Silajdzic: za sebe i svoju kriminogenu mafiju i bandu
Lagumdzija:
http://www.sdp-bih.org.ba/law_proposals.htm
Zastupnici SDP BiH:
Jozo Križanović,
Zlatko Lagumdžija i
Selim Bešlagić
Predstavnički/ Zastupnički dom
Parlamentarne skupštine BiH
n/r gosp. Martina Raguža, predsjedavajućeg
Na osnovu člana X.1. Ustava BiH i člana 8. i 110. Poslovnika Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, podnosimo
Prijedlog izmjena i dogradnje Ustava Bosne i Hercegovine
Razlozi za izmjene i dogradnju Ustava BiH
Proteklo je više od osam godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, u okviru kojeg je donesen Ustav BiH. Pokazala su se potpuno neosnovanim očekivanja da će se , povremenim promjenama ustava entiteta i Ustava BiH, blagovremeno stvoriti uvjeti da se koncept dejtonske Bosne i Hercegovine postepeno, u hodu dograđuje i transformiše u pravcu uspostave Bosne i Hercegovine kao etnički nedjeljive demokratske države evropskog profila. To se nije dogodilo iz više razloga:
* Državni organi Bosne i Hercegovine ne raspolažu funkcijama i ovlaštenjima koje im omogućuju da u punom kapacitetu ostvaruju suverenitet ( unutrašnji i vanjski), tako da nemaju potrebne prerogative države, dok entiteti raspolažu sa nekim bitnim prerogativima države;
* Postoji institucionalna neravnoteža prava kolektiviteta ( nacija) na račun individualnih prava građana, što je suprotno Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Građanin je više "etnograđanin" nego politički subjekt;
* Nacionalna prava se teritorijaliziraju, dovodeći u diskriminirajući položaj "manjinske" u odnosu na "većinske" konstitutivne narode na entitetskoj teritoriji. I pored amandmana na entitetske ustave pokazuje se da . konstitutivni narodi nisu, dakle, ravnopravni na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine;
* Građanima – državljanima Bosne i Hercegovine i pripadnicima konstitutivnih naroda, suprotno Evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, uskraćeno je pravo da biraju i da budu birani u organe vlasti BiH na cijelom području Bosne i Hercegovine. Tako se uskraćuje aktivno i pasivno biračko pravo za oko 45% građana BiH, odnosno Bošnjaci i Hrvati u Republici Srpskoj ne mogu biti kandidati za člana Predsjedništva BiH ili zastupnici u Domu naroda, a isto tako ni Srbi u Federaciji BiH;
* Bosna i Hercegovina, cijeneći pravni poredak i koncept vlasti kojeg sada ima, nije moguća kao "samoodrživa država", pa je otuda, nažalost, za njeno funkcionisanje nužna institucija Visokog predstavnika;
* Entiteti dovode do apsurda državnost Bosne i Hercegovine. Teritorijalno-politička struktura Bosne i Hercegovine je suprotna njenom multinacionalnom biću. Bosna i Hercegovina nikada nije bila struktuirana isključivo na nacionalnoj osnovi;
* S obzirom na složenost državne strukture BiH, koja je uz to i asimetrična, Bosna i Hercegovina je nefunkcionalna i neefikasna država, čiji je državni aparat nepotrebno mnogobrojan i potpuno neracionalno organizovan. U svijetu ne postoji država sa takvim političkim svojstvima kao što je Bosna i Hercegovina;
* Postojeći ustavni okviri nije samo neefikasan već generiše i skupi državni aparat i administraciju koju finansijski ne bi mogle podnijeti ni mnogo bogatije države;
* Ustav BiH prenaglašeno podstiče podudarnost entitetskog i političkog identiteta. U takvim uvjetima nije moglo doći do uspostavljanja jedinstva ekonomskog, pravnog i političkog sistema Bosne i Hercegovine, što ima nesagledive posljedica po ukupni njen razvoj (dva pa i više ekonomskih, pravnih, političkih i socijalnih sistema i sl.). Posebno je ovakvo stanje pogubno po ostvarivanje prava i sloboda građana;
* Nedograđenost i neefikasnost državnih organa, kako upravnih tako i pravosudnih, pogoduje širenju kriminala i korupcije, što ugrožava ekonomske i političke osnove države i društva;
* Bosna i Hercegovina nije ekonomski "samoodrživa", budući da se njen dosadašnji razvoj uglavnom bazirao na donacijama, a dostignuti društveni proizvod ne omogućava razvoj koji obezbjeđuje rast zaposlenosti i porast standarda;
* Česte su opstrukcije u donošenju elementarnih državnih odluka, budući da je sistem odlučivanja konsenzusom uveden i kod operativnih i ekspertnih pitanja, čime je stvoren prostor za politikantske manipulacije;
* Predsjedništvo BiH je iščašeno u sistemu državne vlasti i stavlja se u poziciju dualizma i paralelnog organa sa Vijećem ministara, uz nepotrebno skup administrativni aparat koji ga uslužuje;
* Bosna i Hercegovina je donekle ušla u fazu stabilnosti, ali njena ekonomska samoodrživost i potrebna brzina reformi se svakim danom dovode u pitanje. Na taj način produbljuje se i produžava stanje siromaštva i besperspektivnosti i u nedogled odlaže uključivanje Bosne i Hercegovine u daljnje evropske integracije.
