HI FI - BiH Audiofil

[lab3352]

Mislim da se cijene mogu korigovati, ali to mozes vidjeti s njima. Ti ces biti vjerovatno prvi kupac ove opreme kod njih, pa mozes. Sto se tice E80 ili E100, predlazem E80, jer laksi za pojacalo. Mislim da E100 su malo jaci, a neces dobiti neku veliku razliku u zvuku, a niti u jacini na 30m2. Otidji u Macline, sjedi s njima i vidi na licu mjesta sta i kako. Ove cijene koje su oni naveli su OK i nisu nista razlicite od susjedskih cijena. BITNO: Vidi s njima za garanciju i servis. Mislim da to nisu jos rijesili (ovdje mislim na resiver, jer sumnjam da ima garancija na zvucnike u ovoj cjenovnoj grupi, ali ko zna), pa je moguce da je najblizi servis BG, ali to oni organizuju, ako je uređaj pod garancijom.
Javi sta si odlucio?

lab3352

[lab3352]

Brunello:

Mislim da sam to vise puta pisao sta ima kuci na ovom topicu:

Dynaudio Contour 1.4s
Dynaudio Stand 4
Unison Research Unico Secondo
Rega kablovi
Kimber interkonekti
HK HDCD Player
Kenwood MD Player Pro
Numark gramofon (Ortofon)
(ovo je Hi Fi setup)

Sony STR S-Master Receiver 7.1
Sony SAVE 545
JBL 180W Active
Playstation 3
(home cinema setup)

[klmnopq]

.

[lab3352]

E ili ES ... ja nevidim razliku, osim sto JBL navodi da je ES namjenjen novom formatu Blu Ray i HD-u (sto je samo reklamni trik). Neznam cijene, ali sigurno je skuplje nego E serija, a mislim da neces imati apsolutno nikakvu razliku na svojih 30m2 između E ili ES serije. Bolje ti je za razliku u cijeni kupiti dobar player. Otidji na JBL sajt i vidices po specifikacijama da nema velike razlike.

Lab3352

[lab3352]

CLX
Elektrostatski zvučnik punog raspona - 25 godina strasti, ponosa i performansi

Glavni stereo / prednji zvučnik u sustavu kućnog kina (dostupan od lipnja 2008.)
145cm CLS™ (curvilinear line source) XStat™ elektrostatika o DualForce™ dvostruka membrana, trostruki stator 145cm dipolni niskofrekvencijski elektrostatski pretvornik o niskofrekvencijska dipolna fazna stabilizacija o precizni Vojtko™ filteri uključuju: debeli film na otpornicima od alumina supstrata, zavojnice sa zračnom jezgrom, polipropilenske kondenzatore i posebno izrađene audio transformatore o kabeli za napajanje audiofilske kvalitete o ETC™ šiljci o ekološki dizajn.CLX 25th Anniversary Limited Edition: model dostupan u crnoj i srebrenoj boji s okvirom od anodiziranog aluminija
CLX: model dostupan u boji trešnje, javora i crnog javora; crni EcoSound™;

Model zvučnika CLX vrhunac je svega što smo naučili o elektrostatskoj tehnologiji od pojave prvog modela na tržištu 1983. godine. Čistoća zvuka ispunjava cijelu prostoriju i zadovoljava kriterije čak i najzahtjevnijeg uha. CLX postavlja nove kriterije u rezoluciji detalja, i korištenjem dualnih elektrostatskih pretvornika omogućava vjerni prikaz i najsloženijih glazbenih prijelaza, gotovo na isti način na koji kristalna prizma razlaže dijelove spektra. Spektar CLX-a odražava apsolutnu vjernost glazbene reprodukcije. 145cm (57") CLS™ XStat™ elektrostatski pretvornik
Nagrađivana Curvilinear Line Source™ XStat™ elektrostatika (ESL) iz Martin Logana omogućuje neometano i ujednačeno širenje zvuka u prostoru. Rezultat je savršena zvučna slika kakva se postiže uz minimalnu prostornu interakciju; optimalna prirodna reprodukcija zvuka uz puni odziv ultra-linearnih pretvornika; pouzdan rad u otvorenom prostoru; kompatibilnost s drugim elektronskim uređajima i povezana disperzija preciznog zvuka. Korištenjem elektrostatskih dipolnih obrazaca disperzije na oba pretvornika, CLX pruža puni raspon prednosti elektrostatske tehnologije, od najviših do najnižih frekvencija. Dipolna konstrukcija smanjuje refleksije bočnih zidova s kraćim vremenom odziva koje utječu na percepciju direktnog zvuka i istovremeno stvaraju veliku količinu kasnijih ambijentalnih refleksija. Nadalje, uniformni pogon preko površine pretvornika, lagani i osjetljivi materijal membrane i simultani push-pull rad omogućavaju da membrana uz apsolutnu preciznost prati i najsitnije zvučne detalje.

DualForce™ dvostruka membrana
Niskofrekvencijski elektrostatski pretvornik s dipolnom stabilizacijom faze i trostrukim statorom 145cm (57''). Jedinstvena DualForce™ ESL dvostruka membrana i niskofrekvencijski pretvornik s dipolnom stabilizacijom faze omogućavaju dubok i dinamičan bas sa dvostruko više snage u usporedbi sa standardnom ESL tehnologijom. Nadalje, tehnologija dipolne stabilizacije faze eliminira poništavanje niskih frekvencija stražnjeg vala, što je karakteristično za dipolne pretvornike. Učinak se postiže povećanjem duljine zračnog puta iza CLX-a i odgađanjem stražnjeg vala van faze. Rezultirajuće smanjenje u poništavanju niskofrekvencijskog prednjeg vala povećava ukupni izlazni signal, dok se istovremeno smanjuje ukupna harmonička distorzija na nižim frekvencijama.

Precizni Vojtko™ filter
Unutar modula sučelja, regulirano napajanje stvara stabilni prednapon, čak i u najtežim uvjetima. Dizajn s dvostrukim transformatorom koristi toroidni audio transformator za postizanje detaljnih frekvencija srednjeg i visokog raspona, te visokokvalitetni EI transformator visokog napona za dinamične i linearne duboke tonove. Svi su kabeli izrađeni od najčišćeg bakra, uz završnu oblogu od silikona. Pri izradi su korišteni samo najkvalitetniji materijali, uključujući slojeve na otpornicima od alumina supstrata i polipropilenskim kondenzatorima.

Ekološki dizajn
Pored vrhunskih performansi, dizajn i konstrukcija modela CLX vođeni su i brigom za okoliš. Naši se napori odražavaju u energetskoj učinkovitosti sklopova i korištenju ekološki prihvatljivih i reciklabilnih materijala poput EcoSound™. EcoSound je zaštićeni materijal nastao u suradnji tvrtki Martin Logan i Klip BioTechnologies, vodećeg inovatora i proizvođača odobrenih ekoloških materijala. EcoSound se sastoji od 50/50 kombinacije bambusovih vlakana, proizvedenog od biljaka uzgojenih na plantažama, i recikliranog papira. Materijali su povezani novom smolom od kombiniranog polimera, s tim da je smjesa 100% zasnovana na vodi i ne sadrži hlapljive organske spojeve. U CLX zvučnicima prvi put je primijenjen ovaj novi materijal audiofilske klase, te predstavlja još jedan korak u ostvarenju cilja Martin Logana, a to je proizvodnja uređaja visoke vrijednosti od ekološki inteligentnih materijala. Kabeli za napajanje audiofilske klase eliminiraju nepravilnosti u napajanju. Posebni ETC™ (Energy Transfer Coupler) šiljci povećavaju stabilnost zvučnika postavljenih na debljim tepisima, stvaraju bolju vezu između zvučnika i podloge i omogućavaju čvršći bas odziv.

CLX 25th Anniversary Limited Edition
Godina 2008. obilježava 25. godišnjicu postojanja tvrtke Martin Logan. Ograničena serija modela CLX pod imenom CLX 25th Anniversary Edition obilježava ovaj važni korak u razvoju tvrtke i biti će dostupna preko odabranih distributera. Zvučnici CLX su dizajnirani, konstrukcijski usavršeni i proizvedeni u gradu Lawrence, Kansas, SAD.

Specifikacije

Frekvencijski odziv 56-23,000 Hz ± 3db
Horizontalna disperzija 30 stupnjeva
Vertikalna disperzija 57" (145 cm) linijski izvor
Visokofrekvencijski pretvornik 57" (145 cm) CLS™ (curvilinear
line source) XStat™ elektrostatski pretvornik
Niskofrekvencijski pretvornik 57" (145 cm) DualForce™ ESL
dvostruka membrana i niskofrekvencijski
pretvornik sa dipolnom stabilizacijom faze
Osjetljivost 90 dB/2.83 V/m
Impedancija 6 ?, 0.7 ? @ 20 kHz
Razdvojna frekvencija 360 Hz
Komponente Debeli film na otpornicima od alumina supstrata,
zavojnice sa zračnom jezgrom, polipropilenski
kondenzatori i posebno izrađeni audio
transformatori
Kontrole Uključivanje/isključivanje rubnog svjetla
Snaga 225 W po kanalu
Masa (Aluminij) 69 kg/kom.
Masa 50 kg/kom.
Dimenzije 70.32" h x 25.75" w x 13.75" d
(178.6 h x 65.4 w x 35 d cm)

[lab3352]

Novi A/V receiveri iz Yamahe
Vodeći svjetski proizvođač audio video opreme Yamaha, ovih dana je lansirala novu seriju svojih najpoznatih proizvoda - A/V receivera. Novi modeli su obogaćeni raznim novim funkcijama i priključcima tako da odgovaraju najnovijim standardima audio-vizualne tehnike te predtavljaju referencu u ponudi ovakvih uređaja. Evo i njihovog kratkog opisa:

RXV 363 - početni model u seriji nudi konverziju video signala u HDMI oblik, te propušta 1080p video signal. Opremljen je sa 8 jedinstvenih Yamahinih DSP programa koji su izmjereni u stvarnom svijetu te tada prenešeni u ovaj uređaj, YPAO sistemom za automatsku kalibraciju (samopodešavanje) prema bilo kojem prostoru, Compressed Music Enhancer-om koji će vratiti kvalitetu vašim MP3 zapisima, te 4 SCENE tipke pomoću kojih možete maksimalno pojednostaviti upravljanje ovim uređajem na način da se pritiskom na jednu tipku izvrši cijeli niz operacija i pokrene reprodukcija u željenom modu i sa podešenim parametrima upravo za željeni način slušanja. Snaga mu je 5x105 W.



