I jovanka radilia u rudniku?MorningStar wrote: ↑29/06/2020 01:17Ko i Jovanka.. podstanarka do par godine prije smrti.
Ali za baketa,covketa,dodu i co mozemo mirno spavati pra-unuci osigurani.
I pravdas cinjenicu da je Sirotanovic umro u siromastvu pljackom kriminalaca sdO?DEMONIKA wrote: ↑29/06/2020 01:25kao pola Bosne pod ovom vlašću, ne svojim izborom, nego pljačkom tridesetogodišnjom,
u državi gdje se putevi od 100.000km grade 20 godina, a nisu ni na pola puta
neise, samostalna RBIH, grohotom
Alija, prvi predsjednik države koju mu je sin rasprodao, opljačkao, doveo u tamni vilajet, i još mu nije dosta pa i dalje jaše
koji je rudar umro u bogatstvuBHCluster wrote: ↑29/06/2020 01:30I pravdas cinjenicu da je Sirotanovic umro u siromastvu pljackom kriminalaca sdO?DEMONIKA wrote: ↑29/06/2020 01:25kao pola Bosne pod ovom vlašću, ne svojim izborom, nego pljačkom tridesetogodišnjom,
u državi gdje se putevi od 100.000km grade 20 godina, a nisu ni na pola puta
neise, samostalna RBIH
Alija, prvi predsjednik države koju mu je sin rasprodao, opljačkao, doveo u tamni vilajet, i još mu nije dosta pa i dalje jaše
naši borci bauljaju polusvjesni, jedino sigurno što imaju je PTSPPriznanja
Alija pri preuzimanju nagradnog fiće
Alija na novčanici od 20000 dinara
Nositelj 12 titula udarnika
Odlikovan je četvrtim po važnosti ordenom u FNRJ/SFRJ Ordenom junaka socijalističkog rada. Po ugledu na sovjetsko odlikovanje Heroj socijalističkog rada, orden Junak socijalističkog rada ustanovljen je 1948. godine, a do 1986., kada je ukinut, njime je odlikovano 114 osoba. Orden je izrađivan od zlata i srebra, u početku je ukrašavan pravim a kasnije umjetnim rubinima.
Alijin lik je 1987. bio naslikan na novčanici od 20.000 dinara, ubrzo povučenoj u monetarnoj reformi Ante Markovića. Vrlo često, ali pogrešno, Aliju miješaju sa udarnikom Arifom Heralićem, ljevačem iz Zenice, koji se nalazi na čuvenoj jugoslavenskoj novčanici od 10 dinara i 1000 dinara iz pedesetih i šezdesetih godina.[2]
Ispred ulaza u upravnu zgradu rudnika "Breza" postavljena je njegova bista.
Po njemu je nazvana malena ulica u Brezi
Upisan je i u povijest rock'n'rolla kao junak koji je inspirirao pjesmu Srce, ruke i lopata Zabranjenog pušenja.[3]
Zbog anegdote na prijemu kod druga Tita, kad je upitan "što mu treba" a Alija odgovorio "veća lopata", i dan danas se velike lopate kolokvijano nazivaju "sirotanovićke"
Legende
Navodno je specijalno za priliku rušenja rekorda iskovao sebi lopatu kojom je mogao da zahvati 50 kilograma ugljena u jednom cugu, no istina je da je pri rušenju rekorda Alija radio na pneumatskoj bušilici a kažu da je koristio i dvije istovremeno.
Po jednoj legendi, na Titovo pitanje kako mu može pomoći ovaj je rekao: "Nije moje da tražim, druže Tito, jer ja sam rudar, ali ne pitam za sebe… Kad bi se moglo dovuć’ malo struje u ono moje selo Trtoriće." Kažu da je struja u njegovo selo stigla prije nego što se on iz Beograda vratio. Struja je stigla u njegovo rodno selo, naravno ne tako brzo, no put koji su seljani sami planirali napraviti se radio 30 godina kako sam priznaje u intervjuju iz 1975. godine.