Sve to upućuje na potreba hitnih i radikalnih ustavnih promjena koje će zaustaviti rastuću opasnost etničke podjele BiH i njene eventualne disolucije i stvaranja uvjeta za razvoj Bosne i Hercegovine u skladu sa njenim unutrašnjim multietničkim bićem i evropskim demokratskim standardima. Osnova za njenu transformaciju u tom pravcu su uspostava individualnih i kolektivnih ljudskih prava i sloboda u skladu sa evropskim i svjetskim standardima.
Brojnost političkih inicijativa za promjene Ustava BiH, koje pokreću ne samo političke stranke nego i nevladine organizacije, kao i upravo donesena rezolucija Vijeća Evrope kojom se traži da se pristupi promjenama Ustava BiH i da se u tu aktivnost uključe sve političke stranke, kao i Venecijanska komisija, nedvojbeno pokazuju da je sazrelo vrijeme da se pristupi dogradnji Ustava BiH. U proceduralno-pravnom smislu nema nikakvih prepreka da se to učini. Svako daljnje odlaganje ustavnih promjena kroz njegovu dogradnju bilo bi pogubno po budućnost Bosne i Hercegovine pa i njenu opstojnost.
Konkretni prijedlozi
U Prijedlogu dogradnje Ustava BiH daje se sadržina promjena koje bi trebalo izvršiti u Ustavu BiH, Smatramo da je neophodno izvršiti niže navedene izmjene i dopune odredaba Ustava Bosne i Hercegovine:
1. U preambula Ustava B i H dodaje se nova alineja 2.:
"Poštovanju temelja državnosti Bosne i Hercegovine izražene u odlukama I i II zasjedanja ZAVNOBiH-a."
2. U članu I. tačka 1. Ustava BiH mijenja se prva rečenica i glasi:
"Po obliku vladavine Bosna i Hercegovina je Republika."
3. Mijenja se tačke 2. člana I Ustava BiH i glasi:
"Republika Bosna i Hercegovina je suverena, demokratska, pravna, socijalna i sekularna država, u postojećim međunarodno priznatim granicama koje su nepovredive.
Suverenitet pripada građanima - državljanima Bosne i Hercegovine: sva vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Konstitutivni narodi Bosne i Hercegovine - Bošnjaci, Hrvati i Srbi, te ostali, jednakopravni su na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i kao kolektiviteti učestvuju u strukturama vlasti.
Državna vlast u Bosni i Hercegovini ustrojena je na načelu podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na regionalnu i lokalnu samoupravu.
Bosna i Hercegovina ima svoje izvorne budžetske prihode."
4. Mijenja se tačka 3. člana I. Ustava BiH i glasi:
"Bosna i Hercegovina je decentralizirana država sa visokim stepenom regionalne i lokalne samouprave. Regije su utemeljene prvenstveno na funkcionalnim, ekonomskim, prostornim, geografskim i komunikacijskim kriterijima, ali i kulturnim i tradicijskim, kao i evropskim kriterijima regionalizacije.
Regionalne zajednice imaju ustavom zagarantovanu autonomiju. Regije imaju zakonodavne i izvršne organe i statut kojim se utvrđuje struktura i funkcionisanje regionalne vlasti.
