osa wrote:dale cooper wrote:osa wrote:
o kvaliteti života u jugoslaviji najbolje govore stotine tisuća onih koje zvašmo gastarbajterima, a pogotovo što je tako uspješna država , zamisli, debelo ovisila( to je često bio najveći dio deviznog prihoda iste) o novcu što su isti slali, a radilo se o fizikanerima, dakle ljudima, s ne baš prevelikim primanjima u poimanju sa zapadnima.
Uvijek i svugdje je bilo ljudi koji su tražili bolje uslove života (Irska npr je uvijek bila najveća iseljenička
nacija). Evo pitao sam starog kolika mu je bila plata tada i kaže nešto malo preko 1000 maraka, što je
u to vrijeme bila i više nego solidna lova, a kaže da su cijene npr komunalija (struja, voda, telefon) bile
niže nego što je to danas slučaj. Mislim, to je iskustvo čovjeka koji je više od pola svoga života proveo
u toj Jugoslaviji, i dobro se sjeća uslova življenja. Slažem se, ne treba sve to gledati nekim ružičastim
naočarima, ali ne treba ni negirati pozitivne stvari iz tog sistema.
onda ti je stari neozbiljan ili ti je rekao djelimićnu istinu, ja ne trebam nikog pitati živuio sam i radio u jugi, juga je imala i boljih i lošijih vremena, ali i u onima najboljima ljudi su odlazili i to na tisuće samo ako su mogli dobiti radne dozvole, pa plaća jednog bauštelca u njejmačkoj( tada zapadnoj) bila je bolja od plaće visoko obrazovanog radnika u jugi. naravno da je bilo i pozitivnih stvari, ima ih u svakom sustavu, i u s. koreji ćeš naćo pozitivne stvari i ljude koji podržavaju taj režim, ali generalno juga je bila totalitaristička država.
u krajnjem slučaju, da su ljudi u njoj uživali, ne misliš li da bi postojala i dan danas.
Nije prijatelju ni neozbiljan niti je lažljivac (kao što si pokušao da impliciraš), to je samo njegovo
iskustvo. I rekao sam da Jugoslavija nije bila mjerljiva sa Zapadnom Evropom, ali da je većina
ljudi ipak mogla sasvim pristojno živjeti od svoga rada. I to poređenje sa Sjevernom Korejom
ne stoji ama baš nikako, Jugoslavija nikada nije bila zemlja u izolaciji.
A Jugoslaviju nisu rasturili obični ljudi, već prije svega nacionalisti iz Srpskog i Hrvatskog naroda,
koji nikada nisu prestali sanjati snove o jednonacionalnim, homogenim državama. Tito i Jugoslavija
su samo jedno vrijeme držali te nacionalizme na uzici, što se na kraju pokazalao kao nemoguće.
To je jedina greška koju je Tito napravio, što se nacionalna pitanja koja su postojala još prije
nastanka Jugoslavije nikada nisu riješila na pravi način, već su represivno potiskivana pod tepih.