Prpa.ba wrote:ilija cvorovic wrote:Malo si se zahebo u računu.
Racun kaze da srbijanska dijaspora u BiH broji cirka milion i 100 hiljada ljudi s tendencijom opadanja, ipak matica nudi bolji zivot, a i ljepse je zivjeti na svom.
BOJAN BAJIĆ
Po prvi put, nakon 150 godina, javlja se natpolovična većina jednog naroda. Ova činjenica je isto tako jak istorijski događaj za BiH, kao gore pomenuti istorijski datumi u XX vijeku, a vrlo vjerovatno i prekretnica bh. budućnosti. Uzmimo samo procjenu Agencije za statistiku BiH: ukupan broj stanovnika u BiH je 3.447.156. Po entitetima: Federacija 64,2% ili 2.213.074, RS 33,8% ili 1.165.138, Brčko 2% ili 68.943. Ako su tačne biskupske procjene da je optimistična prognoza za broj Hrvata u BiH negdje do 450.000 ili 12-13%, dok s druge strane Srba ima maksimalno 1.150.000 ili 32-33%, preostaje da Bošnjaka ima oko 1.850.000 ili 53-54%. Pored ovoga, Agencija za statistiku je obznanila jedan još alarmantniji podatak, a to je prosječna starost stanovništva u RS-u koja je za 3,8 godina veća nego u Federaciji BiH. Ovo je posljedica odseljavanja mladih ljudi iz RS-a u Srbiju, što govori da se u RS-u povećava udio starih u odnosu na mlade. Ovaj trend osigurava siguran rast broja Bošnjaka u budućnosti u odnosu na Srbe i Hrvate, a proces će se postepeno ubrzavati kako se procentualna razlika bude povećavala.
Ako se ova činjenica pridruži gore već pomenutoj strateškoj geopolitičkoj rasprostranjenosti Bošnjaka (koja onemogućava raspad BiH), pa se ovome dodaju izvještaji zavoda za statistiku RS-a i Federacije koji iz godine u godinu pokazuju pad nataliteta u RS-u, a rast u Federaciji (s tim da hrvatska područja takođe pokazuju negativnu stopu rasta), pa onda napomenemo trend konstantnog odlaska Srba i Hrvata iz uglavnom ruralnih područja BiH ka Srbiji i Hrvatskoj, a nasuprot tome kažemo da teče stalni proces doseljavanja Bošnjaka/muslimana iz Sandžaka u Sarajevo, onda ne preostaje druga vjerovatnoća, nego da će za dvadesetak godina jedan narod dosegnuti dvotrećinsku većinu od 67%. To bi bilo negdje oko 2028. godine, što i nije tako daleko, ako uzmemo brzinu kojom je "proletilo" 13 godina od Daytona do danas.
Bošnjačka politika danas Dominantna politika kod Bošnjaka (ona koja pobjeđuje na 99% izbora unazad 18 godina), tj. ona koja zastupa isključivo interese Bošnjaka muslimana u BiH, svjesna novog istorijskog procesa nakon 1995. i Daytona, vrlo uspješno igra dvostruku igru, koja s jedne strane glasno promoviše multietničku BiH, pa čak i građansku, dok s druge strane povlači mnoge poteze koji idu u pravcu stvaranja dvotrećinsko-većinske bošnjačko-muslimanske države.
Takvoj bošnjačkoj politici, mora se priznati "nabacuje loptu na volej" srpska politika konstantno, a hrvatska s vremena na vrijeme. Koje to promijenjene okolnosti ubrzano stvaraju demografski debalans u BiH u korist jednog naroda, nasuprot vjekovne demografske ravnoteže?
1. Etničko razgraničenje etnosa u BiH, gdje se Srbi i Hrvati koncentrišu na periferne dijelove BiH, uglavnom ruralna područja, za razliku od Bošnjaka koji se koncentrišu u centralnim dijelovima BiH sa više povezanih urbanih cjelina, a poznato je da u miru gradovi nose rast i razvoj.
2. Sistematska proizvodnja mržnje spram BiH od strane srpske i hrvatske političke elite, apsolutno naginjanje ka Beogradu i Zagrebu, što običnom čovjeku šalje jasan signal gdje treba svoju "sreću" da traži.