RXV 463 - ovaj model osim svega što nudi gore navedeni uređaj je još obogaćen sa Burr-Brown 192/24 bitnim D/A konverterima za izuzetnu kvalitetu zvuka te je kompatibilan sa iPod i Bluetooth uređajima putem Yamahinog YBA-10 prijemnika. Također je opremljen i USB priključkom na prednjoj ploči. Snaga mu je 5x120 W.

RXV 563 - ovaj model se odvaja od ostalih po mogućnosti priključenja ZONE 2 uz dodatno pojačalo i zvučnike. Također, ovaj model je 7.1 kanalni te je također opremljen sa HDMI priključcima (2 ulazna / 1 izlazni), te ima mogućnost podizanja kvalitete loših analognih signala (upconversion) u stabilni kvalitetni komponentni video signal. Snaga mu je 7x105 W.

RXV 663 - ovaj model ima punu podršku za nove HD audio formate. Također ima upconversion ali u HDMI signal (naravno i u sve niže signale). Kod ovog uređaja možete koristiti ZONU 2 kao i kod prethodnika, ali ima također i vlastito pojačalo za 2 zvučnika u ZONI 2 tako da možete neovisno slušati ZONU 2 dok vam ostaje mogućnost 5.1 sistema u ZONI 1. Za razliku od prethodnika imate u opciji čak 17 surround programa te DEEP COLOUR sistem boja (do 36 bit-a) i automatsku Lyp Sync sinhronizaciju. Snaga mu je 7x145 W.

RXV 863 - ovaj model također ima punu podršku za nove HD audio formate kao i video upscaler sa svih video signala na HDMI priključak i to na rezoluciju 1080p. Opremljen je sa 3 ulazna i 1 izlaznim HDMI priključkom, neovisnim ZONE 2 priključkom, te je izvanrednih zvučnih mogućnosti. Snaga mu je 7x155 W.



Sve ove uređaje možete vidjeti i čuti u Novim Bojama Zvuka u Maksimirskoj 107 u Zagrebu.

[klmnopq]

.

[upravnik]

@klmnopq
daj nam postaj i cijene iz mobilmedie

[klmnopq]

.

[lab3352]

Sto se tice kucnog kina ja bih se prije odlucio na JBL kombinaciju. Tannoy ima odlicne zvucnike, ali za Hi Fi Imaju zasebnu seriju za home cinema). Sto se tice Monitor Audio, ja bih se opet opredjelio za JBL. Sta znaci "sirov" zvuk, iskreno neznam. Svako dozivljana zvuk na svoj nacin. Neko kaze da je zvuk Bose "too fancy", neko da je dobar, neko kaze da je Dynaudio "previse napadan", neko kaze da je to najbolji zvuk i tako dalje. Zvuk svako od nas drugacije dozivljava, sto je normalno.
U svakom slucaju skontaj ... U slucaju da se odlucis za neku kombinaciju Tannoy / Monitor Audio, onda ti je Harman Kardon prejak za njih. Ja licno to ne bih uzimao u obzir, ako imam love za HK i JBL kombinaciju.

Lab3352

[klmnopq]

.

[lab3352]

Ja koliko znam najblize gdje mozes ovu kombinaciju poslusati je Beograd i Zagreb. Sto tice pitanja da li ces imati dobar zvuk i na stereo slusanju s ovom kombinacijom (u odnosu na tvoj prijedlog za Tannoy i Monitor Audio), kombinacija HK i JBL u stereo modu ce biti isto tako dobra. Ako hoces cisti hi fi, onda moras kupiti hi fi pojacalo (ne resiver), ali s HK i JBL kombinacijom ces biti veoma zadovoljan kako u home cinema modu, tako i u čistom stereo slusanju. Mislim E serija i tvoj prijedlog za Tannoy-a su istom cijenovnom rangu (usporedi im karakterisitke, ako zelis). Sto se ovoga tice, mislim da neces pogrijesiti i ako ga kupis bez slusanja. Ako imas priliku da odes do BG ili ZG, onda poslusaj. Ja sam svoje Dynaudio samo vidio, poslusao jednu pjesmu Nils Peter Molvaera i znao da je to to ... Ali vjeruj mi da za ovu kombinaciju nemas greske, nova oprema, veoma dobra kombinacija, povezi finim kablovima i stavi dobar player (da ne kazem opet Playstation 3 ) i na svojih 30m2 (uz jedan fin 32" LCD - nemoj veci na tu dimenziju sobe) i otvori bocu crnog vina (Blatina 2003-Čitlukčke vinarije ili Vukoje Vranac iz Trebinja) i vidices sta je uzivanje...

Lab3352

[lab3352]

Evo jedan odlican link za pregled odlicne serije B&W zvučnika (serija 800, naravno):

http://www.bowers-wilkins.co.uk/display.aspx?infid=800



Lab3352

[lab3352]

Westminster Royal SE spada u sami vrh Tannoy zvučnika. Isto tako svojim izgledom i danas plijeni pažnju većine audiofila. Malo više podataka:

Westminster Royal SE
PERFORMANCE
Recommended amplifier power 50 - 225 Watts
Continuous power handling 135 Watts RMS
Frequency response 18Hz - 22kHz -6dB
Sensitivity 99dB (2.83 Volts @ 1 metre)
Nominal impedance 8 Ohms
DRIVE UNITS
Dual Concentric™ high frequency 51mm (2.00") with aluminium alloy dome, Alnico magnet system with Pepperpot Waveguide™
Dual Concentric™ low frequency 380mm (15.00") treated paper pulp cone with HE twin roll fabric surround. 52mm (2.00") round wire wound voice coil
Dispersion 90 degrees conical
CROSSOVER
Frequency 200Hz acoustical,1kHz electrical
Type Bi-wired, hard wired passive, low loss time compensated 2nd order LF, 2nd order compensated HF.
Adjustment +/- 3dB over 1kHz to 22kHz shelving,
+2dB to -6dB per octave over 5kHz to
22kHz slope
CONSTRUCTION
Enclosure type Compound horn
Volume 530L (18.7 cu.ft)
Dimensions 1395 x 980 x 560mm
(55.00 x 38.50 x 22.00”)
Weight 138kg (304 lbs)
Finish Walnut veneer with solid walnut edging and trim detail


(slika s dodatim Tannoy SuperTweeterom)





lab3352

[lab3352]

Martin Logan Home Cinema Set Up

Ovo je jedan od high end home cinema set up-a ... za ljubitelje statike i estetike ...

SPECIFICATIONS

AEON MAINS
Price: £3,000 (pair) black or light oak, £3,250 (pair) cherry, walnut, mahogany Drive units: 203mm mineral loaded polypropylene cone bass, curvilinear electrostatic mid/top
Frequency response: 43Hz-22kHz ±3dB
Sensitivity: 89dB/m @ 2.83V
Dimensions: 1,458(h) x 260(w) x 394(d)mm

CINEMA CENTRE
Price: £1,600 (each) plus bracket £500
Drive units: two 133mm magnetically shielded bass units, curvilinear electrostatic panel, 25mm soft dome tweeter
Frequency response: 80Hz-20kHz ±3dB
Sensitivity: 89dB/m @ 2.83V
Dimensions: 203(h) x 850(w) x 270(d)mm

SCRIPT SURROUND
Price: £2,000 (pair, black), £2,250 (pair, white); Drive units: 165mm mineral loaded polypropylene cone bass, curvilinear electrostatic mid/top
Frequency response: 70Hz-20kHz ±3dB
Sensitivity: 88dB/m @ 2.83V
Dimensions: 109(h) x 250(w) x 230(d)mm

DESCENT SUBWOOFER
Price: £2,900 (each)
Drive units: three 104mm aluminium cone drivers
Frequency response: 20-150kHz ±3dB
Dimensions: 553(h) x 508(w) x 464(d)mm



Lab3352

[lab3352]

Focal JMLab Dome
napisao: žac
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Zvučnički sustav

Focal JMLab, obnovio je ponudu Dome linijom zvučnika, namijenjenoj kako sustavima kućnog kina kao i lifestyle 2.0 ili 2.1 stereo sustavima. Nova linija sama po sebi i nebi bila neka novost od jednog proizvođača Focalovog ranga. Dome je poznatiji po tome što je to do sada najmanji kompaktni zvučnik koji je proizveden od ovog proizvođača a čiji je kabinet načinjen od aluminijske legure i u potponosti koristi Focalovu patentiranu Invertiranu tehnologiju membrane.Dome je dvosistemska kutija koja se kompletno izrađuje u Francuskoj a u čije je aluminijsko kućište ugrađen Titanium visokotonski driver promjera 25 mm, koji se odlikuje lakoćom i odličnim termalnim svojstvima čiji Invertni obik omogućuje manji promjer membrane i veću efikasnost. Bas srednjetonski driver promjera 10 cm načinjen je od Polyglasa i savršeno se preklapa sa visokotonskim driverom. Kako je frekventni raspon Dome satelita 80 Hz -28 kHz, u ponudi je i Dome subwoofer koji bilo u stereo konfiguraciji ili u kombinacijama kućnog kina omogućuje zavidan raspon zvuka u odnosu na veličinu.

