Sufizam

[NIN]

[oridjidji]

i btw, ja nisam sufija

Pa jasno je ko dan da nisi, čim navodiš nesretnog Tejmiju znači da si vehabija ...

Ibn Tejmiju navode i drugi autoriteti, svi oni koji mu nisu bili suprostavljeni mišljenjem. Nije tačno da je on sa svim sufijama vodio rat, jer je isti svoja znanja sticao pred pojedinim sufijskim šejhovima, uzimajući od njih ono što je smatrao istinom i u skladu sa Kur`anom i Sunnetom. Nesporno je to da je imao mnogo znanja i da je podučavao i mnoge druge alime koji su cijenjeni u islamskom svijetu, najpoznatiji njegovi učenici su Ibn Kesir i Kajim ibn Dzevzije. Obojica njegovih ucenika ostavili su dosta vrijednih djela iza sebe. Bio je agresivan prema onima koji su u svome sufizmu bili otišli u krajnost, kao i sa šiitima. Isto tako ni oni nisu bili blagi prema njemu. Ibn Tejmije je bio jedan u nizu alima koji su slijedili hanbelijsku pravnu školu, koja je veoma kruta i konzervativna, dosljednja u sljedjenju forme u odnosu na mnoge sufijske pravce koji sebe nisu svrstavali ni ujedan pravaca i u njima je bilo sunnita i šija i bili su dosta otvorenijeg i šireg stava kada je sljedjenje forme bilo u pitanju.

Treba biti objektivan i prije svega racionalan, pa reći da ni sufijama ni selefijama nije maslo za ramazana.

Sufizam nastoji preći granicu vidljivog tesavufom, te se njime kao sredstvom približiti Božijoj volji, ljubavi, zadovoljstvu. ostavljajući iza sebe svijet u kojem je, te dovodeći stanje toga čovjeka u stanje opijenosti i bezvremenosti, te time očuvati sječanje na Allaha jer su ljudi po prirodi zaboravni, a pritome izgraditi ihsan tj. svojstvo da vjerujes u Allaha kao da ga vidis, iako ga nevidis. Način na koji se to postiže nekada nije u skladu sa Kur`anom i Sunnetom. Nema sufizam samo jedna oblik ima i on svoje dobre i loše strane, kao i krajnosti. Isto je tako i sa selefizmom. Kao i sve druge muslimane i njih more podijeljenosti.

Mnogo toga što sufije i šiije kažu o Ibn Tejmiji nije tačno, mnogo lažnih fetvi je uticalo da se jedan takav autoritet diskredituje i na kraju umre u zatvoru, kao i ona fetva koja govori o zabrani posjeta mezaru poslanika Muhammeda s.a.v.s..

Ono što sam uvijek mrzio kod nas muslimana jeste bila isključivost u sljeđenju pojedinih pravaca i međusobna podbadanja radi toga, sukobljavanje i tekvirenje, nedostatak kulture dijaloga među njima i nedosljednost pri riješavanju određene problematike u Islamu, te pridavanju veće pažnje fanatičnosti nego validnim argumentima i dokazima iz Kur`ana i Sunneta što nas je na kraju dovelo do opčeg rasula.

[svojnasvom]

i btw, ja nisam sufija

Pa jasno je ko dan da nisi, čim navodiš nesretnog Tejmiju znači da si vehabija ...

Ibn Tejmiju navode i drugi autoriteti, svi oni koji mu nisu bili suprostavljeni mišljenjem. Nije tačno da je on sa svim sufijama vodio rat, jer je isti svoja znanja sticao pred pojedinim sufijskim šejhovima, uzimajući od njih ono što je smatrao istinom i u skladu sa Kur`anom i Sunnetom. Nesporno je to da je imao mnogo znanja i da je podučavao i mnoge druge alime koji su cijenjeni u islamskom svijetu, najpoznatiji njegovi učenici su Ibn Kesir i Kajim ibn Dzevzije. Obojica njegovih ucenika ostavili su dosta vrijednih djela iza sebe. Bio je agresivan prema onima koji su u svome sufizmu bili otišli u krajnost, kao i sa šiitima. Isto tako ni oni nisu bili blagi prema njemu. Ibn Tejmije je bio jedan u nizu alima koji su slijedili hanbelijsku pravnu školu, koja je veoma kruta i konzervativna, dosljednja u sljedjenju forme u odnosu na mnoge sufijske pravce koji sebe nisu svrstavali ni ujedan pravaca i u njima je bilo sunnita i šija i bili su dosta otvorenijeg i šireg stava kada je sljedjenje forme bilo u pitanju.

Treba biti objektivan i prije svega racionalan, pa reći da ni sufijama ni selefu nije maslo za ramazana.


Sufizam nastoji preći granicu vidljivog tesavufom, te se njime kao sredstvom približiti Božijoj volji, ljubavi, zadovoljstvu. ostavljajući iza sebe svijet u kojem je, te dovodeći stanje toga čovjeka u stanje opijenosti i bezvremenosti, te time očuvati sječanje na Allaha jer su ljudi po prirodi zaboravni, a pritome izgraditi ihsan tj. svojstvo da vjerujes u Allaha kao da ga vidis, iako ga nevidis. Način na koji se to postiže nekada nije u skladu sa Kur`anom i Sunnetom. Nema sufizam samo jedna oblik ima i on svoje dobre i loše strane, kao i krajnosti. Isto je tako i sa selefizmom. Kao i sve druge muslimane i njih more podijeljenosti.

Mnogo toga što sufije i šiije kažu o Ibn Tejmiji nije tačno, mnogo lažnih fetvi je uticalo da se jedan takav autoritet diskredituje i na kraju umre u zatvoru, kao i ona fetva koja govori o zabrani posjeta mezaru poslanika Muhammeda s.a.v.s..

Ono što sam uvijek mrzio kod nas muslimana jeste bila isključivost u sljeđenju pojedinih pravaca i međusobna podbadanja radi toga, sukobljavanje i tekvirenje, nedostatak kulture dijaloga među njima i nedosljednost pri riješavanju određene problematike u Islamu, te pridavanju veće pažnje fanatičnosti nego validnim argumentima i dokazima iz Kur`ana i Sunneta što nas je na kraju dovelo do opčeg rasula.

