#196
Posted: 07/08/2006 23:03
by BAHadzic
Programska orijentacija SBiH
1
Programska orijentacija Stranke za Bosnu i Hercegovinu zasniva se na
univerzalnim idejama slobode, jednakosti i poštovanja ljudskih prava, te prihvatanja
principa, koji su temelj političke kulture savremene građanske demokratije.
Ljudi su po prirodi različiti, a u društvenim odnosima i pravima treba da budu
jednaki. To je suština bogatstva egzistencije čovjeka i čovječanstva. Zato ljudi mogu
biti sretni samo u društvu koje poštuje i ostvaruje slobode i raznolikosti ljudskog
djelovanja, te na njima temelji život zajednice, odbacujući svaku isključivost i
krajnost.
Upravo ove ideje i principi otvaraju mogućnost građanima i narodima Bosne i
Hercegovine da – kao povijesno oblikovana zajednica ljudi različitih po vjeri, etničkoj
pripadnosti i kulturnoj tradiciji – opstanu prihvatajući jedinstvo u razlikama, i
razvijajući se u uzajamnosti, kroz praksu i historiju.
Danas, nakon agresije i ratnih užasa, građani i narodi Bosne i Hercegovine
nalaze se pred izborom: ILI CJELOVITA I DEMOKRATSKA BOSNA I
HERCEGOVINA, ILI GUBITAK SVEGA!
To je ključ opstanka Bosne i Hercegovine, kao slobodne, suverene i
perspektivne države.
***
Ova Programska orijentacija markira opće naznake tema, kao generalnu ideju i
osnovni stav. Svaka oblast – privreda, društveni odnosi, socijalna politika,
poljoprivreda, školstvo i odgoj, kultura, zdravstvo, masmediji, sport... – biće
referentno obrađena u Programu Stranke za Bosnu i Hercegovinu.
Politički programi su po definiciji otvoreni spram duha vremena i mijena,
kojima su savremena društva podložna. U tom smislu i Program naše Stranke
podrazumijeva opredjeljenje da se novo i progresivno u društvenom razvoju stalno
prihvata, kao obaveza za političku reakciju i praktični angažman.
VRIJEME ODLUKA
Bosna i Hercegovina kao država, njeni građani i njeni narodi nalaze se pred
odlukama od kojih će zavisiti kvalitet života svakog pojedinca i budućnost generacija
koje dolaze.
Iza nas je iskustvo četverogodišnje agresije i rata, koji su donijeli smrt i
masovna stradanja, razaranja i neizrecive patnje milionima ljudi u Bosni i
Hercegovini.
Rat je okončan – bez pobjednika koji bi nametnuo uvjete mira, i bez
poraženih, koji bi se tim uvjetima pokorili. Nastupilo je stanje koje nije rat, ali nije ni
mir. Sudbina svakog pojedinca i svakog naroda u ovom podneblju još uvijek je
neizvjesna.
Hoće li Bosna i Hercegovina ostati balkansko "bure baruta", koje će upaliti
iskra nekog novog rata, ili će krenuti putem stabilnog mira?
Hoće li ljudi ovdje trajno živjeti u nespokojnosti, strahu i nacionalnoj
ksenofobiji, ili će izabrati put suživota, tolerancije i povjerenja?
Hoće li nacionalistička diktatura ili bilo koje drugo nasilje terorizirati ljude, ili
će biti odabran put demokracije, slobode, pravde i dostojanstva?
Hoće li Bosna i Hercegovina biti zemlja siromaštva, nezaposlenosti i gladi, ili
će postati država ekonomskog prosperiteta i socijalne sigurnosti?
Programska orijentacija SBiH
2
Hoćemo li pristati na izolaciju i ostati zabačeno, od svijeta zaboravljeno
područje, ili ćemo se otvarati prema tokovima evropskih i svjetskih integracija?
Hoće li se mladost Bosne i Hercegovine i dalje rasipati po svijetu, ili će ovdje,
u svojoj zemlji, imati otvorene perspektive da gradi sopstvenu budućnost?
Odluke o ovim, pitanjima ne može donijeti ni jedan vođa, ni jedna politička
stranka, ni jedna nacija.
O sudbini Bosne i Hercegovine i o tome kako će u njoj živjeti – mogu
odlučivati samo građani Bosne i Hercegovine, putem, slobodnih, demokratskih i
neposrednih izbora?
Građani Bosne i Hercegovine moraju, napokon, u svoje ruke uzeti
vlastitu sudbinu !
Bosna i Hercergovina, njeni građani i njeni narodi nisu osuđeni na nesreću i
beznađe. Realne su mogućnosti da, nakon ratnog mraka, otvorimo put u novo, bolje,
svijetlo razdoblje.
Kakva opredjeljenja će biti prihvaćena – to najprije zavisi od mudrosti i
hrabrosti, razuma i odgovornosti svakog pojedinca – od njegovog ličnog izbora i volje
da se koristi prilikom, koja nam se u ovom povijesnom času ukazuje.
ODGOVORI ZA BUDUĆNOST
Trajan i stabilan mir – umjesto rata
Rat je u Bosni i Hercegovini zaustavljen, ali njegovi uzroci nisu uklonjeni.
