Trebaju li nam feministkinje?

[tempora]

Izvinjavam se to vam miniram analizu feminizma kroz pisanu rijec, ali ja bih da se vratim praksi i polozaju zene u danasnjici!
Posto je feminizam kao pokret nestao i utopio se u "ljudska prava" mozda nemamo o cemu vise razgovarati.
Feministicki pokret u zapadnom svijetu je nestao i manje vise smatra se da su prava zene postignuta.
Interesantno je zapaziti feministicki pokret muslimanki koje se bore protiv predrasuda u zapadnom svijetu u kojem se smatra da je muslimanska zena zrtva terora svoje porodice, kulture, tradicije, te njena borba za licni identitet-u kojem je marama osnovni dio postojanja. ( a sto joj se osporava na svakom koraku! )

I da ne zaboravimo nekidasnje izbore o abortusu u Portugalu! Te novoj vladi Holandije koja pokusava naceti zakone o pravu na abortus!

O polozaju zene u BiH, malo se ili nikako pise. Stoga, da, feministkinje su nam potrebne!

[Faust]

Izvinjavam se to vam miniram analizu feminizma kroz pisanu rijec, ali ja bih da se vratim praksi i polozaju zene u danasnjici!
Posto je feminizam kao pokret nestao i utopio se u "ljudska prava" mozda nemamo o cemu vise razgovarati.
Feministicki pokret u zapadnom svijetu je nestao i manje vise smatra se da su prava zene postignuta.
Interesantno je zapaziti feministicki pokret muslimanki koje se bore protiv predrasuda u zapadnom svijetu u kojem se smatra da je muslimanska zena zrtva terora svoje porodice, kulture, tradicije, te njena borba za licni identitet-u kojem je marama osnovni dio postojanja. ( a sto joj se osporava na svakom koraku! )

I da ne zaboravimo nekidasnje izbore o abortusu u Portugalu! Te novoj vladi Holandije koja pokusava naceti zakone o pravu na abortus!

O polozaju zene u BiH, malo se ili nikako pise. Stoga, da, feministkinje su nam potrebne!

Da, feminizam u društvu je poreban i to prvenstveno socijalistički.
A da, ja sam samo muškarac...

[tempora]

Izvinjavam se to vam miniram analizu feminizma kroz pisanu rijec, ali ja bih da se vratim praksi i polozaju zene u danasnjici!
Posto je feminizam kao pokret nestao i utopio se u "ljudska prava" mozda nemamo o cemu vise razgovarati.
Feministicki pokret u zapadnom svijetu je nestao i manje vise smatra se da su prava zene postignuta.
Interesantno je zapaziti feministicki pokret muslimanki koje se bore protiv predrasuda u zapadnom svijetu u kojem se smatra da je muslimanska zena zrtva terora svoje porodice, kulture, tradicije, te njena borba za licni identitet-u kojem je marama osnovni dio postojanja. ( a sto joj se osporava na svakom koraku! )

I da ne zaboravimo nekidasnje izbore o abortusu u Portugalu! Te novoj vladi Holandije koja pokusava naceti zakone o pravu na abortus!

O polozaju zene u BiH, malo se ili nikako pise. Stoga, da, feministkinje su nam potrebne!

Da, feminizam u društvu je poreban i to prvenstveno socijalistički.
A da, ja sam samo muškarac...

Samo muskarac? " Zene su zenstvene, muskarci su pravi" -nadovezala bih se.
Ocigledno da i dalje imate izvjesnu predrasudu o feminizmu-jer to "samo muskarac" bi trebalo da umanjuje nekakvo ucesce u "zajednickoj stvari"
Prvenstveno se treba postaviti pitanje, sta to znaci rijec emancipacija i sto ona podrazumijeva. ( posto se i ova rijec iskljucivo vezuje za zenu!)-pa onda nastaviti dalje.
Treba se osvrnuti na silno nasilje koje se sprovodi nad zenom i nacin rada odgovornih organa u sprjecavanju ovog nasilja i zastiti zena ( i djece)!

[three sisters]

No, dobro. Obećao pa sad moram. Sam sam si kriv! Dakle, ne slažem se da postoji muški i ženski roman, a sukladno tome, ne smatram da je roman ženska tvorevina. Ako ćemo baš posmatrati roman sa spolnog stanovišta, da se primijetiti da je roman i muški i ženski i da je to književna forma koja omogućava da se u njemu jave i "ženski" i "muški" glasovi. Uticaj na čitalačku kulturu bilo koga imaju i muškarac i žena, a svaka čitalačka kultura predstoji kulturi pisanja (književnog pisanja da ne bi bilo nesporazuma).
I koji to muškarci pripisuju sebi zasluge žena?

P.S.: Eto voajeri, sad čekajte da se ljubiteljka Čehova javi ili je vi zamijenite.

oh my, nisam vidjela da se ovo rasplamtalo , ne slažeš se da postoji muški i ženski roman, a molim te da li bi za neke romane mogao reći, da su autori muško ili žensko bez da poznaješ ime autora. ja sam sigurna da bi za većinu romana, naravno bez nekog laičkog određivanja, nego po nekim konkretnim odrednicama. Ja vjerujem da je svatko od nas svjestan, dragi Fauste, da romani imaju muške i ženske likove, te da su čitatelji muškarac i žena, Ludmila;) ali to nema nikakve veze sa postojanjem ženskog pisma.
Sada da ne bi bila nekonkretna kao ti, trebala bi da navedem po čemu se to žensko pismo razlikuje od muškog nametnutog kanona, kojim pišu i neke žene da se razumijemo.
Čitava postmoderna, želi i to je zadatak zadnjeg vala feminizma, da ukaže na subverzivno znanje, koje krije drugi, znači onaj koji je izašao iz simboličkog svijeta muške dominacije. Žensko pisanje je tu previlegovana vrsta manjinskog pisanja.
Neke zasebne karakteristike ženskog pisma bile bi, premda sada, to nije izvlačenje, žensko pismo je nemoguće definirati, čisto zato jer ga je puno teže teoretizirati nego muško, su precizno komponovanje opisa, tu se mogu uključiti metafore i simboli karakteristični za žene, izbacivanje muških simbola, cirkularnost pripovjedanja bez zapleta, znači nema vrhunca, kao kod muškaraca isto tako kreiranje svijeta u mirisima, dodirima.., subjektivnost, rijetko kada postoji svevideći pripovjedač, asocijativno fotografske slike, priče se šire u svim pravcima, a povod za njih je tek neka slučajnost, upisavanje ženskog tijela u tekst itd.
a sada žensko pisanje je osviješteno 70 ih godina ovog stoljeća, kada kažem da je roman ženska tvorevina, onda mislim na spisateljice iz 18. st, tada muškarci nisu pisali romane, to je povijesna činjenica, zatrta međutim, jer su u 19. st. muškarci preuzeli roman, i napravili ga muškim diskursom, dobro da je to ostalo na tome, ali obično se zahvali svojim uzorima, a oni su
zatrli uspomenu na te žene, npr. rodonačelnik romana defoe..a vjeruj mi nisam ih sve upoznala a odnosilo se i na hasanaginicu, i još daljnje primjere..
evo kako živimo u jednoobraznom društvu, rat između žena i muškaraca, dokazuje kako je svako zauzeo svoju stranu, hoće neko muški stati na moju, a neka žena na faustovu?
bea i hierarchia

