sanaman wrote:Nego kakvo stanje, nakon razmjene razno-raznih pro i kontra argumenata:
1. otici ?
2. ostati ?
ima i ova opcija ...
3. vratiti se ?
Ima opcija tri, naravno a i ona zavisi od licne situacije. Ali na zalost, brojke pokazaju da je jako mali broj ljudi koji se vracaju. Mahom su to stariji ljudi. Cinjenica jeste, da je u prosloj godini, mimo drugih "kanala" 10 000 gradjana BiH u EU zatrazilo azil.
Dat cu ti par primjera, kao dokaz da je uistinu sve stvar licnih mogucnosti a mimo njih i stvar sredine u koju se covjek vraca.
Jedan od mojih prijatelja, vratio se u Sarajevo, nakon 12 godina izbivanja, otisavsi iz Sa jos prije rata. Da se razumijemo povratak je bio prisilan, znaci on sam nije zelio da se vrati. Danas tvrdi da nikada ne bi otisao nazad.
Moja prijateljica iz Banja Luke, ne zeli i nema gdje. Svi njeni su nestali. A i kada bi se "usudila"vratiti ona kaze da bi jedina opcija bila Federacija. Ona cak ni na godisnje odmore ne ide u BL.
Druga moja prijateljica je takodjer zatvorila poglavlje svoga zivljenja u Brckom. Kompletna porodica je bila zatocena, otac i brat muceni. Roditelji su ostali u Brckom i danas gledaju ljude na polozajima, koji su do jucer nad njima vrsili torturu. Kako im je to samo oni znaju.
Brat nikada nije krocio vise nogom na tlo BiH i nema namjeru.
I ova tri primjera, stura su slika, jer bi se moglo navesti opet ovih i onih razloga zasto ostati, zasto se vratiti. Ali svi mi se sasvim razlicito odnosimo prema zivotu, stvarima i imamo razlicite granice.
Niko ne zna, gdje ce ga zivot sutra odnijeti i smjesno je uopste raspravljati o ispravnosti necijih odluka. Jer nam se svima moze desiti da smo sutra ono sto nikada nismo htjeli biti.
Neke statistike pokazaju da je nakon rata iz BiH otislo 100 000 mladih ljudi. Dok se sve drzave bore, da zadrze svoju mladost, inteligenciju, radnu snagu, nasa se uporno trudi da je se otarasi.
Covjeku nije potreban zdrav rezon da shvati da je nesto trulo u razmisljanju postojeceg drzavnog aparata. A to nema veze da li je neko patriota, eticar, moralista.
Kad crijeva zakrce, niko ne pita kojeg je datuma hljeb koji se jede. Ako ga ima. Jer ljubav kazu ulazi na usta a danas je ta ljubav rijetka.
