juga 1950.-1990.

[pici]

Sombor-Priština (Slatina) ...Ćuvo HaviJone Mig 21


Jebo joj ja Mater kolko sam je pokazni moro ribat

[KENJAC]

Pionirska inzinjerija. Od januara do kraja Aprila imao 14 uzbuna nocnjih ! Jednom miniraj most , drugi put tunel , pa opet most , pa opet tunel ...Smrzavo se ko zadnje govno na prtini. Ali , svi su mi govorili kad se zavrsi obuka u Maju onda si gospodin covjek. Ja ceko taj Maj ko ozebo sunce. I dodje Maj. Meni kazu , imas srece vise nego pameti , traze dva vojnika za Slunj. Bit ce ti dobro. Odem na Slunj a tamo vojna vjezba Martin Spegelj i ostala banda. Dolazio cak i Veljko Kadijevic. Kad nije vjetar od 300 km/h onda sunce pece do 60 stepeni ! Jebo sam ocu oca tih tri mjeseca. Jel treba poslije ovog iskustva da dam moje misljenje o JNA ? Mijenjaj temu jebala vas JNA !
Hajmo malo o nezaobilaznim vezenim milijeima na TV ! Dakle na televizoru milije i ona staklena riba otvorenih usta ( ha ! Ko je ovo imo ?) a pored televizora gondola iz Venecije ! A , ko je bio ono bas hadzija, imalo se i ona plastika sto se montira na tv pa dobijes tv u boji. Gore vazda plavo , u sredini valjda crveno , a dno zeleno ! E ovo ko nije imo , nema sta da trazi na ovoj temi !

[dobojlija81]

a na stolu ona pepeljara privredne banke,plava sa motivima novca,moze šteka čikova u nju stati

[KENJAC]

a na stolu ona pepeljara privredne banke,plava sa motivima novca,moze šteka čikova u nju stati

A jooooj , jest jest ... gdje se toga sjeti

[vazi]

Pionirska inzinjerija. Od januara do kraja Aprila imao 14 uzbuna nocnjih ! Jednom miniraj most , drugi put tunel , pa opet most , pa opet tunel ...Smrzavo se ko zadnje govno na prtini. Ali , svi su mi govorili kad se zavrsi obuka u Maju onda si gospodin covjek. Ja ceko taj Maj ko ozebo sunce. I dodje Maj. Meni kazu , imas srece vise nego pameti , traze dva vojnika za Slunj. Bit ce ti dobro. Odem na Slunj a tamo vojna vjezba Martin Spegelj i ostala banda. Dolazio cak i Veljko Kadijevic. Kad nije vjetar od 300 km/h onda sunce pece do 60 stepeni ! Jebo sam ocu oca tih tri mjeseca. Jel treba poslije ovog iskustva da dam moje misljenje o JNA ? Mijenjaj temu jebala vas JNA !
Hajmo malo o nezaobilaznim vezenim milijeima na TV ! Dakle na televizoru milije i ona staklena riba otvorenih usta ( ha ! Ko je ovo imo ?) a pored televizora gondola iz Venecije ! A , ko je bio ono bas hadzija, imalo se i ona plastika sto se montira na tv pa dobijes tv u boji. Gore vazda plavo , u sredini valjda crveno , a dno zeleno ! E ovo ko nije imo , nema sta da trazi na ovoj temi !

mislim da ima na prethodnim stranicama i tv s heklanim miljeom i s gondolom a mozda i s onom lutkom velikom

http://forum.klix.ba/juga-1950-1990-t119243s300.html

bilo je i ovo al evo ga Jopet

Miljenko Jergović "Crni biser"