Nego, sve što si navela znam. Svoj stav sam rekao i jasno mi je da se razlikuje od kanona (to je sad postalo kanon - žensko pismo, muško pismo). Roman je, nasreću, bez obzira šta o tome mislile istaknute feministkinje druge polovine XX stoljeća, šira forma koju ispisuju i muškarci i žene i pišu o muškarcima i ženama. Ne slažem se da postoje neke veće razlike među romanima, recimo, Christe Wolf i Guntera Grassa nego Wolf i Morrison ili Grassa i Austera. Lupam imena, onako kao su mi pala. Dakle, to što su Morrison i Wolf žene, automatski ne znači da će sadržaji njihovih romana biti sličniji, i obratno, Grass i Auster jesu muškarci, ali pišu različite romane. Meni je to očito! i možemo se složiti da su većinom pisci romana muškarci.

drago mi je da si ti to sve znao, ali pošto je postirano na javni dio foruma, nisam se obraćala samo tebi, pa se nadam da nisam uzaludno pisala..opet ti ideš jednom linijom argumentiranja koja je poopćena do krajnjih granica..naravno ne piše svaka spisateljica ženskim pismom..i gunter grass je loš primjer, nisi trebo lupat imena, jer on piše za mene, donekle ženskim pismom, ja ne govorim o tome, da sve žene pišu ženskim pismom, i da svi muškarci pišu muškim pismom, nikako. Svatko bira sebi ulogu, tj. kao što je Simon de Beauvoir rekla: Ženom se ne rađa, ženom se postaje, neki interpretiraju ovu rečenicu, kao možeš izabrati da ne postaneš žena, super za tebe, ona je to mislila po meni afirmativno. Znači važan je izbor, da možemo birati između muškog i ženskog pisma, i tkz. muških i ženskih poslova,
@Šarafčina znam šta ti pravo lafački pokušavaš, ali ne hvataš me u nikakvoj zamci, ja zastupam da svako može izabrati šta hoće da radi, ako se ženi ne sviđa uloga domačice, ima onih kojima se sviđa, super, ona ima pravo na posao jednako plaćen kao i isti koji radi muškarac!

[Faust]

oh my, nisam vidjela da se ovo rasplamtalo , ne slažeš se da postoji muški i ženski roman, a molim te da li bi za neke romane mogao reći, da su autori muško ili žensko bez da poznaješ ime autora. ja sam sigurna da bi za većinu romana, naravno bez nekog laičkog određivanja, nego po nekim konkretnim odrednicama. Ja vjerujem da je svatko od nas svjestan, dragi Fauste, da romani imaju muške i ženske likove, te da su čitatelji muškarac i žena, Ludmila;) ali to nema nikakve veze sa postojanjem ženskog pisma.
Sada da ne bi bila nekonkretna kao ti, trebala bi da navedem po čemu se to žensko pismo razlikuje od muškog nametnutog kanona, kojim pišu i neke žene da se razumijemo.
Čitava postmoderna, želi i to je zadatak zadnjeg vala feminizma, da ukaže na subverzivno znanje, koje krije drugi, znači onaj koji je izašao iz simboličkog svijeta muške dominacije. Žensko pisanje je tu previlegovana vrsta manjinskog pisanja.
Neke zasebne karakteristike ženskog pisma bile bi, premda sada, to nije izvlačenje, žensko pismo je nemoguće definirati, čisto zato jer ga je puno teže teoretizirati nego muško, su precizno komponovanje opisa, tu se mogu uključiti metafore i simboli karakteristični za žene, izbacivanje muških simbola, cirkularnost pripovjedanja bez zapleta, znači nema vrhunca, kao kod muškaraca isto tako kreiranje svijeta u mirisima, dodirima.., subjektivnost, rijetko kada postoji svevideći pripovjedač, asocijativno fotografske slike, priče se šire u svim pravcima, a povod za njih je tek neka slučajnost, upisavanje ženskog tijela u tekst itd.
a sada žensko pisanje je osviješteno 70 ih godina ovog stoljeća, kada kažem da je roman ženska tvorevina, onda mislim na spisateljice iz 18. st, tada muškarci nisu pisali romane, to je povijesna činjenica, zatrta međutim, jer su u 19. st. muškarci preuzeli roman, i napravili ga muškim diskursom, dobro da je to ostalo na tome, ali obično se zahvali svojim uzorima, a oni su
zatrli uspomenu na te žene, npr. rodonačelnik romana defoe..a vjeruj mi nisam ih sve upoznala a odnosilo se i na hasanaginicu, i još daljnje primjere..
evo kako živimo u jednoobraznom društvu, rat između žena i muškaraca, dokazuje kako je svako zauzeo svoju stranu, hoće neko muški stati na moju, a neka žena na faustovu?
bea i hierarchia

Nego, sve što si navela znam. Svoj stav sam rekao i jasno mi je da se razlikuje od kanona (to je sad postalo kanon - žensko pismo, muško pismo). Roman je, nasreću, bez obzira šta o tome mislile istaknute feministkinje druge polovine XX stoljeća, šira forma koju ispisuju i muškarci i žene i pišu o muškarcima i ženama. Ne slažem se da postoje neke veće razlike među romanima, recimo, Christe Wolf i Guntera Grassa nego Wolf i Morrison ili Grassa i Austera. Lupam imena, onako kao su mi pala. Dakle, to što su Morrison i Wolf žene, automatski ne znači da će sadržaji njihovih romana biti sličniji, i obratno, Grass i Auster jesu muškarci, ali pišu različite romane. Meni je to očito! i možemo se složiti da su većinom pisci romana muškarci.