Velikodržavne pretenzije na Bosnu i Hercegovinu u susjednim zemljama nisu nestale.
Stoga, sve dok naši susjedi ne odustanu od namjera za rasparčavanjem Bosne, ratna
opasnost će lebdjeti nad balkanskim regionom.
Da bi mir postao bliži od rata – u zemljama okruženja treba doći do evolucije
ka demokratiji. Totalitarni režimi se snalaze samo u ambijentu sile. Stoga je vitalni
interes Bosne i Hercegovine da uspostavi saradnju sa demokratskim snagama u
susjednim zemljama. Istovremeno, valja uporno raditi na demokratskom preobražaju
Bosne i Hercegovine, kako bi bili neutralizirani nosioci ekstremnih nacionalističkih i
fašističkih ideologija i politika u samoj zemlji.
Stabilnost mira zavisi od toga hoće li napokon biti poraženi inspiratori i
izvođači komadanja i uništenja suverene, međunarodno priznate države Bosne i
Hercegovine. Bosna i Hercergovina ne može biti podijeljena mirnim putem. Svaki
novi pokušaj da se to učini rezultirao bi, prije ili kasnije, novim ratom.
Cjelovita Bosna i Hercegovina, kao suverena država i multikulturno društvo –
ključni je uvjet mira u ovom regionu. Ko ne prihvata tu očiglednu činjenicu, taj bira
rat.
Stabilnost mira zavisi umnogome od toga hoće li biti prevaziđene posljedice
iznuđene agresijom, ratom, i nacionalističkim terorom. Ako se, u ime navodne
realnosti, prihvati stanje stvoreno genocidom, masovnim likvidacijama, progonima,
silovanjima, organiziranom pljačkom i drugim vidovima ratnih zločina – bilo bi to
jasno ohrabrenje i očevidan motiv da uskoro, istim sredstvima, budu stvorene još
pogubnije realnosti.
Zato se mora proglasiti nezastarivost prava na povratak prognanika i na trajnu
zaštitu njihove imovine, sa instrumentima i međunarodnim garancijama, koje će to
pravo činiti ostvarivim za svakog građanina Bosne i Hercegovine. Takva rješenja su
uslov bez koga trajan mir jednostavno nije moguć.
Mir zavisi i od toga hoće li biti pravedno kažnjeni oni koji su počinili ratne
zločine i zločine protiv čovječnosti. To mora biti opomena za budućnost – jer bi
Programska orijentacija SBiH
3
zločin bez kazne podsticao na ponavljanje nedjela. Da je 1945. godine postojao sud
koji bi sankcionirao zločine i njihove počinitelje u drugom svjetskom ratu, u razdoblju
1992 – 1996. godine vjerovatno ne bi došlo do klanja niti bi bio podignut ijedan
konlogor.
Mirovni sporazum iz Dejtona ne daje amnestiju od zločina nikome, čak ni
samim potpisnicima. Suđenje ratnim zločincima je uslov međunacionalnog pomirenja.
Imenovanjem stvarnih počinilaca cijeli narod biva amnestiran od kolektivne krivice.
Mir je prirodno stanje čovjeka i on je neophodan svim čestitim ljudima, dakle
– većini građana Bosne i Hercegovine. Stoga treba onemogućiti ratno – huškačke i
ekstremističke snage, koje su u manjini, ali koje agresivnošću i uz pomoć pokrovitelja
izvana ugrožavaju budućnost svih ljudi i naroda.
TOLERANCIJA I POVJERENJE -
UMJESTO USKOGRUDNOSTI I REVANŠIZMA
Neumitnost zajedničkog življenja
Poput kukavičjeg jajeta građanima i narodima Bosne i Hercegovine podmeće
se pitanje: možemo li, poslije svega, živjeti zajedno...? To je lažna i zlonamjerna
nedoumica. Njena je zamisao da opravda podjelu Bosne i Hercegovine čime se, de
facto, posljedica agresije proglašava njenim uzrokom.
Historija nam je svjedok da rat nije nastao zbog toga što narodi Bosne i
Hercegovine ne mogu živjeti zajedno. Naprotiv, sve dok su živjeli zajedno, rata nije
bilo. Njihov zajednički život izdržao je vjekovnu provjeru i samo je neupamćeno
surovim masovnim zločinima doveden u pitanje. Razdvajanje naroda i stvaranje
etnički kompaktnih područja znači, zapravo, pripremu za novi rat.
Bosna i Hercegovina u cjelini pripada Bošnjacima, koliko i bosanskim Srbima
i bosanskim Hrvatima. Ne postoji ekskluzivno bošnjačko, srpsko ili hrvatsko pravo na
dijelove Bosne i Hercegovine, bez obzira koji je narod u večini na određenom
području. Nijedan od triju konstitutivnih naroda nije unio u Bosnu i Hercegovinu dio
zemlje, niti ga može izdvojiti ili iznijeti.
Bosna i Hercegovina je starija od svih naroda koji je danas nastanjuju !
Posljedice što su stvorene agresijom, genocidom, progonima, masovnim
silovanjima, "etničkim čišćenjem" i drugim vidovima srednjovjekovog nasilja, ne
mogu biti prihvaćene kao realnost. Da su svojevremene, ratom uspostavljene realnosti
u Evropi bile priznate, danas bi fašizam bio univerzalni poredak.