Broj regija i njihova teritorija utvrđuje se posebnim zakonom.
U sistemu vlasti općine i gradovi su jedinice lokalne samouprave. "
5. Tačku 3. člana II Ustava BiH dopuniti sa slijedećim socijalno-ekonomskim pravima:
"Socijalna i ekonomska prava čovjeka su: pravo na rad, pravo na pravičnu plaću, pravo na zaštitu na radu, pravo na obrazovanje, pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo na socijalnu sigurnost i socijalnu zaštitu , prava u vezi s porođajem, materinstvom i njegom djece, pravo na pomoć slabim, nemoćnim i drugim osobama zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, pravo na posebnu zaštitu invalidnih osoba i njihovo uključivanje u život, pravo na partnerstvo radnika, poslodavaca i organa vlasti , pravo na učešće zaposlenika u odlučivanju i pravo na štrajk."
6. U tački 1. člana III. Ustava BiH proširiti nadležnosti institucija BiH, te ukinuti sve druge odredbe u članu III. Ustava:
"... carinski sistem, radni odnosi i socijalno osiguranje, radno pravo i penzioni sistem, odbrana i sigurnost, autorsko pravo i industrijska svojina, mjere i težine, finansijski i bankarski sistem."
Dodati novu tačku 2. koja glasi:
"U nadležnosti regija su pitanja od regionalnog značaja, a posebno poslovi koji se odnose na zdravstvo, školstvo, prostorno i urbanističko planiranje, privredni razvoj, promet i prometnu infrastrukturu, te planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih i kulturnih institucija."
7. Mijenjaju se odredbe tačke 1. i 2. člana IV. Ustava BiH i glase:
"Parlamentarna skupština ima dva doma: Zastupnički dom i Dom naroda Ukoliko Ustavom nije drugačije riješeno, odluke Parlamentarne skupštine zahtijevaju potvrdu oba doma.
Zastupnički dom sastoji se od 63 (alternativa: 84) zastupnika . Dom naroda sastoji se od 24 delegata, od čega po sedam delegata iz reda svakog konstitutivnog naroda i tri iz reda ostalih (alternativa: 30 delegata, od čega po devet iz reda svakog konstitutivnog naroda i tri iz reda ostalih).
Građani Bosne i Hercegovine biraju i mogu biti birani u zakonodavne organe vlasti Bosne i Hercegovine na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine.
Zastupnici Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine biraju se po proporcionalnom izbornom sistemu sa otvorenih lista u višečlanim izbornim jedinicama na području cijele Bosne i Hercegovine, dok se delegati Doma naroda biraju po proporcionalnom izbornom sistemu sa listi sačinjenih po konstitutivnim narodima i ostalih, koje kandiduju sve političke stranke, a birali bi se od strane pripadnika konstitutivnih naroda vijećnika općinskih vijeća.
8. U članu IV Ustava BiH dodati novu tačku 5. koja glasi:
"U Bosni i Hercegovini je osigurana puna sloboda organizovanja i političkog djelovanja političkih stranaka. Političke stranke utiču na političku volju građana. Njihovo djelovanje mora odgovarati demokratskim načelima, a upotreba sredstava i korištenje imovine mora biti dostupno i pravdano javnosti.
Političke stranke koje svojim ciljevima i djelovanjem svojih članova narušavaju slobodni politički poredak ili ugrožavaju opstojnost Bosne i Hercegovine protuustavne su. O pitanju šta je protuustavno odlučuje Ustavni sud BiH."
9. Iza člana IV Ustava BiH dodaje se novi član IVA koji glasi:
"1. Vitalni interesi konstitutivnih naroda su: ostvarivanje prava konstitutivnih naroda da budu pravično zastupljeni u zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim organima vlasti; očuvanje integriteta Bosne i Hercegovine; identitet jednog konstitutivnog naroda; ustavni amandmani; jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu donošenja odluka; obrazovanje, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturno nasljeđe; sistem javnog informisanja.
2. Odluke o vitalnim interesima donose se većinom glasova delegata iz svakog konstitutivnog naroda. Ostali imaju pravo da ravnopravno učestvuju u postupku većinskog odlučivanja.
Zaštita vitalnih interesa konstitutivnih naroda na nivou Bosne i Hercegovine vrši se putem Doma naroda."