drago mi je da si ti to sve znao, ali pošto je postirano na javni dio foruma, nisam se obraćala samo tebi, pa se nadam da nisam uzaludno pisala..opet ti ideš jednom linijom argumentiranja koja je poopćena do krajnjih granica..naravno ne piše svaka spisateljica ženskim pismom..i gunter grass je loš primjer, nisi trebo lupat imena, jer on piše za mene, donekle ženskim pismom, ja ne govorim o tome, da sve žene pišu ženskim pismom, i da svi muškarci pišu muškim pismom, nikako. Svatko bira sebi ulogu, tj. kao što je Simon de Beauvoir rekla: Ženom se ne rađa, ženom se postaje, neki interpretiraju ovu rečenicu, kao možeš izabrati da ne postaneš žena, super za tebe, ona je to mislila po meni afirmativno. Znači važan je izbor, da možemo birati između muškog i ženskog pisma, i tkz. muških i ženskih poslova,
@Šarafčina znam šta ti pravo lafački pokušavaš, ali ne hvataš me u nikakvoj zamci, ja zastupam da svako može izabrati šta hoće da radi, ako se ženi ne sviđa uloga domačice, ima onih kojima se sviđa, super, ona ima pravo na posao jednako plaćen kao i isti koji radi muškarac!

Donekle? i to da se svako može šetati iz jednog u drugog, iz ženskog u muško je samo potvrda mojo "općozaciji", ljudi smo, a poslije toga muškarci ili žene, majke ili očevi, kćerke ili sinovi, ljenguze ili radnice/radnici, mrgudi/vesli/vesele...

[three sisters]

Nego, sve što si navela znam. Svoj stav sam rekao i jasno mi je da se razlikuje od kanona (to je sad postalo kanon - žensko pismo, muško pismo). Roman je, nasreću, bez obzira šta o tome mislile istaknute feministkinje druge polovine XX stoljeća, šira forma koju ispisuju i muškarci i žene i pišu o muškarcima i ženama. Ne slažem se da postoje neke veće razlike među romanima, recimo, Christe Wolf i Guntera Grassa nego Wolf i Morrison ili Grassa i Austera. Lupam imena, onako kao su mi pala. Dakle, to što su Morrison i Wolf žene, automatski ne znači da će sadržaji njihovih romana biti sličniji, i obratno, Grass i Auster jesu muškarci, ali pišu različite romane. Meni je to očito! i možemo se složiti da su većinom pisci romana muškarci.

drago mi je da si ti to sve znao, ali pošto je postirano na javni dio foruma, nisam se obraćala samo tebi, pa se nadam da nisam uzaludno pisala..opet ti ideš jednom linijom argumentiranja koja je poopćena do krajnjih granica..naravno ne piše svaka spisateljica ženskim pismom..i gunter grass je loš primjer, nisi trebo lupat imena, jer on piše za mene, donekle ženskim pismom, ja ne govorim o tome, da sve žene pišu ženskim pismom, i da svi muškarci pišu muškim pismom, nikako. Svatko bira sebi ulogu, tj. kao što je Simon de Beauvoir rekla: Ženom se ne rađa, ženom se postaje, neki interpretiraju ovu rečenicu, kao možeš izabrati da ne postaneš žena, super za tebe, ona je to mislila po meni afirmativno. Znači važan je izbor, da možemo birati između muškog i ženskog pisma, i tkz. muških i ženskih poslova,
@Šarafčina znam šta ti pravo lafački pokušavaš, ali ne hvataš me u nikakvoj zamci, ja zastupam da svako može izabrati šta hoće da radi, ako se ženi ne sviđa uloga domačice, ima onih kojima se sviđa, super, ona ima pravo na posao jednako plaćen kao i isti koji radi muškarac!

Donekle? i to da se svako može šetati iz jednog u drugog, iz ženskog u muško je samo potvrda mojo "općozaciji", ljudi smo, a poslije toga muškarci ili žene, majke ili očevi, kćerke ili sinovi, ljenguze ili radnice/radnici, mrgudi/vesli/vesele...

ovaj je thread giant, trebala sam pisati ispod ali eto..donekle piše ženskim pismom, je možda moja predrasuda, jer je on muško, a što se tiče općoizacije, ne dajem ti kredit tu, jer ti samo želiš da dokažeš da eto imamo muške i ženske likove svudgje, i tako neke postavka gunter i auster nisu slični, da te podsjetim ja zastupam, da postoji žensko pismo, što ti isprva negiraš, nema veze što ga neka žena neće upotrijebiti, onda se može za nju reći, da se priklanja muškom kanonu, a da nema ženskog pisma, ne bi se moglo ništa reći..
a što si rekao za postojanje ženskog kanona, tu se pak ne slažem, muškarci još uvijek imaju prevlast, pa to onda ne može biti kanon, koliko žena je u lektirama?
moja druga postavka je bila roman je ženska tvorevina, i žene u prošlosti su bile zemetene, i naše je da ih otkrijemo, ti sad hočeš reči, jeste stvarnost je da žene prije nisu pisale, odjednom se desio boom autorica, osjetile potrebu nakon stotinjaka godina

[Hierarchia]

Evo da ipak i ja reagujem na ovo isticanje posebna ženska pisma ili ecriture feminine, vidi se da si radio ovo na faksu onda sigurno znaš da je roman ženska tvorevina, i da je nastao u 18. st., ali su ga sebi preuzeli muškarci u 19. st., i potpuno su zatrta svjedočanstva o ženskim spisateljicama, cilj tog nekog sada ne govorimo o ljudskim pravima i aktivizmu, ovo je polje književnosti, književnog feminizma, je dati da žena progovori o sebi, svojim jezikom, ako se ne slažeš da se žene drugačije izražavaju, onda barem taj vid gledanja na svijet kroz oči žene, i tu je uključena i postkolonijalna kritika, foe od kucea, muško je, i on se može nazvati postfeministom, jer brani ova neka stajališta drugosti, je kritika predstavljanja muškog svjedoka, ovdje žensko priča o brodolomu, i davanje prilike urođeniku da priča sam o sebi, da ne govorim o tome da se misli da je hasanaginicu napisala žena itd.
Znači kada muškarci pripisuju sebi zasluge žena, i kada žena može govoriti samo onako kako joj muškarac propisuje, to onda definitivno nije poštivanje ni prava na vlasništvo ni slobodu govora..a to tvoje isticanje onda postaje totalno deplasirano..