Ibn tejmije je ahbabu vodio rat sa kim god je stigao. I to ne samo ideološki nego i onaj oružani. Imam Kevseri
( bvekil islamskog mešihata u Osmanlijskom hilafetu i jedan od najvecih hanefijskih autoriteta zadnjih 100 godina, o Ibn Tejmiji je ispisao masu toga ) u svome djelu Išfaq ala ahlami talaq govori i o ratno huškaćkoj prirodi Ibn Tejmije protiv šija Libana, koja je samo dublje podijelila kako Kevseri veli: A da nije Ibn Tejmijinog ratnog huškanja danas bi sljedbenici ehlul bejta i njihova braća iz drugih mezheba sjedili na divanima jedni na spram drugih naslonjeni "ihvanan ala sururin mutekabilin". Al išfaq ala ahkami talaq od Imama Kevesrija. Zato danas povodeći se za Ibn Tejmijinim fetvama ulema Saudije izdaje fetve kako nije dozvoljeno doviti hizbollahu za pobjedu. Ibn Tejmije je napadao sve od Gazalija pa nadalje, a sufijske velikane poput Ibn Arebija, Suhravedija ili Tilmisanija smatrao je zabludjelijim od predislamskih mušrika. Ako te pak to interesuje ja ću ti to sve podastrijeti na arapskom i brojem i stranicama i prevodima. Navest ću ti i masu učenjaka osmog hidžretskog stoljeća kojima on nije dorastao niti u jednoj od disciplina, a sa kojima je imao zbog svog antrpomorfizma, žestoke sukobe, te je na kraju i u zatvoru završio.
Ibn tejmije je slijedio jedan ogranak hanbelija, antrpomorfista, koji su pored desetina hiljada hadisa nakacili se na 50 hadisa, od kojih je sve ijedan Jevrejskog porijekla. "Allah u liku golobradog mladića" "pod Allahom škripi arš" "Imam dvoje ruke noge" Silazi svako veće na dunjalucko nebo". Oni dok islamska država nije oslabila i dok se petrol dolari nisu iskopali, nisu smjeli među muslimanima uopće naglas izgovarati ova vjerovanja. Oni nisu konzervativni i dosljedni u slijeđenju forme, kako to ljudi kod nas misle, oni su konzervativni i dosljedni u slijeđenju Ibn Tejmije kojeg dižu na stepen "nepogriješivog imama". I dok šije slijede samu plejadu najboljih ljudi Poslanikova poroda ( koji za moja shvatanja nisu ma'sumi u smislu kako to ova škola dogmatski definiše ), dotle ovi slijepo slijede krutog čovjeka iz 8 hidžretskog stoljeća čijim idejama se nadahnjuju svi od bombaša u Iraku do Mevlida Jašarevića. A ovo konzervatizam, neko misli zato što oni nose brade i ženama stavljaju zarove da je to to. Jok sinko arapski i muslimanski svijet je prepun muslimana jako bradatih, jako konzervativnih, koji do u dlaku slijede npr. hanefijaskui pravnu školu koju je mnogo teže primjeniti dosljedno, nego Ibn Tejmijin selefizam. On sav pociva i sav se završava na činjenicu da je Allah što bi arapi rekli "zeleme" "čojek"- to je njihov krajnji rezultat , koliko god okolišali, i zamuljavali, na kraju to je rezultat.
I još jedna zabluda Ibn tejmije nije u zavadi sa sufijama i šijama, on je u dubokoj zavadi sa centralnom akaidskom strujom muslimana koja se zove ešarije i maturidije. Ove podijele nisu drugorazredne, nego su prvog stepena. Mi svi ešarije, maturidije, Šije , Ibadije, zejdije, kažemo: Allah nije nićemu slićan i postojao je prije mjesta ivremena, zatim je stvorio mjesto i vrijeme, aOn je i danas na onome na čemu je oduvije bio. Ibn Tejmije vjeruje da je njegov gospodar iznad sedmog neba, da istinski silazi na dunjalucko nebo, da ima dvije istinske ruke u smislu ruke ( ne ono sifata jed - ovo dobr razumi, ako ne shvataš pitaj ), da se može dodirnuti i da može dodirnuti, da ga je Poslanik s.a.v.a. vidio na javi u liku golobradog mladića itd.
Ova vjerovanja su temelj idolatrije i islam je sav došao upravo protiv oslikavanja Boga i otjelovljenja i drugih ZABLUDA.

Ibn Kesir i Ibn kajjim jesu njegovi ucenici, ali Ibn Kesir je u akaidu mufevida i ne slijedi Ibn tejmiju, anjegova agresivnost nije ni blizu agresivnosti ovoga. Drugo nama je jeftino prodato da je Ibn kesirov tefsir neko remek djelo u tefsiru kojem nema premca. Ibn Kesirov tefsir je prepun apokrifnih hadisa. Svaki naš profesor arapskog, uvijek nam je govorio djeci draga to je propaganda ovih naftaša. Tefsiri koji zavređuju pažnju su tefsiri poput Zamahšerijevog tefsira, Bejdavijevog, Ibn Hajjanovog, Razijevog, a evo ja ću od sebe reći i Ibn Ašurovog i Tabatabaijevog. Ako pak hoceš selefisticki tefsir onda citaj Taberija iz treceg hidžretskog, jer to je selef, a ne Ibn Kesir ( iz 8. ) , zapravo ovaj i jeste od ovog prepisao materiju. Ali Taberi nije bio antrpomorfista. Taberija su upravo ubile hanbelije optuživši ga da je ateista i rafidija, a ondašnji jedan velikan cesto je znao reći: "Da ove ljude ( hanbelije antrpomorfiste ) neko upita šta je ilhad/bezbožništvi i rafidluk /šiizam ni toliko ne bi znali.

Zehebi je pak i sam istreso gorcinu na Ibn Tejmiju u svojoj poslanici Zugulu ilm, te je u mnogim stavovima korigovao. Imalo bi se tu još dosta toga reći, ali nema se vremena.
A o vehabijama i dijalogu, dovoljan mi je vlastiti život kao iskustvo koliko su oni spremni na dijalog. Neko je ovdje rekao: To su vukovi samo se prekrili. - Što je 100/ tacno, ali ja pod tim vukovima ne mislim na jedinku koja je prije godinu, dvije, tri, pustila malo bradice i procitala koju prevedenu knjižicu, nego one sa malo vecim ambicijama.
15 godina iskustva iza mene daje mi za pravo da to kažem. Budi siguran. I sultan Selim neće doći, tako da ako nas Iransko nuklearno oružje ne spasi, da nam je Allah na pomoći.

[svojnasvom]

