Ukrajinski rat, 2. lipnja 2024
Sarkastosaurus Tom Cooper
2. lipnja 2024
Pozdrav svima!
Do sada je očito da je ruska zimska/proljetna ofenziva zapela. Naravno, Rusi su proširili svoju prisutnost u Ukrajini na više od 500.000 (zapravo: neki od ruskih kontakata govore o 700.000) i tamo imaju 3.000 tenkova, ispaljuju 10.000 granata dnevno, i nema sumnje da su njihovi napadački bespilotni zrakoplovi i UMPK-i uzrokuju ozbiljne probleme Ukrajincima, a ZSU-u još uvijek fali artiljerijskog streljiva... i, i, i, i, i što god još, i da, VSRF drži ZSU pod teškim pritiskom, i još uvijek ima inicijativu. No, u suštini, Rusi ne mogu napraviti nikakve ozbiljne dobitke, a Ukrajinci su daleko od 'očaja', kako ih opisuju pojedini vrlo hvaljeni zapadni analitičari (ili ako, ni manje ni više nego već dvije godine): naprotiv, Rusi su ti koji su prisiljeni shvatiti da nemaju niti zapovjedne vještine, niti vatrenu moć i opremu da izvrše bilo kakav ozbiljniji preokret.
Dakle, ovaj rat ne ide ni prema kakvoj 'kulminaciji': ostaje u istoj pat poziciji kao već više od godinu dana. I nikakva količina ruskog hvalisanja, niti puding obožavatelja u inozemstvu neće to promijeniti u skorije vrijeme.
Kako to da izvlačim takve zaključke?
Pa, pogledajte situaciju u sjevernom Kursku: nakon nekoliko početnih napredovanja, Rusi su pretrpjeli takve gubitke da je ova operacija potpuno stala početkom ovog tjedna. Razlog je taj što su 26. i 138. motostreljačka brigada, te 18. motostreljačka divizija pretrpjele tako goleme gubitke, da se sve moraju potpuno obnoviti da bi se ponovno pokrenula ova ofenziva. Naravno, posljednjih nekoliko dana Rusi su dopremili još pojačanja, a zatim su pregrupirali svoja sredstva u istočnom sektoru ovog dijela bojišnice: zatim su krenuli u novi napad na sjeverni Vovčansk, ali time su ponovno dobili dvije ulice ( najviše) – koje trenutno ne mogu učinkovito kontrolirati. Kao što je ranije spomenuto, oni u međuvremenu donose opremu za prijelaz rijeke i očekuje se da će pokušati prijeći rijeku Volchya negdje zapadno ili istočno od uništenog grada.
U području Bilohorivka (ono na Siversky Donets), protraćili su nekoliko bojni i nekoliko desetaka tisuća topničkih granata i raketa bez ikakve koristi.
U području Chasiv Yar, 11. VDV brigada i 98. VDV divizija su u međuvremenu ojačane 150. motostreljačkom divizijom, plus 200. motostreljačkom brigadom, ali se nisu uspjele učvrstiti u okrugu Kanal, niti da osiguraju svoj mostobran preko kanala Siverski Donjec-Donbas (naravno, tamo raspoređene trupe ZSU-a očekuju da će Rusi stvarno ući u okrug Kanal u nadolazećim danima, ali to je ono što oni očekuju da će učiniti već 2 mjeseca, pa kažem: Čekaj i vidi). Tek su južno od Bakhmuta Rusi uspjeli natjerati Ukrajince da se povuku iz Klishchivke: pokazalo se da Rusi ipak ne mogu osigurati selo i iskoristiti ovaj uspjeh za napredovanje dalje na zapad.