No, dobro. Obećao pa sad moram. Sam sam si kriv! Dakle, ne slažem se da postoji muški i ženski roman, a sukladno tome, ne smatram da je roman ženska tvorevina. Ako ćemo baš posmatrati roman sa spolnog stanovišta, da se primijetiti da je roman i muški i ženski i da je to književna forma koja omogućava da se u njemu jave i "ženski" i "muški" glasovi. Uticaj na čitalačku kulturu bilo koga imaju i muškarac i žena, a svaka čitalačka kultura predstoji kulturi pisanja (književnog pisanja da ne bi bilo nesporazuma).
I koji to muškarci pripisuju sebi zasluge žena?

P.S.: Eto voajeri, sad čekajte da se ljubiteljka Čehova javi ili je vi zamijenite.

oh my, nisam vidjela da se ovo rasplamtalo , ne slažeš se da postoji muški i ženski roman, a molim te da li bi za neke romane mogao reći, da su autori muško ili žensko bez da poznaješ ime autora. ja sam sigurna da bi za većinu romana, naravno bez nekog laičkog određivanja, nego po nekim konkretnim odrednicama. Ja vjerujem da je svatko od nas svjestan, dragi Fauste, da romani imaju muške i ženske likove, te da su čitatelji muškarac i žena, Ludmila;) ali to nema nikakve veze sa postojanjem ženskog pisma.
Sada da ne bi bila nekonkretna kao ti, trebala bi da navedem po čemu se to žensko pismo razlikuje od muškog nametnutog kanona, kojim pišu i neke žene da se razumijemo.
Čitava postmoderna, želi i to je zadatak zadnjeg vala feminizma, da ukaže na subverzivno znanje, koje krije drugi, znači onaj koji je izašao iz simboličkog svijeta muške dominacije. Žensko pisanje je tu previlegovana vrsta manjinskog pisanja.
Neke zasebne karakteristike ženskog pisma bile bi, premda sada, to nije izvlačenje, žensko pismo je nemoguće definirati, čisto zato jer ga je puno teže teoretizirati nego muško, su precizno komponovanje opisa, tu se mogu uključiti metafore i simboli karakteristični za žene, izbacivanje muških simbola, cirkularnost pripovjedanja bez zapleta, znači nema vrhunca, kao kod muškaraca isto tako kreiranje svijeta u mirisima, dodirima.., subjektivnost, rijetko kada postoji svevideći pripovjedač, asocijativno fotografske slike, priče se šire u svim pravcima, a povod za njih je tek neka slučajnost, upisavanje ženskog tijela u tekst itd.
a sada žensko pisanje je osviješteno 70 ih godina ovog stoljeća, kada kažem da je roman ženska tvorevina, onda mislim na spisateljice iz 18. st, tada muškarci nisu pisali romane, to je povijesna činjenica, zatrta međutim, jer su u 19. st. muškarci preuzeli roman, i napravili ga muškim diskursom, dobro da je to ostalo na tome, ali obično se zahvali svojim uzorima, a oni su
zatrli uspomenu na te žene, npr. rodonačelnik romana defoe..a vjeruj mi nisam ih sve upoznala a odnosilo se i na hasanaginicu, i još daljnje primjere..
evo kako živimo u jednoobraznom društvu, rat između žena i muškaraca, dokazuje kako je svako zauzeo svoju stranu, hoće neko muški stati na moju, a neka žena na faustovu?
bea i hierarchia

Potpisujem u vecoj mjeri ovo sto si rekla. Ipak mislim da je dosta tvog stava usmjereno labavim tezama feministickog pisma kojeg spominjes. One govore o knjizevnosti kao prvobitno zenskoj aktivnosti. Iskopale su nekoliko dokaza iz istorije (koja je sama po sebi nepouzdana) i sada masu njima.
Meni je bolji primjer koji mozemo upotrijebiti protiv relativizatora poput Fausta falocentricni jezik gdje je muska premoc itekako vidjljiva i uocljiva svakome.
Pogledajmo samo s kakvim otporom se pristupa zenskim naizivima poput sekretarica, doktorica, psihologinja, predlagacica, prezentatorka, itd. Te rijeci su zaista imale samo muski rod u pocetku pa su se zenske varijante izvodile tek poslije.

[three sisters]

Nego, sve što si navela znam. Svoj stav sam rekao i jasno mi je da se razlikuje od kanona (to je sad postalo kanon - žensko pismo, muško pismo). Roman je, nasreću, bez obzira šta o tome mislile istaknute feministkinje druge polovine XX stoljeća, šira forma koju ispisuju i muškarci i žene i pišu o muškarcima i ženama. Ne slažem se da postoje neke veće razlike među romanima, recimo, Christe Wolf i Guntera Grassa nego Wolf i Morrison ili Grassa i Austera. Lupam imena, onako kao su mi pala. Dakle, to što su Morrison i Wolf žene, automatski ne znači da će sadržaji njihovih romana biti sličniji, i obratno, Grass i Auster jesu muškarci, ali pišu različite romane. Meni je to očito! i možemo se složiti da su većinom pisci romana muškarci.

drago mi je da si ti to sve znao, ali pošto je postirano na javni dio foruma, nisam se obraćala samo tebi, pa se nadam da nisam uzaludno pisala..opet ti ideš jednom linijom argumentiranja koja je poopćena do krajnjih granica..naravno ne piše svaka spisateljica ženskim pismom..i gunter grass je loš primjer, nisi trebo lupat imena, jer on piše za mene, donekle ženskim pismom, ja ne govorim o tome, da sve žene pišu ženskim pismom, i da svi muškarci pišu muškim pismom, nikako. Svatko bira sebi ulogu, tj. kao što je Simon de Beauvoir rekla: Ženom se ne rađa, ženom se postaje, neki interpretiraju ovu rečenicu, kao možeš izabrati da ne postaneš žena, super za tebe, ona je to mislila po meni afirmativno. Znači važan je izbor, da možemo birati između muškog i ženskog pisma, i tkz. muških i ženskih poslova,
@Šarafčina znam šta ti pravo lafački pokušavaš, ali ne hvataš me u nikakvoj zamci, ja zastupam da svako može izabrati šta hoće da radi, ako se ženi ne sviđa uloga domačice, ima onih kojima se sviđa, super, ona ima pravo na posao jednako plaćen kao i isti koji radi muškarac!