Istinska bosanska realnost je da Srebreničani i dalje žele živjeti u Srebrenici,
Žepljaci u Žepi, Posavci u Posavini, Krajišnici u Bosanskoj krajini, Hercegovci u
svojim sunčanim zavičajima... – ali im to elementarno pravo biva uskraćeno silom,
samo zato jer pripadaju jednom, drugom ili trećem narodu. To se pokušava opravdati
tezom o tobožnjoj nemogućnosti suživota.
Stoljeća u kojima su, jedna uz drugu, građene i služile svojoj svetoj svrsi
islamske, katoličke, pravoslavne i jevrejske bogomolje – historijsko su svjedočanstvo
o zajedničkom životu u međusobnom uvažavanju i toleranciji. To je mnogo
ubjedljiviji dokaz u prilog koegzistencije, nego što su ruševine i zgarišta
četvorogodišnjeg rata argument za podjelu. Podjela Bosne i Hercegovine zapravo je
samo drugo ime za zločin. Etnički inženjering, odnosno velikodržavne fikcije –
Programska orijentacija SBiH
4
dovele su do masovnih grobnica, do srušenih gradova i miliona nepovratno
unesrećenih ljudi.
Zato je suživot u dostojanstvu i jednakom pravu jedini razuman i častan izbor
za sve ljude u ovom prostoru. Bošnjaci, Hrvati, Srbi, Jevreji i ostali jedino tako mogu
opstati. Njihova je sudbina zajednička, u zajedničkom življenju ili zajedničkoj
propasti. Iskustvo agresije i tek okončanog rata potvrđuje takav zaključak.
BiH je domovina svih građana i svih naroda
koji u njoj žive
U ime kakvog prava na "nacionalne teritorije" su iz Srebrenice i Žepe
protjerani ili pobijeni Bošnjaci, iako su tamo bili apsolutna večina ? U ime kojih
"nacionalnih teritorija" su Hrvati prognani iz Posavine, u kojoj su bili najbrojniji
narod? Da bi bili raseljeni na jadranske otoke i u Istru? Šta je smisao ideje
"nacionalnih teritorija" ako Srbi moraju napustiti Drvar ili Bosansko Grahovo, gdje
drugih naroda gotovo nije ni bilo? Da bi uzurpirali djedovinu Bošnjaka u Podrinju, a
njihovi sunarodnici iz Knina i sa Banije bili prekomandovani na Kosovo?
Zar ovi primjeri, a cijela Bosna i Hercegovina prepuna je sličnih, ne kazuje da
se – umjesto zaštite nacionalnih interesa, ovdje zapravo radi o besprimjernoj prevari i
nacionalnoj izdaji. To je suština politike velikodržavnih krugova susjednih zemalja,
čije realiziranje pomažu etnički fanatici u Bosni i Hercegovini!
I u bošnjačkom narodu, koji je agresijom i ratom najteže pogođen, jedna
politička struja čini se da prihvata tezu o podjeli zemlje – kao konačnom rješenju.
Takva politika bošnjačkom narodu trasira put u katastrofu. Izolirani i zatvoreni u geto
neke "etnički čiste bošnjačke državice", Bošnjaci bi bili osuđeni na usporeni, ali
neumitni nestanak – ili na munjevito uništenje u novom ratu, koji bi slijedio logiku
prethodnog. Bošnjaka danas praktično nema na dvije trećine Bosne i Hercegovine.
Ako dođe do novih sukoba, biće istrijebljeni i sa ove posljednje trećine, na koju su
satjerani upravo da bi bili lakše uništeni. Čekali bi kraj u jednoj velikoj Srebrenici.
Mir, tolerancija i međusobno povjerenje historijski su interes Srba, Hrvata i
Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. Oni to mogu ostvariti samo u zajedničkoj državi
Bosni i Hercegovini, u kojoj će svi građani i svi narodi biti ravnopravni, slobodni,
sigurni i solidarni u ostvarivanju i zaštiti svojih vitalnih interesa.
Demokratski preobražaj Bosne i Hercegovine
Sa svoje višenacionalne, višereligijske i višekulturne strukturiranosti, Bosna i
Hercegovina je upućena na uspostavljanje i razvijanje demokratskog sistema, kao
optimalnog modela svog postojanja. Diktatura, totalitarizam i dogmatska isključivost
– suprotni su historijskom biću Bosne i Hercegovine. Razlike i raznovrsnost su
bogatstvo i kvalitet koji se mogu ispoljavati i uzajamno oplemenjivati jedino u
uvjetima stabilne demokratije. Upravo to svojstvo različitosti, uvažavanje drugog i
sposobnost korištenja njegovim iskustvom – bili su presudni u vjekovnom uspješnom
egzistiranju Bosne i Hercegovine kao multinacionalnog, multikonfesionalnog i
multikulturnog društva.
Mirovni sporazum iz Dejtona i ustav kao njegov sastavni dio, sadrže
mogučnosti da se učini krupan korak u demokratskom preobražaju Bosne i
Hercegovine. Međutim, domet tih rješenja ograničen je na prelazno razdoblje. Zato je
Programska orijentacija SBiH
5
odmah nakon izbora potrebno angažirati sve konstruktivne političke činioce na
projektu novog ustava Bosne i Hercegovine.
