#1751 Re: Kutak za ateističko-religijski trenutak
Posted: 19/12/2019 17:51
Ti nisi ništa ni rekao šta je tvoj smisao osim što si podijelio 'na privatne, društvene i opšte' i kako da to komentarišem? Na to si dodao nekakav stereotip da u životu vjernik ništa ne radi osim što sjedi na sedžadi. I trebam komentarisati što si umjesto sevapa i ćevapa u paketu izabrao i izdvojio samo ćevap?
Edo, tesko da sam ja ista pomijesao. Prije ce biti da si ti to uradio...Pogotovo sto se tice firme. Nijednoj firmi, a cim kazemo "firma" to znaci da se radi o profit oriented subjektu, misija nije nikakva drustvena uloga, nego prvenstveno zadovoljenje vlastitih potreba kroz ostvarenje zacrtanih profitnih ciljeva. Drustvena uloga je tu tek na nekom cetvrtom ili petom mjestu, a i to je malo modernije ponasanje, staro manje od 100 godina. Drustvena odgovornost firmi bas i nije bio poznat pojam u 19 vijeku i ranije.Edouard wrote: ↑19/12/2019 15:06 Dozeru, smisao, misija, svrha postojanja, jedna je jedina, nema ih više, a zadaci su višestruki. Ti si malo pomiješao misiju sa zadacima (puštanje muhe, pravljenje kašike, korištenje, ...)
Kad je na primjer u pitanju kakvo poduzeće, organizacija, onda se njihova misija definira društvenom ulogom koju imaju u tom društvu, odnosno, svrhom njihova postojanja, koju određuje njihov vlasnik, osnivač, a upravlja kvalificirani menagement.
Što se tiče ljudskog života, čovjek ne može govoriti o vlasništvu nad njime, nekakvom samoosnivaču; čovjek ga sam sebi ne može dati, ne može ga kupiti, dobiva ga, darovan mu je, (za)dan mu je a da ga baš nitko nije ni pitao da li ga želi.
I, kao takvi teško možemo reći da smo mi ti koji određujemo svrhu vlastitog postojanja /misiju. Ja bih rekao da se mi možemo samo pitati o smislu našeg života, možemo ga tražiti, otkrivati smisao našeg postojanja.
Mi smo na jedan način menađeri u jednoj vrlo složenoj organizaciji, procesu, koji se zove ljudski život, i kao što ranije rekoh, ukoliko ne poznajemo, ne otkrijemo pravu svrhu vlastitog postojanja, bit ćemo osuđeni na velika lutanja.
A evo što reče jedan nobelovac, kvantni fizičar, nereligiozan, Richard Feynman
"Što je onda smisao svega? Što možemo reći kako bismo razotkrili misterij postojanja?
Ako sve uzmemo u obzir – ne samo što su znali starodrevni narodi, nego i sve što znamo danas, a što oni nisu znali – onda mislim da iskreno moramo priznati da ne znamo odgovor!"
Nema ni muha ni kašika...
Ovo tvoje mi je zaista najblaže moguće rečeno, nevjerojatno, i nema potrebe da to komentiram....Ali, stvar je u tome sto je svako od nas takodjer i vlasnik tudjih zivota, i to na X nacina. Kreni od vlastite maloljetne djece, pa do ulice i mogcnosti da nekome oduzmes zivot....
Može imati sve to, ali tada je sam sebe diskvalifikovao iz igre ako nije shvatio gdje je cilj. A cilj je samo jedan. Ili završiš utrku ili igru uspješno ili profulaš cilj i zalutaš. Do cilja imaš uputstvo. Pa slijedi uputstvo...
Zanemaricemo potpuno da javne kompanije nisu postojale u vrijeme pisanja svetih knjiga, nijedne, pa je samim tim besmisleno uopste to potezati kao bilo kakav argument u ovom kontekstu. Ali, kada smo vec poceli pricati, onda da to i razjasnimo do kraja - ako ni javim preduzecima nije cilj profit, zasto onda masno naplacuju svoje usluge? Ako im je cilj samo drustvena korist, a istovremeno su i javna, odnosno drzavna preduzeca, zasto onda ne rade sve za drustvo, a drzava to pokriva iz novca gradjana prikupljenog kroz poreze?Edouard wrote: ↑20/12/2019 12:49 Dozeru (da ne stavljam čitav prethodni tekst), tolika javna pduzeća nemaju za cilj profit, već ispunjaju društvenu ulogu. Ali nije poanta u tome, već da svaka firma, javna ili privatna, ili bilo koja druga organizacija, da bi uspješno funkcionirale, moraju znati koja im je svrha, misija, smisao postojanja. I rekosmo, to određuje vlasnik, osnivač.