Donekle? i to da se svako može šetati iz jednog u drugog, iz ženskog u muško je samo potvrda mojo "općozaciji", ljudi smo, a poslije toga muškarci ili žene, majke ili očevi, kćerke ili sinovi, ljenguze ili radnice/radnici, mrgudi/vesli/vesele...

i još nešto, ja definitino ne potvrđujem tvoje teze, jer bi se moglo reći, da ti govoriš sve je crveno, a ja nit, je crno nit je bijelo, al nije bogme ni crveno;)

[three sisters]

No, dobro. Obećao pa sad moram. Sam sam si kriv! Dakle, ne slažem se da postoji muški i ženski roman, a sukladno tome, ne smatram da je roman ženska tvorevina. Ako ćemo baš posmatrati roman sa spolnog stanovišta, da se primijetiti da je roman i muški i ženski i da je to književna forma koja omogućava da se u njemu jave i "ženski" i "muški" glasovi. Uticaj na čitalačku kulturu bilo koga imaju i muškarac i žena, a svaka čitalačka kultura predstoji kulturi pisanja (književnog pisanja da ne bi bilo nesporazuma).
I koji to muškarci pripisuju sebi zasluge žena?

P.S.: Eto voajeri, sad čekajte da se ljubiteljka Čehova javi ili je vi zamijenite.

oh my, nisam vidjela da se ovo rasplamtalo , ne slažeš se da postoji muški i ženski roman, a molim te da li bi za neke romane mogao reći, da su autori muško ili žensko bez da poznaješ ime autora. ja sam sigurna da bi za većinu romana, naravno bez nekog laičkog određivanja, nego po nekim konkretnim odrednicama. Ja vjerujem da je svatko od nas svjestan, dragi Fauste, da romani imaju muške i ženske likove, te da su čitatelji muškarac i žena, Ludmila;) ali to nema nikakve veze sa postojanjem ženskog pisma.
Sada da ne bi bila nekonkretna kao ti, trebala bi da navedem po čemu se to žensko pismo razlikuje od muškog nametnutog kanona, kojim pišu i neke žene da se razumijemo.
Čitava postmoderna, želi i to je zadatak zadnjeg vala feminizma, da ukaže na subverzivno znanje, koje krije drugi, znači onaj koji je izašao iz simboličkog svijeta muške dominacije. Žensko pisanje je tu previlegovana vrsta manjinskog pisanja.
Neke zasebne karakteristike ženskog pisma bile bi, premda sada, to nije izvlačenje, žensko pismo je nemoguće definirati, čisto zato jer ga je puno teže teoretizirati nego muško, su precizno komponovanje opisa, tu se mogu uključiti metafore i simboli karakteristični za žene, izbacivanje muških simbola, cirkularnost pripovjedanja bez zapleta, znači nema vrhunca, kao kod muškaraca isto tako kreiranje svijeta u mirisima, dodirima.., subjektivnost, rijetko kada postoji svevideći pripovjedač, asocijativno fotografske slike, priče se šire u svim pravcima, a povod za njih je tek neka slučajnost, upisavanje ženskog tijela u tekst itd.
a sada žensko pisanje je osviješteno 70 ih godina ovog stoljeća, kada kažem da je roman ženska tvorevina, onda mislim na spisateljice iz 18. st, tada muškarci nisu pisali romane, to je povijesna činjenica, zatrta međutim, jer su u 19. st. muškarci preuzeli roman, i napravili ga muškim diskursom, dobro da je to ostalo na tome, ali obično se zahvali svojim uzorima, a oni su
zatrli uspomenu na te žene, npr. rodonačelnik romana defoe..a vjeruj mi nisam ih sve upoznala a odnosilo se i na hasanaginicu, i još daljnje primjere..
evo kako živimo u jednoobraznom društvu, rat između žena i muškaraca, dokazuje kako je svako zauzeo svoju stranu, hoće neko muški stati na moju, a neka žena na faustovu?
bea i hierarchia

Potpisujem u vecoj mjeri ovo sto si rekla. Ipak mislim da je dosta tvog stava usmjereno labavim tezama feministickog pisma kojeg spominjes. One govore o knjizevnosti kao prvobitno zenskoj aktivnosti. Iskopale su nekoliko dokaza iz istorije (koja je sama po sebi nepouzdana) i sada masu njima.
Meni je bolji primjer koji mozemo upotrijebiti protiv relativizatora poput Fausta falocentricni jezik gdje je muska premoc itekako vidjljiva i uocljiva svakome.
Pogledajmo samo s kakvim otporom se pristupa zenskim naizivima poput sekretarica, doktorica, psihologinja, predlagacica, prezentatorka, itd. Te rijeci su zaista imale samo muski rod u pocetku pa su se zenske varijante izvodile tek poslije.

te teze nisu labave, nego nisu čvrste na način kako smo mi navikli da su teze muškog diskursa, koje je objektivan i svevideći, žensko pismo upravo želi da razobliči to što ti spominješ, falocentričnom jeziku dati alternativu

[rikardoreis]

Ma kakav feminizam, nepotreban je poslije ovih lavica na forumu...sve same rose louxembourg, marine cvetajeve i simone de beauvoir

Da ih nabrojim (ne po hierarchiji ) :
hierarchia, cehovljeva sestra , beatrix, anais, latinica, infraredrobinhoodovka , tigris, pitarka, debela, tempora, pearl, lucy, nancy, vingo, mala i...i nek mi oprosti neka ako sam je zaboravio.

Drmaju forumom...samouvjerene, svestrane, nacitane, elokventne, dostojanstvene, etc.
Kad se one obore na temu ima da je nema - rijeseno pitanje.
Temu (bilo koju...od filma, muzike, preko el. medija i seksualnosti do politike) rasclane do bola, obrade je, analiziraju, argumentuju, i zakljuce, ljudski, korektno, pravicno, onako kako samo to one znaju, tako da nama muskarcima (osim ako nije neki sovinisticki kontras) preostaje samo da klimamo glavama, potvrdjujemo njihove postove i eventualno upadnemo s nekom seksualnom aluzijom, gdje se, instiktivno, jos uvijek osjecamo jaci i ravnopravniji (bar do kreveta )

Iskreno se nadam, da ce takvih biti sve vise u svim sferama zivota tako da, polako i neprimjetno, te vjecne i nepotrebne tenzije po pitanju ravnopravnosti polova nestanu.
Moje licno iskustvo, ma koliko ono bilo, pokazuje mi da je ravnopravan zivot s zenama mnogo ljepsi i zanimljiviji, tako da mi ne predstavlja problem pomoci mami i poneki put oprat sude ili otresti koju dlaku s tepiha

P.S. ovo ujedno nek vam bude i cestitka za 8.mart, da se ne ponavljam vise, jer ovo je jedno veliko i tesko priznanje od jednog muzjaka , a i zbog tog da ne pohasite

[pitt]

Ma kakav feminizam, nepotreban je poslije ovih lavica na forumu...sve same rose louxembourg, marine cvetajeve i simone de beauvoir

Da ih nabrojim (ne po hierarchiji ) :
hierarchia, cehovljeva sestra , beatrix, anais, latinica, infraredrobinhoodovka , tigris, pitarka, debela, tempora, pearl, lucy, nancy, vingo, mala i...i nek mi oprosti neka ako sam je zaboravio.