U području Avdiivka-Pokrovsk, Rusi su uspjeli zauzeti Avdiivku, a potom i mnoga sela 10 km zapadno od nje. Trebalo im je samo devet mjeseci i ZSU-ov kritični nedostatak topničkih granata da to postignu, ali nema veze: ljubitelji pudinga su sretni. Uspjeli su lokalni proboj kod Ocheretynea, ali se pokazalo da to nisu mogli iskoristiti. Posljednjih mjesec dana bezuspješno napadaju Novooleksandrivku, Sokil, Jasnobrodivku i u pravcu Karlivke. Ruski 'uspjeh' na ovom području u međuvremenu se mjeri stavkama poput 'tri stabla ovdje i jedno polje tamo'.
Kad god se izbaci jedan ukrajinski M1 ili Leo2 ili nešto slično, pola Pudding-fan-blogosfere je u deliriju. Koliko je T-90M izbačeno zauzvrat... nikoga nije briga... (ovaj je raznio 47. meh).
U području Marinke, i unatoč golemim količinama bombardiranja UMPK-ima, Rusi su uspjeli osvojiti samo nešto u južnoj Krasnohorivki.
Slično je i u južnom Zaporizhzhyu: svi napadi na Urozhayne su propali: Rusi su samo uspjeli natjerati Ukrajince da se povuku iz južnog Staromaiorska, ali se tamo ne mogu učvrstiti. A u Robotyneu, prema ljudima koji tamo služe, selo u međuvremenu ne drži nitko. Rusi povremeno pošalju nekoliko trupa naprijed, oni onda nalete na mine ili ih FPV-ovi raznese na komade, i to je to. A Ukrajinci su bijeli ljuti jer kada su bili prisiljeni na povlačenje, prije nekoliko tjedana, dogodila su se dva slučaja u kojima su Rusi pucali na ZSU trupe koje su se pokušavale predati.
….što me podsjeća na slučaj 24-godišnje policijske istražiteljice iz Mariupola: skrivala se u Azovstalu, a Ukrajinci su pokušali organizirati njezino izvlačenje uz pomoć UN-a i Crvenog križa. Predstavnici ove dvije….hm…. 'plemićke' i filantropske organizacije potom su je predale Rusima... i tek 31. svibnja je razmijenjena i vraćena u Ukrajinu. Može se zamisliti kroz što je prošla u ruskim koncentracijskim logorima… kakvo iznenađenje su zahtjevi da se odgovorni dužnosnici UN-a i RC-a procesuiraju za ratne zločine…
***
Dakle, vratimo se zračnom ratovanju, jer ima nekoliko ažuriranja u tom pogledu.
Počet ću sa zrakoplovom Saab 340 AEW koji su Šveđani obećali isporučiti Ukrajini. Iz nekoliko razloga. Prvo, moj 'brzi pregled' njih izazvao je neke – zaslužene – kritike. Moje informacije su bile zastarjele. To je barem ono što mogu reći nakon što mi je jedan kontakt bio ljubazan da mi proslijedi neke novije informacije o njihovim izvedbama:
pokazalo se da su, da, u posljednjih 10 godina Šveđani značajno unaprijedili Erieye. Drugo: zato što je to jedino područje u kojem Rusi imaju značajnu prednost u odnosu na Ukrajinu. Treće, jer ima i puno povezanih vijesti.
Sad… ne, nije kao da Saab 340 sada može letjeti brže ili više: nitko i ništa to nije moglo promijeniti (osim što su instalirali Erieye radar na drugu letjelicu, kao što su gotovo svi kupci ovog sustava učinili tijekom posljednjeg desetljeća). U svjetlu prijetnji kao što je MiG-31BM opremljen R-37, Saab 340 ostaje spor i stoga previše ranjiv za, recimo, 'razmještanje bliže linijama bojišnice u istočnoj Ukrajini'.
No, Šveđani su sustavu dodali nekoliko gadgeta koje je lijepo imati i značajno poboljšali njegove performanse. Na primjer:
-
Erieyeu su dodali sustav elektroničkog ratovanja i napredne komunikacijske sustave, čime ne samo da su poboljšali samozaštitu zrakoplova, već i pretvorili čak i nešto 'tako malo' kao što je Saab 340 u punopravni AWACS 'sa sekundarnim JSTARS -sposobnost'.