Sto se zivota tice - apsolutno netacno. Ja posjedujem svoj zivot, 100%, sto znaci da sam i njegov vlasnik. a takodjer i menadzer. Niko drugi, a pogotovo ne nekakvo imaginarno bice zvano bog. Kako vec rekoh, niti je on odlucio kad cu se roditi, niti je meni licno on dao taj zivot, i tu sve pocinje i zavrsava. Mozemo mi sad zamisljati i umisljati stvari, ali cinjenice su cinjenice.Edouard wrote: ↑20/12/2019 12:49 Što se tiče ljudskog života, kao što rekoh, nitko ne posjeduje ni vlastiti, a kamoli da može raspolagati s tuđim životom.
Ti si menađer u svojem životu, a ne vlasnik života, i samo odluke koje donosiš, bilo loše, bilo dobre, su tvoje, i za njih ćeš pravom vlasniku odgovarati.
Što se Feynmana tiče, čovjek je pošteno odgovorio da ne zna odgovor na pitanje o smislu, misteriju ljudskog postojanja. Nije uopće riječ o tome kako je život nastao.
Evo još jednog njegovog citata da bude malo jasnije.
"Kroz sve ere naše prošlosti ljudi su pokušavali proniknuti u smisao života. Shvatili su da se veliki ljudski potencijali mogu osloboditi ako se smislu našeg života zada neki smjer kojemu valja težiti."
Mislim da bi zaista trebao pogledati ovaj dokumentarac. Mislim da se zove "Razotkrivanje Biblijskih mitova". Ne radi se tu bas o interpretacijama, nego o prikazanim naucnim cinjenicama na mjestu dogadjanja koje je opisano u Bibliji.Edouard wrote: ↑20/12/2019 12:49 A što se tiče "dokumentarca" koji analizira historijske događaje od prije skoro 4.000 godina, nisam ga gledao, a to mogu biti vrlo kontroverzne stvari, interpretacije, nerijetko ovisno i o svjetonazoru autora.
Inače, Biblija nije udžbenik za historiju, biologiju, fiziku...Ona govori o ljudskim, životnim istinama, a one su prilično različite od naučnih istina. Naučne istine po sebi su promjenljive, koriste druge metode, nesavršene su kao i svako ljudsko djelo, jer im je i autor nesavršen, ograničen u spoznaji i sklon greškama.
A ti 100% znas da taj cilj postoji? Kako znas?
Pa ne znam koje čudo ili dokaz tražiš? A mislim da ti i kada bi sada vidio neko čudo, ne bi povjerovao. Kao i što većina naroda kojima su čuda poslata, nisu povjerovala u njih.Dozer wrote: ↑20/12/2019 20:50A ti 100% znas da taj cilj postoji? Kako znas?
Ja koliko znam, isto slijedi i tebi i meni - 2m zemlje. Ako ti imas kakav drugi dokaz da ovo nije ovako, deder...
Mislim da se Smrle ne bi složio sa boldiranim?
Ma šta bih se vrijeđao, to svakako stoji. Međutim, kad čovjek to navodi, onda podrazumijeva da se onaj "neinteligentni" dio uvijek odnosi, ne na njega, već na nekog drugog.Dozer wrote: ↑20/12/2019 20:48 Edo, ja cu kopirati na komade...
...Ja se, ipak, uvijek pitam i tezim saznati vise detalja o necemu, a ako neko uspije dokazati neko desavanje na naucni nacin, a sto se poklapa s onim "cudima" opisanim u vjerskim knjigama, ja sam ipak skloniji vjerovati nauci i danasnjem znanju nasuprot onoga od prije 1500+ godina.
Jednom jedan pametan covjek rece (bez uvrede) - Inteligentan covjek uvijek i konstantno preispituje i sebe i sve oko sebe, a zakljucke donosi na osnovu analize cinjenica i logike. Neinteligentan samo slijedi sta mu drugi kazu.