Tvrdilo se da je Andrzej Wajda, inspiriran njegovim podvigom, snimio film Čovjek od mramora. Wajda nije snimio taj film inspiriran Alijom Sirotanovićem, već Mateuszom Birkutom, poljskim stahanovcem i nosiocem ordena Heroj socijalističkog rada. Nije bio rudar, već zidar, a orden je zaslužio 1952. godine, pošto je sa petoricom pomoćnika u jednoj smjeni postavio 30.000 cigala i time postigao svjetski rekord, koji je kasnije nekoliko puta premašivao.
Jos jedna "urbana legenda"?
Nije on obicni rudar kao sto mozes vidjeti iz tog postavljenog mogli su mu barem osigurati nacionalnu penziju, medjutim...DEMONIKA wrote: ↑29/06/2020 01:39koji je rudar umro u bogatstvuBHCluster wrote: ↑29/06/2020 01:30I pravdas cinjenicu da je Sirotanovic umro u siromastvu pljackom kriminalaca sdO?DEMONIKA wrote: ↑29/06/2020 01:25
kao pola Bosne pod ovom vlašću, ne svojim izborom, nego pljačkom tridesetogodišnjom,
u državi gdje se putevi od 100.000km grade 20 godina, a nisu ni na pola puta
neise, samostalna RBIH
Alija, prvi predsjednik države koju mu je sin rasprodao, opljačkao, doveo u tamni vilajet, i još mu nije dosta pa i dalje jaše
Sirotanović je sam izabrao
Priznanja
Alija pri preuzimanju nagradnog fiće
Alija na novčanici od 20000 dinara
Nositelj 12 titula udarnika
Odlikovan je četvrtim po važnosti ordenom u FNRJ/SFRJ Ordenom junaka socijalističkog rada. Po ugledu na sovjetsko odlikovanje Heroj socijalističkog rada, orden Junak socijalističkog rada ustanovljen je 1948. godine, a do 1986., kada je ukinut, njime je odlikovano 114 osoba. Orden je izrađivan od zlata i srebra, u početku je ukrašavan pravim a kasnije umjetnim rubinima.
Alijin lik je 1987. bio naslikan na novčanici od 20.000 dinara, ubrzo povučenoj u monetarnoj reformi Ante Markovića. Vrlo često, ali pogrešno, Aliju miješaju sa udarnikom Arifom Heralićem, ljevačem iz Zenice, koji se nalazi na čuvenoj jugoslavenskoj novčanici od 10 dinara i 1000 dinara iz pedesetih i šezdesetih godina.[2]
Ispred ulaza u upravnu zgradu rudnika "Breza" postavljena je njegova bista.
Po njemu je nazvana malena ulica u Brezi
Upisan je i u povijest rock'n'rolla kao junak koji je inspirirao pjesmu Srce, ruke i lopata Zabranjenog pušenja.[3]
Zbog anegdote na prijemu kod druga Tita, kad je upitan "što mu treba" a Alija odgovorio "veća lopata", i dan danas se velike lopate kolokvijano nazivaju "sirotanovićke"
Legende
Navodno je specijalno za priliku rušenja rekorda iskovao sebi lopatu kojom je mogao da zahvati 50 kilograma ugljena u jednom cugu, no istina je da je pri rušenju rekorda Alija radio na pneumatskoj bušilici a kažu da je koristio i dvije istovremeno.
Po jednoj legendi, na Titovo pitanje kako mu može pomoći ovaj je rekao: "Nije moje da tražim, druže Tito, jer ja sam rudar, ali ne pitam za sebe… Kad bi se moglo dovuć’ malo struje u ono moje selo Trtoriće." Kažu da je struja u njegovo selo stigla prije nego što se on iz Beograda vratio. Struja je stigla u njegovo rodno selo, naravno ne tako brzo, no put koji su seljani sami planirali napraviti se radio 30 godina kako sam priznaje u intervjuju iz 1975. godine.