Drmaju forumom...samouvjerene, svestrane, nacitane, elokventne, dostojanstvene, etc.
Kad se one obore na temu ima da je nema - rijeseno pitanje.
Temu (bilo koju...od filma, muzike, preko el. medija i seksualnosti do politike) rasclane do bola, obrade je, analiziraju, argumentuju, i zakljuce, ljudski, korektno, pravicno, onako kako samo to one znaju, tako da nama muskarcima (osim ako nije neki sovinisticki kontras) preostaje samo da klimamo glavama, potvrdjujemo njihove postove i eventualno upadnemo s nekom seksualnom aluzijom, gdje se, instiktivno, jos uvijek osjecamo jaci i ravnopravniji (bar do kreveta )

Iskreno se nadam, da ce takvih biti sve vise u svim sferama zivota tako da, polako i neprimjetno, te vjecne i nepotrebne tenzije po pitanju ravnopravnosti polova nestanu.
Moje licno iskustvo, ma koliko ono bilo, pokazuje mi da je ravnopravan zivot s zenama mnogo ljepsi i zanimljiviji, tako da mi ne predstavlja problem pomoci mami i poneki put oprat sude ili otresti koju dlaku s tepiha

P.S. ovo ujedno nek vam bude i cestitka za 8.mart, da se ne ponavljam vise, jer ovo je jedno veliko i tesko priznanje od jednog muzjaka , a i zbog tog da ne pohasite

aferim.....potpisujem

[rashomon]

E = mc (na kvadrat)

[Faust]

E da su nam svjetske feministice, kao što su te nabrojane sa ovog foruma, gdje bi nam bio kraj. Bush sigurno ne bi bio predsjednik. Doduše i njihovo poimanje ženskog pisma (Sestre tri) je diskutabilno, ali se da podnijeti.

[Faust]

@ faust, opet "ljudi smo" argument pa šta smo nego ljudi fazon je u tome što:

nema "ljuda" (čovjeka, naravno ) bez tih kategorija koje si naveo (spola, uloge u društvu, rase, podnebllja, vjere, uvjerenja, ideja

mislim, kad oduzmeš sve to, da li ti stvarno ostaje čovjek ili... i sve i da ostane, šta ćeš sa tom fiktivnom tvorevinom isključenom iz svega?

O tome ti pričam, isticanje bilo kojeg dijela "čovjeka" isključuje ostale sastavnice, nestaje ravnoteže. U ovom slučaju dominira muškarac (uzročnik većine zlog u svijetu, potpisujem, bez obzira je li muškarac muškarac ili muškarac žena) ili žena (bez obzira je li ona žena žena ili žena muškarac). I da odgovorim: nema čovjeka kad oduzmeš sve to!

[Hierarchia]

ricardo hvala, što nas nahvali čovjek

a inače - ima ovdje i zlatnih momaka, zna se

Rikardo, jedna od rijetko originalnih cestitki za 8. mart. Nije pateticno i komercial, bas po mjeri.

[Faust]

drago mi je da si ti to sve znao, ali pošto je postirano na javni dio foruma, nisam se obraćala samo tebi, pa se nadam da nisam uzaludno pisala..opet ti ideš jednom linijom argumentiranja koja je poopćena do krajnjih granica..naravno ne piše svaka spisateljica ženskim pismom..i gunter grass je loš primjer, nisi trebo lupat imena, jer on piše za mene, donekle ženskim pismom, ja ne govorim o tome, da sve žene pišu ženskim pismom, i da svi muškarci pišu muškim pismom, nikako. Svatko bira sebi ulogu, tj. kao što je Simon de Beauvoir rekla: Ženom se ne rađa, ženom se postaje, neki interpretiraju ovu rečenicu, kao možeš izabrati da ne postaneš žena, super za tebe, ona je to mislila po meni afirmativno. Znači važan je izbor, da možemo birati između muškog i ženskog pisma, i tkz. muških i ženskih poslova,
@Šarafčina znam šta ti pravo lafački pokušavaš, ali ne hvataš me u nikakvoj zamci, ja zastupam da svako može izabrati šta hoće da radi, ako se ženi ne sviđa uloga domačice, ima onih kojima se sviđa, super, ona ima pravo na posao jednako plaćen kao i isti koji radi muškarac!

Donekle? i to da se svako može šetati iz jednog u drugog, iz ženskog u muško je samo potvrda mojo "općozaciji", ljudi smo, a poslije toga muškarci ili žene, majke ili očevi, kćerke ili sinovi, ljenguze ili radnice/radnici, mrgudi/vesli/vesele...

ovaj je thread giant, trebala sam pisati ispod ali eto..donekle piše ženskim pismom, je možda moja predrasuda, jer je on muško, a što se tiče općoizacije, ne dajem ti kredit tu, jer ti samo želiš da dokažeš da eto imamo muške i ženske likove svudgje, i tako neke postavka gunter i auster nisu slični, da te podsjetim ja zastupam, da postoji žensko pismo, što ti isprva negiraš, nema veze što ga neka žena neće upotrijebiti, onda se može za nju reći, da se priklanja muškom kanonu, a da nema ženskog pisma, ne bi se moglo ništa reći..
a što si rekao za postojanje ženskog kanona, tu se pak ne slažem, muškarci još uvijek imaju prevlast, pa to onda ne može biti kanon, koliko žena je u lektirama?
moja druga postavka je bila roman je ženska tvorevina, i žene u prošlosti su bile zemetene, i naše je da ih otkrijemo, ti sad hočeš reči, jeste stvarnost je da žene prije nisu pisale, odjednom se desio boom autorica, osjetile potrebu nakon stotinjaka godina