- Instalirali su puno bolje operativne sustave (uključujući naprednija računala) u zrakoplov, tako da jedan operater sada može učiniti više nego što su dva ili tri mogla učiniti ranije. Zbog čega je petočlana posada sustava danas sposobna upravljati Erieyeom mnogo učinkovitije nego ranije (štoviše, imaju mnogo bolju svijest o situaciji i stoga mogu vršiti zapovijedanje i kontrolu neovisno o zemaljskim stanicama).
- Maksimalni domet detekcije ciljeva u zraku povećan je na oko 450 km. To za pomorske ciljeve do preko 300 km.
Opseg pretraživanja i radarski horizont sustava Erieye u načinu površinskog pretraživanja.
- Prije svega, sustav je sposoban istovremeno pratiti 'preko' 300 ciljeva odjednom, uključujući zrakoplove, brodove, čamce (čak i vodene skutere), projektile, dronove (u zraku i one koji se kreću po tlu ili vodi), ali i kopnene mete (poput tenkova, kamiona i slično). Evo lijepe ilustracije za ovo:
Zaključak: da, radar – i ne samo radar: cijeli sustav – puno je bolji nego što je bio, pa je samim time i Saab 340 puno učinkovitiji nego što je bio slučaj kad sam zadnji put 'bacio' pogled na njega, recimo oko 2010. ili tako nešto. To je još uvijek zrakoplov koji je previše ranjiv za operacije iznad istočne Ukrajine - barem dokle god PSZSU nema dovoljno sredstava da udalji ruske MiG-ove 31 i Su-35. Ali, mislim da će to biti dobro za posao koji imamo: primarna zadaća ukrajinskih Erieyes bit će zaštita F-16 baza u zapadnoj Ukrajini (a time i svih drugih objekata tamo) od ruskih raketnih napada. Jer, može se biti 1000% siguran: čim prvi F-16 stigne u Ukrajinu, Keystone policajci u Moskvi dat će sve od sebe (uključujući i prodaju svojih supružnika i djece) da ih unište. Baš kao i posljednje dvije godine, daju sve od sebe kako bi barem obuzdali operacije lovaca-bombardera PSZSU-a: kroz teške – i opetovane – raketne napade na njihove zračne baze i prednja operativna postrojenja.
***
Svima vam dugujem Adrienovu recenziju ruske raketne ofenzive na Ukrajinu u travnju ove godine (plus sljedeću sesiju pitanja i odgovora i novosti o različitim zbirkama): vratit ću se svemu tome, doslovno što je prije moguće. U međuvremenu, dopustite mi da se osvrnem na zadnjih 10 dana ('ili tako') – a potom i ruskih, ali i ukrajinskih operacija ove vrste.
- 20. svibnja: udar SCALP-a na Lugansk pogodio je terenski stožer VSRF grupe Jug; mogao raniti general-pukovnika Genadija Anaškina, zapovjednika te skupine. Jedan SCALP je ipak presrela ruska protuzračna obrana.
- 24. svibnja: GUR bespilotne letjelice onesposobile su radar Voronezh-DM OTH u Armaviru, plus mlažnjak sličan Su-27 (mogao bi biti Su-27, ali i Su-30, ili Su-34, ili Su-35) u Kushchovskyi AB. Otprilike u isto vrijeme GUR bespilotne letjelice pogodile su radio-tehnički objekt u području Krasnodara. Konačno, ATACMS je razbio cijelu bateriju S-400 izvan Mospine, u Donjecku.
- 25.-26. svibnja: Rusi ispaljuju 2 Kinžala, 12 Kh-101/Kh-555 (ovaj put s Tu-95 koji lete iznad Saratova), i 31 Shaheda na Ukrajinu; PSZSU je oborio sve krstareće rakete i Shahede, ali su dva Kinzhala pogodila Starokostyantyniv AB i onesposobila opskrbu električnom energijom za obližnji grad.