Tvrdilo se da je Andrzej Wajda, inspiriran njegovim podvigom, snimio film Čovjek od mramora. Wajda nije snimio taj film inspiriran Alijom Sirotanovićem, već Mateuszom Birkutom, poljskim stahanovcem i nosiocem ordena Heroj socijalističkog rada. Nije bio rudar, već zidar, a orden je zaslužio 1952. godine, pošto je sa petoricom pomoćnika u jednoj smjeni postavio 30.000 cigala i time postigao svjetski rekord, koji je kasnije nekoliko puta premašivao.
a ti znaš kakvu su mu osigurali penzijuBHCluster wrote: ↑29/06/2020 01:51Nije on obicni rudar kao sto mozes vidjeti iz tog postavljenog mogli su mu barem osigurati nacionalnu penziju, medjutim...DEMONIKA wrote: ↑29/06/2020 01:39koji je rudar umro u bogatstvu
Sirotanović je sam izabrao
Priznanja
Alija pri preuzimanju nagradnog fiće
Alija na novčanici od 20000 dinara
Nositelj 12 titula udarnika
Odlikovan je četvrtim po važnosti ordenom u FNRJ/SFRJ Ordenom junaka socijalističkog rada. Po ugledu na sovjetsko odlikovanje Heroj socijalističkog rada, orden Junak socijalističkog rada ustanovljen je 1948. godine, a do 1986., kada je ukinut, njime je odlikovano 114 osoba. Orden je izrađivan od zlata i srebra, u početku je ukrašavan pravim a kasnije umjetnim rubinima.
Alijin lik je 1987. bio naslikan na novčanici od 20.000 dinara, ubrzo povučenoj u monetarnoj reformi Ante Markovića. Vrlo često, ali pogrešno, Aliju miješaju sa udarnikom Arifom Heralićem, ljevačem iz Zenice, koji se nalazi na čuvenoj jugoslavenskoj novčanici od 10 dinara i 1000 dinara iz pedesetih i šezdesetih godina.[2]
Ispred ulaza u upravnu zgradu rudnika "Breza" postavljena je njegova bista.
Po njemu je nazvana malena ulica u Brezi
Upisan je i u povijest rock'n'rolla kao junak koji je inspirirao pjesmu Srce, ruke i lopata Zabranjenog pušenja.[3]
Zbog anegdote na prijemu kod druga Tita, kad je upitan "što mu treba" a Alija odgovorio "veća lopata", i dan danas se velike lopate kolokvijano nazivaju "sirotanovićke"
Legende
Navodno je specijalno za priliku rušenja rekorda iskovao sebi lopatu kojom je mogao da zahvati 50 kilograma ugljena u jednom cugu, no istina je da je pri rušenju rekorda Alija radio na pneumatskoj bušilici a kažu da je koristio i dvije istovremeno.
Po jednoj legendi, na Titovo pitanje kako mu može pomoći ovaj je rekao: "Nije moje da tražim, druže Tito, jer ja sam rudar, ali ne pitam za sebe… Kad bi se moglo dovuć’ malo struje u ono moje selo Trtoriće." Kažu da je struja u njegovo selo stigla prije nego što se on iz Beograda vratio. Struja je stigla u njegovo rodno selo, naravno ne tako brzo, no put koji su seljani sami planirali napraviti se radio 30 godina kako sam priznaje u intervjuju iz 1975. godine.
Tvrdilo se da je Andrzej Wajda, inspiriran njegovim podvigom, snimio film Čovjek od mramora. Wajda nije snimio taj film inspiriran Alijom Sirotanovićem, već Mateuszom Birkutom, poljskim stahanovcem i nosiocem ordena Heroj socijalističkog rada. Nije bio rudar, već zidar, a orden je zaslužio 1952. godine, pošto je sa petoricom pomoćnika u jednoj smjeni postavio 30.000 cigala i time postigao svjetski rekord, koji je kasnije nekoliko puta premašivao.
Alija – izdanak socrealizma, izgubljene utopije
Selo Trtorići je mjesto kojem je Alija pripadao i koje je volio svim srcem, a Alijino srce je zbilja bilo veliko. Ljudi koji su ga poznavali potvrdili su da ga je uvijek krasilo poštenje i ljubav prema ljudima, a to je svojim djelima i pokazivao. Naime, i danas su se u narodu zadržale brojne anegdote iz Alijinog života. Priča se da mu je jednom prilikom nuđena zgrada od četiri stana, kako bi živio bliže radnom mjestu. Odlučno je odbio ponudu, naglasivši da se ta zgrada treba dodijeliti ljudima koji nemaju gdje da stanuju. Na kraju su ga ubijedili da mu izgrade novu kuću, tik pored stare. Alija je imao svog Fiću i nije mu bilo teško voziti se na posao. Ipak je njegova poznata izreka bila: „Stalno naprijed!“ Primjenjivao ju je i na poslu i u privatnom životu.
