Europa je nakon osam desetljeća ostala sama. Amerika više nije saveznik. Nakon jučerašnjeg dana, više ništa neće biti isto
Piše: Mladen Pleše
Suočen s američkom oligarhijom, ruskim imperijalizmom i kineskom autokracijom, kontinent mora donijeti dalekosežne odluke.
Američki i ruski predsjednici Donald Trump i Vladimir Putin u telefonskom razgovoru jučer su sat i pol odlučivali o sudbini Ukrajine. Dogovarali su primirje i predaju teritorija Ukrajine Rusiji, iza leđa ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog.
Da će se to dogoditi, dan ranije je najavio novi američki ministar obrane Pete Hegseth, koji je u Bruxellesu izjavio da je povratak Ukrajine u predratne granice nemoguć, odnosno da će se Kijev morati odreći velikih dijelova teritorija. Time je potvrdio da će Trump priznati Putinovu aneksiju Krima i velikih dijelova Donbasa. Rusija trenutačno okupira petinu ukrajinskog ozemlja.
Hegseth je također ministrima obrane Kontaktne grupe za Ukrajinu šokantno poručio da Sjedinjene Države više “nisu primarni jamac sigurnosti u Europi“. Novi šef Pentagona objasnio je da “surova strateška stvarnost sprečava Sjedinjene Države da budu primarno usredotočene na sigurnost Europe” te objasnio da je američki prioritet obrana od Kine. Europljanima je savjetovao da što prije podignu izdvajanje za obranu na pet posto BDP-a jer više ne mogu računati na SAD.
Amerika više nije saveznik
Mir u Ukrajini, ustvrdio je – a o tomu su se očito dogovarali Trump i Putin – morale bi osigurati “sposobne europske i neeuropske jedinice”, ali one, naglasio je, neće dolaziti iz Sjedinjenih Država. Dapače, europske mirovne snage koje bi bile raspoređene u Ukrajini neće biti pod mandatom NATO-a, što znači da će tu tešku i iznimno skupu operaciju, koja bi mogla zahtijevati i više od sto tisuća vojnika, morati financirati sama Europa.
Prvi europski odgovor na ove šokantne, iako očekivane Trumpove poteze stigao je sa sastanka vodećih zemalja kontinenta u formatu Weimar Plus, koji uključuje Francusku, Njemačku, Poljsku, Italiju, Španjolsku i Veliku Britaniju, zajedno s europskom visokom predstavnicom za vanjske poslove i ukrajinskim ministrom vanjskih poslova.
U izjavi, iz čijeg tona se čita težina i povijesna važnost ovog trenutka, Europa je poručila da je “spremna ojačati” svoju podršku Ukrajini, ali da nikakvog mira ne može biti iza leđa Ukrajine i Europe.
Težina povijesnog trenutka
“Obvezujemo se nezavisnosti, suverenosti i teritorijalnom integritetu Ukrajine usprkos agresivnom ratu koji protiv nje vodi Rusija. Zajednički nam je cilj podržavati Ukrajinu dok ne bude postignut pravedan, sveobuhvatan i trajan mir, koji će jamčiti ukrajinske i naše vlastite interese”, napisali su europski ministri.
Trumpu su poručili da bi Europa i Amerika “trebale imati zajednički cilj” dovesti Ukrajinu u poziciju moći. “Ukrajina i Europa moraju biti dio bilo kakvih pregovora. Ukrajina mora dobiti čvrsta sigurnosna jamstva. Pravedan i trajan mir u Ukrajini nužni je preduvjet snažne transatlantske sigurnosti”, stoji u izjavi sa sastanka u Parizu.
Trump i drugim potezima dokazuje da se Europska unija i NATO više ne mogu oslanjati na Sjedinjene Države kao partnera i saveznika. Uveo je 25 posto carine na uvoz europskog čelika i aluminija, pa je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen najavila da će Bruxelles odgovoriti jednakom mjerom. “Neopravdane carine protiv EU neće proći bez odgovora”, poručila je Trumpu, koji je izjavio da je to početak “ponovnog stvaranja bogate Amerike”.
Kako protiv Amerike, Kine i Rusije?
Prekooceanski odnosi zaoštreni su još otkad je predsjednik-građevinski poduzetnik objavio da će Sjedinjene Države preuzeti Grenland i postati vlasnik Gaze. Tome su se odmah najoštrije suprotstavile vodeće europske države, pa čak i Italija čija se premijerka inače sramotno dodvorava Trumpu.
Zahvaljujući Trumpovim nerazumnim potezima EU se našla u situaciji u kakvoj još nije bila. Ugrožavaju je i pohlepna nova američka oligarhija i autokrati iz Rusije i Kine, pa je pitanje kako će se u toj situaciji ponašati Unija – hoće li sudjelovati u preoblikovanju svjetskog poretka, tj. hoće li biti objekt ili subjekt povijesti.
Logična je pretpostavka da će ruski vojni ekspanzionizam, kineska industrijska agresija niskim cijenama roba te američki napad carinama potaknuti članice EU da zbiju redove i izbore se za vlastito mjesto na svjetskoj sceni. Članice EU trebale bi bliže surađivati i više trgovati sa zemljama Azije i Južne Amerike jer bi tako ojačale svoju ekonomsku neovisnost od Sjedinjenih Država i Kine.
Europa uopće nije tako loša
EU zaostaje za Kinom i SAD-om u razvoju novih tehnologija, nije sposobna vojno se obraniti od ruskog imperijalizma i nema svojih izvora energije iz fosilnih goriva. S druge strane, uspostavila je jedinstveno tržište sa slobodnim protokom ljudi, roba i kapitala, ima visoku razinu socijalne i zdravstvene zaštite, respektabilnu razinu poštovanja ljudskih prava i zajedničke kulturne vrijednosti. Uvela je euro kao jedinstvenu valutu i realizirala ideju slobodnog šengenskog prostora.
Na primjeru rata u Ukrajini već godinama pokazuje impresivno jedinstvo. Još jedan razlog zašto se EU ne bi trebala osjećati inferiornom: u prošloj godini članice Unije za obranu su izdvojile 326 milijardi eura, dok ruski vojni proračun za 2025. godinu – dakle usred rata – ne prelazi 145 milijardi eura. Mnogi politički analitičari slažu se da bi to dalo još bolje rezultate kad bi članice EU uspostavile višu razinu jedinstva i koordinacije. Ali to je nerealno očekivati.
Dok se način odlučivanja ne promijeni, uvijek će se naći jedna ili dvije države koje blokiraju politiku većine. Danas su to Mađarska i Slovačka, sutra možda budu Austrija i Njemačka ako na vlast dođe ekstremna desnica. Tako partikularni interesi pojedinih država dolaze ispred zajedničkog interesa.
Preneseno sa:
https://www.telegram.hr/vijesti/europa- ... biti-isto/