encian wrote:tempora wrote:encian wrote:@tempora. postovanje na realnim obzervacijama. zeljala bih da podijelim svoja iskustva.
mnogo muslimana zapravo vjeruje da je dirati zenu koja nije tvoja grijeh, i da treba da je ostavis netaknutu za njenog muza. onda se postavi pitanje seksualnosti rukovanja i sta to neko od mog muza moze oduseti rukovanjem sa mnom. onda se vecina slozi da rukovanje nije seksualno, al "bolje je ovako, cisto da sprijecimo". ima i onih koji misle da ako niste kao oni, niste musliman. iskreno: ima i onih koji misle ako si zensko i raspravljas (ne svadjas se i ne kontriras nego pricas o .... globalnom zagrijavanju) nisu muslimanka. neki dan nadjoh se kako razmisljam da mi je lakse biti muslimanka u bosni medju NEmuslimanima, nego ovdje medju muslimanima. osjecam se kao zena gradjanin drugog reda. nedavno sam vodila projekat na univerzitetu i jednom muslimanu donijela zlatnu koku (jedino je musliman mogao to da radi, projekat je bio donosenje halal hrane u skolske cafeterije), on se mjesecima zahvaljivao mom momku na tome. dok ovaj nije pukao i rekao da nema nista s tim te da je i ideja i izvodjenje iste bila iskljucivo moja, a da njemu ni na pamet nije pala. da napomenem da je i on magistar, ... koji se rukuje ...
pa onda, da vidimo, ima ih vaze na sve strane, nece da se rukuju pred rajom, onda polako na zadnja vrata izadju sa kakvom japankom.
ma nije to moj islam. moj islam je strah od Boga, ne strah od ljudi. moj islam je spoznaja i rad, ne skrivanje. moj islam je kad moj jaran koji malo pije (sto ne treba da radi) od sveg srca odrekne alkohola kad dodje ramazan, a ne ovi koji propustaju prvi dan jer nisu vidjeli mjesec. moj islam vezan je za ono kako me Bog vidi, moj islam nije vezan za ono kako me ljudi vide.
Enci, ja upotpunosti razumijem sto ti pises i sto zelis reci. Ali, svako od nas ce za sebe reci, nije to moj nacin vjerovanja ili ispoljavanja vjere. Ja licno, smatram da nemam pravo da sudim jer ta mi uloga-kao covjeku, nije namjenjena. Vec mogucnost izbora-u svemu sto cinim.
Mislim da je "problem" puno kompleksniji nego sto ga mi mozemo sagledati.
Tesko je u moru tradicija i kultura, razaznati "ispravno" i mijesati ga sa religijom, nacinom vjerovanja. A mi, kao izuzetno zatvorena mala zemlja, neprilagodjena promjenama i drukcijem, reagujemo prenerazeno na sve sto nam se desava. Mi se nismo poznavali ni unutar granica-a cinjenica, da je veliki broj Muslimana, skrivao svoj identitet ili ga negirao, govori dovoljno.
Danas se ne zelimo identificirati sa bilo kim, ili cim, jer nam to umanjuje ubjedjenje da smo bolji ili cistiji sljedbenici Islama. Kao sto ce to za sebe tvrdiiti svi oni koji praktiziraju religiju-ili se smatraju vjernicima.
Ja vjerujem u teoriju gospodje Karen Amstrong, da je svijet i covjek u njemu izgubio balans izmedju racionalnog i spiritualnog i da je to jedan od faktora, koji dovodi do izmedju ostaloga i ovakvih pojava kao sto je vehabizam. ( da ne duzim i miniram temu)
Sto se tice dzamija u BiH, one su za moj pojam postale institucionalizirane i gube na svojoj osnovnoj svrhi. Jer, ( jedan od primjera), u dzamiji se ne mozes vjencati ukoliko nemas svatove-bez obzira sto imas zelju ili osjecas duznost da izvrsis taj cin! To valjda govori dovoljno?

ja si stvarno nisam dopustila da kazem da sam bolji musliman ili covjek od bilo koga. ono sto mene iz petinih zila siluje jeste sljedece: ziveci u bosni niko mi nikad od drugih religija nije solio pamet (mislim na ljude koji su sa mnom razgovarali, ne na one koji su na mene pucali). efendija me ucio da musliman mora upoznati i TUDJE vjere, majka (nana) me naucila da valja sa drugom i u crkvu za bozic (jer gle cuda, ona je tako radila, i njene su komsije pravoslavci dolazili u malu dzamiju bez munare za svaki bajram). onda dodju vehabije i govore da nesto ne valja. mozda su oni i u pravu, ali s obzirom na moj family, educational, religious, regional, hystorical ... background, mogu li ja prihvatiti to ucenje i postati bolji vjernik i covjek? ili cu prihvatajuci nazor ucenje koje mi je strano skoro sa svakog aspekta postati ogorcena osoba, neko kome je i vjera mrska jer ga sputava? nismo li neiskreni radeci nesto sto nam ne prija? nije li iskrenost ono sto stoji u prvom sartu?
Uh, sto mi zadajes, teske zadace.