Je li ja pišem ženskim pismom ako citiram cijelu diskusiju?
Neću više ponavljati muške i ženske likove. Evo malo Kundere (jeste da je muškarac, ali ponekad zna nešto dobro i napisati ): "Roman nije ispovijed autora nego ispitivanje što je ljudski život u klopci u koju se pretvorio svijet." (Umjetnost romana). Na to sam mislio, roman formom nudi da se autor/autorica odmaknu od sebe, svoje spolnosti i ostalih sastavnica (sasatvnice su za Beu) svoje cjelovitosti i bave se općim svijetom u kojem je moguće pokazati, između ostalog, da su žene u većini društava, kultura i civilizacija podređene i još dati sliku konteksta u kojem se spomenuti problem nalazi.
Lektiru ne spominji, to mi je bolna tačka, ako o tome počnem pričati, neću stati do sutra, a to nije ni tema. Jasno je da nema autorica, a također je jasno da nema sjajnih knjiga uopće u lektiri.
Nisma nigdje rekao da se desio boom autorica.
Eto

[black]

Fauste vidim ja zad'o se ti pravo hajde da vidimo šta kažu za ovo žene od "jezika" Riječ žena u rječnicima definira samo u odnosu na muškarca, a gramatički se muški rod primjenjuje kao univerzalan. Ženske izvedenice pojedinih riječi redovito imaju posve drukčiji, uglavnom pejorativni prizvuk, u odnosu na njihove muške ekvivalente. Tako je, primjerice, sufiks -ica, koji se koristi u tvorbi ženskih imenica, istovjetan sufiksu kojim se tvore deminutivi. Augmentativi, također imaju posve drukčije konotacije primijene li se na žene ili na muškarce – dovoljno je samo usporediti značenja riječi muškarčina i ženturača.

[FortunaBela]

Čitajući teme ovih dana, primijetila sam da se se na mnogo mjesta isticale pozicije muškarca i zene u društvu. Koliko je naše društvo (mislim na BiH) emancipovalo ženu, koliko se prevazišla patrijarhalna pozicija žene?
Da li žena u praksi zaista ima jednaku poziciju u društvu ili je i dalje ugrožena u nekim segmentima? Ima li kod nas pravih feministikinja? Dali se vi (forumašice) smatrate feministkinjama?

Pitanja mnogo, mnogo mogućnosti za raspravu... Izvolite.

Definitivno, polozaj zena i muskaraca nije ravnopravan, ne samo u BiH vec i sriom nam ove nase planete....

[Faust]

Fauste vidim ja zad'o se ti pravo hajde da vidimo šta kažu za ovo žene od "jezika" Riječ žena u rječnicima definira samo u odnosu na muškarca, a gramatički se muški rod primjenjuje kao univerzalan. Ženske izvedenice pojedinih riječi redovito imaju posve drukčiji, uglavnom pejorativni prizvuk, u odnosu na njihove muške ekvivalente. Tako je, primjerice, sufiks -ica, koji se koristi u tvorbi ženskih imenica, istovjetan sufiksu kojim se tvore deminutivi. Augmentativi, također imaju posve drukčije konotacije primijene li se na žene ili na muškarce – dovoljno je samo usporediti značenja riječi muškarčina i ženturača.

Jezik je šovinistički. Ne samo ovi naši jezici, nego svi.
Jednostavno je

[three sisters]

Donekle? i to da se svako može šetati iz jednog u drugog, iz ženskog u muško je samo potvrda mojo "općozaciji", ljudi smo, a poslije toga muškarci ili žene, majke ili očevi, kćerke ili sinovi, ljenguze ili radnice/radnici, mrgudi/vesli/vesele...

ovaj je thread giant, trebala sam pisati ispod ali eto..donekle piše ženskim pismom, je možda moja predrasuda, jer je on muško, a što se tiče općoizacije, ne dajem ti kredit tu, jer ti samo želiš da dokažeš da eto imamo muške i ženske likove svudgje, i tako neke postavka gunter i auster nisu slični, da te podsjetim ja zastupam, da postoji žensko pismo, što ti isprva negiraš, nema veze što ga neka žena neće upotrijebiti, onda se može za nju reći, da se priklanja muškom kanonu, a da nema ženskog pisma, ne bi se moglo ništa reći..
a što si rekao za postojanje ženskog kanona, tu se pak ne slažem, muškarci još uvijek imaju prevlast, pa to onda ne može biti kanon, koliko žena je u lektirama?
moja druga postavka je bila roman je ženska tvorevina, i žene u prošlosti su bile zemetene, i naše je da ih otkrijemo, ti sad hočeš reči, jeste stvarnost je da žene prije nisu pisale, odjednom se desio boom autorica, osjetile potrebu nakon stotinjaka godina

Je li ja pišem ženskim pismom ako citiram cijelu diskusiju?
Neću više ponavljati muške i ženske likove. Evo malo Kundere (jeste da je muškarac, ali ponekad zna nešto dobro i napisati ): "Roman nije ispovijed autora nego ispitivanje što je ljudski život u klopci u koju se pretvorio svijet." (Umjetnost romana). Na to sam mislio, roman formom nudi da se autor/autorica odmaknu od sebe, svoje spolnosti i ostalih sastavnica (sasatvnice su za Beu) svoje cjelovitosti i bave se općim svijetom u kojem je moguće pokazati, između ostalog, da su žene u većini društava, kultura i civilizacija podređene i još dati sliku konteksta u kojem se spomenuti problem nalazi.
Lektiru ne spominji, to mi je bolna tačka, ako o tome počnem pričati, neću stati do sutra, a to nije ni tema. Jasno je da nema autorica, a također je jasno da nema sjajnih knjiga uopće u lektiri.
Nisma nigdje rekao da se desio boom autorica.
Eto

Ja sam konstatirala da se desio , nije roman sada zen, ili klasična muzika da se sve ispreplete i stopi u Jedno u njemu, ima realnost kao osnovu. A mislim da je Bea to lijepo rekla, ali ti uporno insistiraš na toj nekoj čovječnosti bez izuzimanja. Ok je prisutnost i muškaraca i žena, i u literaturi i u životu je neupitna, ali ne bih rekla da se baš u romanu odaljuje od spolnosti, u romanu se traži identitet, kada bi se odaljavalo i bježalo od svih onih komponenata, koje je četvrta sestra spominjala, ne bi se imalo o čemu pisati.
Šta sad to mi je ko mana, poimanje ženskog pisma, ono je realna činjenica literature 20. stoljeća!
Ali za kraj: Ma ljudi ljudi smo

[pitt]

Ali za kraj: Ma ljudi ljudi smo

ha ja......nismo zene :D:D

[danas]

Fauste vidim ja zad'o se ti pravo hajde da vidimo šta kažu za ovo žene od "jezika" Riječ žena u rječnicima definira samo u odnosu na muškarca, a gramatički se muški rod primjenjuje kao univerzalan. Ženske izvedenice pojedinih riječi redovito imaju posve drukčiji, uglavnom pejorativni prizvuk, u odnosu na njihove muške ekvivalente. Tako je, primjerice, sufiks -ica, koji se koristi u tvorbi ženskih imenica, istovjetan sufiksu kojim se tvore deminutivi. Augmentativi, također imaju posve drukčije konotacije primijene li se na žene ili na muškarce – dovoljno je samo usporediti značenja riječi muškarčina i ženturača.