Bosna i Hercegovina se može uspješno razvijati kao demokratska država, ako
odlučno prihvati:
- savremene ideje i principe građanske demokratije;
- modele Federacije kantona na cijeloj teritoriji zemlje;
- nadležnost centralnih organa, koji su neophodni za zaštitu i ostvarivanje
suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti države;
- zajamčene političke slobode svih građana, bez obzira na njihovu
nacionalnu, vjersku i drugu pripadnost;
- nacionalnu ravnopravnost Bošnjaka, Hrvata i Srba u cijeloj Bosni i
Hercegovini, bez majorizacije ili minorizacije bilo kojeg naroda;
- zajamčen obrazovni i kulturni razvoj svih;
- striktno poštivanje Ustava i zakona;
- podjelu vlasti na zakonodavnu, sudsku i izvršnu;
- jedinstven sistem neposrednih i slobodnih izbora, sa tajnim glasanjem;
- ravnopravnost jezika i pisama naroda Bosne i Hercegovine;
- punu slobodu javne riječi;
- punu ravnopravnost i odgovarajuću zaštitu žene i majke;
- usvajanje posebne strategije za optimalan razvoj mladih naraštaja;
- autonomiju vjerskih zajednica i sekularni princip u organiziranju i
funkcioniranju državne vlasti;
- depolitizaciju i dezideologizaciju oružanih snaga, policije i sudstva;
- parlamentarnu kontrolu nad vojskom, policijom i službama bezbjednosti;
- efektivnu zaštitu ljudskih prava i sloboda, po najvišim međunarodnim
standardima;
- punu zaštitu privatne svojine;
- obezbjeđivanje osnovnih pretpostavki tržišne ekonomije i slobodne
poduzetničke inicijative;
- jamčenje socijalne sigurnosti građana, vojnih i civilnih žrtava rata...
SLOBODA ŠTAMPE – UVJET DEMOKRATIJE
Za uspješnu demokratsku transformaciju Bosne i Hercegovinu poseban značaj
ima ostvarivanje slobode štampe, radija, televizije i drugih medija masovnog
informiranja. Javnost je bitan činilac kontrole vlasti i korekcije njenih odluka. Otud
izvori informacija moraju biti dostupni za svaki oblik demokratskog propitivanja.
Sloboda cirkulacija ideje i informacija treba da postane organsko svojstvo
političkog ambijenta Bosne i Hercegovine. Informacija i pravo na nju je važno
uporište slobode čovjeka. To je istovremeno resurs razvoja i elemenat kvaliteta
socijalnog života.
Svaki monopol u sferi javnog komuniciranja izražava pretenzije na apsolutnu
vlast, bez javne odgovornosti. Sredstvima javnog informisanja treba da bude
osigurano pravo da tragaju za istinom i da je slobodno saopštavaju – bez nacionalnih,
vjerskih, ideoloških i drugih predrasuda.
Širenje prostora tolerancije i afirmisanje prava na različito mišljenje bitna su
obilježja demokratske štampe.
Stranka će sustavno pledirati za to da novinarske organizacije i redakcije
djeluju nezavisno, ali na bazi profesionalnog kodeksa, kako bi se onemogućilo da
Programska orijentacija SBiH
6
neka glasila ili novinari za račun uskih grupa vrše nasilje nad građanima putem javne
riječi.
SLOBODA VJEROISPOVJESTI
U izgradnji Bosne i Hercegovine, kao pluralnog i demokratskog društva, bitan
je način uređenja odnosa između države i vjerskih zajednica. Bosna i Hercegovina je
evropski i svjetski relevantan primjer multikonfesionalne zajednice kroz povijest.
Vjerske zajednice u svojoj organizaciji i svojim djelatnostima treba da budu potpuno
nezavisne.
Država mora vjerskim zajednicama omogućiti pretpostavke za slobodan rad na
poslanju, kojim one šire i razvijaju univerzalne vrijednosti: pravdu, istinu, ljubav,
čovjekoljublje i druge etičke sadržaje, koji imaju ključni sadržaj za zdravu i stabilnu
zajednicu. Kroz slobodno djelovanje vjerskih zajednica u duhovnom, obrazovno–
odgojnoj i socijalnoj sferi – vjera se potvrđuje kao vrhunska kulturna i društvena
vrijednost. Ispovjedanje vjere stvar je lične odluke svakog pojedinca.
STRATEGIJA EKONOMSKE OBNOVE
Ratna razaranja su imala katastrofalne posljedice na ekonomski potencijal
Bosne i Hercegovine. Uništena je ili oštećena večina privrednih kapaciteta. Ogromne
štete su pričinjene na kapitalnoj infrastrukturi a u značajnoj mjeri su devastirani i
prirodni resursi. Poseban problem je nedostatak stručnih kadrova: mnogo je
stručnjaka ubijeno, a mnogo ih je prognano ili prinuđeno na izbjeglištvo po svijetu.