Ne zagovaram ja, da ti ili bilo ko drugi, treba i mora prihvatiti necije drugo ucenje, vjerovanje. Ja samo pokusavam, tj trazim umjerenost u razmisljanjima, u djelima-kroz sve ove gore tvoje ili moje ili tudje navedene pojave.
Priznat cu,da je taj stav, apsolutno utemeljen mojim licnim postojanjem, kroz koje sam izuzetno rano, shvatila, sta znaci biti drukciji i kroz isto, shvatila, da moram biti krajnje obazriva,( ne samo kroz vjeru) kada je rijec o ljudima i njihovom nacinu zivljenja.
Konkretno: Postoji mnogo pojava u drustvima, koje ja ne poznajem ili se ne slazem sa istim. Ali mi smo ubijedjeni da je vehabizam dosao sa ratom i da je infiltriran od strane drugih u nase redove i da on nije dio nas i da nije bilo rata, ne bi bilo ni vehabizma?

A praksa pokazuje da je vehabizam ipak dio nas! I da postoji izvjesna potreba ljudi da se priklone ovom "nacinu" vjerovanja. Postavlja se pitanje zasto? Zbog cega? Koji su razlozi, da covjek napusta svijet u kojem je zivio i trazi neki drugi put?Ocigledno je da mi o vehabizmu, znamo jako malo ili nista te da kroz isto, imamo jako puno predrasuda i da nam je lakse nepoznanicu smjestiti u negativan kontekst, u nesto izvan nas.Pogledaj samo na koji nacin se oslikavaju ljudi koji su priklonjeni vehabizmu: mracne, sumnjive bradate spodobe, kratkih hlaca, agresivnog pristupa koje pokusavaju unistiti sve sto nam je sveto! Ako gledamo kroz istoriju, isti recept, se upotrebljavao za protjerivanje raznih naroda i cini se i danas. Satanizacija.
Mnogi ljudi smatraju, da ako se ukine finansiranje Saudijske Arabije, nece biti ni vehabija. A vehabije nisu pokucale samo na nasa vrata, vec su tu i rodjene, ili se radjaju u zemljama Evrope i ostatka svijeta. Sta uciniti sa njima? Kako ih sprijeciti, da nam namecu ono, sto smatramo da nije nase ili nije ispravno?
Kako objasniti pojavu djece koja odlaze da se bore po Pakistanu, Avganistanu, Iraku, Ceceniji? Da li treba traziti razloge u nekakvim fundamentalistickim vjerovanjima koji zagovaraju terorizam ili ih treba traziti u polozaju svijeta, raspodjeli dobara, ugnjetavanjima, globalizmu, sukobu civilizacija, cemu?
Ja ti nemam odgovore na ta pitanja. Osim sto se strasno bojim, da se ne ogrijesim u svojim stavovima i u svojim djelima o bilo koga. Zbog toga apelujem na umjerenost i pokusaj razumijevanja. Jer toga nam najvise nedostaje u svijetu. A svijet, je upravo baziran na nametanju ubjedjenja, pocev od onih vojnih nametanja uspostavljanja demokratije

preko indoktrinacije, oduzimanja prava gradjanima raznim zakonima, itd itd.
Naravno da je potrebno "sankcionisati" pojave agresije od strane vehabija i nasrtaja na gradjane bilo kojeg oblika. Naravno da niko nema pravo nametati svoje ubjedjenje i svoju religiju, stav, bilo sto.
Ali mi smo uporni u ubjedjenju da sve ovo sto se desava nije dio nas, vec nesto sto nam je nametnuto i sto prijeti nasem unistenju. I mi nikako da shvatimo, da se svijet mijenja rapidno, da covjek trazi puta u opstanku jer mu izgleda sadasnja situacija ne donosi odgovore o postojanju.
Islam koji ja poznajem, priblizan je tvome Islamu. Islam je za mene vjera svjetlosti, progresivna vjera, koja nalaze ucenje,rad, zalaganje, otvorenost, samokritiku, postivanje svake religije, postivanje svakog ljudskog bica, biljke, zivotinje-jer je sve to djelo Stvoritelja i negacija istoga, za mene znaci negacija Stvoritelja.
Ali zasigurno, ima onih koji ce moje poimanje Islama negirati i reci da ja nemam veze sa vjerom-jer u danasnjem covjeku, ne postoji vise razlika u vjeri i politickom ispoljavanju vjere, kao nacinu opstanka.