3. Posebno stavljanje akcenta na odbojnost prema Sarajevu od hrvatske, a naročito od srpske političke elite, a poznato je da svugdje u svijetu glavni grad pruža najviše mogućnosti za afirmaciju talenata, znanja i inteligencije.
4. Za Srbe je Sarajevo od strateške važnosti, jer istočni dio RS-a ili se veže za Sarajevo ili za Srbiju. Trećeg izbora nema. Tako da tridesetak opština u ruralnom području istoka RS-a, koje po kapacitetima predstavljaju predgrađa grada, ako odbacuju Sarajevo, a onda i Tuzlu i Mostar, neizostavno moraju načisto ekonomski propasti. Ne postoji ni teorijska mogućnost da se istočna RS počne razvijati bez Federacije, jer to svako pametan vidi samo jednim pogledom na kartu. Ponavljam, bez pune ekonomske integracije istoka RS-a (koji je primjer antiteze normalnoj ekonomskoj regiji) sa Federacijom BiH, ne postoji nikakva mogućnost razvoja, bez obzira na htijenja i napore. Čak je najveća zabluda hidropotencijal istoka, jer će efekti gradnje hidroelektrana biti centralizacija kapitala i stvaranje oligarhija u centrima moći (u ovom slučaju u staklenoj zgradi Vlade RS-a), dok će s druge strane dodatno podstaći raseljavanje stanovništva s istoka. Dokaz tome je HE Višegrad, gdje je paralelno s tim Višegrad i njegova okolina, totalna ekonomska propast, a stanovništvo bježi u Srbiju (izuzev slabašnog povratka Bošnjaka). S druge strane, banjalučka regija može da se razvija, ali ne zato što je tome preduslov "podržavljena" republika šumska, nego zato što je prirodna ekonomska regija. Tako da republika šumska, sada reducirano, administrira poslove banjalučke ekonomske regije (kantona), što regiji stvara određene koristi, dok, s druge strane, na istoku, tvrda entitetska linija u praksi ugrožava srpske nacionalne interese jer onemogućava ekonomski razvoj, a to u konačnici stvara "puno brda i dolina bez ovaca i čobana", a poslovica kaže: "čije ovce, toga i planina".
Ringišpil propadanja u koji je upala srpska politička elita je pretpostavka da se RS može ekonomski razvijati bez evropskog puta BiH, a evropski put je nemoguć bez prenosa nadležnosti s entiteta na državu, a nadležnosti se ne daju ni po cijenu života. Zbog toga se onda narodu obećavaju dijametralno suprotstavljeni ciljevi, s jedne strane očuvanje nadležnosti RS-a, a s druge ekonomski razvoj. Pošto jedan cilj mora stradati, onda je aktuelna vlada odlučila da čuva nadležnosti, a da narodu putem javnog televizijskog sistema i drugih dirigovanih medija stvori iluziju i ubjeđenje da RS doživljava ekonomski procvat, te da ljude ubijedi kako dobro žive. To je tako dobar trik vlade da bi se možda mogao prodati Davidu Copperfieldu, pa da na taj način RS inkasira još "više" investicija.
Slična je situacija i sa Hrvatima, bez orijentacije na Sarajevo ne postoji mogućnost da uglavnom ruralna i nenaseljena Hercegovina zadrži mlade, pametne i talentovane. Uzeće ih Zagreb sebi.
Sarajevo je svjetski brand poznat po atentatu na Ferdinanda, olimpijskim igrama i posljednjem ratu. Svjetski brand je u stanju da privuče uspješne Bošnjake širom svijeta da se vrate i žive u BiH, što se sve više i više dešava (a ovo bi mogli i Srbi i Hrvati, al' neće).
Hrvatska, a naročito srpska politika, pripadnike sopstvenog naroda koji svoju budućnost vide u Sarajevu (i drugim mjestima BiH) etiketira kao izdajnike, a one koji "bježe" za Srbiju, odnosno, Hrvatsku, ili se spremaju da to učine, promoviše u patriote, što bi trebalo biti suprotno. Nasuprot tome, primjećuje se mnogo veće zalaganje bošnjačke politike povratka u RS, promoviše se, recimo, "podrinjski patriotizam kod Bošnjaka" za razliku od srpske politike koja pokazuje veliku aroganciju i prezir spram ideje da se jača srpska pozicija u Sarajevu i drugim "vjekovnim srpskim ognjištima" - fraza preuzeta od srpskih nacionalista iz devedesetih.
