Ti kao da si iz Vašingtona
U manjim mjestima je bila sasvim normalan način života ograda do ograde i vrata od kuće se nisu zaključavala, a ljeti ni zatvarala. Svako je mogao da vidi sa pendžera na ulicu i preko ograde u komšiluk šta se dešava, a bogami i da čuje. Do početka 2000tih je sasvim ustaljen običaj bio da se komšije sjate naveče ili kasno popodne na kafu ili kada se gleda dnevnik pa se bistri geopolitika, ekonomija i sve živo i neživo...U to vrijeme si mogao očekivati da ti neko svrati u kuću ili dvorište (ljetna kuhinja) i da zasjednu po par sati (pogotovo stariji). Socijalna mreža za seniore tog vremena

dva sata kod jednog komšije, pa onda dva sata kod drugog i napravi se do 10 naveče turneja po selu

Narod se više družio, pomagao i poštovao, ali privatnosti gotovo da nije bilo, znalo se kako ko diše, šta jede, kud ide ili je išao, ko se razveo, pobio, napio itd. To je bio relikt jednog prošlog sistema i minulih vremena kada se živjelo mirnije, sporije i bezbrižnije.
Znači ja sam to lično doživio i očima svojim gledao ko klinac.
Međutim, takav način života je nespojiv sa današnjim u gradovima i BH crony kapitalizmu, a to nekome ko je došao iz manje sredine ili starijima koji su na takav način života navikli nikako ne možeš objasniti. U 2024 godini očekujem da me pozoveš na mobilni telefon što na broj, što na Viber/Wapp, upitaš me za zdravlje i da ako sam u prilici svratiš do mene ili kako već, a ne da mi ko padobranac baneš, legneš na zvono ujutro ko sivonja i "ja doš'o otvor'de vratnice", a ja sam na klozet šolji, lego iz noćne, došao sa puta u zoru ili jebem da izvineš...