10. Iza člana IVA dodaje se novi član IVB koji glasi:
"Nacionalne manjine, u skladu sa Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina, imaju pravo na: obrazovanje, jezik, njegovanje kulture i tradicije, informisanje, odgovarajuću zastupljenost u organima vlasti i participaciju u odlučivanju u zakonodavnim i drugim organima vlasti."
11. Mijenjaju se odredbe tačke 1.,2.,3. i 5. člana V. Ustava BiH i glase:
"Predsjednika Republike Bosne i Hercegovine biraju Zastupnički dom i Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
Predsjednik zastupa državu Bosnu i Hercegovinu, u ime države sklapa ugovore sa stranim državama, opunomoćava i prima ambasadore, imenuje premijera Vlade, te se stara o zaštiti Ustava.
Predsjednik Republike Bosne i Hercegovine, premijer Vlade i predsjednici domova Parlamentarne skupštine BiH biraju se na četiri godine iz sva tri konstitutivna naroda. Predsjednik Republike i premijer Vlade ne mogu biti iz istog naroda. "
12. Mijenja se tačka 4. člana V. Ustava BiH i glasi:
"Vlada se organizira i djeluje kao kolektivni izvršni organ vlasti. Mandat premijera je četiri godine kao i mandat Vlade. Vlada svoje odluke donosi većinom glasova. Sastav Vlade usklađen je sa nacionalnom strukturom stanovništva . Premijer i ministri sačinjavaju Vladu.
Predsjednik Republike imenuje premijera Vlade, a premijer sastav Vlade predlaže Zastupničkom domu. Vlada preuzima dužnost po odobrenju od strane Zastupničkog doma.
Vlada je nadležna za provođenje politike i odluka organa Bosne i Hercegovine u skladu sa Ustavom. Vlada će dati ostavku ukoliko joj Parlamentarna skupština izglasa nepovjerenje."
13. Iza člana V dodaje se novi član VA Ustava BiH koji glasi:
"1. Oružane snage postoje samo na nivou Bosne i Hercegovine, a njihov sastav i sastav komandnog kadra u skladu je sa nacionalnim strukturom stanovništva Bosne i Hercegovine.
Oružane snage Bosne i Hercegovine imaju zadatak da čuvaju nezavisnost, teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine, a obavljaju i druge zadatke u okviru Ujedinjenih nacija i drugih međunarodnih organizacija.
Oružane snage su profesionalne, uz postojanje pasivnog rezervnog sastava.
Oružane snage su pod upravljanjem i kontrolom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Oružanim snagama komanduje Ministar odbrane, a u slučaju ratne opasnosti i rata Premijer Vlade.
2. Na nivou Bosne i Hercegovine formira se jedinstvena obavještajno-sigurnosna služba, koja je pod kontrolom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
3. Oružane snage i obavještajno-sigurnosna služba su depolitizirane i deideologizirane."
14. U vezi pokretanja postupka pred Ustavnim sudom, član VI 3.a) Ustava BiH treba dopuniti sa:
"...jedna petina Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, općinsko i gradsko vijeće, pravna lica i Ustavni sud na inicijativu građana."
15. Iza člana VIII dodaje se novi član VIIIA Ustava BiH koji glasi:
"Organi lokalne samouprave imaju autonomno pravo da, u okviru ustava i zakona, regulišu i rukovode znatnim dijelom poslova iz lokalnog djelokruga koji su najbliži građanima.
Prava lokalnih vlasti ne mogu i ne smiju biti uskraćena od strane viših organa vlasti.
Lokalna samouprava ima pravo na vlastite izvore finansiranja, kojima raspolaže slobodno i u okviru vlastitih ovlaštenja.
U jedinicama lokalne samouprave obezbijeđena je ravnopravnost konstitutivnih naroda i ostalih.
Status grada mogu imati dvije i više općina, a može imati i jedna općina ako imaju razvijenu urbanu, ekonomsku i kulturnu osnovu i preko 25.000 stanovnika."
16. Dodaje se novi član VIIIB Ustava BiH koji glasi:
"Grad Sarajevo, kao glavni grad Bosne i Hercegovine, posebna je jedinica lokalne samouprave i uprave i pod jurisdikcijom je organa Bosne i Hercegovine.
Teritorija, položaj i status Sarajeva, kao glavnog grada Bosne i Hercegovine, reguliše se posebnim zakonom.