"Na ekranu bi se pojavio natpis "u koloru" i ostajao tako pet-šest minuta. Slijedila je emisija koja se nije razlikovala od drugih jer smo te godine, 1973, 1974. ili 1975, svi ili skoro svi imali crno-bijele televizore. Natpis "U koloru" upozoravao je da postoje i drugi ljudi, mislili smo - sretniji, koji svijet vide drukčije, iako ga gledaju istim očima. "U koloru" je nestalo, neprimjetno i neznano kada, nakon što je Jugoslavenska radio-televizija većinu svojih emisija počela emitirati u boji. Još nekoliko godina kasnije sintagma "kolor televizor" značila je nešto veliko i važno, potvrdu socijalnog statusa, ljepotu zelene trave s prijenosa nogometne utakmice, drukčija i ljepša lica ljudi koji su se zvali Mirjana Jančić, Mebrura Topolovac, Vladimir Levak, Slavko Budihna, Mufid Memija, Rinko Golubović, Mića Orlović, Kamenko Katić...
Najelegantniji crno-bijeli televizor se zvao Crni biser. Dok je bio isključen ekran mu nije bio mutno zelen kao u drugih televizora, nego je bio crn. I sve drugo je na tom televizoru bilo crno. Njegova kutija bila je naprosto idealna da se na nju stavi najljepši heklani miljejčić čiji je jedan kraj bio prebačen preko ugašenog ekrana, kao čuperak kose na licu usnulog princa. Na miljejčiću je bio najvredniji suvenir koji se mogao naći u kući. Obično nešto što je jednom neko donio iz inostranstva: plastična gondola s gondolijerom ili figurica bika probodenog na koridi ili uspravni metalni tanjurić s gravurom Aje Sofije. Televizor se obilno uključivao oko sedam navečer. Prethodno bi majka uredno presložila miljejčić, porodica je pobožno posjedala na svoja mjesta, otac je pušio i duboko uzdisao, djeca su sklopila ruke na krilima i čekala crtani film u sedam i petnaest.
Kažu da je prvi veliki bum u prodaji kolor televizora nastupio u martu 1974. i to zaslugom Josipa Katalinskog i trinaeste minute utakmice sa Španjolskom kada je savladao velikog Iribara i odveo Jugoslaviju na svjetsko prvenstvo. Tada su odlučni očevi digli kredite, majke nisu smjele reći niti riječi jer se u njihovim
očima čitalo ludilo vjerskih fanatika koji znaju da nijedne pare ovoga svijeta ne mogu platiti dan kada će s nogometnom reprezentacijom otići u raj. Na kraju svjetskoga prvenstva bili smo osmi, kredit se otplaćivao još godinu dana, ali je porodici ostajao kolor televizor za kojeg je otac, kao po pravilu, izgubio interes.

Odlučnih očeva bilo je malo. Više je bilo onih koji su, jednostavno rečeno, bili previše siromašni. Kolor televizor je, naime, jedno vrijeme koštao kao trećina novog fiće. Njima Josip Katalinski nije mogao pomoći, nego su morali čekati neka druga vremena u kojima će kolor televizor biti jeftiniji ili na neki drugi način "prkositi siromaštvu jasnoće", kako je to lijepo rekao Branko Miljković u pjesmi o Titu.
Tako se, recimo, bila pojavila folija koja je od običnog, crnobijelog televizora mogla učiniti nešto što je barem sličilo televizoru u boji. Radilo se o običnom zelenom najlonu koji bi se nalijepio na ekran i koji su, navodno, preporučivali očni doktori jer, kao, poništava štetne utjecaje televizora na vid. Naravno, taj
zeleni najlon radnička klasa nije kupovala radi zdravlja, nego zato što se zeleni svijet činio nekako prihvatljivijim i šarenijim od crno-bijelog. Tu foliju zvali su "filter". Posjedali bi oko televizora s filterom, evo već vidimo jednu takvu porodicu iz rudarske kolonije u Kaknju (godina 1975.), pa su započeli s cjelovečernjim uvjeravanjima samih sebe kako kolor televizor i nema nekog smisla jer se za hiljadarku - što je vrijedilo dvije kutije cigareta - dobije čarobni "filter" s kojim vidiš baš sve u koloru. Zajebali su tako garavi rudari medjunarodni kapitalizam i loše socijalističke plaće. I neka im je vječno hvala na tome.
I jos jedna mala, ali važna fusnota ili historijska uzgrednica: Na "crne bisere" se nisu naljepljivale folije. Naime, Crni biser je bio najskuplji crno-bijeli televizor, pa ga sirotinja nije ni imala, a oni koji su ga imali pri pojavi "filtera" već su skupili dovoljno novca ili kreditne odvažnosti i kupili prave kolor televizore. Novac im
je omogućio da više vjeruju blagodatima kapitalizma nego svojoj mašti."

[KENJAC]

Kako su mi promakle te diskusije ? Ih ... Kad je TV bio kult ?

[Ali Kemal]

http://www.dailymotion.com/video/x2ijbkm

[kakavdanakneiskustvu]

[vazi]

kako je ovo bio tezak trenutak...

[kakavdanakneiskustvu]

kako je ovo bio tezak trenutak...

istina,ko sad se sjecam

[Ali Kemal]

Zajebali su nas.

[_BataZiv_0809]

http://www.dailymotion.com/video/x2ijbkm

Taman htjedoh pitat ima li se gdje gledati online

Koliko sam upratio, bice 12 epizoda

[DZONPI]

I ja sam bio Sombor Pristina
Ono nije vidjelo vojske prazni magacin 1 popuni magacin 2 i ukrug.Izadjes u grad nemogu te ocima gledat.Robija.

[tzipiripi]

RTG--radiotelegrafista.