3
Pored pneumatske bušilice koju je koristio u rudniku, u radu mu je koristila i lopata omladinka, koju je tražio, a koja je, zbog posebnog oblika prilagođenog efektnijem radu, po njemu dobila i ime – „sirotanovićka“. Kako se i za Alijin život vežu mnoge urbane legende, tako postoji legenda o nastanku njegove lopate. Naime, smatra se da je Alijina inspiracija za ovu lopatu bila jedna djevojka iz okolnog sela i njena pozadina, kao i da su Alijine šake bile skoro jednake veličine kao i njegova lopata. Ipak, bile njegove šake toliko velike ili ne, Alijine potrebe su bile manje od onoga što je radom dao. Radio je dobrovoljno i radu je bio posvećen maksimalno. Zašto? Modernom čovjeku to možda danas ne bi bilo sasvim jasno, ali tadašnji mentalitet čovjeka sa elanom za rad je bio razlog što se u to vrijeme moglo ostvariti sve što se zamisli.
Kao pravi simbol onoga što socrealizam predstavlja, Alijin život je poslužio kao inspiracija za razne sfere kulturnog stvaralaštva. Poznato je da je film iz 1972. godine, režisera Bahrudina Bate Čengića, a naziva „Slike iz života udarnika“, rađen na osnovu života ovog junaka. Zanimljiva je činjenica da se Alija lično pojavljuje u filmu, ali ne kako bi glumio samog sebe, već kao stažista. Na momente se čak paralelno pojavljuje sa glumcem koji ga glumi.
E danas mogu rudari da odaberu .... nesto.Lik Arifa Heralića je bio daleko poznatiji, ali su anegdote iz života i biografija Alije Sirotanovića bili mnogo vedriji i primereniji svrsi političke propagande, pa tu možemo naći jedan od uzroka čestog mešanja ova dva radnika. Najpoznatija anegdota je kada se, navodno, tokom Titove posete rudniku Alija „požalio” maršalu na uslove radarečima: „meni treba veća lopata da bih bolje radio”. Iako je Alijina osnovna alatka bila pneumatska bušilica, a ne lopata, legenda kaže da je Alija sebi iskovao lopatu duplo veću od ostalih u rudniku i tako nastavio da obara rekorde u eksploataciji uglja.
Odbio je ponuđen stan u Brezi i ustupio ga onima koji nisu imali obezbeđen smeštaj, a kada je od Tita kao poklon dobio „auto po želji”, odabrao je "fiću. O njemu i danas rado pričaju njegovi potomci. „Kad je umro Tito, dedo je plakao tri dana” , izjavila je njegova unuka u intervjuu zagrebačkoj Areni.
Svih sedam braće Sirotanović i većina njihovih sinova su bili rudari. Ahmedov bratanac Arif, sin njegovog brata koji je poginuo u rudarskoj nesreći, osnovao je u znak sećanja na požrtvovane rudare udruženje Alija Sirotanović i njegovi komorati. Danas jedna ulica u Brezi nosi ime ovog udarnika, a u krugu rudnika stoji njegova bista. Umro je 1990. godine, opet simbolično, u vreme kad je nestajala i država u čijoj je bajci bio jedan od najpoznatijih heroja.
Penzijom od 130 miliona tadasnjih dinara, a ti pravdas nepravdu naspram Sirotanovic kriminalom sdO izdajnika i onda zakljucujes da sam ja smijesan.
Prica se da postoji Bigfoot.MorningStar wrote: ↑29/06/2020 01:55Alija – izdanak socrealizma, izgubljene utopije
Selo Trtorići je mjesto kojem je Alija pripadao i koje je volio svim srcem, a Alijino srce je zbilja bilo veliko. Ljudi koji su ga poznavali potvrdili su da ga je uvijek krasilo poštenje i ljubav prema ljudima, a to je svojim djelima i pokazivao. Naime, i danas su se u narodu zadržale brojne anegdote iz Alijinog života. Priča se da mu je jednom prilikom nuđena zgrada od četiri stana, kako bi živio bliže radnom mjestu. Odlučno je odbio ponudu, naglasivši da se ta zgrada treba dodijeliti ljudima koji nemaju gdje da stanuju. Na kraju su ga ubijedili da mu izgrade novu kuću, tik pored stare. Alija je imao svog Fiću i nije mu bilo teško voziti se na posao. Ipak je njegova poznata izreka bila: „Stalno naprijed!“ Primjenjivao ju je i na poslu i u privatnom životu.
