#18001 Re: Politicko desavanje u BiH (all inklusive) Vol 3
Posted: 19/03/2025 17:55
Svakim danom je sve više argumenata da se ukine RS. Hvala Mile 
Sarajevska nedjeljna revija “Ljiljan” 18. maja 1998. intervjuira generala Halida Čengića, zvanog Hadžija, tokom rata glavnog logističara Armije BiH. Mada je taj sastanak Izetbegovićeve grupe sa Akademicima SANU tabu tema danas, ipak smo zahvaljujući nepažnji Halida Čengića saznali da se dogodio, I da se na njemu diskutovalo o podjeli Bosne, 6 godina prije početka rata. Čengić na slijedeći način opisuje sastanak ostatka Izetbegovićeve grupe sa srpskim akademicima dok je Izetbegović još bio u zatvoru. Citiram.
Novinar Mustafa Borović: Dvije godine poslije toga (Izetbegovievog hapšenja) sreli ste se sa Dobricom Ćosićem i drugim akademicima SANU-a. Možete li nam to pobliže objasniti? Ko je sve bio sa vama u grupi?
Čengić: U društvu smo bili ja, Mustafa Spahić, Džemaludin Latić (već su bili izašli iz zatvora), gospođa Lejla Akšamija, kćerka gospodina Izetbegovića, i Azijada, supruga Ismeta Kasumagića (koji je još bio u zatvoru sa Izetbegovićem). Akademik Ljuba Tadić nas je odveo u Beogradu u neki poznati restoran u šumi na Košutnjaku na ručak, jer tamo služe janjetinu. Tamo smo ostali i razgovarali oko tri sata. Kasnije smo shvatili da je to bila neka “srpsko-muslimanska Jalta”.
Borović: O čemu ste razgovarali?
Čengić: O svemu. Moram istaći da su se naši domaćini dobro potrudili. Napravili su takav raspored za stolom da pojedinačno svaki od nas sjedi do jednog od akademika, da može dobro razgovarati. Ja sam sjedio do dr. Božidara Jakšića i dr. Koste Čavoškog. Do Koste je sjedio akademik Tadić, pa do njega Džemal, pa onda Mustafa, pa akademik Dobrica Ćosić, pa Lejla i Azijada. … Kraj citata.
Srpski akademici su poklonili toliku pažnju Hadžiji Čengiću, hodži Spahiću, Džemi Latiću, kojemu su srpske novine objavile prve pjesme da bi ga mogli poturati kao “islamskog intelektualca”, te Lejli i Azijadi, samo zato što su to ljudi odani Izetbegoviću, njihovoj uzdanici u predstojećim događajima. Uostalom, Hadžija je najbolje objasnio smisao prijateljstva SANU-a prema Izetbegoviću i njegovoj grupi, nazivajući taj sastanak “srpsko-muslimanska Jalta”. (Jalta je sinonim za podjelu države)
Koliko su Alija Izetbegović i njegova grupa bili značajni u velikosrpskom projektu postaje jasno kada se sagleda koliko su se akademici Srpske akademije nauka i umetnosti trudili oko Izetbegovićeve grupe dok su ovi bili u zatvoru. Navedimo samo dva primjera te brige za “muslimanske intelektualce”, kako ih srpski akademici nazivaju.
Primjer 1. – U knjizi koju je 1987. izdao Bosanski institut (kasnije Bošnjački institut) o Sarajevskom procesu (1983.) Aliji Izetbegoviću, Džemalu Latiću, i ostalima iz njihove grupe, na stranicama 271 i 272 nalazi se cijelo pismo/peticija kojega su članovi “Srpske akademije nauka i umetnosti” (SANU) uputili Predsjedništvima SFRJ i SRBiH. Pismo (naslovljeno “Predstavka”) se sastoji od dvije stranice teksta u kojem Akademici SANU-a traže hitno pomilovanje (oslobađanje iz zatvora) svih osuđenih na Sarajevskom procesu 1983. Koliko važnu ulogu u projektu SANU-a ima Izetbegović i njegova grupa najbolje se vidi iz činjenice da je na prvom sastanku SANU-a poslije usvajanja “Memoranduma” stavljena na dnevni red “Predstavka” kojom se traži puštanje iz zatvora Izetbegovićeve grupe.