Jah, još da dodam i ovo: To što Ibn tejmije tu i tamo se poziva na sufizam to je zato što su šire narodne mase u ono vrijeme uglavnom pristajale uz sufije, pa direktno barniti u sav tesavvuf znacilo bi dobiti degenjak. U svakom slućaju Tesavuff ne potrebuje Ibn Tejmiju nikako. Ja znam i meni je poznata činjenica da se mnoge sufije u debati sa selefijama spuštaju nivo pa im cak i Ibn tejmiju citiraju, eto kako ni on nije bio protiv svakog tesavvufa, ali to je oružje nemoćnog. Muhakkiki ( Verifikatori ) a pod njima mislim na sve ljude koji razumiju klasicni islamski kelam svjesni su dubine i rada Ibn tejmije. To što tamo poneki sufija navede selefijama citat kako je Ibn Tejmije štovao sufizam "la jusminu ve la jugni min džu'" . A evo bit ću do krajnje otvoren: One sufije koje nisu dobro potkovane kelamom i fiqhom i hadisom idu ovom logikom, dok učenjaci, verifikatori, znaju da Ibn Tejmiju nije oživilo ništa do petro dolara.
Ove godine mi je jedan kolega iz S. Arabije, inaće novinar, poslao jednu svoju studiju koja je bila jako zapažena u Saudijskoj Arabiji gdje analizira Ibn tejmijino znanje iz islamske filozofije. I ako Allah dadane vakta valja mi to prevest. Suština onog što on ovdje precizno dokazuje jeste da Ibn tejmije nije nikako pobijao islamske filozofe kako to selefije vjeruju ( kao on je naucio filozofiju da bi odgovorio islamskim filozofima ) Zapravo Ibn Tejmije je doša u Damsk kao izbjeglica iz Harrana kojeg su okupirali Moguli. U Damasku u njegovo vrijem nije bilo velikih filozofa, ali je bilo nešto mutekellima ( teologa centralnih islamskih škola skolastike ). Kada je vidio da im nije dorastao poceo je da cita knjige filozofije, a ove knjige se ne mogu bez ucitelja shvatiti, i onda je Ibn Tejmije kao pcelica skupljao oprecne stavove filozofa ( koje vrlo cesto nije uopste razumijevao ), te putem jednih odgovarao drugima, da bi na kraju kod nemogućnosti da pobije mutekellime u tvrdnji da Allah Uzvišeni nije opisan određenim mjestom i prostorom, pribjegao teoriji qidemu alemi bi naw'i ( bespocetnost vrste svijeta ) tj. da je materija oduvijek postojala samo je Allah oblikovao ovako i onako. Ovo mu je bila osnova na kojoj je želio da izgradi svoju teoriju da je Allah oduvijek na nekom mjestu, jer je i mjesto tj. u ovom slućaju materija vjećna. To što je sa ovim upao u klopku da Bog nije nužni bitak i što je zanegirao masu jasnih Kur'anskih i hadijskih tekstova "da je bio Allah a ništa nije bilo sa Njim" - Ibn tejmiju nije puno sikiralo. Jer ako je materija oduvijek kao i Bog koja je onda uopće uloga Boga? Kako Bog može biti tvorac necega što je oduvijek, ako je stvaranje izvođenje nećega iz nepostojanja u postojanje... itd.

[amoninan]

- toliko o objektivnosti

Da neću biti zabavljen svojim mukama na Danu, na svaki mogući način progurao bi se u prvi saff da vam vidim lica kad Ibn Tejmmije i slični njemu dođu po svoj hakk.

Ovdje diskusije nema, puko "torovanje". Disciplina koja mene ne zanima.

stoga, uživajte...

selam alejkum

[svojnasvom]

Zapravo Ibn Tejmije uopće nije bio bogobojazan čovjek. Jer da je bio bogobojazan ne bi se okomio i na sam ehlul bejt Poslanikovu porodicu, do mjere da je to čak priznao i Ibn Hadžer najpoznatiji komentator Buharije.

I još jedna zabluda koju treba razbiti. Omladina misli kako se oni drže cvrsto hadisa. Oni se ne drže osim hadisa koji njima pašu. Uostalo svi najveći autoriteti hadisa Ibn Hadžer, dva hafiza Iraqija, Sehavi, Sujuti i masa drugih ucenjaka hadisa bili su ešarije, a neki od njih sufije. Zbog toga sam ja naveo knjigu koju sam naveo o tesavufu, jer je njen autor autoritet u ocijenjivanju hadisa čak i kod selefija, a nije davno živio i bio je sufija. Zapravo on u jednoj svojoj knjizi kaže: "Izucavajući razna islamska imena, nema ucenjaka kojem nisam prigovorio, niti ima ucenjak koji nije drugom prigovorio, izuzev Ibn Tejmije. Ovog covjeka držim da je namjerno prkosio u većini onoga što je napisao." El dewbul mustefid od Hafiza muhaddisa Ahmeda ibn Siddika el Gumarija ).

[svojnasvom]

- toliko o objektivnosti

Da neću biti zabavljen svojim mukama na Danu, na svaki mogući način progurao bi se u prvi saff da vam vidim lica kad Ibn Tejmmije i slični njemu dođu po svoj hakk.

Ovdje diskusije nema, puko "torovanje". Disciplina koja mene ne zanima.

stoga, uživajte...

selam alejkum

Bavim se i ja svojim, a ti ako si laik u islamskoj teologji drugi nisu. Ovo može i ateiste zainteresovati, stoga cijenim tvoje bavljenje samim sobom.

[svojnasvom]

Ovo nema nikakve veze sa objektivnosću. Biti objektivan i nemati stav nije isto. Ja mogu moderatora smatrati cafirom, ali ja i on sutra možemo popiti kahvu i ispricati se o svemu, pa i o religiji, pa cak i oprecne stavove imati. Ali kidati rodbinske veze, ne selamiti se na ulicima, vršiti pritisak na ljude na raznorazne nacine, nije nauka, niti pamet, niti bogobojaznost, a Bogami ni prosjecna mudrost.

[amoninan]

- toliko o objektivnosti

Da neću biti zabavljen svojim mukama na Danu, na svaki mogući način progurao bi se u prvi saff da vam vidim lica kad Ibn Tejmmije i slični njemu dođu po svoj hakk.

Ovdje diskusije nema, puko "torovanje". Disciplina koja mene ne zanima.

stoga, uživajte...

selam alejkum

Bavim se i ja svojim, a ti ako si laik u islamskoj teologji drugi nisu. Ovo može i ateiste zainteresovati, stoga cijenim tvoje bavljenje samim sobom.

Rekoh, do Dana...teolože
drago mi je što sam "laik" u ovom slučaju i prilici.
dakle, sve si u pravu

selam alejkum

[arzuhal]

Ibn Hadžer je rekao i to da je Ibn Tejmija bio čovjek koji je i griješio, ali i dosta ispravnog činio, te kako se treba okrenuti onome korisnom i dobrom u njegovoj ostavštini.
Znam čovjeka, vrsnog poznavatelja arapskog jezika i dobrog poznavaoca islamske historije (kao i teologije), koji je znao oštar verbalni rat voditi sa određenim selefijama, ali koji veli: ''To što je Ibn Tejmija izjavljivao neke stvari koje nama djeluju čudne ili čak strašne i nakaradne, treba razumjeti iz cjelokupnog konteksta u kojem je on govorio...Možda bih i ja činio i govorio kao i on...''
U knjizi ''Istine o tesavvufu'', sufijskog šejha i autoriteta Abdul-Kadira Isaa, rahimehullahu te'ala, navode se riječi mnogih alima o tesavufu, između ostalih Šejh citira i Ibn Tejmiju, Ibn Kajjima, idr. Ne znam koliko je taj sufijski autoritet, poznat i uvažavan u cijelom svijetu, ne samo u Siriji, bio upoznat sa Ibn Tejmijom.

Nekako sam naučen da se autoriteti ''obračunavaju'' sa autoritetima, a ne da se svako baca kamenom, al' ovo je takav vakat. Ako su mogli Nietzschea proglasiti duhovnim ocem nacizma i njegovu filozofiju temeljem nacističke ideologije, zašto slično ne bi učinili i Ibn Tejmiji?

[sarajlija_ba]

Svojnasvome ima vremena da popljuje Ibn Tejmiju, da piše duge postove a nema vremena da potkrijepi dokazima a na osnovu 4 izvora tesavuf i sufizam.
Ili je nedostatak znanja ili je nedostatak argumenata ili je nedostatak volje...
U svakom slučaju ostadoh uskraćen za ajete, hadise, mišljenje uleme i analogiju koja potvrđuje ispravnost tesavufa i sufizma.
Il' more bit' da toga i nema pa tražim nešto što ne postoji...