Upravo zahvaljujući svojoj celičini i dizajnu Dome omogućuje cijeli niz kombinacija postavljanja u prostoru, od najednostavnijih na policama, stalcima ili pak montiranja na strop što bi trebali znati cijeniti vlasnici kafića koji žele kvalitetno ozvučiti prostor a da pri tome ne potroše bogatstvo. Dok će zahvaljujući visoko sjajnom finišu i obliku vrlo lako uklopiti u modernije uređene stanove kao lifestajle komponenta. Vjerujem da je konstruktorima dizajniranje zvučnika čija zapremina kabineta iznosi samo 0,8 l bio pravi izazov ali prema rezultatima očito je da su uspjeli. Ako slušate 2.0 sustav ili drugim riječima bez subwoofera iznenađujuća je volumioznost i brzina zvuka koju Dome može reproducirati. S onim što može radi kvaliteno a za ono što nije dizajniran jednostavno ignorira i čeka pomoć subwoofera koji je kao logičan nastavak vrlo poželjan ukoliko želite ozbiljnije ozvučiti sobu. Ukoliko vam je zvučnik potreban na radnom mjestu i neobavezno slušanje, zadaću će sasvim solidno odraditi i 2.0 kombinacija.
Iako subwofer ima mogućnost ručnog podešavanja, također posjeduje i preddefinirane modove koji bi vlasnicima trebali omogućiti jednostavno priključivanje i brzi prelazak iz faze montaže u fazu uživanja u glazbi ili filmu. Pravi plug & play. Možda je zgodna napomena da je subwoofer dizajniran tako da najbolje radi u kutu prostorije što ga čini manje uočljivim i ostavlja više životnog prostora, što će vlasnici sigurno znati cijeniti.

Ova mala Focalova avantura mogla bi biti pravi mali hit među lifestajle konkurencijom, što zbog kvalitete izrade, što zbog vrlo živahnog a u kombinaciji sa subwooferom full range zvuka, što zbog cijene koja je negdje u sredini fokalovog kataloga.

[lab3352]

VPI Scout
napisao: Milan Rupić
preuzeto s: http://www.audiofil.hr

Vrijedan pohvala

Teško da postoji itko tko se nikada nije zapitao kako je moguće da naprava poput gramofona uopće funkcionira i što je to u toj ipak primitivnoj napravi što tako dobro očitava zapis sa isto tako nesavršenih vinilnih ploča. Možda takva pitanja ne padaju na pamet onima koji se nađu pred kakvim vrhunskim gramofonom koji već svojom masivnom pojavom "sprječava" njihov nastanak. Međutim, kad se iz kutije izvade dijelovi gramofona kao što je VPI-jov Scout, onda su gornja pitanja jednostavno neizbježna.
Kurikulum tvrtke VPI je ponešto drugačiji od većine drugih proizvođača gramofona i ručki. Naime, tvrtka VPI je svjetsku slavu i priznanje stekla prije svega proizvodnjom izvrsnih uređaja za čišćenje ploča. Tek nakon toga se vrlo uspješno upućuju u neizvjestan posao proizvodnje gramofonske integracije. Danas je u njihovom programu niz kvalitetnih i prilično različito koncipiranih gramofona, a najjednstavniji i cijenom najdostupniji je Scout s JMW-9 ručkom.

Malo tehnike, malo teorije
Scout/JMW-9 integracija dolazi u razmjerno velikoj kutiji, u prilično primitivnom, ali očito vrlo učinkovitom pakiranju koje čini desetak komada tvrđe spužve. Samu integraciju čine baza gramofona, aktilični tanjur, pogonski motor i ručka. U paketu je i pribor za montažu ručke, okrugli pogonski remen i, naravno, naputci za montažu i korištenje gramofona.
Baza gramofona izrađena je od 3 cm debele medijapanske ploče. Na njezinoj gornjoj strani, otprilike u sredini, nalazi se tzv. obrnuti ležaj. U čemu je prednost takvog dizajna? Prvo, radi se o vrlo tihom ležaju malih tolerancija. Drugo, kuglica ležaja se nalazi ispod ploče na tanjuru. Treće, pogonski remen okreće tanjur točno po sredini ležaja umjesto par centimetara više ili niže od središta. Zahvaljujući tomu, ne javlja se nikakvo kolebanje i teturanje tanjura pri vrtnji. A to je presudno da bi ručka sa zvučnicom mogla točno iščitati informacije iz brazda ploče. Na ležaj se natiče tanjur izrađen iz jednog komada poluprozirnog akrilika, debelog 3.3 cm, dakle debljeg i od same baze gramofona. Na njegovom obodu nalazi se nekoliko plitkih brazda čiji rubovi nisu sasvim glatki što omogućava bolje nalijeganje i kontkt pogonskog remena i tanjura. U gornjem desnom kutu baze je postolje za ručku. No, nije to samo postolje. To je i dio ležaja ručke. Naime, JMW-9 je koncepcijom uni-pivot ručka, što znači da se ležaj sastoji od jedog šiljka (koji se nalazi na postolju/bazi ručke), i čašice koje se nalazi na kraju same ručke. Teorijski, to je sjajna zamisao, jer zbog kontakta baze i ručke u samo jednoj točki, u tako koncipiranim ležajevima gotovo da nema trenja, a to je iznimno važno da bi se ručka mogla slobodno i nadasave točno kretati kroz brazde utisnute u površinu vinilne ploče. No, zbog tako "labavog" kontakta nije baš lako održati točno kretanje ručke kroz brazde, jer zbog velike brzine kojom igla putuje kroz brazde ploče, može doći do gubljenja kontakta šiljka i čašice što neminovno vodi u izobličenje zvuka. Nećemo ovdje više teoretizirati o prednostima i manama uni-pivot koncipiranih ručki, jer bi nas to predaleko odvelo i udaljilo od središnje teme. Ipak, valja reći, da je JMW-9 ručka ocijenjena vrlo dobro u svjetskom audiotisku, a takvom se pokazala i na našem testu.
Uni-pivot koncepcija ručke, bez obzira na sve, prihvaćena je i priznata i ne izaziva prijepore. Druga je priča, međutim, s tzv. anti-skatingom, odnosno protukliznom silom i potrebom njezine primjene. Klizna sila nastaje zbog frikcije koja se javlja između vrha igle i brazde ploče, izazivajući vektorsko gibanje ansambla ručka/zvučnica prema središtu ploče (to nije centripetalna sila!). Svi koji su ikad koristili gramofon znaju da kad se ručka sa zvučnicom spusti u prvu (ili bilo koju!) brazdu ploče, da cijeli ansambl naglo krene prema središtu ploče. Naravno, slijedna/gazna sila kojom igla zvučnice upire u bokove brazde ploče sprječava da ta klizna sila izbaci iglu iz brade i "zakuca" cijeli ansambl u osovinu tanjura. To znaju svi oni koji su ikada koristili ploču glatkih površina u koje nisu utisnute brazde. Dakle, uopće nije prijeporno javlja li se klizna sila. Nije prijeporno ni to da usljed te sile obadvije brade ploče nisu jednako "pritisnute" bokovima igle zvučnice, što znači da se dva kanala stereo zapisa ne očitavaju jednako. I zato većina proizvođača nastoji kompenzirati tu silu, želeći "povući" ručku sa zvučnicom malo prema obodu ploče i održati je okomitom na brazdu, podjednako opterećujući oba njezina zida. No, svi oni vrlo dobro znaju da to nije u cjelosti izvedivo. Razlog je samo jedan - ta sila nije postojana i ni u jednom trenutku od početka do kraja ploče nije ista zbog promjene brzine kretanja zvučnice kroz brazde kao i zbog dinamičke strukture glazbenog zapisa. Upravo zbog toga do danas je izneseno niz teorija o potrebi odnosno nepotrebi kompenzacije te sile, što kliznu silu čini jednom od najteže obješnjivih od svih onih sila koje se javljaju u gramofonskoj integraciji. Ako je suditi po koncepciji najvećeg broja ručki na tržištu, od najjeftinijih do najskupljih, kliznu silu bi trebalo kompenzirati. To je vidljivo po tomu što velika većina ručki ima neku vrstu anti-skating mehanizma. A ima ih zaista različitih i maštovitih…