Zakonom se Gradu Sarajevu može dati položaj regije. "
Napomena: Prihvatanje ovih prijedloga tražit će usklađivanje i drugih odgovarajućih odredaba Ustava BiH
OBRAZLOŽENJE
1. Odlukama I. i II zasjedanja ZAVNOBiH-a obnovljena je i uspostavljena državnost Bosne i Hercegovine, kao i ravnopravnost građana i naroda - Srba, Muslimana i Hrvata. Tekovine ZAVNOBiH-a izraz su borbe demokratskih snaga u slamanju fašizma i patriotskih snaga za obnovu države Bosne i Hercegovine kao federalne jedinice u sastavu ex-Jugoslavije. Zahvaljujući odlukama ZAVNOBiH-a, prihvaćen je kontinuitet državnosti Bosne i Hercegovine prilikom njenog priznavanja kao nezavisne i samostalne države i izvršen prijem u Ujedinjene nacije. S toga su odluke ZAVNOBiH-a trajna osnova državnosti Bosne i Hercegovine.
2. S obzirom na historijske, nacionalne i druge specifičnosti, Bosna i Hercegovina bi trebalo da bude Republika kao oblik vladavine. Velik broj država, osobito u novije doba, ne slučajno ističu oblik vladavine i u svom imenu. Time se ustvari ističe demokratski karakter vlasti. U njenom imenu trebalo bi, dakle, da bude izražen i oblik vladavine, kao garancija njenog demokratskog ustroja vlasti.
3. Ovim se predlaže da se posebno odredi da je Bosna i Hercegovina suverena država i da su građani nosioci suvereniteta, a konstitutivni narodi kao kolektiviteti svoja prava ostvaruju izravnim učešćem u strukturi vlasti a ne po teritorijalno - političkom principu. Kao suverena demokratska država temelji se na ravnopravnosti svih njenih građana i naroda, odnosno jednakim pravima i obavezama svih državljana( građana), bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku, socijalnu i ideološku opredijeljenost i jednakopravnosti konstitutivnih naroda i ostalih. Nacionalna prava se ostvaruju transteritorijalno kao sastavni dio korpusa ljudskih prava i sloboda.
Državna vlast se zasniva na načelu podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku.
Ustav Bosne i Hercegovine u normativnom dijelu ne određuje Bosnu i Hercegovinu kao socijalnu državu, nego samo kao pravnu i demokratsku državu. Otuda u Ustavu BiH u dijelu koji se odnosi na ljudska prava i slobode, pored klasičnih političkih prava, ugrađena su i socijalna i ekonomska prava, koja karakterišu svaku savremenu demokratsku državu.
Ustavom BiH nije regulisano da je Bosna i Hercegovina sekularna država. Za Bosnu i Hercegovinu kao multikonfesionalno društvo važno je da se Ustavom utvrdi da je ona sekularna država.
4. Ovim se predlaže da Bosna i Hercegovina bude organizovana kao visoko decentralizirana država na osnovama regionalne i lokalne samouprave. Dejtonskim Ustavom uspostavljena " etničko - entitetska" konstitucija Bosne i Hercegovine postala je prepreka u ostvarivanju ljudskih prava i sloboda na cijeloj njenoj teritoriji i njenom ekonomskom razvoju.
Entiteti nisu zaokružene ekonomske, geografske, tradicijske i sl. sredine. Bosna i Hercegovina nije nastala voljom entiteta i prenošenjem njihovih određenih ovlasti " kao državnih " na Bosnu i Hercegovinu.
Regije bi imale nadležnost koja obuhvata pitanja od regionalnog značaja, a imale bi i svoje zakonodavne i izvršne organe, kao i statut kojim se regulišu pitanja ustrojstva i funkcionisanje organa vlasti regije. Ovim bi se ukinuli entiteti, kao i kantoni kako su sada uspostavljeni.
Predloženo je da se posebnim zakonom utvrdi broj i teritorija regija. Imajući u vidu teritorijalno-političku organizaciju BiH kroz njenu historiju, kao i naučna istraživanja regionalizacije u zadnjih dvadesetak godina, vjerovatno bi kao regionalne zajednice mogle biti: Sarajevo, Tuzla, Banja Luka i Mostar.
