Forum Klix.ba

Valerij Zalužni iskreno govori o svojoj karijeri zapovjednika, ističući užasno stanje u kojem se ukrajinska vojska nalazila krajem 1990-ih i početkom 2000-ih. Nadalje piše da su kvalitativne promjene u Oružanim snagama Ukrajine počele 2014. ruskim napadom. Vraćajući se na događaje koji su prethodili početku sveobuhvatne invazije, Zalužni se prisjeća jeseni 2021: “Za razliku od društva koje se, nažalost, tijekom sedam godina naviklo na rat i smatralo ga isključivo problemom Oružanih snaga Ukrajine, mi koji smo se posvetili ratu, bili smo u stanju krajnje tjeskobe."
Autor posvećuje pozornost svojim odnosima s ocem, ženom i kćerima, odaje počast mnogim prijateljima koji su dali svoje živote braneći Ukrajinu, a ne zaboravlja ni učitelje, predavače i zapovjednike koji su mu pomagali i podržavali ga.

Čitalac wrote: ↑10/01/2025 18:03 Iz štampe je izašla prva knjiga najavljene trilogije Valerija Zalužnog „Moj rat“. Za prikaz agresije iz pera Zalužnog moramo ipak sačekati nastavak.

Valerij Zalužni iskreno govori o svojoj karijeri zapovjednika, ističući užasno stanje u kojem se ukrajinska vojska nalazila krajem 1990-ih i početkom 2000-ih. Nadalje piše da su kvalitativne promjene u Oružanim snagama Ukrajine počele 2014. ruskim napadom. Vraćajući se na događaje koji su prethodili početku sveobuhvatne invazije, Zalužni se prisjeća jeseni 2021: “Za razliku od društva koje se, nažalost, tijekom sedam godina naviklo na rat i smatralo ga isključivo problemom Oružanih snaga Ukrajine, mi koji smo se posvetili ratu, bili smo u stanju krajnje tjeskobe."
Autor posvećuje pozornost svojim odnosima s ocem, ženom i kćerima, odaje počast mnogim prijateljima koji su dali svoje živote braneći Ukrajinu, a ne zaboravlja ni učitelje, predavače i zapovjednike koji su mu pomagali i podržavali ga.

sumirprimus wrote: ↑10/01/2025 17:29 Sta cemo mi kad nemamo drzavu
Vise.kosovari imaju drzavu od nas.
Trebamo se.mi otcijepit od rs.a dok se moze

Hame_ wrote: ↑10/01/2025 18:34 Izgleda da je Gasprom "lego" na USA sankcije.

Znači biće kraj rata prije nego tramponja zasjedne - dajdža sve odradio

Čitalac wrote: ↑10/01/2025 18:03 Iz štampe je izašla prva knjiga najavljene trilogije Valerija Zalužnog „Moj rat“. Za prikaz agresije iz pera Zalužnog moramo ipak sačekati nastavak.

Valerij Zalužni iskreno govori o svojoj karijeri zapovjednika, ističući užasno stanje u kojem se ukrajinska vojska nalazila krajem 1990-ih i početkom 2000-ih. Nadalje piše da su kvalitativne promjene u Oružanim snagama Ukrajine počele 2014. ruskim napadom. Vraćajući se na događaje koji su prethodili početku sveobuhvatne invazije, Zalužni se prisjeća jeseni 2021: “Za razliku od društva koje se, nažalost, tijekom sedam godina naviklo na rat i smatralo ga isključivo problemom Oružanih snaga Ukrajine, mi koji smo se posvetili ratu, bili smo u stanju krajnje tjeskobe."
Autor posvećuje pozornost svojim odnosima s ocem, ženom i kćerima, odaje počast mnogim prijateljima koji su dali svoje živote braneći Ukrajinu, a ne zaboravlja ni učitelje, predavače i zapovjednike koji su mu pomagali i podržavali ga.

AliceInChains wrote: ↑10/01/2025 18:50

sumirprimus wrote: ↑10/01/2025 17:29 Sta cemo mi kad nemamo drzavu
Vise.kosovari imaju drzavu od nas.
Trebamo se.mi otcijepit od rs.a dok se moze

Slobodno sanjaj

Nego, nikakva reakcija standard forumaša na ovo?

sumirprimus wrote: ↑10/01/2025 21:29 Pa.pjse ti, nema kotlica samo prva.knjiga

karanana wrote: ↑10/01/2025 22:25

sumirprimus wrote: ↑10/01/2025 21:29 Pa.pjse ti, nema kotlica samo prva.knjiga

kupjansk i kotlici knjige dva i tri. e te skidam/kupujem

trambusek88 wrote: ↑05/01/2025 12:47

biske wrote: ↑03/01/2025 20:30

sumirprimus wrote: ↑03/01/2025 18:36 Jesu oni izvrsili nicim izazavni krvavu agresiju na ukrajinu? Jesu, dakle potpuno je nebitno gdje agresori zaginu.

Kako nije? Stići će vas naša ruka i u Srb... Rusiji.

https://youtu.be/ISmOmWm6Vv8?t=107

Ironmen wrote: ↑10/01/2025 17:42

sumirprimus wrote: ↑10/01/2025 17:29 Sta cemo mi kad nemamo drzavu
Vise.kosovari imaju drzavu od nas.
Trebamo se.mi otcijepit od rs.a dok se moze

Vjerujem mi da vec 10 godina razmisljam o tome kada vidim sa kime zivim u istoj zemlji i da tim ljudima nema spasa jednostavno nisu prosli katarzu kao Njemacka i Japan, mozda je to trebalo uraditi 95 jer kad vidim onaj govor Vulina od juce dok mu masa aplaudira mene bude stid sa kime dijelim drzavu.