[svojnasvom]

Svojnasvome ima vremena da popljuje Ibn Tejmiju, da piše duge postove a nema vremena da potkrijepi dokazima a na osnovu 4 izvora tesavuf i sufizam.
Ili je nedostatak znanja ili je nedostatak argumenata ili je nedostatak volje...
U svakom slučaju ostadoh uskraćen za ajete, hadise, mišljenje uleme i analogiju koja potvrđuje ispravnost tesavufa i sufizma.
Il' more bit' da toga i nema pa tražim nešto što ne postoji...

Nedostatak volje, nekako više volim da uživam i konzumiram tesavuf nego da ga dokazujem.
A Ibn Tejmiju ne pljujem, nego cisto da ne zavodi omladinu

[sarajlija_ba]

Nedostatak volje, nekako više volim da uživam i konzumiram tesavuf nego da ga dokazujem.
A Ibn Tejmiju ne pljujem, nego cisto da ne zavodi omladinu

A Ibn Arebi je provjeren za razliku od Ibn Tejmije ?
Samo pitam

[svojnasvom]

Ibn Hadžer je rekao i to da je Ibn Tejmija bio čovjek koji je i griješio, ali i dosta ispravnog činio, te kako se treba okrenuti onome korisnom i dobrom u njegovoj ostavštini.
Znam čovjeka, vrsnog poznavatelja arapskog jezika i dobrog poznavaoca islamske historije (kao i teologije), koji je znao oštar verbalni rat voditi sa određenim selefijama, ali koji veli: ''To što je Ibn Tejmija izjavljivao neke stvari koje nama djeluju čudne ili čak strašne i nakaradne, treba razumjeti iz cjelokupnog konteksta u kojem je on govorio...Možda bih i ja činio i govorio kao i on...''
U knjizi ''Istine o tesavvufu'', sufijskog šejha i autoriteta Abdul-Kadira Isaa, rahimehullahu te'ala, navode se riječi mnogih alima o tesavufu, između ostalih Šejh citira i Ibn Tejmiju, Ibn Kajjima, idr. Ne znam koliko je taj sufijski autoritet, poznat i uvažavan u cijelom svijetu, ne samo u Siriji, bio upoznat sa Ibn Tejmijom.

Nekako sam naučen da se autoriteti ''obračunavaju'' sa autoritetima, a ne da se svako baca kamenom, al' ovo je takav vakat. Ako su mogli Nietzschea proglasiti duhovnim ocem nacizma i njegovu filozofiju temeljem nacističke ideologije, zašto slično ne bi učinili i Ibn Tejmiji?

Ibn Hadžer doslovno kaže u lisanul mizan da ga je pristrasnost dovela do toga da cak umanjuje i znacaj hazreti Aliji r.a. i navodi mnoge njegove "sukobe" sa tradicionalnim teolozima. Ali evo objektivnosti radi i Ibn Tejmije je insan. Ono što mene interesuje jeste da ni Ibn Hadžer niti Nevevi niti bilo ko drugi nije bio Ibn Tejmijin istomišljenik u akaidu.
Meni pak bolje liježe plejada poput Subkija, Imama Kevserija i drugih koji su se oštro obracunavali sa Ibn Tejmijom.
Ali i to na stranu. Znam masu autora iz Saudijske Arabije koji se ne odricu svog hanbelijskog naslijeđa, pa ni Ibn Tejmije, ali su ga pokušali kritikovati i naci korijene selefijskom ekstremizmu u mnogim njegovim pisanjima. I kako su prošli, dobili su duge godine kucnog pritvora i izolacije. Iako u svakoj njihovoj recenici stoji Ibn Tejmije r.a. ...

[svojnasvom]

- toliko o objektivnosti

Da neću biti zabavljen svojim mukama na Danu, na svaki mogući način progurao bi se u prvi saff da vam vidim lica kad Ibn Tejmmije i slični njemu dođu po svoj hakk.

Ovdje diskusije nema, puko "torovanje". Disciplina koja mene ne zanima.

stoga, uživajte...

selam alejkum

Bavim se i ja svojim, a ti ako si laik u islamskoj teologji drugi nisu. Ovo može i ateiste zainteresovati, stoga cijenim tvoje bavljenje samim sobom.

Rekoh, do Dana...teolože
drago mi je što sam "laik" u ovom slučaju i prilici.
dakle, sve si u pravu

selam alejkum

Jesam taki sam, što bi reko Imami Malik: Mi smo ljudi, danas kažemo jedno a sutra drugo.
Nisam ja što arapi kažu saqilu demm/teške krvi, vjeruj mi, samo sam malo usamljen . Znam neku raju iz nekih tekija gdje ti krv hoće prokljucati, ako sa njima sjediš duže od sat vremena. lakše bi se cojek sa pjanama u kafani osjeco nego sa njima.

[Diwan]

ne znam, sve mi se nekako čini da nam fali normaliteta ...

[fatamorgana]

Treba biti objektivan i prije svega racionalan, pa reći da ni sufijama ni selefijama nije maslo za ramazana.

S tom razlikom što sufije ne naginju mržnji već ljubavi, ne naginju fanatizmu već tolerantnosti, ne naginju terorizmu već su okrenuti unutrašnjoj borbi, istinskom džihadu protiv vlastite ljudske niže prirode, nefsa,

[oridjidji]

Pa jasno je ko dan da nisi, čim navodiš nesretnog Tejmiju znači da si vehabija ...

Ibn Tejmiju navode i drugi autoriteti, svi oni koji mu nisu bili suprostavljeni mišljenjem. Nije tačno da je on sa svim sufijama vodio rat, jer je isti svoja znanja sticao pred pojedinim sufijskim šejhovima, uzimajući od njih ono što je smatrao istinom i u skladu sa Kur`anom i Sunnetom. Nesporno je to da je imao mnogo znanja i da je podučavao i mnoge druge alime koji su cijenjeni u islamskom svijetu, najpoznatiji njegovi učenici su Ibn Kesir i Kajim ibn Dzevzije. Obojica njegovih ucenika ostavili su dosta vrijednih djela iza sebe. Bio je agresivan prema onima koji su u svome sufizmu bili otišli u krajnost, kao i sa šiitima. Isto tako ni oni nisu bili blagi prema njemu. Ibn Tejmije je bio jedan u nizu alima koji su slijedili hanbelijsku pravnu školu, koja je veoma kruta i konzervativna, dosljednja u sljedjenju forme u odnosu na mnoge sufijske pravce koji sebe nisu svrstavali ni ujedan pravaca i u njima je bilo sunnita i šija i bili su dosta otvorenijeg i šireg stava kada je sljedjenje forme bilo u pitanju.

Treba biti objektivan i prije svega racionalan, pa reći da ni sufijama ni selefu nije maslo za ramazana.


