ce covjek pomoci. nekad se nadjemo u situaciji gdje moramo promisliti. recimo vozis nocu preko romanije. ispred tebe parkirano auto. covjek ti mase. da li ces stati i pomoci covjeku da promijeni gumu, uzet ga u auto i odvesti u selo, ili ces proci razmisljajuci da bi ti, ako stanes to moglo biti zadnje u zivotu. da li ces vratiti izgubljeni novcanik, da li ces pozvati gladnog na rucak, usamljenog na druzenje, popraviti nekome kompjuter, skociti u nabujalu rijeku da spasis davljenika. sve je to isto.
sto se tice cijele ove rasprave, koja je pocela od toga jer je nas par zahtjevalo direktan odgovor. da li je klanje zivotinje zrtva. nismo mogli dobiti taj odgovor, mada ga svi znamo. jeste zrtva. svrha je dodvoravanje bogu. dobra strana te price je da hrana dodje do gladnih. pa onda imamo osjecaj da smo nekome pomogli. necu sad to relativizirati, ali koliko ja znam, kada se zakolje kurban, podijeli se sirotinji dio, dio u frizider, dio familiji i rodbini. nekad se zna desiti da onaj koji kolje zivotinju dobije vise kurbana od rodbine nego sto podijeli. to me dovodi do zakljucka da nije uvijek svrha pomoc onima koji nemaju. nego da ima veze sa tradicijom cija je svrha pomalo hipokriticno izlapila. no, opet kazem. svi ljudi su isti. svako ce uciniti neko dobro djelo. nece razmisljati o posljedicama ili beneficijama. ili hoce. svejedno je.
sto se tice zrtve. to je ono sto je mene zanimalo. ako zelis udjeliti, uciniti dobro djelo, ne moras to napraviti ubijanjem zivotinje. mozes kupiti i vrecu krompira ili brasna pa pokloniti. isto se pise, zar ne? ili ipak "zrtva" u smislu prekinutog zivota ima prvenstvenu motivaciju da udobrovolji boga. to je bio razlog zasto su inke klali cijela zarobljena plemena, bacali djevice u vulkan da bude kisna godina. isti je motiv imao i ibrahim kada je krenuo zaklati svoje djete. e, to je ta karika koja obezvrjedjuje pomalo tu motivaciju da se nahrane gladni. jednom u godini, kako kolega rece. ako izuzmes boga iz jednacine, isto bi bilo. zivotinja bi bila ubijena. hrana raspodjeljena, stomak pun, a osobno, satisfekcija bi bila veca, jer nema skrivenog(drugog) motiva osim tog. i tu je jedina razlika. sve ostalo je isto. ako si dobar covjek, uradit ces to. ako nisi, neces.
dalje, ako i zanemarimo to klanje, jer bar ima svrhu koju normalni um moze prozmjeti. rezanje djelova polnih organa djeci, ili npr. ona slika sa prosle stranice, gdje se djeca lupaju nozevima po glavi. to je ono od cega mi se stomak okrece. i ta vrsta zrtvovanja je nepotrebna, po meni. ali kad podijelis po skupovima, i jedno i drugo su zrtve bogu. therefore, pogresna motivacija. ili je mozda motivacija dobra, ali ne treba onda stavljati naglasak na dobro djelo, nego samo na zrtvu. inace, napravi kao sto sam ranije napisao. zakolji i podjeli. izuzmi religiju iz svega toga.
da sam vjernik, ja bih razumio to klanje prihvatio kao dio tradicije i vjerskog rituala. znao bih da zrtvujem neciji zivot jer mi je bog tako naredio. ne bih se kitio perjem dobrote i humanizma. jer to nije to. a ako jeste, jednaki smo pred (hipotetickim) bogom, bar u tom segmentu.