...Nakon oslobađanja Harkovske oblasti i desne obale regije Herson, ni sam oporbeni vođa ni njegovi pristaše nisu ni pomenuli bilo kakve pregovore s Putinom. Kao i ostatak Ukrajine, čekali su potpuni poraz ruske vojske, odnosno izlazak Oružanih snaga Ukrajine na granice iz 1991. godine i nisu sumnjali, barem javno, da je ta perspektiva stvarna. Razmišljanja o čvrstoj pregovaračkoj poziciji krajem 2022. počela su se čuti isključivo naknadno. Mnogi naši sunarodnjaci naknadno su se pretvorili u briljantne vojne stratege. Oni točno znaju kako se trebalo pripremiti za rusku invaziju, kako se trebalo boriti 2022. i što se moralo učiniti 2023. Ali iz nekog razloga, svoje razmišljanje dijele tek mjesecima i godinama kasnije…
Početkom 2023. godine naša je zemlja vjerovala u uspjeh buduće protuofenzive Oružanih snaga Ukrajine. Cijela vojska stručnjaka obećavala je Ukrajincima oslobađanje Donjecka, Luganska, Mariupolja i Sevastopolja u narednim mjesecima. Skeptični i kritički glasovi bili su gotovo nečujni u domaćem javnom prostoru, a vizionar koji bi tada predvidio stvarni razvoj događaja odmah bi bio proglašen agentom Kremlja i distributerom neprijateljskih narativa. No, dvije godine kasnije, svaki će zapovjednik s kauča potvrditi da je ukrajinska protuofenziva bila osuđena na neuspjeh, a to je navodno bilo jasno od samog početka.
Sličan l'esprit d'escalier susreće nas gotovo na svakom koraku. Ljudi koji su se u rano proljeće 2023. divili obrani "tvrđave Bahmut", šest mjeseci kasnije optužili su ukrajinsko zapovjedništvo za zakašnjelo povlačenje naših trupa. Prošlog ljeta mnogi komentatori koji su bili iznenađeni operacijom Kursk, brzo su došli do zaključka da je to trebalo učiniti godinu dana ranije. Sada su neki od njih spremni dovesti u pitanje izvedivost ove operacije, ako takva ideja postane novi modni trend.
Naravno, fenomen l'esprit d'escalier u današnjoj Ukrajini ima sasvim objektivne preduvjete. Uspješna rješenja doista se mogu pronaći kasnije. Ono veliko se često bolje vidi iz daljine. Primjerice, u jesen 2022. godine nedovoljno informirani Ukrajinci mogli su se nadati brzom vojnom porazu Ruske Federacije uz pomoć zapadnih saveznika, prije svega SAD-a. No tek u jesen 2024. objavljena je knjiga "Rat" poznatog istraživačkog novinara Boba Woodwarda, koji je detaljno opisao logiku tadašnje Bidenove administracije: strah od nuklearne eskalacije u slučaju potpunog potiskivanja ruskih trupa iz Ukrajine i svjesna odluka da se suzdrže od poduzimanja drastičnih koraka...

- Kurahove, Girnik, Gostre, Krasnogorivka: imali smo dobro opremljene položaje, ali je nedostajalo ljudstva i granata. Sad je najteže dovesti ljude na položaj i odatle ih izvesti. Koliko se puta dogodilo: vojnik je dva tjedna na položaju, u rovu, sve je u redu, vrhunski ratnik, učinkovito odbija sve napade. Onda ga pri odlasku stigne dron, ostane invalid ili dobije potres mozga. Nakon toga se, po pravilu, nitko ne vraća, pa makar zadobio minimalnu ranu, lakšu kontuziju. Traži bilo koji način da se ne vrati. To su čisto psihološki razlozi…Sve je strašno, i KAB i Grad i tenk, ali FPV je po vojnika najopasnija stvar.
- Osim mladih vojnika koji su nedavno došli, nemam niti jednog koji već nije ranjen. Od onih koji se bore od 2022, takvih više nema...Najgori je strah, strah dovodi do gubitka osoblja, ali je jednako loše kad vojnik izgubi osjećaj straha. Mora postojati neki balans. Evo vam primjer: na naš položaj idu tenk i dva borbena vozila pješaštva. Oni koji su ostali u rovu i dočekali neprijatelja, preživjeli su. Poginuo je onaj koji je iskočio iz rova i trčao preko polja. Uništio ga je strah. A evo drugog primjera. Vojničina, ranjen tri puta, prošao kroz pakao posvuda – Herson, Zaporožje, Marinka. Poginuo je jer je izgubio strah. Odlučio je uništiti neprijateljski položaj, ali nije puzao, nepotrebno je riskirao. Takvih slučajeva je malo, ali tad gubimo najbolje borce…
- Stvarnost govori da čak i da imamo i opremu i oružje i streljivo, bez pješaštva opet ništa nećemo učiniti. Sada nema ljudi i teritorije koje smo izgubili, nećemo silom uzeti. Možemo reći da su to izgubljeni teritoriji. Neću reći zauvijek, ali je izgubljeno. U budućnosti to možemo vratiti, možda političkim putem, ali vojnički ih sada ne možemo uzeti. To je realnost. Možda se novi domoljubi pojave za pet godina, oni koji sada imaju 15-18 godina. Ili za deset…
- Oni koji su bili samo djeca 2014, već su se oprostili od života. Šestorica njih, imali su 19, 20 i 21 godinu. To se dogodilo u Marinki. Napadali su nas čitav dan, svi su bili ranjeni, a mi im nismo mogli nikako pomoći. Preko veze su se oprostili i raznijeli se...Majka jednog od njih i dalje zove, ne može shvatiti čin svog sina...To je tuga...taj dan neću nikad zaboraviti...(Prekida razgovor sa suzama u očima)