Ekonomska obnova svakako je ključni cilj poratnog razvoja zemlje. Ona je
ujedno i bitan uvjet za uspostavljanje trajnog mira i stabilne demokratije. Proces
rekonstrukcije materijalne baze Bosne i Hercegovine, s obzirom na ogromne direktne
i indirektne štete, pričinjene za vrijeme agresije i rata, neće biti moguć bez
međunarodne pomoći. To je jedinstvena šansa koju moramo razumno i efikasno
iskoristiti.
Polazeći od činjenica:
- da nivo privredne aktivnosti u Bosni Hercegovini dostiže svega 5
procenata predratne proizvodnje,
- da je nacionalni dohodak per capita ispod 300 USD dolara,
- da je ukupno zaposleno svega 150.000 ljudi,
- da se najveći val nezaposlenih, stručno i tehnički osposobljenih građana
očekuje tek demobilizacijom boraca,
- da je agresijom uništeno ili opljačkano više od 80 odsto proizvodnih,
građevinskih i infrastrukturnih kapaciteta,
- da je uništeno više od 40 odsto stambenog fonda,
- da su uništene ili zapuštene velike poljoprivredne površine, te da je gotovo
u cjelosti zatrt stočni fond,
- da je izvršeno masovno raseljavanje stanovništva, zbog čega su privredni
kapaciteti zapušteni,
- da su sredtsva banaka uglavnom korištena za nabavku hrane i opreme za
stanovništvo i vojsku,
- da je interes stranih partnera korjenito smanjen,
- da je privreda prezadužena a praktički bez ikakve akumulacije,
Programska orijentacija SBiH
7
- da je neophodno izvršiti tranziciju sadašnje državne u privatnu i zadružnu,
odnosno javnu svojinu. Pri tome treba pomno konsultovati iskustva
postkomunističke Srednje Evrope, gdje je transformacija vlasništva
najvećim dijelom obavljena. Pošto je privatizacija politička odluka s
dugotrajnim ekonomskim i razvojnim posljedicama, nju treba obaviti po
modelu koji obezbjeđuje pravičnost i onemogućava špekulacije.
Stranka za Bosnu i Hercegovinu SMATRA NEOPHODNIM izradu dugoročnog
programa razvoja onih privrednih grana i oblasti u kojima je moguće realno i po
svjetskim cijenama valorizirati naše sposobnosti i efikasnost privređivanja i plasiranja
na domaće i svjetsko tržište roba, radova i usluga. Ovaj program mora da obuhvati,
prije svega:
1. intenzivan razvoj stočarstva i na njemu zasnovane visoko akumulativne
industrijske proizvodnje,
2. razvoj i unapređenje poljoprivrede u brdsko-planinskim područjima,
3. sadnju i uzgoj novih šumskih kultura i na njima zasnovane proizvodnje, radi
plasmana u druge zemlje, naročito na Srednji istok i u SAD,
4. puno iskorištavanje vodnih tokova, izgradnjom hidroelektrana i
navodnjavanjem zemljišta,
5. usmjeravanje metaloprerađivačkog kompleksa na manje kapacitete sa višim
stepenom obrade, uz primjenu visokih i ekološki bezopasnih tehnologija,
6. proizvodnju građevinskih materijala i građevinske operative, kojima
zakonskom regulativom treba obezbijediti značaj i povlastice, koje se daju
poljoprivredi i prehrani, radi uspješnog nastupa, odnosno, održanja na
svjetskom tržištu,
7. istraživanje novih tehnologija i njihovu primjenu, radi čega država treba
adekvatno reagirati mjerama ekonomske, razvojne i poreske politike,
8. davanje koncesija inostranim partnerima u oblasti infrastrukture, rudarske
proizvodnje, odnosno otkrivanja novih rudnih nalazišta i njihove eksploatacije,
9. promjene u bankarskom sistemu, što kao nulti prioritet države podrazumijeva
oslobađanje banaka od nerealnih dugovanja i ozdravljenje bankarstva, te
adekvatan, što pravičniji način obeštećenja štediša,
10. takvo definiranje poreske politike koja će biti produktivna. S jedne strane ona
treba oporezivati sav mrtvi kapital, a s druge – da primjenom nižih stopa
stimulira svakog investitora proizvodnih jedinica, kao i investitora čija je
proizvodnja namijenjena izvozu ili supstituiranju uvoza,
11. usklađivanje domaće regulative sa važećim rješenjima u svijetu. U tom smislu
biće uputno da se kreira prostor za poslovanje u slobodnim zonama ...
Svojinska tranzicija je dugoročan i društveno delikatan proces. Zbog mnogih
razloga mora se diferencirano pristupiti privatizaciji velikih sistema s jedne, te malih
preduzeća i zanatskih radnji, s druge strane.
Za postizanje projektovanih ciljeva u ovoj oblasti neophodno je stvoriti klimu
pravne sigurnosti.
Ona podrazumijeva konzistentno i postojano zakonodavstvo koje će djelovati
na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine, nezavisno sudstvo i organe gonjenja, te
efikasnu i nekorumpiranu administraciju.
Očigledno, ekonomija će biti presudan činilac za reintegraciju države.