Međutim, postoji i mali broj ručki koje nemaju mehanizam za kompenazaciju klizne sile. JMW-9 jedna je od takvih. U VPI-ju tvrde da svaki anti-skating mehanizam narušava zvukovnu kvalitetu reproduciranog predloška. To su zaključili, kažu, tako što su slušali niz gramofona s ručkama koje imaju anti-skating mehanizam i zaključili da daju najbolji zvuk onda kad im je taj mehanizam isključen, odnosno protuklizna sila postavljena na ništicu. Ali, nota bene, klizna sila postoji! I treba je na neki način kompenzirati. Svi znaju, pa tako i u VPI-ju, da kabeli koji vode signal od zvučnice do (pred)predpojačala također izazivaju pojavu frikcije. Neki od njih su tako kruti da i sami vuku ručku u suprotnom smjeru od djelovanja klizne sile. I baš tu činjenicu iskoristli su u VPI-ju pri konstrukciji JMW-9 ručke. Za razliku od većine ručki koje imaju neku vrstu mehanizma za kompenzaciju klizne sile čiji se kabeli na vide i završavaju u peteropolnom priključku na dnu ručke (ili su već spojeni s fono kabelom), kod JMW-9 ručke kabeli izlaze iz vrha čašice ležaja i završavaju u metalnom, naravno, peteropolnom priključku koji se umeće u odgovarajuću utičnicu na kutijici na stražnjoj strani drvene baze gramofona na čijoj su stražnjioj strani dva RCA priključka na koje se priključuju interkonekcijski kabeli po želji za sprovođanje signali iz gramofona u (pred)predpojačalo. Sami kabeli iz ručke su tako uvijeni da, tvrde u VPI-ju, sasvim dovoljno kompenziraju protukliznu silu. Ako korisnik misli da je to premalo/previše, može kabele uviti ili odviti tako da priključak na kraju kabela zaokrene za puni krug (360 stupnjeva) u smjeru kazaljke na satu ili suprotno od toga. Ne može promašiti, jer i priključak i utičnica na sebi imaju crvenu točku i samo kad se one poklope priključak može ući u utičnicu.
Svima je jasno da VPI nije ovdje izmislio toplu vodu i riješio problem nepostojanosti protuklizne sile. Uvijeni kabel će vući ručku suprotno od djelovanja klizne sile istom jačinom, baš kao i anti-skating mehanizam. Međutim, prednost VPI-jevog rješenja je u tomu što na JMW-9 ručki nema mehenizma, odnosno sklopa čiji dijelovi, hoćeš-nećeš, više ili manje vibriraju. A to je nešto najmanje poželjno što se na ručki može i smije pojaviti. Međutim, sam kabel nije dovoljan da bi se igla precizno kretala kroz brazde. Kod tako koncipiranih ručki potrebno je do stanovite mjere povećati i slijednu/gaznu silu ansambla ručka/zvučnica. A to pak, u neku ruku, znači i povećano habanje ploča. Gramofonska integracija, rekli smo, daleko je od savršenosti. I uglavnom funkcionira po onoj narodnoj - dobiješ na mostu, izgubiš na ćupriji. No, rekli smo da usprkos tomu (kvalitetne) gramofonske integracije sjajno reproduciraju informacije utisnute u brazde vinilnih ploča. Ocjene koje je VPI Scout gramofon dobio na brojnim testovima u niz svjetski relevantnih audiočasopisa govore da smo imali na testu zaista izvanserijski proizvod. Koji načelno nije jeftin, ali predstavlja odličan odnos uloženog i dobivenog. Pa da vidimo što smo doživjeli tijekom višetjednog druženja s njime.

I ponešto o podešavanju i zvuku
Baza gramnofona na dnu ima četiri velike, aluminijske, konusno oblikovane, po visini podesive nožice. S njima se ne bi trebalo puno igrati ako korisnik ima kvalitetnu zidnu konzolu koja je sasvim vodoravna. A trebao bi je imati svatko tko koristi ili tek misli koristiti gramofonsku integraciju. Jer njezine prednosti su višestruke, a doprinos kvaliteti reprodukcije ogroman. Na lijevoj strani baze je utor u koji ulazni odvojeni pogonski motor. To što je motor odvojen od baze ima jednu dobru osobinu - nema mehaničkog kontakta baze i motora, pa tako ni prijenosa vibracija motora na bazu i dalje u ručku i zvučnicu. No, ima i jednu lošu stranu. Naime, da bi se ostvarila odgovarajuća sila kojom motor preko pogonskog remena mora okretati tanjur i održavati postojanu i preciznu brzinu njegove vrtnje, nužno je da motor bude na propisnoj udaljenosti od tanjura, tako da pognski remen ne bude ni labav niti prezategnut. O tomu u Korisničkom priručniku postoje vrlo precizni naputci. Isto je i s podešavanjem geometrije ručka/zvučnica pri čemu se korisnik služi pametno riješenim protraktorom kao i priručnim sredstvima poput dugačke šibice za paljenje kamina/roštilja koja pomaže pri podešavanju azimuta ručke/zvučnice ili pak podloškom za kompjuterskog miša koji se perporučuje postaviti pod pogonski motor da bi se smanjlo prenošenje njegovih vibracija na podlogu na kojoj stoji gramofon. Sve u svemu, podešavanje Scout gramofona je vrlo jednostavno, zabavno je i na traje predugo. A ono nakon toga je još je puno zabavnije i poželjno da traje što dulje i bude što češće.
Prvo što vašeg izvjestitelja zanima kod prvog slušanja gramofona nakon podešavanja je da li svi tehnički parametri dobro funkcioniraju - vrti li se tanjur preciznio, ima li tragova kolebanja zvuka ili zavijanja, kako se nosi s mehaničkim i akustičkim podražajima, imali izobličenja usljed neprecizno podešene geometrije ručka/zvučnica odnosno neodgovarajuće protuklizne odnosno slijedne/gazne sile. Sve ove nužne parametre Scut je odradio u maniri punio skupljih gramofonskih integracija nego što je sam. Ako bi se tražila dlaka u jajetu, onda bi se moglo reći da je Scout donekle osjetljiv na snažnije mehaničke podražaje, poput onih kao što je kuckanje prstom po bazi. Tada se kroz zvučnike začuje tupi, potmuli zvuk. Međutim, u stvarnosti, tako jaki udari nikada ne potresaju gramofon. Ipak, to jest stanoviti signal da je gramofon osjetljiv na meheničku povratnu vezu. I to se čulo u najdubljem basu koji nije bio tako ugođen, precizan i čvrst kao s vrhunskom gramofonskom integracijom. Međutim, najveći broj korisnika ovakvih gramofona nema sustave koji tako duboki bas mogu reproducirati tako da tu manu neće ni osjetiti. Ostatak bas spektra zvučao je odlično - okretno, brzo, točno, eksplozivno, ali ne suho i prazno. Bilo je tu dovoljno "mesa" i mase, a nije nedostajalo ni topline i baršunastosti.

S iznošenjem srednjotonskog dijela spektra Scout nije imao (gotovo) nikakvih problema. Sve je teklo glatko, protočno, ujednačeno i logično. Možda Scout "favorizira" puhače u odnosu na gudače, ali mislim da je to stvar ukusa i pristupa stvarima, a ne stvarno stanje stvari. U svakom slučaju, snimke s puhačima zvučale su upečatljivo i primamljivije nego one na kojima puhača nije bilo. Ni s takvim snimkama nije bilo nekih elemenata koje bi trebalo kritizirati, osim što to nije bilo nešto po čemu bi zvuk Scouta trebalo isticati u odnosu na druge gramofone slične cijene. Glasovi su zvučali izrazito prirodno, lijepo oblikovano i artikulirano, bez parazitskih sibilanata i lažne sonornosti.
U najvišem dijelu spektra koji se bešavno nadovezivao na srednjotonski, bilo je obilje fino izrađenih detalja, prozračnosti i nježnih pojedinosti koje su zvuk u cjelini činile zanimljivim i ugodnim za slušanje. Najviši dio spektra bio je blago zatvoren, ali ne toliko da se u njemu ne bi čule nužne pojedinosti. Ipak, to jest detalj po kojem se jeftini(ji) gramofoni znadu razlikovati od boljih i skupljih. Tranzijenti i prijelazi bili su precizno izneseni što je zvuk u cjelini činilo dovoljno otvorenim brzim i vremenski korektnim.
Dinamičke prijelaze Scout je prenosio bez većih poteškoća. Znalo je bili kraćih zastajkivanja kad je trebalo naglo iznijeti skok iz ppp u fff i obratno (što, istini za volju, nije tako često), ali sve ostalo bilo je uredno. U svjetlu cijene Scouta i sličnih mu gramofona i besprijekorno. Ipak, najbolje od svega je način kako Scout integracija iznosi prostorne elemente zvuka. Tu zamjerke nije bilo, čak i da gramofon stoji dvostuko više. Širina slike bila je ograničena samo bočnim zidovima sobe, mada se doimala i širom, dubina je bila izuzetna, sa odlično prikazanim stanjem u orkestu od prednje rampe do najzadnjih redova, a na svakoj snimci koja je sadržavala kvalitetnu informaciju o visinskoj komoponenti zvukovne slike to se vrlo lijepo i jasno dalo uočiti. Sa Scoutom u sustavu zaista nije teško steći dojam nazočnosti orkestra u sobi odnosno svoje osobne nazočnsti u koncetnoj dvorani.
Nije lako obdariti superlativima gramofon čija je cijena oko 12.000 kn (bez zvučnice). To nije mala cijena, ali ni dovoljno velika da bi mogla jamčiti beskompromisnu kvalitetu. Međutim, kad gramofon te cijene u velikom broju elemenata zazvuči kao "veliki" onda je zasita teško štedjeti pohvale. Nisu ih štedjeli ni drugi, pa nećemo ni mi. Ma što tko mislio o tomu…





Lab3352

[lab3352]

I evo jedan link za download:

Hi Fi World Magazine 2007

http://rapidshare.com/files/128564820/H ... 7.pdf.html


Ovo nema veze sto je vise od godinu staro ... ukoliko prođe (ovo je prvi put da nesto uploadujem na rapidshare, iskreno), onda cu i neke druge brojeve Stereophil Hi Fi World kasnije postaviti

Lab3352 (ukoliko bude problema s download, javite na post)

[lab3352]

Upravo sam danas naručio Cambridge Audio 640 phono stage iz HR ... Nesto vise impresija kada dođe u sistem. U posljednjem broju Hi Fi Media imate veoma dobar test nekoliko phono stage (gramofonskih pretpojačala).