Regije bi trebalo da podstaknu ubrzaniji ekonomski razvoj i veću regionalnu solidarnost.
5. Danas nema ni jedne demokratske države u Evropi pa i u svijetu koja nije ustavom zagarantovala osnovna socijalno - ekonomska prava građana, što nije slučaj sa BiH. Ova prava su za Bosnu i Hercegovinu izuzetno značajna imajući u vidu da je 56% građana u stanju socijalne ugroženosti i da se Bosna i Hercegovina nalazi u uvjetima tranzicije. Budući da će Bosna i Hercegovina uskoro potpisati Evropsku socijalnu povelju, ona će morati obezbijediti ostvarivanje određenih socijalno-ekonomskih prava građanima. Prijedlog socijalnih i ekonomskih prava u ovoj inicijativi polazi, između ostalog, i od prava utvrđenih u Socijalnoj povelji.
6. Utvrđujući vrlo suženo nadležnosti države Bosne i Hercegovine kao isključive nadležnosti i ostavljajući entitetima vrlo široku i pretpostavljenu nadležnost, Ustav BiH je s ovakvim rješenjem kumovao jačanju državnosti entiteta na račun Bosne i Hercegovine.
U Ustavu bi trebalo kao nadležnosti Bosne i Hercegovine utvrditi sva ona pitanja od kojih zavisi funkcionisanje jedinstvenog ekonomskog, pravnog i političkog sistema (carinski sistem, radni odnosi i socijalno osiguranje, radno pravo i penzioni sistem, obrazovanje i nauka, odbrana i sigurnost i dr.). Inače, ustavni kapacitet institucija Bosne i Hercegovine trebao bi biti veći nego što se u praksi ostvaruje. Pošto se ovom inicijativom predlaže da se ukinu entiteti, potrebno je u Ustavu izbrisati sve one odredbe koje se odnose na nadležnost entiteta.
Budući bi Bosna i Hercegovina trebala biti visoko decentralizirana država na osnovama regionalne i lokalne samouprave, u nadležnosti regija bi trebalo da budu pitanja od regionalnog značaja , a posebno poslovi koji se odnose n zdravstvo, školstvo, prostorno i urbanističko planiranje, privredni razvoj, promet i prometna infrastruktura, te planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih i kulturnih institucija.
7. Neki principi izbornog sistema dati u Ustavu BiH ( aktivno i pasivno biračko pravo) suprotni su demokratskim principima. Naime, građanima Bosne i Hercegovine, prema postojećim ustavnim rješenjima, uskraćeno je aktivno i pasivno birački pravo, koje je inače zagarantovano, kako Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, tako i Međunarodnim ugovorima o građanskim i političkim pravima. Građanima, odnosno pripadnicima konstitutivnih naroda onemogućeno je da biraju i da budu birani u Zastupnički dom i Dom naroda, i to sa područja cijele Bosne i Hercegovine. Otuda je upitan legitimitet organa Bosne i Hercegovine.
Osnovni smisao predloženih ustavnih promjenama je univerzijalizacija ljudskih prava i sloboda, a ne zadržavanje "etnizacije" tih prava. U tom smislu je predloženo da građani biraju i da mogu biti birani u organe Bosne i Hercegovine( Zastupnički dom i Dom naroda) na cijeloj njenoj teritoriji. Drugim riječima, ovim promjenama se usklađuje Ustava BiH sa međunarodnim aktima o ljudskim pravima i slobodama.
Pošto je predloženo ukidanje entiteta i kantona, smatramo da bi Parlamentarna skupština trebalo da po broju bude reprezentativnija. Otuda je predloženo da se Zastupnički dom sastoji od 63, odnosno 84 zastupnika, a Dom naroda od 24 delegata ( po sedam delegata iz reda svakog konstitutivnog naroda i tri iz reda ostalih), odnosno 30 delegata ( po devet iz reda svakog konstitutivnog naroda i tri izreda ostalih). Kod utvrđivanja broja zastupnika Zastupničkog doma cijenili smo da u Bosni i Hercegovini ima preko 2,300.000 birača i da sada ima osam višečlanih izbornih jedinica. Smatramo, također, da bi i nacionalne manjine trebalo da budu zastupljene u Domu naroda, budući da oni prema Okvirnoj konvenciji za zaštitu nacionalnih manjina treba da učestvuju u odlučivanju u institucijama vlasti.