Obuka u Nišu--Viktor Bubanj, prekomanda u Zajecar.

jb mater, ja sam zaboravio šta sam bio, radioteleprinterista ili radiotelegrafista...

nesto ste mi potanko...

CVOJ... ma sta to znacilo ili ko zna ovu skracenicu?

Ja sam bio CVOJIN - Centar vazdušnog osmatranja, javljanja i navođenja. Obuka u Jakovu iza Surčina, a prekomanda u komandu I armije na Dedinju u Titovoj, Teodora Drajzera Između moje kancelarije i komadanta I armije, Života Panić, bilo staklo i karta, također staklena, na kojoj smo crtali (naopako) ako uleti kakav X (nepoznati) avion.
Mogu mislit koliko bi posla imao kad je NATO rokao

Sjećate li se ovog U zadnjoj epizodi Crno bijeli svijet ga ugledah. Eno ga neko prodaje za 10€ kao suvenir

[muha_sa]

i, šta ste bili po VES-u?

ARJ PVO - vezista - CVOJIN
6 mjeseci obuke u čačku, ostalih 6 u Ćupriji

mogo si tamo po 6 mjeseci a luftiraš iz kafane

[pici]

I ja sam bio Sombor Pristina
Ono nije vidjelo vojske prazni magacin 1 popuni magacin 2 i ukrug.Izadjes u grad nemogu te ocima gledat.Robija.

tri mjesta za izać...umalo me šiptari obezglaviše...nisi smio sam izlazit nego po trojica...ja sa jednim slovencem i srbijance izašao i ova kurva srbijanska hajde da te slikam sa trebama u parku na klupi...ja prišo reko jel može slikanje neke dvije koke, kažu može i tup sjedoh, kako sjedoh jedno deset njiHa oko mene, da mi jebu beograd, zagreb, skoplje itd itd...reko stante ljudi boni nebili, to sam samo uspijo zucnut...kad pridje jedan omanjast crn, ti iz sarajeva...rekoh yesam...samo se razidjoše...nikad više u prištinu nisam kročio sem na tenku

[radostan dan]

i, šta ste bili po VES-u?

ARJ PVO - vezista - CVOJIN
6 mjeseci obuke u čačku, ostalih 6 u Ćupriji

t. užice, čitavu godinu...

[DZONPI]

Jest bas tako.Mi smo isli cugat u Kosovo polje jebiga tamo te docekaju ko Titu skontali smo zasto ali Pristina.Bilo je mjesta neda ti pice kaze neradimo a pun kafic.Staces takva vremena.A u onom kosovom polju svaka kafana neka ptica te jastreb Soko Vrabac nesjecam se vise.

[pici]

yes vala ograda se preskakala a onda u sela po alkoHol, cigare i pice...kad ufaČi ovog zemu Ercegovca poruČnik s čiganćicom na kamari u objektu...jaaaooooo belaj...prekomanda u prizren


njih sam obožavao

[kakavdanakneiskustvu]

[radostan dan]

ja kad sam bio, ovo nam je probijalo uši na pisti, tek objavljeno, a od narodnjaka b. zdravkovič, ono - otišla si jednog dana, i odnela naše snove...

[Doda37]

Znaci klasa smo, jos sam na granici zavrsio

[radostan dan]

ako pronađem post, da vas -upoznam- kako sam spasio užičku republiku...

[radostan dan]

dakleM, ovako...

05/04/2010 12:01

radostan dan wrote:

T. Užice, Krčagovo, stražarsko mjesto br. 5 (ako nisam šta permutovao). Stražarska kućica na vrh brda, ispod mene kasarna, lijevo KBC, preko puta kasarne fabrika municije Prvi Partizan.

4 sata ujutro, februar, minus stopedeset celzijusa i faradeja sve zajedno, noć, neka magluština, kao što to samo u kotlinama zna da bude...
bukvalno sam shvatio značenje riječi - siječeš maglu nožem.

Na meni oprema teška tonu - kapa, potkapa, šinjel, zimska vojna bluza, džemper, košulja, potkošulja, zimske pantalone,itd, itd, od najneudobnijeg materijala u istoriji odjevanja.
Plus torbak, gas maska, uprtači, pap-ovka, fišeklije, znači robija teška i da u dnevnoj sobi provedeš 2 sata u takvoj spremi, a ne na nekom brdu u po noći do praskozorja...

Pucam 4-ti mjesec vojske i vrtim slike iz civilstva, bilo čega, samo da nije u -es em- boji...