Lab3352

[lab3352]

Cambridge Audio Azur P640
napisao: Milan Rupić
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Fono stupanj

Druga mladost
Svi koji se koliko-toliko sustavno bave audijom i redovoto prate zbivanja na audiosceni, sasvim dobro znaju da se "fono vratio". Danas, gotovo trideset godina nakon što je počela silaziti s audiopozornice, a strojevi za njezinu proizvodnju se gasiti i nestajati, vinilna ploča doživljava svoju drugu mladost. Gramofoni i zvučnice se normalno proizvode - ne, naravno, u onoj mjeri ni u onoliko tvrtka kao u zlatno doba vinila - i u svakom većem gradu na svijetu danas je moguće kupiti barem jednu vrstu gramofona. Počinju se pojavljivati i nova vinilna izdanja, ne samo s tehno glazbom već i nova izdanja klasike. I koliko god se na jednoj strani stvari odvijaju gramofonima u prilog, ne drugoj strani taj trend nije dovoljo uočen i slijeđen. To se prije svega odnosi na nazočnot sklopova za pojačavanje slabašnog fono signala iz zvučnice kakvi su se u "ona vremena" u pravilu nalazili u svakom predpojačalu, zasbnom ili ugrađenom u kakvo integrirano pojačalo odnosno receiver. Danas se samo u rijetkim predpojačalima može naći ugrađeni fono sklop. Što, na svoj način, i nije neko iznenađenje. Pa ni mana takvih predpojačala, reklo bi se. Naime, oni koju danas kupuju gramofon - po prvi puta ili nakon što ga godinama nisu imali i koristili (ali se nisu riješili svojih dragocjenih zbirka vinilka) - nisu "obični" ljubitelji glazbe. Ne moraju se svi oni smatrati niti nazivati audiofilima, no u pravilu se radi o ljudima koji su veliki ljubitelji i dobri poznavatelji glazbe, glazbeni sladokusci, ljudi s dugim slušačkim iskustvom, koji itekako drže do toga da im glazba koju vole zvuči na najbolji mogući način. A to je i dalje, ma koliko mi/oni šutjeli o tomu, ili se neki čak i protivili toj tezi, moguće ostvariti jedino kvalitetnim i dobro ugođenim gramofonskim kombinacijama. Današnji gramofoni općenito se mogu smatrati kvalitetnim. Nema hiperprodukcije pa ni velikog šarenila u kvaliteti. Korisniku, dakle, jedino ostaje da kombinaciju propisno ugodi.
Zbog svega rečenog, sklopovi kakvi su se nekada ugrađivali u predpojačala danas takvoj klijenteli sigurno ne bi mogli pružiti sve ono što ona očekuje od njih. Jer ti sklopovi su, pogotovo oni MC tipa, ionako bili tek priručno, kompromisno rješenje. Koliko je god CD medij, pa i njegov nasljednik DVD, iznimno napredovao u odnosu na stanje prije tridesetak godina, ne treba puno znanja i istančanog sluha da bi se čulo kako dobro ugođena gramofonska integracija (ne nužno nedostižno skupa) "pere" CD/DVD playere i nekoliko puta skuplje od nje. I danas živi ona mnogima poznata misao osnivača Absolute Sounda i jednog od vodećih audioautoriteta suvremenog audija, Haryja Pesarsona, od prije gotovo tri desetljeća - "If you want to like digital (sound, op. a), stop listen to the analog."

RIAA ekvalizacija, pojačanje, impedancija, kapacitivnost
Osim dobre podešenosti, ogromnu, zapravo jednako važnu ulogu u kvaliteti konačnog zvuka gramofonske integracije ima i fono sklop. Uređaj čije je zadatak vrlo složen. Dvije su mu osnovne funkcije - RIAA ekvalizacija i pojačanje. Ono po čemu je fono sklop zaista bitno drugačiji od linijskog je njegov sklop za RIAA ekvalizaciju. Naziv sklopa dolazi od akronima organizacije The Recording Industry Association of America, koja je ustanovila standard za snimanje ploča. Naime, signal koji je utisnut u brazde gramofonskih ploča, ako to nekomu do danas nije bilo poznato, kad bi bio reproduciran bez RIAA ekvalizacije, zvučao bi svakako samo ne analogno izvorniku. Idealno bi bilo kad bi se brazde u ploču urezivale točno onako kako bi ih oblikovale osobine ulaznog signala pristiglog iz mikrofona za snimanje. Međutim, u tom slučaju bi brazde s pohranjenim bas dioncama morale biti izvanredno široke i međusobno naglašeno razmaknute (zbog velike amplitude hoda noža za urezivanje brazda u ploče) dok bi se one s visokotonskim informacijama (zbog malih amplituda) tiskale na uskom prostoru. To bi, na jednu stranu (zbog velike širine bas brazda), uzrokovalo smanjivanje ionako malog prostora na LP ploči i još drastičnije smanjivanje njezinog trajanja, dok bi s druge strane (zbog gusto stisnutih brazda s visokofrekvencijskim informacijama), došlo do značajnog pogoršanja odnosa signal/šum (uzrokovanog zrnatom strukturom materijala - vinila - od kojeg se izrađuju ploče). Zato u praksi signal iz mikrofona ne ide izravno u glavu rezača, već prolazi kroz svojevrstan ekvalizacijski sklop u kojem se smanjuje intenzitet robusnog basa za 20-ak dB i za isti iznos povećava glasnoća suptilnih visokih frekvencija. Taj je način ekvalizacije (ujednačavanje glasnoće svih frekvencija) standardiziran 1953. godine pod nazivom RIAA krivulja. Tijekom reprodukcije RIAA sklop u fono sekciji pretpojačala vraća stvari na svoje mjesto (pojačavajući bas, a stišavajući visoke frekvencije). Koliko točno se ta pretvorba obavi i što se manje šuma u zvuk pritom unese, toliko će i zvuk biti vjerniji originalu. Dozvoljena odstupanja su do +/-1 dB, ali već i sasvim posječni fono sklopvi, kakvi su se ugrađivali u predpojačala, to rade s odstupanjima manjima od 0.5 dB u oba smjera, uz odnos signal/šum od 60 dB (i to u, puno kritičnijem, MC stupnju) i više. Dakle, zadaća RIAA sklopa je samo da omogući spremanje što je moguće više glazbenog materijala na svaku od strana LP ploče, uz očuvanje svih njegovih izvornih osobina i ne smije u audiofilskim dizajnima biti iskorišten kao tonska kontrola (što je, na žalost, vrlo čest slučaj kod komecijalnih predpojačala). Kako u fono stupanj dolaze vrlo slabašni signali iz zvučnice (onih MC tipa pogotovo) njegova je osjetljivost vrlo velika. Zato bi bilo vrlo pogubno privesti mu signal iz bilo kojeg drugog izvora zvuka osim gramofona, jer signali iz linijskih izvora zvuka su i do 10000 puta snažniji. Napon signala koji dolaze u fono stupanj kreće se od svega 0.1 mV (iz MC zvučnica) do 5 mV pa i više (iz MM i visokonaponskih MC modela). Tu se oni inicijalno pojačavaju na 0.5 V do 1.5 V, što znači između 300 i 15000 puta! Fono stupanj je vrlo osjetljiv i na impedanciju izvora zvuka, dakle na impedanciju zvučnice i fono kabela. Iako je i linijski ulazni stupanj pretpojačala osjetljiv na impedanciju izvora zvuka, to niti izdaleka toliko ne utječe na zvuk kao kod fono sklopa. Posebno se to odnosi na (neke) MC zvučnice i fono kabele. Da bi se vrhunske MC zvučnice što je bolje moguće prilagodile ulaznoj impedanciji fono sklopa, na pojedinim modelima odvojenih fono stupnjeva (glavnom onim kvalitetnijim i skupljim) moguće je podešavati vrijednost ulazne impedancije, čime se mogu itekako poboljšati visokotonske osobine zvuka. Unutrašnja (odnosno izlazna) impedancija zvučnice mora biti usklađena s ulaznom impedancijm fono sklopa kako bi se ostvario što učinkovotiji prijenos informacija. Kad se radi o MM zvučnicama tu se već može govoriti o svojevrsnom standardu. Naime, unutrašnja impedancija MM zvučnica i ulazna impedancija fono sklopa su u pravilu 47 k?, jer je zaključeno da se tako dobijaju najbolji sonični rezultati. Kad se govori o MC modelima, njihova se unutrašnja impedancija kreće između 2 ? i 100 ? , pa je dosta teško, čak i kad postoji preklopnik za biranje impedancija, postići potpuno odgovarajuću skladnost. Svojevrstan je stoga paradoks vrlo izraženo mišljenje, oblikovano nakon mnogobrojnih slušnih testova, da standardizirana impedancija fono ulaza od 47 k? najbolje odgovara i većini suvremenih MC zvučnica. I ne samo to. Ima sasvim dovoljo slučajeva koji nedvojbeno potvrđuju da i pojedini modeli MM zvučnica zvuče bolje ako se smanji (odnosno poveća) unutrašnja impedancija (to se, ako nema birača za impedanciju, lako izvodi ugradnjom otpornika odgovarajuće vrijednosti, tj. premošćivanjem fono ulaza). Na takav način može se zvučnica (i MM i MC) učiniti zvučati "mirnije", "toplije" i lakšom za slušanje. Naravno može se, ako se pretjera, postići i sasvim suprotno. Prevelika impedancija zvuku će pridodati neprirodnu svjetlinu i agresivnost, dok će ga premala zatupiti i učiniti ga dosadnim. Na žalost, prolaskom signala kroz dodatne pasivne elemente ili čak čitav sklop, postavlja se pitanje očuvanosti njegove ionako, nakon prolaska kroz RIAA koerkciju, dvojbene izvornosti. MC zvučnice nisu toliko osjetljive na kapacitivnost fono sklopa i spojnog fono kabela kao MM modeli. Zato korisnici MM zvučnica trebaju dobro znati te vrijednsti jer o njima jako zavisi linearnost reprodukcije visokotonskog spektra. Na žalost, mnogi proizvođači čak i najkvalitetnijih predpojačala i kabela (bezrazložno) kriju, odnosno ne navode, te vrijednosti. One se obično kreću od 30 pF do 400 pF, a najbolje je ako su između 100 pF i 150 pF. Na nekim predojačalima postoji i preklopnik za prilagođavanje kapacitivnosti gramofonskog ulaza.