3
Pored pneumatske bušilice koju je koristio u rudniku, u radu mu je koristila i lopata omladinka, koju je tražio, a koja je, zbog posebnog oblika prilagođenog efektnijem radu, po njemu dobila i ime – „sirotanovićka“. Kako se i za Alijin život vežu mnoge urbane legende, tako postoji legenda o nastanku njegove lopate. Naime, smatra se da je Alijina inspiracija za ovu lopatu bila jedna djevojka iz okolnog sela i njena pozadina, kao i da su Alijine šake bile skoro jednake veličine kao i njegova lopata. Ipak, bile njegove šake toliko velike ili ne, Alijine potrebe su bile manje od onoga što je radom dao. Radio je dobrovoljno i radu je bio posvećen maksimalno. Zašto? Modernom čovjeku to možda danas ne bi bilo sasvim jasno, ali tadašnji mentalitet čovjeka sa elanom za rad je bio razlog što se u to vrijeme moglo ostvariti sve što se zamisli.
Kao pravi simbol onoga što socrealizam predstavlja, Alijin život je poslužio kao inspiracija za razne sfere kulturnog stvaralaštva. Poznato je da je film iz 1972. godine, režisera Bahrudina Bate Čengića, a naziva „Slike iz života udarnika“, rađen na osnovu života ovog junaka. Zanimljiva je činjenica da se Alija lično pojavljuje u filmu, ali ne kako bi glumio samog sebe, već kao stažista. Na momente se čak paralelno pojavljuje sa glumcem koji ga glumi.E danas mogu rudari da odaberu .... nesto.Lik Arifa Heralića je bio daleko poznatiji, ali su anegdote iz života i biografija Alije Sirotanovića bili mnogo vedriji i primereniji svrsi političke propagande, pa tu možemo naći jedan od uzroka čestog mešanja ova dva radnika. Najpoznatija anegdota je kada se, navodno, tokom Titove posete rudniku Alija „požalio” maršalu na uslove radarečima: „meni treba veća lopata da bih bolje radio”. Iako je Alijina osnovna alatka bila pneumatska bušilica, a ne lopata, legenda kaže da je Alija sebi iskovao lopatu duplo veću od ostalih u rudniku i tako nastavio da obara rekorde u eksploataciji uglja.
Odbio je ponuđen stan u Brezi i ustupio ga onima koji nisu imali obezbeđen smeštaj, a kada je od Tita kao poklon dobio „auto po želji”, odabrao je "fiću. O njemu i danas rado pričaju njegovi potomci. „Kad je umro Tito, dedo je plakao tri dana” , izjavila je njegova unuka u intervjuu zagrebačkoj Areni.
Svih sedam braće Sirotanović i većina njihovih sinova su bili rudari. Ahmedov bratanac Arif, sin njegovog brata koji je poginuo u rudarskoj nesreći, osnovao je u znak sećanja na požrtvovane rudare udruženje Alija Sirotanović i njegovi komorati. Danas jedna ulica u Brezi nosi ime ovog udarnika, a u krugu rudnika stoji njegova bista. Umro je 1990. godine, opet simbolično, u vreme kad je nestajala i država u čijoj je bajci bio jedan od najpoznatijih heroja.