Sufizam nastoji preći granicu vidljivog tesavufom, te se njime kao sredstvom približiti Božijoj volji, ljubavi, zadovoljstvu. ostavljajući iza sebe svijet u kojem je, te dovodeći stanje toga čovjeka u stanje opijenosti i bezvremenosti, te time očuvati sječanje na Allaha jer su ljudi po prirodi zaboravni, a pritome izgraditi ihsan tj. svojstvo da vjerujes u Allaha kao da ga vidis, iako ga nevidis. Način na koji se to postiže nekada nije u skladu sa Kur`anom i Sunnetom. Nema sufizam samo jedna oblik ima i on svoje dobre i loše strane, kao i krajnosti. Isto je tako i sa selefizmom. Kao i sve druge muslimane i njih more podijeljenosti.

Mnogo toga što sufije i šiije kažu o Ibn Tejmiji nije tačno, mnogo lažnih fetvi je uticalo da se jedan takav autoritet diskredituje i na kraju umre u zatvoru, kao i ona fetva koja govori o zabrani posjeta mezaru poslanika Muhammeda s.a.v.s..

Ono što sam uvijek mrzio kod nas muslimana jeste bila isključivost u sljeđenju pojedinih pravaca i međusobna podbadanja radi toga, sukobljavanje i tekvirenje, nedostatak kulture dijaloga među njima i nedosljednost pri riješavanju određene problematike u Islamu, te pridavanju veće pažnje fanatičnosti nego validnim argumentima i dokazima iz Kur`ana i Sunneta što nas je na kraju dovelo do opčeg rasula.

Ibn tejmije je ahbabu vodio rat sa kim god je stigao. I to ne samo ideološki nego i onaj oružani. Imam Kevseri
( bvekil islamskog mešihata u Osmanlijskom hilafetu i jedan od najvecih hanefijskih autoriteta zadnjih 100 godina, o Ibn Tejmiji je ispisao masu toga ) u svome djelu Išfaq ala ahlami talaq govori i o ratno huškaćkoj prirodi Ibn Tejmije protiv šija Libana, koja je samo dublje podijelila kako Kevseri veli: A da nije Ibn Tejmijinog ratnog huškanja danas bi sljedbenici ehlul bejta i njihova braća iz drugih mezheba sjedili na divanima jedni na spram drugih naslonjeni "ihvanan ala sururin mutekabilin". Al išfaq ala ahkami talaq od Imama Kevesrija. Zato danas povodeći se za Ibn Tejmijinim fetvama ulema Saudije izdaje fetve kako nije dozvoljeno doviti hizbollahu za pobjedu. Ibn Tejmije je napadao sve od Gazalija pa nadalje, a sufijske velikane poput Ibn Arebija, Suhravedija ili Tilmisanija smatrao je zabludjelijim od predislamskih mušrika. Ako te pak to interesuje ja ću ti to sve podastrijeti na arapskom i brojem i stranicama i prevodima. Navest ću ti i masu učenjaka osmog hidžretskog stoljeća kojima on nije dorastao niti u jednoj od disciplina, a sa kojima je imao zbog svog antrpomorfizma, žestoke sukobe, te je na kraju i u zatvoru završio.
Ibn tejmije je slijedio jedan ogranak hanbelija, antrpomorfista, koji su pored desetina hiljada hadisa nakacili se na 50 hadisa, od kojih je sve ijedan Jevrejskog porijekla. "Allah u liku golobradog mladića" "pod Allahom škripi arš" "Imam dvoje ruke noge" Silazi svako veće na dunjalucko nebo". Oni dok islamska država nije oslabila i dok se petrol dolari nisu iskopali, nisu smjeli među muslimanima uopće naglas izgovarati ova vjerovanja. Oni nisu konzervativni i dosljedni u slijeđenju forme, kako to ljudi kod nas misle, oni su konzervativni i dosljedni u slijeđenju Ibn Tejmije kojeg dižu na stepen "nepogriješivog imama". I dok šije slijede samu plejadu najboljih ljudi Poslanikova poroda ( koji za moja shvatanja nisu ma'sumi u smislu kako to ova škola dogmatski definiše ), dotle ovi slijepo slijede krutog čovjeka iz 8 hidžretskog stoljeća čijim idejama se nadahnjuju svi od bombaša u Iraku do Mevlida Jašarevića. A ovo konzervatizam, neko misli zato što oni nose brade i ženama stavljaju zarove da je to to. Jok sinko arapski i muslimanski svijet je prepun muslimana jako bradatih, jako konzervativnih, koji do u dlaku slijede npr. hanefijaskui pravnu školu koju je mnogo teže primjeniti dosljedno, nego Ibn Tejmijin selefizam. On sav pociva i sav se završava na činjenicu da je Allah što bi arapi rekli "zeleme" "čojek"- to je njihov krajnji rezultat , koliko god okolišali, i zamuljavali, na kraju to je rezultat.
I još jedna zabluda Ibn tejmije nije u zavadi sa sufijama i šijama, on je u dubokoj zavadi sa centralnom akaidskom strujom muslimana koja se zove ešarije i maturidije. Ove podijele nisu drugorazredne, nego su prvog stepena. Mi svi ešarije, maturidije, Šije , Ibadije, zejdije, kažemo: Allah nije nićemu slićan i postojao je prije mjesta ivremena, zatim je stvorio mjesto i vrijeme, aOn je i danas na onome na čemu je oduvije bio. Ibn Tejmije vjeruje da je njegov gospodar iznad sedmog neba, da istinski silazi na dunjalucko nebo, da ima dvije istinske ruke u smislu ruke ( ne ono sifata jed - ovo dobr razumi, ako ne shvataš pitaj ), da se može dodirnuti i da može dodirnuti, da ga je Poslanik s.a.v.a. vidio na javi u liku golobradog mladića itd.
Ova vjerovanja su temelj idolatrije i islam je sav došao upravo protiv oslikavanja Boga i otjelovljenja i drugih ZABLUDA.

Ibn Kesir i Ibn kajjim jesu njegovi ucenici, ali Ibn Kesir je u akaidu mufevida i ne slijedi Ibn tejmiju, anjegova agresivnost nije ni blizu agresivnosti ovoga. Drugo nama je jeftino prodato da je Ibn kesirov tefsir neko remek djelo u tefsiru kojem nema premca. Ibn Kesirov tefsir je prepun apokrifnih hadisa. Svaki naš profesor arapskog, uvijek nam je govorio djeci draga to je propaganda ovih naftaša. Tefsiri koji zavređuju pažnju su tefsiri poput Zamahšerijevog tefsira, Bejdavijevog, Ibn Hajjanovog, Razijevog, a evo ja ću od sebe reći i Ibn Ašurovog i Tabatabaijevog. Ako pak hoceš selefisticki tefsir onda citaj Taberija iz treceg hidžretskog, jer to je selef, a ne Ibn Kesir ( iz 8. ) , zapravo ovaj i jeste od ovog prepisao materiju. Ali Taberi nije bio antrpomorfista. Taberija su upravo ubile hanbelije optuživši ga da je ateista i rafidija, a ondašnji jedan velikan cesto je znao reći: "Da ove ljude ( hanbelije antrpomorfiste ) neko upita šta je ilhad/bezbožništvi i rafidluk /šiizam ni toliko ne bi znali.