Programska orijentacija SBiH
8
ZDRAVLJE ZA SVE GRAĐANE
Promjena vlasničke strukture i ekonomskih odnosa mora se ostvariti i u oblasti
zdravstva, uz odgovarajuće mjere koje će osigurati neophodan stepen zdravstve
zaštite za sve kategorije stanovništva. Preinake u ekonomskom statusu zdravstva treba
vršiti postupno, prateći dinamiku ekonomskog oporavka i razvoja zemlje.
Zdravstvene kapacitete treba povezati u cjelinu, kako bi pod jednakim
uslovima bili dostupni svim građanima. Bosna i Hercegovina ekonomski ne može
podnijeti razvoj separatnih sistema zdravstva, zatvorenih u kantone, regije ili entitete.
U ovoj sferi Stranka za Bosnu i Hercegovinu će se zalagati za:
- obavezan vid zdravstvene zaštite ratnih vojnih invalida, njihovih članova
uže porodice, šehida koji nisu punoljetni i koji ne rade,
- obavezan vid zdravstvene zaštite populacije od 0, 18, odnosno 24 godine,
- obavezan vid zdravstvene zaštite osoba starijih od 75 godina,
- obavezan vid zdravstvene zaštite trudnica, invalida rada i oosoba
nesposobnih za rad zbog urođenih anomalija i deformiteta,
- obavezan vid zdravstvene zaštite za oboljenja koja su definirana od WHO,
- obavezan minimum zdravstvene solidarnosti za socijalno ugrožena lica,
Stranka će, u cilju unapređenja zaštite zdravlja ljudi, iznijeti prijedlog da se
uvede privatna praksa na svim nivoima.
S obzirom na veliki broj invalida u Bosni i Hercegovini, posebnu pažnju će
mo obratiti na kvalitet banjskih, fizijatrijskih i rekreacionih zdravstvenih usluga.
Sigurna penzija – za sigurnu starost
Osnove penzionog sistema treba da budu jedinstvene za cijelu zemlju.
Promjene u unutrašnjoj organizaciji društva ne smiju uskratiti pravo ljudima koji su
penziju stekli u prethodnom razdoblju. U najskorije vrijeme penzije treba podići na
razinu koja će moći zadovoljiti makar elementarne životne potrebe ljudi koji su časno
zaradili pravo na mirovinu. Time će i ova zaslužna kategorija stanovništva ponovo
steći samopoštovanje, ugroženo i preko objektivnih razloga.
Minimalna prava penzionera treba da jamči država.
BORCI
U ratu branitelji – u miru tvorci vlastite sudbine
Egzistencijalna i statusna pitanja boraca i njihovih porodica, posebno djece
koja su ostala bez roditelja, veoma su važna za osmišljavanje i ostvarivanje
poslijeratne obnove. Mjerama ekonomske i razvojne politike mora biti omogućeno da
borci, kao biološki najvitalniji i kvalifikaciono najsposobniji dio stanovništva,
vlastitim radom osiguravaju svoju egzistenciju.
Borcima i porodicama palih boraca treba osigurati zadovoljavajuće pravo u
procesu transformacije vlasništva., kako bi instrumentima tržišne ekonomije bile
vrednovane njihove neisplative zasluge za odbranu zemlje i oslobođenje naroda.
Zapošljavanje boraca je strateško pitanje društva. Uz opće mjere za privredno
aktiviranje doskorašnjih boraca, poslodavaca koji otvaraju radna mjesta za borce treba
stimulirati odgovarajućim kreditnim, poreskim, carinskim i drugim olakšicama.
Programska orijentacija SBiH
9
U obrazovnom sistemu treba utvrditi prijelazna rješenja kako bi generacija
mladih boraca mogla stručno da se osposobi za uključivanje u privredu i društvene
djelatnosti.
U cjelini, sistem rješavanja egzistencijalnih i statusnih pitanja boraca i
njihovih porodica mora biti postavljen tako da oni izravno osječaju plodove
ekonomskog napretka zemlje.
ŽENA – KREATOR VLASTITOG
DRUŠTVENOG STATUSA
Respektirajući globalno civilizacijsko unapređenje društvenog položaja žene,
država mora stvoriti pravni okvir, naročito u oblastima zapošljavanja, socijalne
politike, zdravstva i obrazovanja, koji će ženi pružiti praktične mogućnosti da ostvari
svoje potencijale.
U proces rekonstrukcije Bosne i Hercegovine, kao jednu od prvih mjera, treba
uključiti dogradnju porodičnog zakonodavstva i sistema zaštite materinstva.
Žene Bosne i Hercegovine, u minuloj agresiji i ratu teško su pogođene, kao
majke i supruge, a zatim i kao društveni subjekti. Istovremeno, žene su svojim
požrtvovanjem, osjećajnošću, umijećem i hrabrošću odlučujuće doprinijele održanju
naroda. Bez žena ne bi bilo moguće istrajati protekle četiri godine. Jedan broj njih se
aktivno uključio u Armiju Bosne i Hercegovine. Svi ostali vojnici borili su se u prvom
redu da bi odbranili živote i čast svojih majki, kćerki, supruga, sestara...
