Nastavljeno suđenje optuženim hadžićanima
Nastavljeno suđenje
14. novembar 2012. - Na suđenju za zločine počinjene u opštini Hadžići, svjedok Milorad Petrić je opisao fizička zlostavljanja i maltretiranja u školi u Pazariću, kasarni “Krupa” i “Silosu” od 1992. do 1996. godine.
Petrić, svjedok Tužilaštva BiH, ispričao je da je 26. juna 1992. odveden u fiskulturnu salu škole u Pazariću, gdje je zatekao oko 150 Srba sa tog područja.
“Nakon nekoliko dana, ispitivan sam o naoružanju i radiostanici. Potpisao sam izjavu i to je bilo sve, ali znam da su drugi ljudi izvođeni, ispitivani i tučeni. Dok ne potpišeš izjavu, odvale ti bubrege. Mene niko nije tukao”, kazao je Petrić.
On je rekao da je u školu dolazio Mirsad Šabić, ali da nikoga nije tukao.
Šabića Tužilaštvo BiH tereti za zločine počinjene u logoru “Silos”, kasarni “Krupa” i Osnovnoj školi “9. maj”, zajedno sa Mustafom Đelilovićem, Fadilom Čovićem, Nezirom Kazićem, Bećirom Hujićem, Halidom Čovićem, Šerifom Mešanovićem i Nerminom Kalemberom.
Prema optužnici, Mirsad Šabić je bio komandir Policijske stanice u Pazariću, Bećir Hujić upravnik, kao i zamjenik upravnika logora “Silos”, a iste funkcije obavljao je i Halid Čović. Šerif Mešanović je, kako se navodi, bio jedan od zamjenika upravnika u “Silosu” i upravnik logora u magacinu u kasarni “Krupa”, a Nermin Kalember stražar u “Silosu”.
Svjedok Petrić je rekao da je, zajedno sa drugim zatočenicima, iz škole prebačen u kasarnu “Krupa”, gdje ih je primio “upravnik Šera”. Naglasio je da tokom boravka u “Krupi” nije bio tučen, ali da je bilo “maltretiranja i provociranja”.
“Bilo je maltretiranja. Udari ti šamar, ali to je više duševna bol”, pojasnio je svjedok.
Krajem decembra 1992. godine svjedok je, kako je ispričao, odveden u “Silos”. Upravnik i zamjenik ovog objekta su, prema njegovom kazivanju, bili Bećir Hujić i Halid Čović.
Na pitanje tužioca Marjana Pogačnika, da li je u “Silosu” bilo fizičkog zlostavljanja, svjedok je odgovorio kako je jednom zatočenike iz njegove ćelije tukao stražar iz “brigade Zulfikar”.
“Mislim da je bila 1993. kada je stražar rekao Marinku da se umije mokraćom. On je rekao da neće, a stražar je sišao u ćeliju i udarao sve redom. I mene je tukao kundakom”, opisao je Petrić, dodavši da se sjeća i stražara Kalembera, kojeg se bojao.
Svjedok je kazao da je odvođen i u “Viktor Bubanj”, zajedno sa drugim zatvorenicima, odakle su vođeni na radove. Razmijenjen je, kako je rekao, 27. januara 1996. godine.
“‘Silos’ je 19 januara 1996. trebao biti raspušten, ali nas 44 je tu ostalo i poslije tog datuma. Strah je bio da nikada nećemo izaći”, naveo je svjedok.
Prije zatvaranja u “Silos” on je, kako je kazao na početku svjedočenja, imao pušku koju je predao Mirsadu Šabiću.
Na pitanje Edine Rešidović, braniteljice Đelilovića, da li su se Srbi naoružavali oružjem Jugoslavenske narodne armije (JNA), svjedok je rekao da ne zna i dodao da je on svoju pušku predao krajem maja ili početkom juna 1992. godine.
Unakrsno ispitivanje svjedoka nastavit će se 15. novembra.
15. novembar 2012. - Na suđenju za zločine počinjene na području opštine Hadžići, svjedok Tužilaštva BiH je rekao da je u “Silosu” viđao upravnika Bećira Hujića, ali da se bojao govoriti mu o svojim problemima.
Odgovarajući na pitanja Odbrane optuženog Hujića, svjedok Milorad Petrić je kazao da je tokom boravka u zatočeništvu ponekad viđao upravnika Hujića, te da mu on nikada ništa loše nije učinio.
“Bili smo svjesni da je upravnik morao znati za sve što se dešavalo u ‘Silosu’. Njegova kancelarija je bila do ćelija, ali nismo smjeli pričati o problemima. Bojao sam se jer, ako bi neko pričao, mogao bi kasnije biti pretučen”, ispričao je Petrić, koji je sa svjedočenjem počeo u srijedu, 14. novembra.