Zehebi je pak i sam istreso gorcinu na Ibn Tejmiju u svojoj poslanici Zugulu ilm, te je u mnogim stavovima korigovao. Imalo bi se tu još dosta toga reći, ali nema se vremena.
A o vehabijama i dijalogu, dovoljan mi je vlastiti život kao iskustvo koliko su oni spremni na dijalog. Neko je ovdje rekao: To su vukovi samo se prekrili. - Što je 100/ tacno, ali ja pod tim vukovima ne mislim na jedinku koja je prije godinu, dvije, tri, pustila malo bradice i procitala koju prevedenu knjižicu, nego one sa malo vecim ambicijama.
15 godina iskustva iza mene daje mi za pravo da to kažem. Budi siguran. I sultan Selim neće doći, tako da ako nas Iransko nuklearno oružje ne spasi, da nam je Allah na pomoći.

Jesi li procitao ijedno Ibn Tejmijino dijelo ili se vodis samo onome sta su drugi o njemu rekli? Jesi li čitao Ibn Kesirov tefsir ili neko dijelo Ibn Qajjima ili si sve to preskočio zato što su profesori rekli to sto si ti u postu naveo? Zašto nisi sjeo i pročitao njihova djela, pa uzeo Kur`an, pa bilo koji fikh čiji je prijevod dostupan na našem jeziku, a veže se za 4 imama u Islamu tj. imama Malika, Hanbela, Hanefiju, Šafiju, pa na kraju i neku hadisku zbirku pa malo raščlanio to šta su rekli jedni, a šta drugi, a šta je između toga u saglasnosti sa Kur`anom i Sunnetom. Kad se već hvališ da vladaš arapskim jezikom, zašto onda nisi bio dosljedan pa sam savladao metodologiju tumačenja Kur`ana i Sunneta, pa dao svoj idžtihad o pojedinim ajetima, ne isključivši i ono što su naši prethodnici rekli o istom, pa usput promislio o svim onim bidatima koji su došli poslje smrti poslanika Muhammeda s.a.v.s..

Šiije, Haridžije, Muatezile, Ešarije, Maturidije, Murdžije, Selefije, Behanije, i drugi došli su iza smrti poslanika s.a.v.s.. Allah dž.š. je rekao sljedeće: 'Danas sam vam vašu vjeru usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera...'

Pa ako je Allah dž.š. nađu vjeru upotpunio, šta je ostalo poslje poslanika s.a.v.s. muslimanima, osim slijeđenja Kur`ana i prakse poslanika Muhammeda s.a.v.s., da nije možda Šiizam ?

Poslje istine samo može doći zabluda...

Koliko se sječam ni u jednom Kur`anskom ajetu i hadisu Allah dž.š. nije nazvao drugim imenom osim muslimanima, isto tako nigdje nam nije savjetovao da budemo sljedbenici tesavufa ili da se ljuljamo i vrtimo dok činimo svoje ibadete, niti da kad zikr cinimo to mora biti na nacin na koji su to cinile Mevlevije, niti nam je rečeno da slijedimo dvanest imama. Nije nas Allah nazvao ni Ešerijama ni Maturidijama, ni Nakšibendijama, niti ikako drugačije od onoga što trebamo biti, tj. nazvao nas je muslimanima.

Allah dž.š. nam je vjeru upotpunio, ali opet to nekome nije bilo dovoljno da u istu unesu svoja tumačenja Kur`ana i Sunneta i nametnu svoje tumačenje kao jedino ispravno i suprostave prvoj generaciji muslimana tj. najispravnijoj generaciji muslimana.

Allah dž.š. u Kur`anu naredio nam je sljedeće:
„Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze, da biste na pravom putu istrajali.“ (Ali Imran, 103)

A gdje smo mi danas nakon 1400 i nešto godina?

Pa šta se desilo poslje smrti poslanika s.a.v.s., prvi koji su se odvojili od sljeđenja pravednih halifa bili su Haridžije i Šiije, čak su i tumačenje vjere izmjenili na način kakav je suveren samo njima. A ako su dosljedni sljedbenici Allahove rijeći i Allahova poslanika s.a.v.s. zašto su poslje njegove smrti opet prema svome nahođenju postupali odvajajući se od večine muslimana?

Ako me pitaš da biram između bilo kojeg Tejmijinog savremenika ili nekog prethodnika čija djela datiraju iz 1, 2, 3 stolječa nakon Hidžre, radije biram da čitam ono što mi je dostupno od ovih drugih. Zašto? Zato što su bliži izvorima Islama. Pročitaj neko Ibn Tejmijino djelo i reci gdje je on rekao doslovno kako je Bog sličan ičemu stvorenom ili da ima ruke kao čovjek ili da je Bog nalik čovjeku...

[fatamorgana]

U odnosu na velikane Rumija, Ibn Arabija, al Hallaj-a koje poznaje svijet Tejmija je anonimac ....

[oridjidji]

Jah, još da dodam i ovo: To što Ibn tejmije tu i tamo se poziva na sufizam to je zato što su šire narodne mase u ono vrijeme uglavnom pristajale uz sufije, pa direktno barniti u sav tesavvuf znacilo bi dobiti degenjak. U svakom slućaju Tesavuff ne potrebuje Ibn Tejmiju nikako. Ja znam i meni je poznata činjenica da se mnoge sufije u debati sa selefijama spuštaju nivo pa im cak i Ibn tejmiju citiraju, eto kako ni on nije bio protiv svakog tesavvufa, ali to je oružje nemoćnog. Muhakkiki ( Verifikatori ) a pod njima mislim na sve ljude koji razumiju klasicni islamski kelam svjesni su dubine i rada Ibn tejmije. To što tamo poneki sufija navede selefijama citat kako je Ibn Tejmije štovao sufizam "la jusminu ve la jugni min džu'" . A evo bit ću do krajnje otvoren: One sufije koje nisu dobro potkovane kelamom i fiqhom i hadisom idu ovom logikom, dok učenjaci, verifikatori, znaju da Ibn Tejmiju nije oživilo ništa do petro dolara.
Ove godine mi je jedan kolega iz S. Arabije, inaće novinar, poslao jednu svoju studiju koja je bila jako zapažena u Saudijskoj Arabiji gdje analizira Ibn tejmijino znanje iz islamske filozofije. I ako Allah dadane vakta valja mi to prevest. Suština onog što on ovdje precizno dokazuje jeste da Ibn tejmije nije nikako pobijao islamske filozofe kako to selefije vjeruju ( kao on je naucio filozofiju da bi odgovorio islamskim filozofima ) Zapravo Ibn Tejmije je doša u Damsk kao izbjeglica iz Harrana kojeg su okupirali Moguli. U Damasku u njegovo vrijem nije bilo velikih filozofa, ali je bilo nešto mutekellima ( teologa centralnih islamskih škola skolastike ). Kada je vidio da im nije dorastao poceo je da cita knjige filozofije, a ove knjige se ne mogu bez ucitelja shvatiti, i onda je Ibn Tejmije kao pcelica skupljao oprecne stavove filozofa ( koje vrlo cesto nije uopste razumijevao ), te putem jednih odgovarao drugima, da bi na kraju kod nemogućnosti da pobije mutekellime u tvrdnji da Allah Uzvišeni nije opisan određenim mjestom i prostorom, pribjegao teoriji qidemu alemi bi naw'i ( bespocetnost vrste svijeta ) tj. da je materija oduvijek postojala samo je Allah oblikovao ovako i onako. Ovo mu je bila osnova na kojoj je želio da izgradi svoju teoriju da je Allah oduvijek na nekom mjestu, jer je i mjesto tj. u ovom slućaju materija vjećna. To što je sa ovim upao u klopku da Bog nije nužni bitak i što je zanegirao masu jasnih Kur'anskih i hadijskih tekstova "da je bio Allah a ništa nije bilo sa Njim" - Ibn tejmiju nije puno sikiralo. Jer ako je materija oduvijek kao i Bog koja je onda uopće uloga Boga? Kako Bog može biti tvorac necega što je oduvijek, ako je stvaranje izvođenje nećega iz nepostojanja u postojanje... itd.