Predmet testa
Nakon ovog poduljeg uvoda, koji onima upućenijima nije otrkrio ništa novoga, ali bi onima manje iskusnima s gramofonima mogao pomoći da barem shvate svu složenost tematike, pozabavimo se jedim od niza fono sklopova kakvih je danas na tržištu sasvim zadovoljavajući broj, Cambridge Audijovim modelom 640P. Ovaj će uvod, usto, poslužiti i kao uvod u test NAD-ovog fono predpojačala koji će uslijediti nakon ovoga. Ono što u kontekstu cijele ove priče nije ni malo zanemerivo ni nezanimljivo da je 640P jedan od dva modela fono predpojačala koliko ih se nalazi u trenutnom Cambridge Audijovom katalogu. Što je nedvojbeno iznenađujuće, znakovito i nadasve pohvalo za tvrtku koja jest orijentirana na proizvodnju kvalitetnih audiouređaja širokog spektra, ali se nikako, i zbog mahom prihvatljive cijene svojih uređaja, ne bi mogla ubrojati u high-end dio branše. 640P fono sklop je bolji i svestraniji od dvaju i u sebi sadrži MM i MC odjeljke, za razliku od modela 540P koji ima samo MM sekciju. Prednja ploča mu je nejjednostavnija moguća, ravna, bez ijednog utora ili otvora, samo s dva natpisa u gornjim kutovima. Odostraga je puno živahnije. Slijeva na desno - mrežni priključak (12 V/0.5 A), RCA izlazni priključci, preklopnik subsoničkog filtra, preklopnik tipa zvučnice (MM i MC) te po jedan par RCA ulaznih priključaka za MM i MC zvučnicu. Potonje je jako zgodno jer u slučaju da korisnik ima gramofon s dvije ručke ili koristi dva odvojena gramofona, oni mogu istovremeno biti priključeni što omogućava i brzu i jednostavnu usporedbu njihovih zvukovnih dometa.

Vrijedno povratka
Oba Cambridge Audijova uređaja, 540P i 640P, prema proizvođačkim podacima, imaju pojačivački stupanj u A klasi, aktivnu ekvalizaciju i diskretne tranzistore. Potonje ova predpojačala razlikuje od mnogih drugih slične cijene koje imaju (jeftine) integrirane sklopove umjesto tranzistora. Vrlo bitnom dijelu svakog audiouređaja, napajačkim stupnju, ovdje je posvećena dužna pozornost, iako se ne radi o sasvim istim sklopovima. U 640P sklopu korišteni su tranzistori u paraleli kako bi se točnost RIAA ekvalizacije držala unutar granice od 0.3 dB, sve do 50 kHz. Na žalost, podatak o impedanciji za MC zvučnice nije naveden.
I na posljetku, ono najbitnije, zvuk. Prvo što se uoči da su oba Cambridge Audijova fono predpojačala izrazito niskošumna. Zapravo, bešumna. Što je za svaku pohvalu kod uređaja te cijene koji moraju poječavati vrlo slabašne signale. Frekvencijski odziv koji je kod fono sklopova kritičan zbog "kemijanja" s izvornim signalom u RIAA sklopu i nerijetko znade biti narušen i nelinearan. Ovdje se to nije dogodilo. Kad je na 640P bila priključena visokokvalitena gramofonska kombinacija i vrhunska zvučnica, bas je bio vrlo čvrst, iako ne dubok do krajnjih granica. Subsonički filtar nije trebalo uključivati, jer se bitniji pomaci nisu osjetili. Što ne znači da i neće s nešto slabijim gramofonima i pogotovo ne budu li smješteni na odvojenu, čvrstu i od drugih audiouređaja dobro izoliranu policu. Sama dubina basa bila je sasvim dovoljna za reprodukciju najvećeg broje naslova, osim za par snimaka s krajnje dubokim bas frekvencijama. No, bitnije od same dubine - koja (vjerojatno) ionako neće moći biti realizirana na najvećem broju sustava korisnika koji će si priuštiti 640P - bila je kvaliteta bas frekvencija. A tome se mogu uputiti uglevnom samo pohvale. Bas je bio točan i brz, gotovo kao s CD-a, ali je bio topliji, nježniji i s više duše nego s bilo kojim digitalnim medijem. S 540P srednjotonski dio opsega, poglavito onaj u domeni ženskih vokala, nije bio najtočnije definiran, no kod 640P taj se manjak profinjenosti nije mogao osjetiti. Naravno, na MC odsjeku, jer su MM sekcije obaju predpojačala zvučale vrlo slično (kad se vjerojetno i radi o istim sklopovima). Na oba fono stupnja srednjotonski dio spektra zvučao je protočno, životno, dobro atikulirano, s tim da su suzvučja sa 640P bila bolje izražena, dikcije točnije prenesena, bez parazitskih sibilanata. 640P je pritom točnije prenosio prezantnost glazbenog događanja, dok je 540P to radilo s nešto izrazitijom egzaltacijom. Koja nije smetala pri reprodukciji amplificirane glazbe (naprotiv, moglo bi se reći!), ali pri izvedbi klasičnog repertoara nije uvijek zvučala baš dobrodošlo. U najvišim dijelovima audiospektra moglo se čuti blago zaobljenje na ekstremu, što je i zvuku u cjelini davalo prizuk mirnoće, pa do stanovite mjere i zatvorenosti. Međutim, moglo bi se to opisati i kao mekoća i baršunastost jer kapitalnih detalja ni u jednom trenutku nije nedostajalo. Ipak, onih najfinijih, iz najvišeg dijela palete, nije bilo. Što se prezentacije prostornih dimenzija tiče, tu zamjerki gotovo da nije bilo. Ono što je sigurno (i nije iznenađujuće) je da je isti glazbeni materijal na gramofonu i CD playeru na prvom zvučao neusporedivo prirodnije glede reprodukcije svih elemenata prostorne slike. Čak i s gramofonom cijenom dosta manjom od cijene CD playera. Svi su elementi zvukovne slike bili jasno nazočni i uočljivi bez naprezanja. Naravno, puno su se lakše uočavale širinska i dubinska perspektiva od visinske, ali ni s njezinim iznošenjem nije bilo problema. Razlika u prezentaciji prostornih dimenzija zvuka izmađu 540P i 640P je samo u preciznosti, odnosno postojanosti. Naime, s 540P je pri glasnom sviranju znalo doći do blagog plivanja slike. Dinamičke kontraste i prijelaze oba su predpojačala iznosila precizno, iako ne onako kako to čine vrhunski modeli fono predpojačala, ali sasvim dovoljno točno da to ne ometa svakodnevno slušanje. Sve u svemu, oba ova pretpojačala su pun pogodak i nitko tko si ih priušti neće zažaliti. Ona neće moći iznijeti sve što može vrhusnka gramofonska integracija, ali će svaki srednjekvalitetni gramofon učiniti izvorom zvuka koji će bez većih problema nadmašiti većinu CD playera te cijene, pa čak i dosta više. Kvaliteta zvuka kakvu gramofonska integracija postiže s Cambridge Audijovim fono pretpojačalima, sa 640P poglavito, može se u puno bitnih elemenata mjeriti s onom puno skupljih high-end fono sklopova. Zato je podatak o cijeni 640P fono sklopa još jedna dobra vijest za ljubitelje vinila. Za kupovinu ovakvog uređaja nije potrebno peglati karticu u više rata. Njegova cijena od oko 1000 kn (600 kn za 540P) je takva da ga se lako može kupiti u "kešu". Neprocjenjivo…
____________________________

[lab3352]

ProAc Response D2
napisao: Tomislav Gašparić
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Zvučničke kutije

Engleski kameleon

Vjerujem da svatko tko se ozbiljnije i duže bavi kućnim audio uređajima više klase, zna za proizvode tvrtke ProAc, susretao se njima ili ih je čak posjedovao u razdoblju od nastanka tvrtke pa do danas. Prozvodi tog branda imali su hrvatskog zastupnika još tamo sredinom devedesetih kada sam se i sam upoznao s tim brandom, donekle osjetio i upoznao filozofiju zvuka koju gaji taj proizvođač, odnosno glava i brada tog branda Stewart Tyler. Tada još zelen u audio vodama, bio sam očaran tim zvučnicima, odnosno zvukom koji je karakterizirao sve njihove modele iz tadašnje Studio i prestižne Response serije. Glavna i najuočljivija odlika ProAc zvučnika, definicija prostora, prenošenje atmosfere, brzina i opuštenost jednostavno su toliko mom uhu drage, privlačne i među zvučnicima rijetke odlike da sam ih pamtio sve ove godine odsustva ProAca na našem tržištu. Srećom imam dva prijatelja koji posjeduju njihove zvučnike pa sam tu i tamo mogao obnoviti sječanje, dobiti dozu droge zvane ProAc. Ponovnim dolaskom ProAca na naše tržište susreo sam se njihovim proizvodima nakon gotovo 12g. Što se desilo u tih 12g? Gdje je ProAc kakvog pamtim? OK , 12 godina je jako dugo razdoblje, ali zar tolika razlika u filozofiji zvuka? Da se razumijemo ne radi se o tome da je moje pamćenje podpomognuto nostalgijom izobličilo davno zapamćen zvuk starih ProAc modela već se radi o velikom i očitom pomaku u karakteru koji obilježava današnje ProAc zvučnike. Jedini današnji model koji po mom mišljenju ima okus starog ProAca je njihov najveći biser, mali Response 1S, 1SC i kroz njega se i dan danas mogu uvjeriti da ne haluciniram kad tvrdim da razlike ima. Sam sebi sam dao zadatak da raskrstim s time u kojem smjeru ide ta razlika što je i glavna tema ovog testa kojim ću pokušati opisati svoj čisti subjektivni doživljaj modela Response D2, djelomičnog (gabaritima i imenom barem) nasljednika nekadašnjeg izvrsno zvućečeg modela Response 2S.