PonovoBHCluster wrote: ↑29/06/2020 02:04Penzijom od 130 miliona tadasnjih dinara, a ti pravdas nepravdu naspram Sirotanovic kriminalom sdO izdajnika i onda zakljucujes da sam ja smijesan.
i tu sva smislena diskusija s tobom i logikom završavaBHCluster wrote: ↑29/06/2020 02:08Prica se da postoji Bigfoot.MorningStar wrote: ↑29/06/2020 01:55Alija – izdanak socrealizma, izgubljene utopije
Selo Trtorići je mjesto kojem je Alija pripadao i koje je volio svim srcem, a Alijino srce je zbilja bilo veliko. Ljudi koji su ga poznavali potvrdili su da ga je uvijek krasilo poštenje i ljubav prema ljudima, a to je svojim djelima i pokazivao. Naime, i danas su se u narodu zadržale brojne anegdote iz Alijinog života. Priča se da mu je jednom prilikom nuđena zgrada od četiri stana, kako bi živio bliže radnom mjestu. Odlučno je odbio ponudu, naglasivši da se ta zgrada treba dodijeliti ljudima koji nemaju gdje da stanuju. Na kraju su ga ubijedili da mu izgrade novu kuću, tik pored stare. Alija je imao svog Fiću i nije mu bilo teško voziti se na posao. Ipak je njegova poznata izreka bila: „Stalno naprijed!“ Primjenjivao ju je i na poslu i u privatnom životu.
3
Pored pneumatske bušilice koju je koristio u rudniku, u radu mu je koristila i lopata omladinka, koju je tražio, a koja je, zbog posebnog oblika prilagođenog efektnijem radu, po njemu dobila i ime – „sirotanovićka“. Kako se i za Alijin život vežu mnoge urbane legende, tako postoji legenda o nastanku njegove lopate. Naime, smatra se da je Alijina inspiracija za ovu lopatu bila jedna djevojka iz okolnog sela i njena pozadina, kao i da su Alijine šake bile skoro jednake veličine kao i njegova lopata. Ipak, bile njegove šake toliko velike ili ne, Alijine potrebe su bile manje od onoga što je radom dao. Radio je dobrovoljno i radu je bio posvećen maksimalno. Zašto? Modernom čovjeku to možda danas ne bi bilo sasvim jasno, ali tadašnji mentalitet čovjeka sa elanom za rad je bio razlog što se u to vrijeme moglo ostvariti sve što se zamisli.
Kao pravi simbol onoga što socrealizam predstavlja, Alijin život je poslužio kao inspiracija za razne sfere kulturnog stvaralaštva. Poznato je da je film iz 1972. godine, režisera Bahrudina Bate Čengića, a naziva „Slike iz života udarnika“, rađen na osnovu života ovog junaka. Zanimljiva je činjenica da se Alija lično pojavljuje u filmu, ali ne kako bi glumio samog sebe, već kao stažista. Na momente se čak paralelno pojavljuje sa glumcem koji ga glumi.E danas mogu rudari da odaberu .... nesto.Lik Arifa Heralića je bio daleko poznatiji, ali su anegdote iz života i biografija Alije Sirotanovića bili mnogo vedriji i primereniji svrsi političke propagande, pa tu možemo naći jedan od uzroka čestog mešanja ova dva radnika. Najpoznatija anegdota je kada se, navodno, tokom Titove posete rudniku Alija „požalio” maršalu na uslove radarečima: „meni treba veća lopata da bih bolje radio”. Iako je Alijina osnovna alatka bila pneumatska bušilica, a ne lopata, legenda kaže da je Alija sebi iskovao lopatu duplo veću od ostalih u rudniku i tako nastavio da obara rekorde u eksploataciji uglja.
Odbio je ponuđen stan u Brezi i ustupio ga onima koji nisu imali obezbeđen smeštaj, a kada je od Tita kao poklon dobio „auto po želji”, odabrao je "fiću. O njemu i danas rado pričaju njegovi potomci. „Kad je umro Tito, dedo je plakao tri dana” , izjavila je njegova unuka u intervjuu zagrebačkoj Areni.
Svih sedam braće Sirotanović i većina njihovih sinova su bili rudari. Ahmedov bratanac Arif, sin njegovog brata koji je poginuo u rudarskoj nesreći, osnovao je u znak sećanja na požrtvovane rudare udruženje Alija Sirotanović i njegovi komorati. Danas jedna ulica u Brezi nosi ime ovog udarnika, a u krugu rudnika stoji njegova bista. Umro je 1990. godine, opet simbolično, u vreme kad je nestajala i država u čijoj je bajci bio jedan od najpoznatijih heroja.