U “Predstavci” SANU-a iz 1986. godine, između ostalog se kaže, citiram:
“Ono što je učinjeno Sarajevskim procesom ne može se povući. Ali, dalje patnje i stradanja Džemala Latića mogu se odmah prekinuti. Predlažemo vam da aktom o pomilovanju odmah obustavite dalje izdržavanje kazne i pustite na slobodu Džemala Latića.
Činjenice koje smo naveli da bismo ilustrovali sudbinu Džemala Latića bacaju neotklonjivu senku na čitav Sarajevski proces i dovode u najozbiljniju sumnju opravdanost i zakonitost kažnjavanje SVIH OKRIVLJENIH. (naglasio autor) Zato vam predlažemo da pomilujete SVE OSUĐENE u Sarajevu i tako omogućite puštanje na slobodu onih koji se još uvek nalaze na izdržavanju kazne zatvora.”
U Beogradu 6. lipnja 1986. godine
Odbor za obranu slobode misli i izražavanja:
akademik Matija Bećković
akademik prof. dr. Dimitrije Bogdanović
dr. Kosta Čavoški
Dobrica Ćosić
prof. dr. Andrija Gams
dr Ivan Janković
prof. dr. Neca Jovanov
akademik prof. dr. Mihajlo Marković
akademik Dragoslav Mihajlović
Borislav Mihajlović – Mihiz
akademik prof. dr. Nikola Milošević
Tanasije Mladenović
akademik dr. Gojko Nikoliš
akademik prof. dr. Predrag Palavestra
akademik Mića Popović
akademik prof. dr. Radovan Samardžić
akademik Mladen Srbinović
akademik prof. dr. Dragoslav Srejović
akademik prof. dr. Ljubomir Tadić
U ime Odbora
Ljubomir Tadić
Kraj citata.
https://hamdocamo.wordpress.com/2014/04 ... TfKeWPp35g
“Afera Agrokomerc”
“Afera Agrokomerc” je pokrenuta 1988. kada je ustanovljeno izdavanje velikih iznosa mjenica bez pokrića od strane Agrokomerca iz Velike Kladuše. Činjenica da je direktora Agrokomerca Fikreta Abdića na tu funkciju doveo Hakija Pozderac iskorištena je od protagonista “antibirokratske revolucije” u BiH da se ukloni Pozderčeva garnitura iz rukovodstvu BiH.
Poslije “Afere Agrokomerc” stvari su se odvijale veoma brzo. Glatko je pušten Alija Izetbegović, 7 godina prije odsluženja kazne zatvora. O tome je pričao Adil Zulfikarpašić. Zulfikarpašić svjedoči: “Dva dana po Izetbegovićevom puštanju iz zatvora on se našao u Zurichu kod mene. Ja sam znao da su mu prilikom presude 1983. oduzeta i građanska prava i da se građanska prava ne mogu vratiti bez novoga procesa.
Upitao sam Izetbegovića kako je mogao dobiti pasoš tako brzo dok mu još ni građanska prava nisu vraćena? On je samo odgovorio: “Eto, dali mi.” Kada se znaju prilike u tadašnjoj BiH i kada se zna ko je i kome mogao tako izdati pasoš SFRJ nameće se pitanja: “Ko je Alija Izetbegović?” Zašto bi velikosrbi olakšavali Izetbegoviću stvaranje “muslimanske stranke”? Naše sumnje se pojačavaju kada se sjetimo Karadžićeve izjave pred izbore: “Ako bude izabran Duraković, bit će rat, a ako bude izabran Izetbegović, dogovorit ćemo se.”
Danas poslije Izetbegovićevih potpisa na sve “mirovne planove” kojima se legalizuju četnička osvajanja po Bosni i Hercegovini postaje jasno da je Karadžiću trebao Izetbegović upravo da bi mogao uspješnije ratovati, tj. da bi imao nekoga u suprotnom taboru ko će mu svojim potpisima legalizovati opljačkano. Postaje jasna i predizborna hajka na dr. Nijaza Durakovića iz partijskih organizacija Saveza komunista iz većinskih srpskih dijelova Bosanske Krajine. Dakle, po svaku cijenu su se morali ukloniti iz vlasti Bošnjaci koji bi mogli parirati velikosrbima, a dovesti Izetbegović na čelo Muslimana.
Alija Izetbegovic-Kako sam postao predsjednik