Tehnički opis
Kao što je već rečeno radi se o srednje velikom dvosistemskom monitoru s basrefleks principom rada bas kutije, predviđenom za postavljanje na stalke. Prednja ploća izrađena je od HDF ploče dok su ostale stranice izrađenje od 15mm visokokvalitetne šperploče. Kutija nema nikakve unutrašnje upornice što je pomalo čudno ali možda i logično ukoliko se išlo u smjeru kontrole i blagog korištenja njenih rezonanca (nešto što obilato koristi npr. Audio Note u svojim zvučnicima). Vjerujem da su dimenzije (raznolikost) stranica kutije pažljivo birane upravo radi kontrole rezonacija. Unutrašnjost je slabo ispunjena akustičkom spužvom. Visokotonac meke kupole je Vifin standardni model DX25TG 05-04 širokog ovjesa oko kupole i s obzirom na manjak oduška i volumena iza membrane, jako dobrih karakteristika i niske rezonantne frekvecije. Bas jedinica dugog hoda specijalno je za ProAc izrađena u Seasu. Motor drivera je iz Seasove prestižne serije Excel serije s T polnim nastavkom za simetriju magnestkog polja izvan magnetskog raspora, bakrenim faradeyevim prstenovima (čega je dio vidljiv kao bakreni šiljak u centru drivera) za poništavanje parazitskog od titrajna zavojnice stvorenog magnetizma u centralnom polu magnetske strukture (koji je zapravo ponaša kao jezgra zavojnice). Sve to izuzetno smanjuje nelinearna izobličenja pogona što znači i puno manja izobličenja drivera i zvučnika u kojem se koristi. Zavojnica je relativno malog promjera motana na crno eloksiranom aluminijskom nosaču i čini se kao produkt balansiranja između mase, vlastitog induktiviteta i snage koju može podnositi. Membrana je izrađena od impregniranog pletiva staklenih vlakana i čini se prilično čvrsta i dobro prigušena. Košara je također izvedenica iz njihove Excel serije ali s ravnom prednjom stranom i ProAc logom na vanjskom obodu. Skretnica je 6db/okt+noch filter za bas jednicu i 12db/okt+atenuacija za visokotonac, spremna za biwireing, izrađena dosta kvalitetno na FR4 vitroplast dvostranoj štampanoj pločici s debelim slojem bakra(70u) , nema bipolarnih elektrolitskih kondenzatora, sve su folije, dok su dvije zavojnice motane debelom žicom na feritnim jezgrama (dobro proračunatim). Unutarnje ožičenje je lemljeno i na skretnicu i na drivere što u današnjoj industriji nije čest slučaj čak niti u ovoj klasi zvučnika. Obično se korste male, labave spojnice kojima s vremenom oksidiraju kontakti i postanu osjetljive na vibracije. Ovdje to nije slučaj. Masivne buksne presvučene Rodijem prihvaćaju banana konektore, vilice i pin/gola žica varijantu spajanja. Sasvim su dovoljno razmaknute pa konekcija debljih kablova neće biti problem. Ja sam slušni test odradio u biwire spoju.

Opis slušnih impresija
Iz naslova možete otprilike zaključiti o kakvom se zvučniku radi. Kameleon je čak i preblag opis jer ta životinja mjenja i prilagođava samo boju ovisno o vanjskim utjecajima, dok ponašanje i instinkti ostaju okviru granica. Zvuk Response D2 zvučnika se od snimke do snimke mjenja, zapravo postaje onakav kakva je sama snimka. Promjene od snimke do snimke su tolike da je sam karakter zvučnika jedva čujan i to itekako može zbuniti slušatelja. Time bi se ukratko zvučniku mogao pridjenuti epitet neutralnosti ali to nebi bilo potpuno točno. Jedine na prvu loptu očigledne odlike su vrhunska rezolucija, lakoća prenošenja atmosfere i sviježina. Počeo sam s jednostavnom (Jazz, gospel,pop, blues, new age, rock) glazbom koja se na prvi mah činila kao materjal koji mogao najbolje otkriti što ovaj zvučnik može ili ne može. Zvučnik ove tipove glazbe odrađuje jednom riječju izvanredno i točno otkriva o kakvoj se snimci radi, u kakvom je prostoru snimano i na koji način. Ritmičnost, atmosfera i brzina jednostavno toliko unose slušatelja u glazbu da zaboravlja na sitne nedostatke zvučnika o kojima ću kasnije. Svi instrumenti i glasovi imaju vrlo prirodnu boju, timbar i veličinu, možda fali malo tijela srednjima i basu ali čini se da upravo to još i pomaže čistoči kompletne prezentacije. Da se krivo ne shvati, kad treba D2 može vrlo eksplozivno i čvrsto odsvirati bas dionice, udarac bas bubnja, trzaj debele žice kontrabasa ili električnog basa. Bas ne ide preduboko ali tamo dokle ide je sasvim dovoljno uvjerljivo i bez muljanja, ne pokušava biti jači i volumiozniji nego što zvučnik ovih dimenzija i ustroja može fizički odsvirati . Dinamički je vrlo agilan i potentan, bez zadrške iznosi i vrlo zahtjevne skokove u makrodinamici kao što i odlično nijansira promjene u mikrodinamici sve do donjih granica čujnosti koje nestaju u crnoj pozadini. Jedina zamjerka bi bila što u nekim slučajevima gornje srednjetosko područje zna istrčavati i postati in-face koraktera, dok visokotonac također želi koji puta privuči pažnju na sebe kao da se osječa ugrožen od većeg bas drivera, ali to se rijetko događalo i moralo je biti inicirano nekorektnostima na samoj snimci. Prezentacija zahtjevnije glazbe poput velikih simfonijskih orkestara, big bandova,orgulja ili zborne glazbe zadržava sve prije navedene odlike i kvalitete ali malo gubi na vjerodostojnosti zbog već prije rečenog manjka donjih oktava i volumena koji bi bili i jesu temelj i vezivo tkivo koje doprinosti većoj realnosti kod slušanja takve glazbe. No bilo kako bilo slušatelj se pomiri s time, nauči se taj nedostatak i ostane dalje faciniran vrlo oštrim fokusom i slojevitosću kojem se ProAc D2 doslovno ponosi i koju naglašava čim se javi prilika. Opet ponavljam, sve ono što se čini kao manjak ili hendikep višekratno je vraćeno u ostalim vrlinama. Osobno kod zvučnika više cijenim ovo kako se D2 ponaša nego kad zvučnik pokušava biti ono što nije i na kraju sve upropasti. Da ne zaboravim napisati jednu važnu stvar. D2 radi izvrsno i u manjoj slušaoni (moja je od 18 kvadrata), ne radi probleme u basu, može biti i bliže stražnjem zidu, ali mu ostavite bočnog prostora i prostora među zvučnicima (bez visokih rackova i televizora molim). Razveselit će vas dinamičnom i uzbudljivom zvučnom predstavom na preciznoj i raskošnoj pozornici.

Kada sam već s malom nostalgijom i započeo ovu recenziju napisat ću za kraj par riječi o tome što sam zamjetio kao promjenu u ProAc zvuku današnjih i nekadašnjih modela, a D2 je to baš fino pokazao.
Otvorenost i brzina ostale su glave odlike od prije ali se išlo na neutralizaciju karaktera cijelog spektra. Nekad je ProAc zvučao slađe i zavodljivije (uhu ugodne koloracije), danas su njihovi zvučnici instrument za što realniji prenos glazbe slušatelju. Zato pazite, ProAc D2 prenosi sve. Omogućite mu dobru podršku ili ga nemojte uopče slušati, ozbiljno vam to kažem jer sam se i ja razočarao u više navrata slušajuči njihove zvučnike po raznim sajmovima. Ovo druženje s D2 mi je promjenilo stav o novoj generaciji ProAc zvučnika, na bolje.



Izvori zvuka: Rotel RCD-990, Studer D731
Pojačala: Sansui AU-919, YBA Passion 300
Interkont:Kubala Sosna Fascination
Zvučnički kabel:Jorma design No.1 biwire
Strujni:Kubala Sosna Emotion(pojačala) , Jorma design Super power(Cd playeri)

Preuzeto s najboljeg hi fi audio sajta http://www.audiofil.net
_____________________________________________________________________

Lab3352



/kompletna ponuda/

[lab3352]

NAD PP 3
napisao: Milan rupić
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Digitalni MM/MC fono stupanj

Analogni digitalac

Puni naziv najnovijeg NAD-ovog fono predpojačala je "Digital Phono/USB Preamp PP 3." Digitalni fono!? Zvuči prilično oksimoronski, zar ne? Ipak, ne radi se ni o kakvom audiočudovištu koje kemija s audiosignalom ne bi li "popravilo" njegove izvorne osobine. Radi se o uređaju već viđene koncepcije. O jednom takvom, Pro-Jectovom Phono Boxu II, pisali smo prije skoro točno godinu dana.