- 26. svibnja: napad GUR bespilotnih letjelica onesposobio je radar Voronezh-M OTH u blizini Orska (Orenburg); preletio više od 1800 km, ovo je bio najdugometniji napad ove vrste do sada. Dodatno, negdje u sjevernom Kharkivu, Ukrajinci su oborili Mohajer-6 naoružan Ghaem-5 vođenim bombama.
- 27. svibnja: oko 19.00 sati, napad ATACMS-a (s bojnom glavom kazetnih bombi) pogodio je aerodrom Luhansk, uključujući radionicu za popravak zrakoplova, plus bivšu Navigacijsku akademiju PSZSU. Poznato je da su panciri S-1 VKS-a bili u akciji, ali nisu uspjeli zaustaviti ovaj napad. Mještani su prijavili 'desetke' eksplozija i više velikih požara.
- 29.-30. svibnja: napad SBU-ovih bespilotnih letjelica onesposobio je radar Nebo-SVU postavljen izvan Armjanska (domet Nebo-SVU je oko 380 km). VKS je gađao Kramatorsk vođenim projektilima Grom-E1.
- 29. svibnja: napad ATACMS-a ili HIMARS-a raznio je nešto u Donjecku (grad).
- 30. svibnja; Napad projektila 8x Neptun, u kombinaciji s napadom pomorskih bespilotnih letjelica, pogodio je ruske brodove u području Černomorska (konkretno: zaljev Uzka). Videosnimke koje je objavio Kijev potvrdile su izravan pogodak u najmanje jedan patrolni brod klase Tunets . Nezavisna ruska novinska agencija opisala je ruske gubitke s četiri pomorska broda, dva civilna trajekta, jedan civilni brod oštećen ili uništen, a petero je ozlijeđeno. Dodatno, ukrajinske bespilotne letjelice uništile su neku vrstu POL postrojenja u Chushki i Volni, na istočnoj strani plovnog puta.
Tragovi oštećenja na ruskim željezničkim trajektima napadnutim ukrajinskim projektilima Neptun rano ujutro 30. svibnja.
- 30.-31. svibnja: Rusi su gađali Ukrajinu s 1 Iskanderom, 8 SAM-ova S-300, 11 Kh-101/Kh-555 (opet puštenim iz područja Saratova) i 32 Shaheda. 7 Kh-101/5555 i 32 Shaheda koja su oborena. Čini se da je glavna meta ponovno bila Starokostyantyniv AB. Ukrajinske bespilotne letjelice pogodile su POL postrojenje u području Krasnodara.
- 31. svibnja – 1. lipnja: Rusi su rasporedili 35 projektila Kh-101/Kh-555, 4 Iskander-Ms, 10 Kalibrova, 3 Kh-59/69 i 47 Shaheda. Ukrajinci su tvrdili da je oboreno 30 Kh-101/Kh-555, 4 Kalibra, 1 Iskander i 46 Shaheda.
***
Naposljetku, dok su društveni mediji i dalje vrvjeli izvješćima o uspješnom ruskom elektroničkom ratovanju ometanju gotovo svih vrsta zapadnog oružja u ukrajinskoj službi, želio bih svima ostati oko nekoliko važnih činjenica:
elektroničko ratovanje je poput igre stolnog tenisa: strana A stječe prednost nad stranom B, zatim B reagira i stječe prednost, na što A reagira i stječe prednost... Poanta je: sve je po prirodi prolazno. A činjenica da je jedna ili druga strana stekla prednost u jednom trenutku vremena (i prostora), ne znači da je tako zauvijek. Baš kao što Boeingovi neuspjesi u isporuci operativnih GLSDB-ova ne znači da su oni sada zauvijek beskorisni. Zapravo, u 90% slučajeva, čak i najbolje rusko ometanje GPS-a traje samo satima i ograničeno je na relativno mala zemljopisna područja – u najboljem slučaju i većini.
Više o tome u nadolazećim pitanjima i odgovorima.
hoce li sa ovim kroz Beograd paradirati?