Hujić je optužen za zločine počinjene u logoru “Silos”, kasarni “Krupa” i Osnovnoj školi “9. maj”, zajedno sa Mustafom Ðelilovićem, Fadilom Čovićem, Mirsadom Šabićem, Nezirom Kazićem, Halidom Čovićem, Šerifom Mešanovićem i Nerminom Kalemberom.
Prema optužnici, Hujić je bio upravnik, kao i zamjenik upravnika logora “Silos”, a iste funkcije obavljao je i Halid Čović, dok je Kalember bio stražar u Silosu. Ostali optuženi su bili pripadnici vojnih, policijskih i civilnih vlasti.
Svjedok Petrić je kazao da su zatvorenici odvođeni na radove, gdje su neki od njih poginuli.
“U Sarajevu na Stupu poginuo je Dane Čičić 1995. godine. Milomir Petrić je poginuo tokom izvođenja radova negdje na Igmanu. Mislim da su tada radili kod Zukine brigade, tako sam čuo”, rekao je svjedok.
On je kazao da je tokom boravka u zatočeničkim objektima čuo da se pričalo o nekim suđenjima, ali da on nije vođen na suđenja.
Petrić je rekao i da je u selu Resnik pored Pazarića, gdje je živio do juna 1992., kada je uhapšen, njegova kuća bila “jedina srpska u užem krugu”.
“Imao sam kontakt sa komšijama muslimanima 1991. godine. Bilo je sitnih provokacija, ali sam se mogao kretati”, naveo je Petrić.
Nastavak suđenja je planiran za 5. decembar.
BIRN
Mislim da ovde rukovodstvo iz općine Hadžići, ne bi trebalo nositi odgovornost u većini slučajeva, jer većina stvari koja stoje u optužnici ne podliježu jedinicama i području općine Hadžići.
Hapšenja su bila od strane tog rukovodstva. Po svjedocima se vidi da su maltretiranja bila od strane drugih pripadnika, koji nisu pod komandom rukovodstva općine Ha..
Prisilan rad, kopanje rovova po Igmanu i Hrasnici, gdje su neki poginuli, odvođenje u zatvor Viktor Bubanj i sl., nisu stvari koje su se dešavale u zoni odgovornosti tog rukovodstva. Dakle dosta stvari je došlo od strane korpusa i generalštaba, a ovi su izvršavali naređenja. Ako dođe naređenje iz korpusa da se ti zatvorenici pošalju na određena mjesta, ti hadžićani su morali izvršavati ta naređenja. Zato bi trebalo razdvojiti šta je odgovornost hadžićana, a šta korpusa.
I zanimljivo je još da baš u trenutku kada Dodik i Lagundžija postižu dogovore, ovi se puštaju iz zatvora, a i njihovo hapšenje je bilo baš u momentu kada su povučene optužnice za "Dobrovoljačku" protiv Divjaka, Ganića i dr..
Velike su političke igre u ovim optužnicama za ratne zločine.
Silos je bio legalni zatvor ARBIH i Policije u kojem su zatvarani svi oni na koje se sumljalo da imaju ikakve veze sa SDS-om,VRS, bilo kakvim ratnim zločinima ili bilo kakvim drugim nelagalnim i necasnim radnjama na teritoriji podrucja Hadzica i šire okoline, ovo sto se danas plasira iz genocidnog entiteta tipa logor, ubistva i mučenja Srba je vise nego 
, ako dodje vojni zarobljenik pa ga onda ispitaš normalno da ce dobiti koji šamar ako ti dodje čovjek koji je izvrsio neki ratni zločin normalno da ce batine dobiti itd. bilo je tu maltretiranja i sl. ali vise od toga i ne. Pa jbt prvi i zadnji put kad sam otisao u taj Silos negdje 1993. u zimu ja doso zatvorenici jedu grah i piju kiselo mlijeko i pored toga sto se nije imalo sta jesti i pored toga sto je zima a znamo svi sta je bila i kakva je bila Sarajevska zima 1993. otisao sam sa nekim francuzima iz neke humanitarne organizacije kao pratnja i ljudi sami u povratku razgovaraju izmedju sebe i skontali i oni da je obican zatvor, znam isto da su u sklopu zatvora bile malo vece dvije prostorije u kojima su bili smjesteni srpski civili koji su bjezali ili koji su zalutali na "nasu stranu" i max. su se zadrzavali po 24h ili 48h i odmah su na razmjenu isli jer nisu se tek tako mogli pustati jer ipak je bilo dosta nasih zarobljenih i opet su ti isti bili odvojeni od vojnika, tako sva priča tipa logor i slicno pada u vodu a ovo sto se desava pred drzavnim sudom mora se jbg zbog neke vrste "pravde" i prema Srbima, sve u svemu smijesno samo tako 