Eno sad, samo su Ibn Tejmiju oživili petrodolari. Sa tom pričom o petrodolarima, podsječaš me malo na Balkana Nedžada koji je gluho i daleko bilo saudijsku ulemu nazvao ulemom petrola, kao da među njima nema nijednog valjanog islamskog autoriteta. Kad pročitaš tu studiju, pročitaj i koji Tejmijin naslov, recimo knjigu Robovanje, pa malo razbi taj stereotip koji si stekao na ko zna koji nacin. Ti opisujes Ibn Tejmiju kao osobu koja nije imala bogobojaznosti i koja je o vjeri razmisljala samo po svome hiru.

Kakvo je tvoje rasuđivanje kada daješ prednost jednoj studiji novinara u odnosu na ono što su mnogi drugi alimi rekli o Ibn Tejmiji, a nije vezano za one kojima je on bio suprostavljen, kao ni za one koji su bili suprostavljeni njemu.

[oridjidji]

U odnosu na velikane Rumija, Ibn Arabija, al Hallaj-a koje poznaje svijet Tejmija je anonimac ....

Pa da je svijetu nepoznat Ibn Tejmija danas nebi pričali o njemu. U našoj sredini su sva tri spomenuta sufijska velikana strani našem narodu, pogotovo su strana našim dedama i nanama, ništa straniji nisu od Ibn Tejmije... Ako su i poznati nekome, obično su poznati ljudima sklonim književnosti, poznati su radi sufijske poezije koje su pisali...

[oridjidji]

Ibn Hadžer je rekao i to da je Ibn Tejmija bio čovjek koji je i griješio, ali i dosta ispravnog činio, te kako se treba okrenuti onome korisnom i dobrom u njegovoj ostavštini.
Znam čovjeka, vrsnog poznavatelja arapskog jezika i dobrog poznavaoca islamske historije (kao i teologije), koji je znao oštar verbalni rat voditi sa određenim selefijama, ali koji veli: ''To što je Ibn Tejmija izjavljivao neke stvari koje nama djeluju čudne ili čak strašne i nakaradne, treba razumjeti iz cjelokupnog konteksta u kojem je on govorio...Možda bih i ja činio i govorio kao i on...''
U knjizi ''Istine o tesavvufu'', sufijskog šejha i autoriteta Abdul-Kadira Isaa, rahimehullahu te'ala, navode se riječi mnogih alima o tesavufu, između ostalih Šejh citira i Ibn Tejmiju, Ibn Kajjima, idr. Ne znam koliko je taj sufijski autoritet, poznat i uvažavan u cijelom svijetu, ne samo u Siriji, bio upoznat sa Ibn Tejmijom.

Nekako sam naučen da se autoriteti ''obračunavaju'' sa autoritetima, a ne da se svako baca kamenom, al' ovo je takav vakat. Ako su mogli Nietzschea proglasiti duhovnim ocem nacizma i njegovu filozofiju temeljem nacističke ideologije, zašto slično ne bi učinili i Ibn Tejmiji?

Ibn Hadžer doslovno kaže u lisanul mizan da ga je pristrasnost dovela do toga da cak umanjuje i znacaj hazreti Aliji r.a. i navodi mnoge njegove "sukobe" sa tradicionalnim teolozima. Ali evo objektivnosti radi i Ibn Tejmije je insan. Ono što mene interesuje jeste da ni Ibn Hadžer niti Nevevi niti bilo ko drugi nije bio Ibn Tejmijin istomišljenik u akaidu.
Meni pak bolje liježe plejada poput Subkija, Imama Kevserija i drugih koji su se oštro obracunavali sa Ibn Tejmijom.
Ali i to na stranu. Znam masu autora iz Saudijske Arabije koji se ne odricu svog hanbelijskog naslijeđa, pa ni Ibn Tejmije, ali su ga pokušali kritikovati i naci korijene selefijskom ekstremizmu u mnogim njegovim pisanjima. I kako su prošli, dobili su duge godine kucnog pritvora i izolacije. Iako u svakoj njihovoj recenici stoji Ibn Tejmije r.a. ...

Meni je Nevevi mjera. Jedno od najdražih dijela koje sam čitao od mnoge islamske literature jest njegovih 40 hadisa što je sabrao, a oslikavaju na veoma lijep način srž islamskog vjerovanja... Čudo ni tu nema traga tesavufu

[Diwan]

Treba biti objektivan i prije svega racionalan, pa reći da ni sufijama ni selefijama nije maslo za ramazana.

S tom razlikom što sufije ne naginju mržnji već ljubavi, ne naginju fanatizmu već tolerantnosti, ne naginju terorizmu već su okrenuti unutrašnjoj borbi, istinskom džihadu protiv vlastite ljudske niže prirode, nefsa,

jel stvarno ... ovo je vec mudrost

[Diwan]

Problem kod onih koji ne razumiju sufizam ( a sta je to sufizam?) je što misle da je to hipi – jehovini svjedoci – hare krisna religija, a zaboravljaju da su to prije svega ljudi muslimani, praktikanti ili praktičari, ljudi koji su i svojom tjelesnom sedždom potvrđivali svoju unutrašnjost, a neki bi da se izvale u fotelju i da sa daljinskim budu u 'suštini'.

hahahaha

[amoninan]

Kakvo je tvoje rasuđivanje kada daješ prednost jednoj studiji novinara u odnosu na ono što su mnogi drugi alimi rekli o Ibn Tejmiji, a nije vezano za one kojima je on bio suprostavljen, kao ni za one koji su bili suprostavljeni njemu.

U djelu El-e'alamu eli'lijje Bezzar kaže: „Nikada nismo čuli da spominje slasti i blagodati ovog svijeta. Nikada se nije upuštao u razgovor o dunjaluku. Nikada nije potražio neke dunjalučke potrepštine. Naprotiv, njegov govor i njegova jedina želja je bila potražnja za Ahiretom, a i ono što će ga približiti Uzvišenom Allahu.“

Nije odobravao da nešto uzme ili primi od vladara. Njegov se brat brinuo o njegovim stvarima. Ibn Redžeb spominje kako su mu 690. godine ponudili mjesto glavnog kadije a i to da upravlja saborom tamošnjih učenjaka. Ništa od toga nije prihvatio.