Jezik je šovinistički. Ne samo ovi naši jezici, nego svi.
Jednostavno je

netacno. neki jezici su manje, neki vise sovinisticki (ako je ovo sovinizam).
u turskom jeziku recimo ne postoje rodovi, tako da nema on/ona/ono... niti imenica muskog i zenskog roda...

[Faust]

@three sisters - ok, postoji žensko pismo, samo što je neuhvatljivo i fluidno. Konstatirali neki. Ja samo kažem da je ženski roman - loš roman, da je muški roman - loš roman. Najplastičnije objašnjeno.
@danas: hvala na ispravci - većina jezika se može nazvati šovinističkim...

[danas]

netačno , svi jezici su šovinistični, neki manje neki više

kad kažem svi, naravno ne mislim na apsolutno sve jezike svijeta, nego na one za koje smo čuli ili ih poznajemo

otvorite apsolutno svaku gramatiku, bilo kojeg jezika svijeta, i vidjet ćete tabele na kojima stoji prvo muški, zatim ženski i srednji rod. primjeri u tim gramatikama su uvijek u muškom rodu, osim ako se baš ne navodi primjer za muški rod. kada se navodi primjer recimo za perfekt, a nije potrebno obrazlagati rod npr. radio/radila/radilo, onda se samo stavi : on je radio. navodi se samo muški rod ili sva tri nikad, ama baš nikad samo ženski, za sve vrste riječi koje razlikuju rod.

niti jedan jezik kao jezik -- lingvisticki gledano -- ne moze biti sovinisticki, jer rijeci same po sebi nemaju nikakvo emotivno znacenje osim onoga koje im mi damo. kada ja kazem nigga' to je uvreda; kada crnac kaze tu istu rijec, to nije uvreda. od milja nekome mozes reci da je 'smrad', a ironicno mozes koristi rijec 'ljepotica'... da skratim -- kada pricamo o sovinizmu u jeziku, poenta nije u lingvistickoj konstrukciji ili obliku rijeci, pa cak ni u njenom izvornom znacenju, vec u njenoj drustvenoj i kulturnoj konotaciji.

takode, dosta jezika ne poznaje oblike proslog vremena koje ti navodis: u engleskom (i njemackom koliko se sjecam, mada vise nisam 100% sigurna) trece lice je isto za svaki rod. she worked, he worked, it worked... dok recimo u nasem jeziku imas ovakvu podjelu ne samo u trecem licu jednine, nego i prvom licu mnozine (mi smo isle, mi smo isli -- zavisno od toga ko smo to "mi")... i da skratim, ne znam sta bi ti pomoglo da gramatika bosanskog jezika lista prvo "ona je radila" pa "on je radio" oblik? zar je to najvaznije, i da li bi promjena redoslijeda bitno promjenila ista drugo osim puke forme? kome to pomaze i kako? kako bi tebi u zivotu bilo bolje da sad uzmemo i spalimo sve ove udzbenike, i ponovo ih stampamo tako sto ce zenski oblik biti na prvom mjestu -- na jezicima za koje 'smo culi i koje poznajemo'...

PS i da, ima nas koji smo culi i koji poznajemo dosta jezika

[black]

netačno , svi jezici su šovinistični, neki manje neki više

kad kažem svi, naravno ne mislim na apsolutno sve jezike svijeta, nego na one za koje smo čuli ili ih poznajemo

otvorite apsolutno svaku gramatiku, bilo kojeg jezika svijeta, i vidjet ćete tabele na kojima stoji prvo muški, zatim ženski i srednji rod. primjeri u tim gramatikama su uvijek u muškom rodu, osim ako se baš ne navodi primjer za muški rod. kada se navodi primjer recimo za perfekt, a nije potrebno obrazlagati rod npr. radio/radila/radilo, onda se samo stavi : on je radio. navodi se samo muški rod ili sva tri nikad, ama baš nikad samo ženski, za sve vrste riječi koje razlikuju rod.

niti jedan jezik kao jezik -- lingvisticki gledano -- ne moze biti sovinisticki, jer rijeci same po sebi nemaju nikakvo emotivno znacenje osim onoga koje im mi damo. kada ja kazem nigga' to je uvreda; kada crnac kaze tu istu rijec, to nije uvreda. od milja nekome mozes reci da je 'smrad', a ironicno mozes koristi rijec 'ljepotica'... da skratim -- kada pricamo o sovinizmu u jeziku, poenta nije u lingvistickoj konstrukciji ili obliku rijeci, pa cak ni u njenom izvornom znacenju, vec u njenoj drustvenoj i kulturnoj konotaciji.

takode, dosta jezika ne poznaje oblike proslog vremena koje ti navodis: u engleskom (i njemackom koliko se sjecam, mada vise nisam 100% sigurna) trece lice je isto za svaki rod. she worked, he worked, it worked... dok recimo u nasem jeziku imas ovakvu podjelu ne samo u trecem licu jednine, nego i prvom licu mnozine (mi smo isle, mi smo isli -- zavisno od toga ko smo to "mi")... i da skratim, ne znam sta bi ti pomoglo da gramatika bosanskog jezika lista prvo "ona je radila" pa "on je radio" oblik? zar je to najvazinje, i da li bi promjena redoslijeda bitno promjenila ista drugo osim puke forme? kome to pomaze i kako? kako bi tebi u zivotu bilo bolje da sad uzmemo i spalimo sve ove udzbenike, i odstampamo ih tako sto ce zenski oblik biti na prvom mjestu -- u jezicima koje 'smo culi i koje poznajemo'...

PS i da, ima nas koji smo culi i koji poznajemo dosta jezika

slusajte starije iskusnije zene