Najsvestraniji u svojoj vrsti
PP 3 je uređaj dvojne funkcije - fono predpojačalo i D/A pretvarač. Dakle, PP 3 funkcionira kao MM/MC fono predpojačalo, ali (istovremeno) i kao A/D pretvarač koji signal iz zvučnice pretvara u tok digitalnih podataka koje je preko USB priključka moguće odaslati u računalo i snimati u digitalnom obliku. Dodatni, pak, ulazni linijski priključak omogućava da se isto učini i sa signalom uz bilo kojeg drugog linijskog izvora zvuka, tunera odnosno kasetofona, što PP 3 čini iznimno svestranim uređajem, nedvojbeno najsvestranijim u ovom trenutku u svojoj gami i cjenovnoj niši. Ovo je već treće utjelovljenje NAD-ovog PP (Phono Preamp) uređaja - počelo je s PP 1, koji se više ne proizvodi, slijedio je PP 2, koji je još uvijek u proizvodnji i napokon PP 3 koji je zapravo PP 2 s visokokvalitetnim A/D pretvaračem i USB sučeljem.
U paketu s PP 3 dolazi i mini CD s VinylStudio™ Lite PC Software programom za izravno snimanje ploča na PC u obliku .wav ili .mp3 dokumenata, koje je potom moguće zapržiti na CD ili prebaciti na kakav prijenosni player. PP 3 je mali uređaj koji se može smjestiti bilo gdje unutar audiosustava. Na njegovoj prednjoj ploči su samo USB priključak, ne onakav plosnati kakav obično nalazimo na računalima ili audiouređajima, već onakav četvrtasti kakav je najčešće na pisačima odnosno skenerima, te dvije LED-ice koje pokazuju uključensot uređaja i funkcionalnost USB priključka. Razloga za strah da će biti problema oko povezivanja nema jer u kutiji s PP3 je i USB kabel na čijem je kraju koji ide u računalo "normalni" plostnati priključak. A da ga i nema, problema nema, jer se kabeli s plostatim priključkom na jednom i četvrtastim USB priključkom na drugom mogu kupiti u svakoj tehničkoj trgovini. No, ovaj u PP 3 kompletu je zgodan zato što mu je moguće mijenjati dužinu. Naime, između dvaju priključaka je kotač s oprugom, poput onog na roletama, koji omogućava podešavanje dužine kabela i, nakon što ga se razvuče do kraja, njegovo vraćanje na minimalnu dužinu. Kabel, ipak, unatoč zgodnim dizajnu ne djeluje jako uvjerljivo pa bi možda ipak bilo zgodno isprobati kakav kvalitetniji. Mi smo to učinili i pomaka u kvaliteti je bilo. Ne drastičnih, ali sasvim dovoljnih da opravdaju zahvat. Na stražnjoj strani je puno više sadržaja. Tamo su RCA ulazni priključci za MM i MC zvučnicu, ulazni linijski priključak (za digitalizaciju signala iz tunera ili kasetofona), priključak uzemljenja i izlazni linijski RCA priključak. Osim toga tu su i dva preklopnika - MM/MC i Phono/Line In kao i priključak mrežnog adaptera. Kućište PP 3 je metalno, prilično čvrsto i dobro prigušeno. Unutar kućišta je niskošumno, diskretno ustrojeno MC predpojačalo nakon kojeg sljedi RIAA MM stupaj u obliku niskošumnog operacijskog pojačala u kojem je 12 db/okt infrasonički filtar koji prigušuje rumble gramofona. Na žalost, on je stalno aktivan tako da korisnik ne može eksperimentirati s učincima njegove uključenosti odnosno neuključenosti. Signal nakon ekvalizacije i pojačanja odlazi istovremeno na linijski izlazni priključak kao i u A/D pretvarač i potom na USB priključak.

MC predpojačalo sastoji se od četiri niskošumna tranzistora malog stupnja izobličenja i prilagođeno je vrlo niskim impedancijama signala iz MC zvučnica. Tranzistori ultraniskog unutarnjeg otpora po dva rade push-pull u paraleli čime se dodatno smanuje ulazni šum za 3 dB. Sam šum je 78 dB ispod 0.5 mV (RIAA). Pojačanje je 15 puta ili 24 dB, što omogućava podizanje i najslabijeg MC signala na razinu jačine signala MM zvučnice. Ulazna impedancija MC sklopa je 100 ohma u paraleli sa 180 pF. Pojačanje MM sklopa je 25.2 dB na 1 kHz, odnosno 287 mV izlaza za 5 mV ulaza, s marginom prepobude od 23 dB. Frekvencijski odziv je linearan od 20 Hz - 50 kHz, uz odstupanja manja od 1 dB, dok su u kritičnom dijelu spektra odstupanja tri puta manja, oko 0.3 dB. Infrasonički filtar prigušuje za -3 dB na 10 kHz i 14 dB na 5 Hz. Izlazni signal iz fono predpojačala je prigušen, niskopropusno filtriran i upućen u A/D pretvarač. NAD-ov vlastiti, poznati Soft Clipping sklop sprječava prepobudu A/D pretvarača. MM predpojačalo ima dinamički raspon od 100 dB, a A/D pretvarač 89 dB, čime se omogućava optimizacija pojačanja i najbolji odnos signal/šum uz najmanja izobličenja. Frekvencija uzorkovanja A/D pretvarača je 48 kHz, a THD samo 0.01 %.

Napajački sklop je vjerojatno najvažniji dio svakog audiouređaja. U NAD-u to sigurno dobro znaju jer su bili prvaci u promociji takvog shvaćanja stvari. Povećanjem napona napajanja s 15 V na 24 V povećali su marginu prepobude i poboljšali dinamički odziv. Ustroj napajačkog sklopa omogućava nisku impedanciju i nisku razinu šuma. Digitalni stupanj napaja se iz računala preko USB priključka, čime je postignuto potpuno odvajanje analognih od digitalnih audiosklopova što je pridonijelo dodatnoj bešumnosti i ukupnoj čistoći zvuka.

Na dobrom tragu
Iskusniji se audiofili sjećaju NAD-ovog legendarnog 3020 integriranog pojačala. U njemu je bio i fono stupanj kakav se do tada nije mogao naći ni u jednom integriranom pojačalu. Njegove zvukovne osobine značajno su pridonijele (možda i najviše!) karizmi kojom je ovo pojačalo bilo ovjenčano. Što je, na kraju, i normalno, jer je gramofon u vrijeme pojave 3020 bio jedini relevantni izvor visokokvalitetnog zvuka. Na tom temelju, očito je, nastala su i sva daljnja NAD-ova fono pretpojačala, sve do PP 3. Rečeno je da je PP 3 izrazito niskošumni sklop. Šum, nekmoli brum, jedva se mogao čuti i kad se sasvim prišlo visokotonskoj jedinici zvučnika. U bas području mogla se čuti prirodna živost i okretnost, iako ugođenost nije bile besprijekorna. Brzina izmjene nota bila je dobra, pa je i ritmičnost bas područja bila uredna. PP 3 ne može (dovoljno glasno) reproducirati ekstremno niske frekvencije, no i ono što može bit će više nego dovoljno za većinu sustava u kojima će se naći. Iznimaka gotovo da neće biti, jer ovo pretpojačalo nije namijenjeno korisnicima vrhunskih high-end sustava. U tom svjetlu, reprodukcija bas područja može dobiti i vrlo dobru ocjenu. Srednjotonsko područje zvučalo je još bolje. Iako je djelovalo pomalo mekano, fini detalji se nisu izgubili, glasovima nije nedostajala "tjelesnost", atrikulacija je bila jako dobra i cijelo je područje bilo dobro srođeno s ostalim dijelovima audiospektra. U najvišem dijelu frekvencijskog spektra nastavila se tonska priča iz srednjetonskog područja. Detalja je bilo puno, bili su lijepo cizelirani, a cijelo područje tek malo previše otvoreno. To nije predstavljalo problem pri normalno glasnom slušanju, ali pri glasnijem nekome bi moglo biti prenapadno. S MC zvučnicom dinamika je bila vrlo dobro iznesena (s MM prosječno, ali to je ograničenje MM zvučnice, ne predpojačala). Nije se osjećalo značajnije sažimanje ni pri vrlo brzim prijelazima i skokovima, čak ni na mikrodinamičkoj skali na ramjerno visokim razinama glasnoće. U prezentaciji zvukovne slika i njezinih osobina i dimenzija, PP 3 pokazao se sasvim uvjerljivim tumačem zbivanja na glazbenoj pozornici, međutim, ne može se reći da je i u jednom elementu odskakao od očekivanoga za uređaj tog cjenovnog razreda. Kao A/D pretvarač PP 3 radi vrlo dobro. Rezultat koji se dobije nije CD kvalitete, ali je sasvim slušljiv. Zato možda nije najbolji kao uređaj za arhiviranje zapisa s ploča na CD, ali može poslužiti. Barem kao back up dragocjenih ploča iz vinilne kolekcije. Za prebacivanje glazbe s vinila na prijenosne playere, pak, je izvrstan.

PP 3 je izvrstan uređaj. Za 700-tinjak kuna dobiti kvalitetno MM/MC predpojačalo koje zvukovno nije sasvim besprijekorno, ali niti bremenito napadnim manama koje bi ometale uživanje u glazbi te A/D pretvarač za digitalizaciju zvuka iz gramofona (ali i drugih analognih izvora zvuka) zaista se ne može na svakom koraku. I zato PP 3 zaslužuje samo pohvale. Bez ograde i ostatka.

Preuzeto s http://www.audiofil.net

[lab3352]

Denon je prošle godine predstavio najbolji, najveći i najjači home receiver





Denon POAA1HD
10 Channel power amplifier
THX Ultra2 certified
10x 150W per channel 8Ω
5x 500W per channel 4Ω bridged
Each amplifier in independent mono-block construction
3x Assignable VU meters on front display
Large handles on the back for easy placement
RCA and XLR input connections for each amplifier
RS232 Connection and 12V trigger
Direct link for power and setup with the AVP-A1HD
Premium silver finish

[Neda77]

@lab3352
Zanima me tvoj komentar na slijedece zvucnike:

Tannoy Eyris1 1154,83 KM



Monitor Silver RS1 636 KM



Tannoy Mercury MX4 695 KM




Magnat Quantum 503 529 KM



Magnat Quantum 505 449 KM



Tannoy Eyris 3 1099 KM

Imaju ih u Mobilmediji. Slusao sam ih i zvuce dosta bolje nego ona Yamaha.
Sta mislis kakvi su u poredjenju sa JBL. Jedan tip mi kaze da JBL daje "sirovi" zvuk, i pravi neke face kojima
mi simulira da je nezadovoljan. Sta ustavri znaci "sirovi" zvuk? Ja fakat nemam pojma

Prije svega pozdrav,javljam se iz Mostara i vidim da ima ekipe koja se razumije u ovu problematiku.Trenutno imam AV reciver Pionner 918,CD/SACD player PD-D6-J i potrebni su mi kvalitetniji zvučnici do 1500KM.
Volio bi čuti vaše mišljenje o Tannoy eyris 3 seriji zvučnika.Interesira me ako je neko nabavio ove zvučnike kako rade i kakav je zvuk proizvode.

[lab3352]

Pogledati link obavezno i obratiti pažnju na sistem broj IV:

http://www.audiofil.net/hifi_item.asp?NewsID=268



Lab3352