Nece da vjerujes na slijepo nego trazi od tebe da razmisljas i rezonujes kroz njegovo stvaranje da bi dosao do zakljucka da on postoji.Dozer wrote: ↑20/12/2019 21:43 OK, nece bog da nam se prikaze, hoce da vjerujemo u njega naslijepo...nije problem. Zasto nam onda ne vrati nekoga iz raja i nekoga iz pakla, ili dzenneta i dzehennema, pa da nam dokaze bar da to postoji. Zar onda ljudi ne bi bili daleko bolji prema svemu oko sebe?
Ali, i taj raj i pakao su zapravo samo tumacenja ljudi prije 5000 godina.
U stvari, paradoks je ovo sto si napisao, jer - iz cega proizilazi ta nasa svijest, ako ne iz materije? Vec smo diskutovali o ovome, i nepobitno smo utrdili da svijest dolazi iz vrlo materijalnog mozga. Bez mozga nema ni svijesti, zar ne?Edouard wrote: ↑21/12/2019 15:06 Što se tiče tog konstantnog preispitivanja, i sebe i svega oko sebe, meni je tu u kontekstu ove naše teme jako čudno i neobjašnjivo da inteligentani ljudi mogu vjerovati da iz same nerazumne materije može proizaći ljudska svijest, a da pri tome nemaju nikakvog valjanog, racionalnog objašnjenja kojeg bi potvrđivali, nauka, iskustvo, filozofija, intuicija... To je za mene prava mitologija.
Kako gore vec rekoh - bez mozga, ali i svih cula, nema ni svijesti o bilo cemu.Jasno mi je kako nastaje taj paradoks, ali ne vidim da ga itko uspijeva riješiti.
Pojednostavljeno, neki ljudi a priori ne prihvaćaju koncept inteligentnog Stvoritelja, već isključivo materiju kao jedini temelj stvarnosti. I onda, kad je u pitanju postojanje kakvog nematerijalnog entiteta, na primjer ljudske svijesti, primorani su tvrditi, ili da materija sama proizvodi svijest, pri tome ne znajući kako, ili zanijekati samo postojanje svijesti.
OK, ali tu dolazimo do problema, jer mi danas znamo daleko vise o stvaranju i nastanku svega sto vidimo i osjetimo nego smo znali prije 1500+ godina. Samim tim je odavno to bozije stvaranje u mnogim stvarima pobijeno. Naravno, jos uvijek takodjer puno toga ne znamo, ali mislim da je samo pitanje vremena kada cemo i to sve otkriti i precizno definisati.Prskalica007 wrote: ↑21/12/2019 16:02 Nece da vjerujes na slijepo nego trazi od tebe da razmisljas i rezonujes kroz njegovo stvaranje da bi dosao do zakljucka da on postoji
Koga je vratio? Ja pricam o nekome ko je umro, zaista umro, ne da je imao klinicku smrt, pa da ga je vratio iz raja u koji je otisao kao mrtav na ovom svijetu. Ne pricam o poslanickim putovanjima opisanim u knjigama, a koja se mogu tumaciti na X nacina.Zasto ne vrati nekog iz raja??
Pa vratio je ali ti tom covjeku nevjerujes, a da ti sad opet nekog vrati opet ne bi vjerovao.
Pa, majka mu stara, zivot u majcinoj utrobi je pocetak naseg zivota, a ne prosli zivot...Vidi jednu stvar, Bog nam je dao u proslom zivotu tj. U majcinoj utrobi stvari sto su namijenjene za buduci svijett tj. Ovaj svijet...stvari kao nos, usta ruke, noge, oci itd ove stvari nam ne trebaju u majcinom stomaku ali trebaju u sadasnjem svijetu.
Bez zajebancije, ali mene je onda totalno fulio, jer ja takvu zelju nemam...Tako isto je Bog dao nesto u nama sad ali je namijenjeno za buduci svijet, a to je zelja za vjecnim sretnim zivotom.
A ovdje smo vec usli u zonu koja je naprosto netacna. Evo i zasto:Bog je ispunio sve nase potrebe na ovom svijetu za normalan zivot, od automatskog regulisanja stvari u krvi do kisika u atmosferi do organa za normalan zivot i mnogo toga...pa ako Bog upotpuni nase potrebe na ovom svijetu zar ne mislis da nece upotpuniti i nasu zelju za vjecnim zivotom na buducem svijetu.