Svojom vrlinom i snagom žene su veoma zaslužne za izvojevanu slobodu, te
stoga država mora osigurati zakonske, materijalne i druge pretpostavke za opće
poboljšanje položaja žena. Treba, također, osigurati uslove za aktiviranje žena u
politici, kako bi one ravnopravno učestvovale u formuliranju i donošenju društvenih
odluka.
ŠKOLOVANJE I ODGOJ
Školski sistem – od vrtića do univerziteta – tvori osnovu na kojoj se proizvode
profesije, bitne za obnavljanje i unapređenje materijalnih mogućnosti zajednice.
Odgoj je, pak, proces u kome se izgrađuje čovjek, u kome se pobuđuje i
ostvaruje njegova ljudska suština. Neko društvo za izvjesno vrijeme može dostići i
sam civilizacijski vrhunac, ali ono neće imati budućnost ukoliko njegovo djelovanje
nije orijentirano moralnom svrhom.
Obrazovani i stručni kadrovi su elementarna pretpostavka za uspostavljanje
prosperitetne države. U toku protekle četiri godine velik broj mladih je bio prikraćen
za mogućnost normalnog i kvalitetnog školovanja. Oni ni u kom slučaju ne smiju
ostati žrtvovana generacija. Država mora definirati prijelazna rješenja, koja će
školskoj i studentskoj populaciji omogućiti da nadoknadi propušteno redovno
školovanje. Taj zadatak ulazi u okvir globalnog koncepta obnove.
Formiranje novih naraštaja u Bosni ne smije biti stvar segmentiranih
tehnologija, već polivalentni sistem u kome će se stjecati vrijednosti našeg
humanističkog naslijeđa i u kome će se ogledati etički aspekti našeg razvojnog
usmjerenja.
Programska orijentacija SBiH
10
Današnja Bosna iz svoje duge prošlosti baštini pouke, ovjerene kroz kulturu
društvenosti, multikonfesionalnu toleranciju i međuetničku uzajamnost. Taj kvalitet
Bosne svojevremeno su s divljenjem uočavali i korifeji evropskog prosvjetiteljstva.
Bosna je kroz povijest bila kuća za ljude i različite narode uvijek otvorena i
gostoljubiva. Organska baza bosanske društvenosti je obitelj, u kojoj su humane
vrijednosti u pravilu nadređene materijalnom probitku. U Bosni se nije samo govorilo,
već se oduvijek i živjelo u skladu sa roditeljskim amanetom "Sine, sve za čast, ali čast
ni za šta". Upravo sa tog svog imanentnog svojstva Bosna je mogla da se odupre zlu
agresije i fašizma, upravo time obogaćen, njen je narod bez kolebanja odbacio ne
samo zločin, već i sva iskušenja osvete. Iz tih razloga misleći ljudi širom svijeta
aktualno iskustvo Bosne razumijevaju i kao poruku iz budućnosti.
U porijeklu svih vrijednosti tradicionalne i današnje Bosne je MAJKA, žena
obrazovana i predana plemenitoj misiji podizanja potomstva. Bosanske majke nisu
skrbile samo za dobro djece, već i za njihovu vrlinu i širinu u poimanju svijeta i
života. Kad god se u prošlosti određenje društvenog cilja kolebalo između moći i
dobrote, Bosna se nije dvoumila. Naši preci su stoljećima poznati kao dobri
Bošnjani...
U našem sistemu obrazovanja i vaspitanja treba definirati metode rada sa
mladima, koji će s jedne strane korespondirati sa zadacima što ih postavlja
civilizacijsko okruženje, a s druge strane – bez ikakvog kompleksa uvažavati
vrijednosti vlastite tradicije i njenu univerzalnu duhovnost. Jer, ko ne zna odakle je
došao, ne zna ni kamo se zaputio.
Kultura – zajednička baština svih naroda
Narodi Bosne i Hercegovine su, kroz historiju koja im uglavnom nije bila
sklona, očuvali sposobnost duhovnog stvaralaštva. Zahvaljujući tome, oni su svoju
domovinu učinili riznicom kulturnog naslijeđa. Bosanci i Hercegovci nikada nisu
živjeli samo od kruha, već i od duha. Otuda je država dužna da obezbijedi restauraciju
i zaštitu devastiranog kulturnog blaga za protekle četiri godine, bez obzira kojem
civilizacijskom ili nacionalnom okviru ono pripadalo. Kulturne vrijednosti na ovom
tlu zajednička su baština svih naroda i svih građana. U ovoj oblasti država mora
jamčiti punu slobodu kreativiteta pojedinaca, nesputan razvoj nacionalnih kultura i
njihovo prožimanje. Kulturne vrijednosti imaju univerzalno važenje. One povezuju
ljude i narode, pomažu njihovo upoznavanje i građenje međusobnog povjerenja.
Kulturno bogatstvo treba učiniti sastavnim dijelom vizije općeg blagostanja.
Povezivanje sa svijetom – umjesto izolacije i zatvaranja
S jedne strane zbivanja, uzrokovana agresijom i četvorogodišnjim ratom a sa
druge – epohalne geopolitičke promjene na kraju stoljeća – sadrže opasnost da Bosna
i Hercegovina, pa i širi balkanski prostor, postanu "siva zona", izopćena iz svjetskohistorijskih
kretanja. Lokalnim nacionalističkim režimima i ekstremnim političkim
orijentacijama zasigurno ne bi odgovaralo podizanje neke nove "gvozdene zavjese",
iza koje bi teror nad neistomišljenicima bio promaknut na razinu državnog razloga.
