@ Karlin
Pa Bosnjaci, i balkanski muslimani opcenito, su zivili na infuziji.
Nije sudbina Bosnjaka plaho razlicita od sudbine muslimana Grcke, Bugarske, Makedonije, Kavkaza.
Bili zahvalni da su uopce zivi, i da im je uopce dozvoljeno da ostanu na svojim ognjistima. Zato i danas nosaju Titine slike. On je valjda zaustavio Rankovica u njegovim nakanama.
Znali su da su osudjeni na nestanak, samo sto se to nije otvoreno govorilo, nit' se o tome smjelo raspravljati, jer na koncu ex-Jugoslavija nije bila zemlja u kojoj je inteligencija ustrucavala otvoreno barkat po takvim temama.
Bosnjacka "inteligencija' je bila prebrana kasta privilegiranih karijerista, koja nije bila nimalo nezavisna.
Dapace, jos od srednje se prebiralo ko ce u partiju, koga se moRe izdresirat ideoloski itd.
Auto-cenzura je bila dio intelektualnog zivota. Ko nije slijedio retoriku iz vrha, prezivljavao je Gole Otoke, nezaposlenost, drustvenu i politicku izolaciju, siromastvo.
Jedino je mogao izbjeci u Sloveniju, Hrvatsku, zivit tihim zivotom, ili emigrirati sto dalje.
Njihovo povjesno pamcenje se sastoji od raseljavanja (uz Osmanlije), prognanstva-etnickog ciscenja (u BiH ili bilo gdje u Osmanskom Carstvu), strah od nasilnog pokrstavanja (legitiman, imajuc u vidu politiku Austro-Ugarske i koliko je muslimana Hrvatske nasilno pokrsteno).....pa cak i politiku pokrstavanja u doba Kalaja.
I slucajno su prezivili u velikom % u BiH.
Ako dobro sagledas statistiku pucanstva i % muslimana na svim bivsim osmanskim podrucjima, uocljivo je
A. da su fizicki eliminirani, znaci UBIJANI, GENOCID je bio formula koja se primjenjivala na svim osvojenim podrucjima, odakle se Osmanlije povlace. Zrtve su najvise muslimani, a cesto i Zidovi (slucaj Grcke u Tesaliji i Peloponezu)
B. da su prognani, il' silom, il' milom
C. treca i konacna etapa je bila razmjena stanovnistva,
trajni apartheid za koji su se zalagali i Karadzic i Tudjman. "Rijesenje" koje su prije 100 godina, odabrali grcki i turski politicari 1922-e.