8. Za političku scenu Bosne i Hercegovine, kao multietične i multikonfesionalne zemlje, izuzetno je važno obezbijediti punu slobodu udruživanja građana i djelovanja političkih stranaka. Međutim, istovremeno bi se morala obezbijediti efikasna zaštita bosanskohercegovačkog društva od onih političkih partija i snaga koje propagiraju nacionalnu, vjersku i ideološku netrpeljivost, koje narušavaju slobodni demokratski poredak i ugrožavaju opstojnost Bosne i Hercegovine. To tim prije što pojave zagovaranja disolucije Bosne i Hercegovine i pripajanja njenih dijelova susjednim državama nisu prestale.
9. Ovim se predlaže da se ustavno odrede vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda kako bi se time, s jedne strane, obezbijedila jednakopravnost konstitutivnih naroda i, s druge strane, onemogućilo da se praktično svaki interes proglasi vitalnim i koristi za blokiranje odlučivanja. Definisanje vitalnih interesa također će uskratiti mogućnosti manipulacije sa nacionalnim interesima. Nacionalna prava se moraju garantovati kao kolektivna prava na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
Kao vitalni nacionalni interesi predloženi su: pravična zastupljenost u zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim organima; očuvanje integriteta BiH; identitet jednog konstitutivnog naroda; ustavni amandmani; jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu donošenja odluka; obrazovanje, jezik, njegovanje kulture i kulturno naslijeđe; i sistem javnog informisanja.
Odluke o vitalnim interesima konstitutivnih naroda donose se većinom glasova delegata svakog konstitutivnog naroda. Pripadnici ostalih u Domu naroda imaju pravo da ravnopravno učestvuju u postupku većinskog odlučivanja.
10. Prava nacionalnih manjina nisu Ustavom BiH zagarantovana. Stoga se, polazeći od Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina, ovim predlaže da se kao prava nacionalnih manjina utvrde : pravo na obrazovanje, jezik, njegovanje kulture i tradicije, informisanje, zatim, pravo na odgovarajuću zastupljenost u institucijama sistema i participaciju u odlučivanju u zakonodavnim i drugim organima vlasti.
11. Ustroju i strukturi, kao i multietničkom i multikonfesionalnom biću Bosne i Hercegovine, više odgovara "čisti" parlamentarni sistem umjesto polupredsjedničkog sistema, kakav je sada . Sadašnje ovlasti Predsjedništva trebalo bi bitno smanjiti, a proističu iz činjenice da je Predsjedništvo birano neposredno.
Posrednim izborom Predsjednika ojačala bi se uloga Parlamenta kao vrhovnog zakonodavnog tijela, što bi učinilo odgovornijim Predsjednika. Na funkcijama Predsjednika, Premijera Vlade i predsjednika domova Parlamentarne skupštine BiH morala bi biti zastupljena sva tri konstitutivna naroda. Predsjednik Republike i Premijer ne mogu biti iz istog naroda.
12. Mada je donošenjem Zakona o Vijeću ministara BiH učinjen određeni iskorak u vezi položaja, uloge i sastava Vijeća ministara BiH, ipak je činjenica da je i dalje ostao sužen djelokrug rada Vijeća ministara BiH, odnosno da nadležnosti i broj ministarstava ne proizlaze iz ustavne nadležnosti koja pripada organima i institucijama Bosne i Hercegovine. Osim toga, i dalje je dosta široko ostavljena mogućnost konsezualnog odlučivanja.
Stoga smatramo da bi u promjenama Ustava bitnije trebalo promijeniti položaj i ulogu Vijeća ministara, odnosno ići na formiranje Vlade kao kolektivnog organa, koja bi imala proširenu nadležnost i odluke donosila većinom glasova, kako je to i predloženo. Sastav Vlade usklađen je sa nacionalnom strukturom stanovništva. Predsjednik Republike imenuje premijera Vlade, koji sastav Vlade predlaže Zastupničkom domu, a Vlada preuzima dužnost po odobrenju Zastupničkog doma.
13. Izuzev Bosne i Hercegovine, nema države u svijetu koja nema jedinstvenu vojsku. Sada, i pored nedavno izvršene reorganizacije Oružanih snaga ( objedinjavanje komande oružanih snaga) svaki od entiteta ( Federacija BiH i Republika Srpska ) ima svoju vojsku.