Demokratske snage imaju odgovornost da spriječe etabliranje neofašističkih diktatura.
Bosna i Hercegovina se mora otvarati prema Evropi i svijetu, sa krajnjim
ciljem uključivanja u EU i NATO. Politička, ekonomska, kulturna, naučno-tehnička i
Programska orijentacija SBiH
11
drugi vidovi saradnje sa inostranstvom treba da postanu strateške odrednice razvoja
BiH.
Odnose sa Republikom Hrvatskom i Saveznom Republikom Jugoslavijom
naša država treba da gradi na uzajamnom poštovanju suvereniteta, nepovredivosti
teritorijalnog integriteta i političke nezavisnosti. Svi interesi budućnosti i mnogi
razlozi historije upućuju nas na svestranu saradnju sa susjedima. Naša otvorenost
prema neposrednom okruženju upitna je samo u jednom slučaju: ukoliko odatle
dolaze prijetnje opstanku Bosne i Hercegovine.
Bosanski Srbi i bosanski Hrvati su dragocjena spona za njegovanje
dobrosusjedskih odnosa i svestrane saradnje sa Hrvatskom i Jugoslavijom. S druge
strane, naši motivi i interesi u takvim odnosima naglašeni su brigom za ljudska i
nacionalna prava Bošnjka koji žive u Jugoslaviji i Hrvatskoj.
Sve tri zemlje i svi njihovi narodi živo su zainteresirani za trajan mir i saradnju
na osnovama ravnopravnosti i uzajamnog povjerenja. Praktički je moguće i u kratkom
roku obnoviti punu slobodu cirkulacije ljudi, roba, kapitala, informacija i ideja između
sve tri zemlje. Uvjet za to je da se ostvare unutrašnji preobražaji, kako bi sa društvene
scene bili skinuti nosioci militantnih nacionalizama, kao generatora ratnih prijetnji i
regionalne nestabilnosti.
Bosna je već svojom geografskom pozicioniranošću upućena na svijet i na
međuzavisnost s njim. Ona je jedan od organskih civilizacijskih šavova, koji spaja
Istok i Zapad. Bosna je ispružena ruka Istoka prema Zapadu, i obratno. Susret i
prožimanje povijesnih krugova koji nose obilježja islama, pravoslavlja, katoličanstva i
judaizma – čine Bosnu posebnom u globalnim okvirima. Sve što se ovdje događa ima
univerzalni odjek!
Otvoriti mladima perspektive života i
motivirati ih na ostanak u domovini
u vrtlogu rata najviše je stradala naša mladost. Agresor je, uz to, zločinom i
masovnim progonima rastjerao ogroman broj mladih ljudi širom zemaljske kugle.
Ako mir ne uhvati korijenje u najskorijem vremenu , i ako makar i nakratko zakasni
ekonomski prosperitet, većina obrazovanih mladih ljudi, koji su još uvijek u Bosni i
Hercegovini, zaputiće se tragom vlastitih šansi u tuđinu. To nije moguće spriječiti
nikakvim administrativnim mjerama. Uostalom, to ne bi bilo pošteno, niti bi imalo
praktičnog smisla. Stoga sve što se radi u tom pogledu treba biti podređeno stvaranju
mogućnosti da mladi ljudi prepoznaju egzistencijalni interes u vjernosti svojoj zemlji.
Bez mladih ne bi bilo Bosne i Hercegovine niti potreba za njom.
Razvoj ove zemlje treba da vizioniraju mlade generacije, koje će decenijama
nositi ovu zemlju u umu i na srcu. One ne smiju biti opterećene hipotekama
nedoraslosti i zabluda svojih prethodnika. Mladost ne može živjeti u prošlosti. Njeni
mediji su sadašnjost i budućnost. Zato kormilo zemlje mora doći u ruke progresivne
mladosti.
Neće to biti nikakav poklon, jer oni što danas rukuju javnim i državnim
ovlaštenjima treba da budu svjesni da te kompetencije izvorno pripadaju mladima.
Oni imaju već ugovoren sastanak sa sudbinom!
Naša je privilegija da svim svojim energijama doprinosimo da Bosna – kakvu
volimo i kakvoj smo se posvetili – bude još ljepša i bogatija, da je uvijek iznova
prožimamo jedinstvenim kvalitetima bosanstva.
Od ove današnje, samo jednu drugu Bosnu mlada pokoljenja će voljeti i
poštovati još više: biće to CJELOVITA, SLOBODNA, DEMOKRATSKA,
Programska orijentacija SBiH
12
PROSPERITETNA, PRAVIČNA, BOSANSKA, NAŠA BOSNA I HERCEGOVINA
...
), dok svoju glavu koristim u svim ostalim situacijama, i ako ces me pitati da li vise vjerujem tebi i Harisu nego vlastitim ocima i razumu - bolje da odmah znas odgovor.
Neko mi je vec predlozio Romaniju, pa cu morati i tamo trknuti iduce sedmice, nisam dugo bio na Crvenim stjenama 
