S4mpion wrote:drugi profil wrote:S4mpion wrote:
Ako misliš da živiš bez instrukcija, razmisli malo šta je zakon

I u vremenima kad nije bilo sile zakona, ljudi su se ponasali kao ljudi (vecina). Ne bi postojali kao vrsta da nemamo u sebi razvijenu empatiju tokom evolucije. Mi smo plemenska bica, naslanjamo se na druge jedinke inace bi bili samo laka hrana velikim mackama.
Kao ljudi? Uzmi za primjer Indijance, imaš li predstavu koliko ratova su vodili među sobom i šta su jedni drugima radili? Svi mi živimo po instrukcijama, ako misliš da ne živiš po instrukcijama, očigledno nisi prešao na onu stranu zakona

Koji je ono bio engleski kralj, je li Henrik VIII sto je pobio veliki broj ljudi iz svoje familije, i to najblize. I onda su ljudi sjeli prije nekoliko godina i izracunali da bez obzira na sva ubijanja, nije presao granicu od 50 % genetskog naslijedja. To jeste, nije ubio toliko rodbine da ugrozi prenos gena na slijedecu generaciju. Slicno je bilo sa svim despotima, sto rimskim, sto egipatskim, sto drugim. Cak i kada su ubijali sinove i kceri, nisu sami ugrozili prenos svojih gena na slijedecu generaciju. U slucajevima kada se to desilo, ta ubistva su izvrsili protivnici te loze, te porodice, ne unutar porodice. I tada nisu to znali, nisu te ubice znali bilo st od genetike, nesto unutar njih ih je sprijecilo da ugroze opstanakk svojih gena. N=Neki mehanizam za prezivljavanje ugradjen u svaki DNK ih je sprijecio da uniste svoje gene iako oni o tome nisu razmisljali.
Tako da ima istine u tome da zivimo po instrukcijama. Ali ne po bozijim instrukcijama, nego po instrukcijama odrzanja i produzenja vlastitog genetskog materijala, vrste, dakle po zakonima prirode.
To je jedan od razloga zasto muskarci nisu sretni da ozene zenu koja vec ima djecu. Ostalo nam iz praistorije, da ne trosimo energiju i resurse na potomstvo koje nije proizvod nasih gena. Jer to umanjuje sanase za potomke koji nose nase gene. Dakle, ako imam odredjene resurse i svoje dvoje djece to znaci da ce oba potomka koji su proizvod mojih gena dobiti sve moje raspolozive resurse, sto osigurava moje gene. To se moze shvatiti kao jedina covjekova sansa za besmrtnost, prenos gena na potomstvo. Ako imam svoje jedno dijete i jedno dijete ima zena prije mene, i ja kao odgovoran covjek vodim brigu o oba djeteta, to znaci da moji geni dobijaju manje od 100% mojih resursa. A to mojim genima ne odgovara.
Medjutim, kada ta moja sebicnost u prenosenju gena pokusa ugroziti vrstu, tada priroda ima mehanizam da moju sebicnost zaustavi da bi spasila vrstu. To vam je empatija, to vam je nagon koji nam stvara zelju i potrebu da pomognemo drugima.
Tako da, priroda je sve lijepo namjestila, bog nema tu sta raditi. Nepotreban je.