Uspostavljanjem jedinstvenih oružanih snaga Bosne i Hercegovine, komanda bi bila na nivou Bosne i Hercegovine ( Ministar i Vlada), a putem Ministarstva odbrane, Vlade i Parlamentarne skupštine BiH vršila bi se civilna kontrola Oružanih snaga. Samo ako su uspostavljene jedinstvene Oružane snage, Bosna i Hercegovina ima šansu da u skoroj budućnosti postane članica NATO pakta, a time i da konačno budu otklonjene mogućnosti eventualnih novih ratnih sukoba. Oružane snage su profesionalne uz postojanje pasivnog rezervnog sastava.
Predloženo je, također, da na nivou Bosne i Hercegovine bude jedinstvena obavještajno- sigurnosna služba, koja je pod kontrolom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
14. U Ustavu BiH vrlo usko je utvrđeno pravo pojedinih subjekata na pokretanje postupka pred Ustavnim sudom BiH. Stoga se predlaže da se zvanično pravo na pokretanje spora proširi na sve one organe i institucije koje su neposredno zainteresirane za jačanje ustavnosti i zakonitosti u društvu i zaštiti vlastitih interesa u skladu sa Ustavom i zakonom. To tim prije što su sada vrlo raširene pojave nezakonitog djelovanja organa vlasti. Djelovanje sudova na zaštiti ustavnosti vrlo je značajna komponenta u razvoju demokratskih odnosa u društvu. Otuda je predloženo da se pokretanje spora omogući općinskom i gradskom vijeću, pravnim licima, Ustavnom sudu na inicijativu građana, kao i da se smanji gornja granica sa četvrtine na petinu za domove Parlamentarne skupštine BiH.
15. Iako je Bosna i Hercegovina 1994. godine potpisala Evropsku povelju o lokalnoj samoupravi, razvoj lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini nije tekao u skladu sa intencijama ove povelje. Nasuprot tome, pošlo se od pogrešne pretpostavke da će se nagomilani ekonomski, socijalni i politički problemi moći uspješnije rješavati samo ukoliko se izvrši centralizacija vlasti u rukama državnih organa.
Smatrajući da lokalna samouprava predstavlja vrlo bitnu komponentu razvoja demokratije i demokratskih odnosa uopće, ovim prijedlogom nastoji se zagarantovati lokalna samouprava kao ustavno pravo i odgovornost, kao i samostalnost i autonomija lokalne vlasti, a posebno da se osiguraju šire nadležnosti organa lokalne samouprave i potrebni vlastiti izvori finansiranja. To, tim prije, što sada nema ni jedne ustavne odredbe o lokalnoj samoupravi. Riječ je, dakle, o tome da je potrebno, u skladu sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi, i na nivou Bosne i Hercegovine cjelovitije regulisati pravo građana na lokalnu samoupravu. Prijem Bosne i Hercegovine u Vijeće Evrope nalaže i nameće obavezu da se poštuju odredbe ove Evropske povelje.
16. Iako je Sarajevo Ustavom BiH utvrđeno kao glavni grad Bosne i Hercegovine, a Ustavom Federacije BiH kao glavni grad Federacije BiH, njegov stvarni položaj ostao je sve do današnjih dana potpuno nedefinisan i neodređen. Naime, imovinu i funkcije Grada Sarajeva preuzeo je Kanton Sarajevo, tako da je Grad Sarajevo naknadno formiran, i to bez svojih izvornih funkcija i izvornih budžetskih prihoda.
S toga je potrebno cjelovito, i to na nivou Bosne i Hercegovine, riješiti teritoriju, status i položaj Sarajeva isključivo kao glavnog Grada Bosne i Hercegovine. Otuda se predlaže da je Sarajevo posebna jedinica lokalne samouprave i uprave i da potpada pod jurisdikciju organa Bosne i Hercegovine, odnosno da se donese poseban zakon o gradu Sarajevu kao glavnom gradu BiH. Smatramo da bi teritorija Grada Sarajeva trebalo da obuhvata njegovu predratnu teritoriju.
Sarajevo, 09.09.2004.
Zastupnici:
Jozo Križanović
Zlatko Lagumdžija
Selim Bešlagić