Odjednom, dole ispod mene, na tren - ogromna vatrena kugla, oblak, pojavljuje se i nestaje. Šta bi, jebo te zastavnik?
Mora da mi se učinilo...
Jebem ti stražarenje, onako smrznut, u magli od koje ne vidiš dalje od metra, sa opremom da se ne mogu raspetljati ni da pišam... ko god hoće može mi prići i pitati -Kako hoš' da te odradim?

nakon 20 minuta, ponovo ogromni vatreni oblak ispod mene. Još veći...
Jebem ti, počelo mi se i priviđati, otkud vatra u visini mog pogleda, a ispod strmina? Valjda od umora. Nosi me u kurac krasni, neispavan, promrzo, gladan svega i svačega, pola sam u JNA, a pola kod kuće, pola sam vojnik, a pola mene još po kafićima...Sanjam otvorenih očiju starke, leviske 501, april-maj, malu sarajevsku ili nikšićku, trebe...

Opet vatra. Veća. Dugotrajnija. Čovječe, gori fabrika municije Prvi partizan. Ne može biti ništa drugo... jeste da je magla, ali to je to. Je li moguće da niko ne vidi osim mene?

Hvatam se za poljski telefon da zovem dežurnog kasarne, da digne uzbunu.
Čekaj, stani... spuštam slušalicu. Kroz glavu se roje misli -8 mjeseci mi je ostalo. Spašavam fabriku, ljude, grad, državu. Da jebe oca, podvig godine, 6 mjeseci skraćenja plus godišnji plus jedan vikend i opp, ja bi se trebao skinuti za petnaestak dana.

Sav uzdrhtao, muči me jedna misao - šta ću sa publicitetom... izaći ću u svim novinama. Može li ikako bez toga, ma pusti novine, ma kako pusti novine, lako - nužda zakon mjenja, bitno je skraćenje, joj ma sram me, ja konja čuj sram, jel' te sram odslužiti vojni rok za petnaestak dana ...
A šta ću sa čestitanjima, već ih vidim postrojene sa ispruženom rukom - Koliševski, Turpukovski, Marković, Drnovšek, Jović, Vlasi, može li se to kako izbjeći ili ubrzati, daš mi orden i rješenje o otpustu, bez TV Dnevnika?

Čuj Dnevnik...nije samo to problem, dnevnik će proći, taman se vratim u normalu, doći će oni iz one emisije - Na mjestu voljno-, što ide nedeljom...i to će me naći kući.
Joj još kad mi se majka raspilavi pred kamerama, šta ću onda kukavac? I stari kad počne da pametuje kako mu je drago, kako nije ni sumnjao, kako sam ja uvjek bio savjestan i odgovoran... a lemO me kO konja, i dan danas me prati kO inspektor Kluzo.

Lomim se ja između opcije da pustim da sve izgori, ali bez publiciteta, i javnog eksponiranja ali sa pečatom - odslužio...

Bog, vjetar, atmosferski pritisak, proviđenje, sasvim je svejedno, u tih par minuta mojih dilema magla poče da se diže. Pogledam - treća smjena fabrike radil punom parom. Vatra regularno povremeno izbija iz visokih dimnjaka fabričkih hala.

Ja kako se samo čovjek brzo prešaltava kad su misli i guzica u pitanju...nesta Koliševski, nesta Turpukovski, nesta i Rinko Golubović i Šagolj i Mića Orlović...samo pred očima lete slike - podizanje lažne uzbune, nepotrebna mobilizacija kasarne i grada, koliko se robije dobija za takvo što, koja je najbliža psihijatrijska klinika u koju bi me smjestili, , kakvi se testovi tamo vrše, koje su kubikaže inekcije koje daju, itd, itd.

[Danguba]

nesto ste mi potanko...

CVOJIN... ma sta to znacilo ili ko zna ovu skracenicu?

Ja sam bio CVOJIN - Centar vazdušnog osmatranja, javljanja i navođenja. Obuka u Jakovu iza Surčina, a prekomanda u komandu I armije na Dedinju u Titovoj, Teodora Drajzera Između moje kancelarije i komadanta I armije, Života Panić, bilo staklo i karta, također staklena, na kojoj smo crtali (naopako) ako uleti kakav X (nepoznati) avion.
Mogu mislit koliko bi posla imao kad je NATO rokao

koja smo mi bili fora u atrmiji... Dugo selo otkomanda(obuka) Jastrebarsko

dezura na kapiji, kancelarija pored kancelarije dezurnog oficira koji i ne zna sta mi radimo. jedan mali broj oficira je i nesto znao o tome a drugi, tute. pita ''kako ide vojnice''?...''dobro druze majore'' a ja na frekvenciji 6000(cini mi se) slusam radio beograd a fiktivno nacrtao na planseti nekoliko tragova preleta aviona. bijela iskaznica za prvi u restoranu i uvijek grad kada si slobodan.





a u ovom kamionu sa nama sjedi komandant kasarne(vjezba od GINA)