U popisu 1948 godine pise ovako...madner wrote: ↑29/06/2020 01:44 Ja napisem da je tako bilo, da je cista suplja da se na i jednom popisu moralo izjasniti kao S ili H, ali da su to ljudi opet radili i onda istu recenicu ponovo napisu i kazu ignorise se.
Razlog zasto je Siptar, Madjar ili Rom mogao a Bosnjak ili Musliman ne je u tome sto su to bile definisane nacionalne manjine. Jugoslavija kao ozbiljna drzava je manjinama davala neka prava. Muslimani/Bosnjaci nisu nikad bili manjina, shodno tome bilo je samo pitanje da li su kao sto su susjedi to tvrdili Hrvati, Srbi ili nesto trece. Nakon drugog popisa nije bilo dilema, mada ljudi misle da je tek 1974 doslo do izjednacavanja statusa.
DEMONIKA wrote: ↑29/06/2020 02:11Ponovo
Sirotanović izabrao, nudili mu, on odbio, a ti nikada nećeš znati da li je bilo tu nepravde
naspram ove nepravde za koju svi znamo i gledamo je desetljećima, spram vojnika koji su odbranili nam zemlju, a nitko im nije ponudio ni konca oko prsta
nisi smiješan, žalostan si u svom ubjeđenju
kunoć, idi pokloni se Aliji i uživaj u ljepoti ove države, onoga što je od nje ostalo, dok je ne poharaju skroz
Jos jedan prasinar u potrazi za virtualnom slavom.Dok se tvoja logika svodi na par tekstova prekopirani sa neki portala, mora da je istina jer je napisano na internetu.
Klasika, juce cuo za ovo, danas tumaci.BHCluster wrote: ↑29/06/2020 02:52U popisu 1948 godine pise ovako...madner wrote: ↑29/06/2020 01:44 Ja napisem da je tako bilo, da je cista suplja da se na i jednom popisu moralo izjasniti kao S ili H, ali da su to ljudi opet radili i onda istu recenicu ponovo napisu i kazu ignorise se.
Razlog zasto je Siptar, Madjar ili Rom mogao a Bosnjak ili Musliman ne je u tome sto su to bile definisane nacionalne manjine. Jugoslavija kao ozbiljna drzava je manjinama davala neka prava. Muslimani/Bosnjaci nisu nikad bili manjina, shodno tome bilo je samo pitanje da li su kao sto su susjedi to tvrdili Hrvati, Srbi ili nesto trece. Nakon drugog popisa nije bilo dilema, mada ljudi misle da je tek 1974 doslo do izjednacavanja statusa.
...obrati paznju narodnost zatim idu imena tih narodnosti dok se nije doslo do m...m...m...
U popisu iz 1953 pise:
Mogao je i Cigan, medjutim ne i Bosanac ili Bosnjak.
Popisom iz 1961 godine imamo ovo:
U svakom od popisa dolazi do izmjene u pogledu jednog naroda, 1948 je predvidjeno da se Muuslimani jugoslovenskog porijekla deklerisu kao Srbi/Hrvati/neopredjeljeni-muslimani, bilo je i onih koji su se izjasnili kao Bosanci (tu je revizija vrsena prema imenu lica pa su ta lica svrstana u Srbe, Hrvate ili neopredjeljene muslimane tamo gje se nisu mogli dogovoriti oko imena isao je u ostale ili nepoznate) u popisu 1953 lica koja su se izjasnjavala kao Muslimani a nisu blize nacionalno opredjelili su isli u kategoriju Jugosloven neopredjeljen (tu su isli i drugi koji su izrazavali regionalnu pripadnost itd...). U popisu 1961 dolazi do modifikacije grupe Muslimani i tako lica jugoslovenskog porijekla koji su se osjecali Muslimanima u slislu etnicke a ne vjerske pripadnosti deklarisali su se kao Muslimani (etnicki). Tek 1971 Muslimani su iskazani u smislu narodnosti. Jugoslavija je po mnogim pitanjima bila ozbiljna drzava po ovome pitanju ne.
Gradjani se borili da se povrate u zivot, da nadju posao, nesto pokrenu, ponovo formiraju razjedinjene porodice, ili da se oporave od gubitaka koje su imali... Slabo je ko u tih prvih 4-5 poslijeratnih godina imao vremena da se bavi onim sta radi vlast.