Veliki učenjak Behauddin ibn es-Subki je rekao nekima koji su napali Ibn Tejmijja: „Čovječe, tako mi Allaha, Ibn Tejmijja mrzi samo neznalica ili sljedbenik svoje strasti! Neznalica ne zna šta govori, a sljedbenik strasti zbog svoje požude ne shvata istinu iako je možda ranije spoznao istu!“

Znaj, Allah te pomogao, mnogi su učenjaci isticali Ibn Tejmijjeve karakteristike u njihovim poznatim djelima. Posvetili su mu i posebne biografije u historiskim knjigama.

Autor knjige Er-redul-wafir hafiz (hafidh) Ahmed ibn Nasirud-din eš-Šafi'i spominje sve učenjake koji su se pohvalno izrazili o Ibn Tejmijji.

Učenjak Mer'i ibn Jusuf el-Keremi je ovo djelo sažeo u knjigu koju je nazvao: Eš-šehadetuz-zekijje fi sena'il(thena'il)-e'immeti 'ala ibni Tejmijje.

Slijedi redosljed imena nekih od učenjaka koji su pohvalno govorili o Ibn Tejmijji.

- Ibn Dekik el-'Id kaže: „Kada sam sreo Ibn Tejmijja, vidio sam čovjeka između čijih se očiju nalazi cjelokupno poznato znanje. Upotrebio bi ono što mu je potrebno, a zanemario bi ono što mu u datom trenutku nije bilo potrebno.“

- Ibn Kajjim el-Dževzijje u biografiji o Ibn Tejmijji kaže: „Prvenac islama i muslimana. Stub postojanog obznanjivanja Istine i pomaganja vjere. Pozivač Allahu i Njegovom Poslaniku. Borac na Allahovom putu. Njime je Allah omilio ovu vjeru koju su ljudi „namrštili“ i oživio je već zaboravljeni sunnet. On je svjetlo kojim je Allah osvijetlio noć tobožnjih dokaza i sumnji. Njime je razotkrio mutne tmine. Njime je otvorio „zaključana“ srca. Njime je otklonio mahane duša i njime je On uništio bolest bolesnih, sumnje sumnjičavih i lažno svojatanje lažova i blebetala. On je prvenac u znanju, pobožnosti, skromnosti, skrušenosti i dosljednog obredoslovlja. On je hafiz (hafidh ) i zaista je Tekijjuddin (pobožnost vjere) Ebul-Abbas.“

- Puno je ljudi koji govore da je hafiz (hafidh) El-Muzi o Ibn Tejmijji rekao: „Nikada nisam vidio nekog poput njega. Ni on nije vidio nekog poput samoga sebe. Nisam vidio da je neko učevniji u Allahovoj Knjizi i sunnetu Allahovog Poslanika od njega. Nisam vidio da neko dosljednije slijedi Kur'an i sunnet od njega.“ Hafiz (Hafidh) El-Muzi je o Ibn Tejmijji također, rekao: „Četiristotina godina niko nije vidio sličnog Ibn Tejmijji!“

- Hafiz (Hafidh) Ibn Redžeb o njemu kaže: „Ahmed ibn AbdulHalim ibn AbdusSelam ibn Abdullah ibn Ebi-Kasim el-Hidr ibn Muhammed ibn Tejmijje el-Harrani nakon toga Ed-Dimeški. Imam, pravnik, koji je vlastitim snagama gradio stavove, izvrsni poznavaoc hadisa (haditha), dosljedno vlada svim naukama, komentator Kur'ana, pravnik bez konkurencije, skromni pobožnjak, Tekijjuddin (pobožnost vjere) Ebul-Abbas, šejhul-islam, prvenac svih učenjaka, toliko je poznat da ga nije potrebno predstavljati niti ga opširno opisivati.“ Ibn Redžeb u biografiji Ibn Tejmijja spominje i njegovu smrt te kaže: „U mnogim islamskim zemljama klanja mu se dženaza-namaz za otsutnog. Klanjali su mu dženazu u Jemenu, pa čak i u Kini!! Putnici koji su pristigli iz Kine prenose da je u najudaljenijem predjelu te zemlje nakon džume-namaza oglašeno: dženaza-namaz glasnogovorniku Kur'ana!“

- Hafiz Ibn Kesir (Hafidh Ibn Kethir) je pripremio obilnu biografiju Ibn Tejmijja. U njoj ga posebno hvali. U djelu el-bidajetu wen-nihajetu on kaže: „...nakon toga nastupa 728. godine u mjesecu zul-ka'de (dhul-ka'de) kada je šejhul-islam Ebul-Abbas Ahmed ibn Tejmijje, neka mu Allah prosvjetli dušu, umro...“

- Hafiz (Hafidh) El-Bezzar je posebno poštovao šejhul-islama. Posvetio mu je posebno biografsko djelo koje je nazvao el-e'alamu el-'illijje fi menakibil-imami Ibni Tejmijje.

- Hafiz (Hafidh) Ibn Hadžer je u biografiji ed-durerul-kamine o Ibn Tejmijji rekao: „Samo dvije vrste ljudi može reći da je Ibn Tejmijje nevjernik! To može reći čovjek koji je zaista nevjernik ili onaj pak koji ne poznaje stanje Ibn Tejmijja. On je bio iz redova velikodostojnika muslimana... Najimpresivnije od svega je to što se uvijek suprotstavljao mubtedi'ama-inovatorima, i sektama el-hululijje i el-itihadijje. Njegova su djela mnogobrojna i poznata. Njegove fetve po tim pitanjima je nemoguće obuhvatiti. Eh, kako li su samo sretni kada čuju o njegovom „kufru“!? Eh, kako li su samo radosni kada čuju nekoga da je nazvao nevjernikom onoga[1] što nikoga nije nazvao nevjernikom!!! Obaveza je onog što zagovara znanje i ima pameti, da dobro razmisli o govoru ovog učenjaka i njegovim poznatim djelima. Da prihvati predaje samo povjerljivih i da tako odbaci ono što mu se ne dopada i da se pričuva „podmetanja“ koliko god može. Također, kada Ibn Tejmijje ne bi imao drugog učenika osim Šemsuddina ibn Kajjim el-Dževzijja, autora poznatih i priznatih djela, to bi bio dovoljan pokazatelj njegovog priznatog autoriteta i položaja jer su djela Ibn Kajjima prihvaćena kako od njegovih podržavača tako i od njegovih suparnika. Ibn Tejmijji je posvjedočena superiornost u islamskim naukama. Objašnjavao je nejasnoće između govora i razumjevanja njegovim savremenicima iz redova šafijske pravne škole a da o pravnicima hanbelijske škole i ne govorimo. Svima je on objašnjavao diskutabilna pitanja njihovih pravnih škola. Pa tako, ko i pored navedenog njemu pripisuje kufr-nevjerovanje ili to pripiše onom što ga naziva titulom šejhul-islam, takvom čovjeku se ne poklanja pažnja i ne treba jadikovati i zapomagati zbog tog stava. Naprotiv, treba mu se uzvratiti kako bi se povratio istini i shvatio šta je ispravno. Allah govori istinu, On upućuje na pravi put, On nam je dovoljan, Divan je On zaštitnik!“

itd...